Књижевне новине
BTRANA 4
s.” •
O nošim
krajevima
ı ludima
Nada Valenčić
'Uvijek kad neko od nas posjeli znani kraj, otkriva u njemu novo crte, i svaki put kao da otkrije noko blago, jer bolje uoči ono što prviput nije vidio. Danas je naš život bogatiji i naši krajevi pokazuju putniku izmijje-
njeni lik, i sve veću radost pružaju ljudi — graditelii novoga, onog veli-
kog čiji su temelji udareni prvom ug#taničkom puškom,
Volja naših liudi da prosto salome
sve teškoće, ma kakve one bile i otKuđa one dolazile, snnžno je iskrila iz vatara željezare u Vareš-Majdanu koje su probijale pomrčinu noći i potpdravljale „pristiglog: putnika. Dugo se čovjek ne može ohrgniu!ti od Utiska zahuktalog života koji iz smjene u smjenu kuje procente ostvarenosS lana, Tako uveče, tako u jutro, tako preko cijeloga dana, U trenutku se javilo sjećanje ma.dan kada su radnici željezare uputili. pismo drugu Titu pozdravljajući donošenje Zakona o Petogođišnjem planu, Tada su oko .strojeva u dvorani stajali ljudi nakon završenog rađa. Oni su pažljivo -slušali to, da plan znači bolji život, da je to put naroda u srećniju budućnost. Oni su osjetili svu. đuboku 'stinu koja je prodirala iz tih riječi i razbijala gođinama taložene pare i dimove u njihovim odijelima, slušali 'u istinu koja ie već odnijela bijedne mnadnice sa njihovog vrata i utrla put boljeg života. Od dana kada se prva ruđa na konjima snosila, pa do potpune slobode, njihovi djedovi, očevi i oni nisu znaJi ni za šta drugo nego da su raja. Sada već teče treća planska godina i mnogo se šta u Majdanu izmijenilo od onog dana kad je kolektiv prora"đivao Zakon o Petogodišnjem planu. Manas se u Varešu ponosno diže bijela moderna zgrada sa mnogo stakla. Ona je puna svjetla i vedrine. Na pročelju piše: Radnička gimnazija. Kad bi se to ikad moglo zamisliti u Majdanu! Još nešto je u Vareš--Majdanu ponos njegovih stanovnika to je obdanište u kome provode dan djeca radnika i najboljih među njima — udarnika. Danas već ima mnogo obdaništa i dječjih domova širom naše zemlje. Biće ih još više, to znaju svi naši liudi, ali kad se govori O obdanižtu u Vereš-Majdanu onda čov jek ne može a da ne progovori, kao što narod kaže. iz dna duše, radostan što je eto baš u Maidanu uzorno obdanište. Dječji dan počinje u 7 časova kad majke dovode diecu u obdanište. Djeca se presvlače u druga odijela, doručkuju,. imaju čas gimnastike, ikraju sve do ručka. a zalim je spavanje
i opet igra sve dok maike ne dođu po
njih da ih vode Rućnmn. Reklo bi se običan raspored kao u svim obdani-
·štima. Ali tu ima nešto više. Tu „po-
'stoje igračke, živopisni zidovi prostoriža, namještaj podešen prema dječjem uzrastu. puno vedrog smijeha i wike bucmastih mališana iji očevi, a često i maike rađe u preduzeću, Kad se potpuno digne snijeg i zelenilo Obuzme vrt pred obdaništem, dječja se četa okupi oko bazena i figura raznih životinia postavljenih u vriu, oko ljuljaške ili na sunčanoj terasi. Iznad &vega lebdi naročita briga za dijecu. Zato će vas svako, videći da ste stramac. pitati da ji ste posie4ihi obdanište.
TIdući putem koji mjestimično bijeTim plohama snijega ljesketa na suncu, pogled će se zaustavliati na borovim šumama Do pristrancima ili na
· Rolima koja odnekud svlače svježe
jelove daske Iznemnda. na čistimi kraj puta ispriječiće se velika zgrada stanbena zgrađa za radnike-samce sa izgledom pravog hotela. 1 to je DOnos Vareš-Maidana.1 tako feđom. Nowe se zgrade dižu i nov je život obuzeo liude i kraj u kome se vodi bitKa za više željeza našoi industriji. Ta &e bitka uspješno vođi u Željeza-
ri i vani na svim radilištima. Uporno,
Sigurno i nezaustavliivo kao put kojim idemo. 1
To novo prodrlo je i u selo. Najbolije O tome kaže seljanka Stana iz obližnjeg sela:
— Donio *i moi mali Đorđe sie, jer su sva djeca u školi napravila ski je pa oće i on da ih ima. Pa kad poleti na njima niza stranu. mene neka stra'oba uhvati. Mislim, skrhaće se dijete. Ama njemu ništa. MH, ostarila sam ja za to, sad je djeci sve Što mi ni zamišliali nismo. Neka, nek imaju ve, još kad se osnuje u selu zajednida. prva ću ja ući u nju. Čula sam \%eć o tome da je tamo bolji život.
O tome kako novo krči put govori-
“*la je i aktivistkinia APŽ-a Tvka koja
e bavi pčelarstvom: »Mi smo predlo-
Žile da se naše žene takmiče u tome
koja će više proizvesti peradi, jer i to je pomoć za svoe nas«. ___Kao što je blistav izgledao vlažan put
koji se ljeskao na mladome suncu,
tako mi se blistav učinio čitav kraj
i još blistaviji ljudi pri ponovnom viU. \
} , *%N O tome kako rade maši liudi i omlađina možemo čitafi često. Još rjetije od toga govore diela njihovih . Evo jednog od mnogih primje-, ma: Asima Serdarević iz Zenice imn 48 godine i majka ie čefvoro diece.
"To ie već prosjeda Žena izboranma od
nedaća feškog žvota i izgleda stariin nego što ie u stvari. Obična bingrafi · ja mnogih noših ljudi. Ali ie znnmčai'no nešto drugo. Ona je od 1945 do đanas opismenila ravno stofinu nepismenih žena. Išla je od kuće do kuće, pogivala ih na fečai ili ih u niihnvoi kući učila čitati i pisafi. Onnmas Asim rukovodi sa dva amo]fnhbetsakn tfečaia
= Moji su đaci kojekuda i mnogi idu ma razne kurseve. Jedmn koju sam opismenila sad je blapajnica iu sre“kom frgovačkom preduzeću | hvala
Titu što mi je omogućio đa i ja živim i radim u slobođi za bolji život == st ana ic, dem, Čola al svom radu Asima. Ili drugi primjer: Fatima je skinula zar poslixe Oslobođenja i ukliučila se u privredu. To je crna, tamnoputa žena koja je izgubila dva sina u narodnooslobodilačkoj borbi. Pored rađa u preduzeću odbornica je ATŽ-a u jednom kvartu'· Zenice, »Odgojiću i ovo petero djece koje danas školuiem onako kako nas uči drug Tito«. Žene Zenice takmiče se za 8 mart — međunarodni dan žena. One će do 8 marta izvršiti svoje obavezS koje se odnose na ideimo-politički rad, suzbijanje nepismenosti, pomoć djeci u ocbdaništima, učešće u radu na lokalnim ekonomijama itd.
— A šta neko danas kleveće našu zemlju? — kazala je jedna od žena u razgovoru, — znaš, kad su nas počeli kilevetati u vezi sa onom rezolucijom, sve smo m u rekle: »Đe im je obraz da tako govore o nama«. Mi se sjećamo kako smo dočekivale delegaciju albanskih žena kad se gradila Pruga. Dočekale smo ih što smn najljepše mogle. kao svoj rod rođeni. A danas? Zar i fe žene koje su kođ nas bile i vidjele svojim očima kako mi građimo socijalizam. zar i one mogu đa se pridruže tim klevetama? Mo bi htjela da ih pitam... Vidjele su istinu pa neka ie kažu.
Na zeničkoj stanici radila je to jufro frontovska brigađa, sastavljena većinom od djevojaka. I makar je mraz pobijelio trake šina i stegao zemlju, a lica im porumenela od hladnoće brigadistkinie su žurno uzimale itačke i pjevajući kretale na rad. Drugu takvu frontovsku brigadu mogao si vidjeti u Podlugovima, samo je ova brigađa bila sastavljena od samih mu-– škaraca iz nekog udaljenijeg sreza. Većinom su to ljudi srednjih godina koji su sa nekim ponosom saopštavali da šu dobrovolino došli da rađe u frontovskoj brigadi. Razgovarali smo o svemu. Jedan vremešan čovjek rekao mi je, kako će i ovdje nešto naučiti. a fo će mu svakako valjati kađa
dođe u selo, Prošle godine naučio je”
čitati. pa sad »to meni sve već lakše idđe«. Kurir brigade pošao je u lhuću, preko puta od niihove nastanbe. U toj kući je smieštena novootvorenn pošta. Dovikivali su za niim da raspita ima li pisma za Mićana i za Marka.
Tu se pretovaruje i ugalj iz Breze.
Voz promiče. Na svakoj stanici prima u sebe move putnike, Omladinska pruga usjekla se širokim kolosjekom kroz Bosnu i još više otvorila put za novo što se ogleda u svježim grnđevinama zadružnih domova, u jasmo crvenim Kkrovovimn škola, u novim zgradama naše Petolietke. Čvrsto stoji naša zemjja i pokrenutn mnogomilionita armiia radnih ljudi prenbražavn ie svakodnevno. Ta armiia kuje u svojim redovima ljude socijalizma. Čini mi se, kad gledam radnu vrevu, da svietla željezare još moćnije sjaju i da žitko, užareno. želiezo ioš brže fteče To je zaista naša stvarnost.
e Takvi su danas naši krajevi i ljudi
koji ih preobražavaju.
KNJIŽEVNE:NOVINE
Kultumi život Rusina u Vojvodini
Pored ostalih nacionalnosti u Vojvodini Živi i najmanja macionalna manjina — Rusini. Rusina u Jugoslaviji ima oko 22.000. Vojvođanski Rusini su se doselih u ove krajeve sredinom XVIII veka iz Zakarpatske Ukrajine, kada su Beč i Pešta spro. vodili kolonizaciju po Bačkoj, i Sremu radi što veće mogućnosti eksploatisanja tada retko naseijenog zemljišta. U to vreme u našim krajevima Rusina iman svega nekoliko hiljada i to pretežno u Ruskom Krsturu i Kucuri. sada Srez kulski. Iasnijim doseljivaniem sa Korpata nije bilo dovoljno obradivog zemljišta za sve pa su se neki većali naipag ma Karpate dok je jedna grupa počela sa iseljavaniem iz Krstura i Kucure u Srem i Slavoniju. Od dolaska u ove kraieve Rusini , se bave isključivo zemljoradnjom. Kulturni Život kod
. Rusina bio je veoma slab, jer su in-
·štenika i ponekog učitelja
teligencije imali vrlo malo (osim sveTuge inteligencije nije bilo). Austrđ Ugarska monarhija nije se brinula za kulturni napredak Rusina nego naprotiv na. stojala je da Rusini što viša ulturno zaostanu. Škole koje su tada postojale po .rusinskim mestma bile su konžesionalne sve do 1899. a u Kucuri do 1918. U tim školama pod veo. ma teškim uslovima negovao se rusinski narodni jezik i ćirilsko pismo. Sa prelaskom škola u državne ruke nastavni jezik postajao ie mađarski i otada se uvodi sisfematska mađarizacija Rusina no bez naročitih uspeha. O kulturnom životu društvenim organizacijama ili življem političkom radu među Rusinima sve do kraia XIX veka nema ni pomena. Tako je i veliko revolucionarno falasanje w 1848 godini prošlo kod Rusiha skoro neopaženo.
Posle završetka Prvog svetskog, rata, kao i svi naši narodi. i Rusini su očekivali korenite promene kako u ekonomskom tako i u nacionalnom političkom pogleđu. Za celo vreme postojanja stare Jugoslavije položaj rusinske nacionalne manjine bio je težak, jer iako su formalno dobili izvesna nacionalna prava i svoje kulturmo-prosvetne ustanove, O nekom slobodnom političkom i Kulturnom životu nije bilo ni govora. Rusinski radni marod, siromašne marodme mase i dalje su služile i biroševale po bogataškim salašima Vojvodine.
Po dolasku okupatora u našu Zemlju Rusini su pravilno shvatili značaj borbe koju su vodili naši narodi pod rukovodstvom Komunističke partije i druga Tita i aktivno učestvo“ vali u narodnooslobodilačkom pokretu i narodnooslobodilačkoi borbi. Prema nepotpunim podacima u narodnooslobodilačkoj borbi učestovalo je aktivno 1.012 Rusina i od toga broja izgubilo je živote 2% najbolih šinova i kćeri rusinskog naroda. U pozadini Rusini su pomagali oslobodilački DOkret u Sremu i Bačkoj. Po raznim logorima u Nemačkoj i Mađarskoj bilo je oko 1410 Rusina, a mnogi su pod teškim uslovima rada po rudnicima i na morskim obalama izgubili svoje živote.
Posle završetka rafa, pravilnim rcšeniem nancionalnoe pitania, rusinski marod počeo je da živi novim životom koji nije imo od dolaska u ove krajeve. Zaiedno sa svim našim nnrodima Rusini učestvuju u svim altcijama na obnovi i izgradnji ratom uni” štene zemlje. Rusimi doživljuju veliki preporod u svom lKulturno.prosvet-
nom Životu. Oktobra meseca 1945 godine osnovana je Rusinska matica (Ruska matka) sa zadatkom da rukovodi kulturno-prosvetnim radom među Rusinima i da se brine za što brže kulturno.prosvetno uzdizanje Rusina u Pederativnoji, Narodnoj Republici Jugoslaviji., U novoj Jugoslaviji otvorene su osnovne škole sa rusinsltim naštavnim jezikom u mestima gde za vreme bivše Jugoslavije nisu postojale. Pored osnovnih škola Otvorene su i dve progimnazije u Kucuri i Đurđevu kao i nepotpuna gimnacija u Ruskom Krsturu. Među Rugsinima sprovedena je široka akcija za što bržu Jlicvidaciju nepismenosti i dosada. je nepismenost smamjena među Rusinima za 75%.
Nedavno je u Vrbasu održamo Savetovanje prestavnika rusimških- kulturno-prosvelnih društava. Izveštaj o radu sekhciie za Rusine Saveza kulturno-prosvetnih društava Vojvodine i plamu rada za ovu godinu podneo je sekretar sekcije ura Varga. Prošle godine u svim selima u kojima žive Rusini obrazovana su kulturmoprosvetna društva koja su razvila plodnu delafnost, Ruginske amaterske pozoršne grupe održale su prošle godine 38 pretstava pozorišnih komada i kulturnih priredaba povodom proslava istoriskih datuma. U četini rusinska Sela posftoie horovi, a u šest sela orkestri. Polklornme grupe aktivno rade u sedam sela. Sekcija za Rusine Saveza Kulturmo-prosvefnih društava Vojvodine izdala ie prošle godine Knjiša i brošura u 6.400 primeraka i narodni kalendar za 1949 godinu. Prošle godine počele šu materijalne pripreme za otvaranje mu-– zeja u kome će se prikazati istoriski spisi i drugi dokumenfi o životu RuSina u Voivodini od njihovog doselienja. do danas. Planovi rada rusin slcih kulturno- prosvetnih društava za ovu godinu mnogo su obimniji i predviđđaiu 'još širu alttivizacilm rusinskog narođa u mašovno-kulturmo-prosvefnom radu. Pojedina društva razvila su živu delatnost već u prošlom mešecu. ;
Rusinska Kulturmo-prosvetna društva dala šu u januaru ove godine 928 pozorišnih prefstava. Kulturno-prosvefno društvo iz Ruškog Krstura bilo je prošlog mešeca na tumoeji po
Sremskim i bačkim selima u kojima
je dalo 8 pozorišnih pretstava. Pret. stavama je prisustvovalo preko 10.000 gledalaca. U svim rusinskim selima otvoreme su čitaonice i biblioteke koje se svakim damom sve više proširuju. OU čitaonicama se čitaju poređ rusinskog lista »Ruske slovo« koje izlazi u Krsturu i ostala štampa koja izlazi u FNRJ. Planom za ovu godinu predviđeno je da svako kulturno. prosvetno društvo sa svojom pozorišnom sek>ijom obiđe nekoliko rusinskih sela u cilju popularisania pozorišne umetnosti među Rusinima. Isto tako, i rusinski horovi i folklorne grupe vršiće u 1949 godini uzajamne pose{fe. :
Rusinskoj nacionalnoj manjini pružaju se u 1949 godini još šire mo gućčnosti za kulturni razvoi zahvaljujući svestranoi pomoći i brizi naših
narodnih vlasti. N. K.
TRI NOVA 7MAČAJNA IPDRMJA MA
Matica Hrvatska je danas književma ustanova, koja okuplja veliki broj kulturnih radnika oko rada n3 sakupljanju i sređivanju građe iz kulturnog naslijeđa i folklora a njem je zadatak i izdavanje djela svjetskih klasika i kapitalnih djela iz književnosti uopće, zatim širenje slavenske literature i izdavanje domaćih pisaca, .
U 1948 godini izišlo je ovih 26 djela: 1. Aristofan: Komedije, 92. Beretim: Djetinjstvo seoskog proletera, 3. Čolaković: Zapisi iz Oslobodilačkog rata IL, 4. Črnja: U krvi rođeno, 5. Dante: Pakao, 6. Dickens: Twist, 7. Dončević: Životopis bez svršetka, 8. Drda: Gradić na dlanu, 9. Fisković: Naši graditelji i kioari XIV, i XV. stoljeća, 10.-12. A. Hercen: Prošlost i razmišlianja l.-IIJ., 13, Hoyt: Malibu, 14.-16, Hrvatsko kolo L-ITI., 17. Jagić: Tzabrani kraći spisi. 18. Marinković: Proze, 19. Novikov: Timirjazev: 20, Shakespeart. San ivanjske noći, 21. Shakespeare: Mletački trgovac, 22 „Stendhal: Talijanske kronike, 23 Teofrast: Karakteri, 24. L. N. Tolstoj: Uskrsnuće, 9. Verga: Novele, 26. Vučetić: Pjesme. .
Kako vidimo B knjiga domaćih pisaca, 6 ostalih slavenskih, 9 drugih i tri broja „časopisa »Hrvatsko kolo«,
Matica Hrvatska izdala je 3 djela koja valja posebno spomenuti, Vaftroslava Jagića »Izabrani kraći Sspisi« u redakciji Mihovila Kombola djelo je koje će zacijelo služiti ge= neracijama naučnih radnika. da iz Obilia Jagićeve književne ostavštine prostudiraju onaj bitni, iako mali dio njiegove naučne djelatnosti, Naše jezikoslovne tradicije nisu doduše wa XVII. i XVIII. stoljeću bile neznatne, ali je na početku XIX. stolieća nastao i u ovom području potpun zastoj. Tridesetih i četrđesetih godina nastao je i u fome preokret, ali istom s Jagićem se kod naš po:avljuje filolog koji je mogao ne samo stati u isti red sa znamenitim filelozima drugih „slavenskih naroda, već je čak mogao s vremenom zauzeti među njima jedno od prvih mjesta. Znataa din Jagićeva znanstvenoga rada sačinjavaju jezične rasprave, u prvom ređu sa područja historiske gramatike, ali.jezične rašprave nisu bile ni jedino, a ni najtrajnije od. svega Što je Jagić pisao. One su samo jedam isječak iz njego-
________- _—–—----_—_———-_—_————-———___——— —_—-———-
Odgovorm) arednik:; jovan Popović Beograd, Frančlska broji i — Štamparija »Borb
Oliver ·
ve rijetko plodne i raznovrsne djeJatnosti. Da bi se dobila što jasnija slika ne samo o najstarijoj slavenskoj pismenosti, mogo i o kasnijem toku našega kulturnog i književnog života, zato su bila — a i danas su još najneophošniji pređduvjet kritička izdanja starih spomenika, Jagić je bio posljednji od onih „znamenitih slavista, koji su, računajući od vre-
mena Dobrovskoga, ispunili svojim radom čitavo jedno stoljeće, dali slavenskoj filologiji foga vremona
sadržaj i pravac i Osvojili joj raVnopravno mjesto pored romanistike i germanistike u sklopu evropske filološke znanosti. Knjiga ima tri velika odjeljka: 1. Rasprave i članci, 2, Prikazi i ocjene i 3, Bibliogralija Jagićevih radova. Djelo ima %24 stranice, Danteov »Pakao« u prijevodu Mihovila Kombola — druga Matičina knjiga koju treba spomenuti —)'Žje dugogodišnji rađ prevodioca: neka je pjevanja prevođilac objavio još 1028 godine. Kod Hrvata je bilo nekoliko pokušaja prevođenja ovoga djela. Prvi hrvatski prijevod iz »Božanske komedije« — 33. pjevanje »Pakla« objavljen je u »Zori Dalmatinskoj« god. 1844, Prevodilac nije poznat. Prvi poznati prevodilac je Stjepan Ivičević iz Makarske. Zatim se ređaju među ostalim prijevodi Jovana Sundečića, Petra | Preradovića, Dragutina Parčića, Tome Maroetića, Stjepana Buzolića, Vinka Lozovine, Ante Tresića-Pavičića i drugih, Buzolić je prvi preveo i objavio čitav »Pa· kao« u Zadru 1897., dok su svi ostali prevodili odlomke. God. 1910 objavljuje Frano Ucellini-Tica cijelu »Božansku komediju« pod naslovom »Divna gluma«. Oba su ova Drijevoda u deseteračkoj rimovanoj tercini dok je Kuombolov stih rimovani jedanaesterac, Cijelu »Božamsku komeđiju« — »Pakao«, »Čistilište« i »Raj« — preveo je Iso Kršnjavi, ali u prozi, Kao prevodilac, najprije DOiedinih odlomaka, a zatim i cijelog »Pakla« istaknuo se Vladimir Nazor, Karakterističan je primjer (koji može poslužiti kao mjerilo našega kul-
turnog stanja) činjenica, da je Pa-
kao« u izdanju Matice Hrvatske u god. 1948, rasprodan za nepunih 5 mieseci,
Treći važan uspjeh izdavačke djelatnosti Matice Hrvatske u prošloj godini' je memoarsko djelo u tri velika sveska: Aleksandar Hercen: »Pro-
TICE HRVATSKE
šlost i razmišljanja«, Na tisuću i petsto stranica, s uvođom V. L lenjina, pred čitaoccm se ređaju prizori, koji su gotovo kulmrna i polilička povijest čitavoz Jednog razdoblja u XIX. stoljeću. »Slaveći Hercena, proletarijat se uči na mjegovom primjeru Velikom značenju revolucionarne teo-
rije«, veli Leniin. Opisujući feudanlnu. nasilnu, alttokratsku vladavinu
Nikole 1., obuhvativši u prvoj knjiZi sve sloja Tu ovan nruštva,jOd VIhova državnc hijerarhije do ugnjetavanog kmeta, Hercen sugestivnom prozom daje jednu od najistinitijin slika onog feškopg doba u povijesti Rusije, Prognaon «na zabačeni sjever Rusiie, Hercen je imao priliku da upozna svu strahotu vladavine neodgovormih gpubemoatora, Vvideo je oKkrutnost Žžandapskop režima, pokva=renost činovnika, vidio je patnju naroda, God, 1847. Hercenu je uspjelo otputovati, u inozemstvo. nikad se nije vratio u domovinu. U Italiji i Trancuskoj Hercen je sudionik u revoluciji 1848., a u svojim memoarima dao je potresno šsvjedočamstvo O okrutnosti fađašnie reakcije protiv radnoga naroda. Izagnan iz Francuske Hercen se našao u Londonu gdje počinje mnajaktivniie razdoblje nje-
gove djelatnosti. Njegova »Slobodna | ruska tiskara« bila je prva ruska slobodna riječ, koja je odjekmula
· njegovom zaslugom. Hercen je zna-
nac, prijatelj i suradnik najistaknutij-
jih evropskih revolucionaraca onoga
doba: Garibaldija, Mazzinja, i Kossutha, Potpuno izdanje Hercenovih memoara izašlo je tek nakon Velike Oktobarske revolucije; u punom jeku građanskog rata i borbe protiv kontrarevolucije, već 1919., sovjetska vlada izdaje u cijelosti Hercenovu knjigu »Prošlost i razmišljanja«. visoku umjetničku vrijednost Her= cenovih memoara dostojno su Ocijenili najistaknutiji ruski književnici XIX. stoljeća, »To je pisao suzama, krvlju, to gori i pali« — rekao je za Hercenove memoare Turgenjev. L. N. Tolstoj smatrao je Hercena jednim od najvećih pisaca ruske zemlje, a Gorki je kazao za Hercena: »Njegov ie um jedinstven svoiom snagom, kao što mu je i jezik jedinstven ljepotom i sjajem.« Lenjin je rekao za Hercena 1919., da je »misliiac, koji je i danas za glavu Viši od gomile suvremenih filozofa idealista i poluiđealista. : # 8
.
___________ _____-__-—--
„OPTUŽENI
IMA
ora; ta
Crtež Onorea Domijea
pi
O casopisu „Kulturni radnik“
Od oktobra prošle godine izlazi u Zagrebu »Kulturni radnik«, mjesečni časopis za pitanja masovnog kulturno-umjetničkog rada. Ovai časopis, kao organ Saveza Rkulturno-prosvjetnih društava Hrvatske, ima zadatak da raspravlja sva pitanja u vozi 8 kulturno-umjetničkim radom u širokim narodnim masama. ;
Dosad su izašla četiri broja ovoga časopiša, a da se o njemu i njegovoj ulozi ošim bilješke u »Hrvatskom kolu« nije pisalo, iako takav časopis, s obzirom na važnost zađataka koji on ima, zaslužuje posebnu pažnju ne samo onih kulturnih radnika, koji se direkino bave kulturno-masovnim
radom, već i svih naših ljudi, koji ·
bilo na ovaj ili onai način dolaze u vezu ša &vešstranim Kulturnim preobražajem u našoj zemlji.
I ako je, sudeći prema postavljenim zadacima, »Kulturni radnik« Uuzeo na sebe veliki i odgovoran zada” tak, on je u prva svoja četiri broja uspio da u Osnovi pravilno postavi svoj program i da ga, prema svojim mogućnostima i lUspješno ostvaruje. Dobro uređivan, na pravilnim o5novama, oh će moći korisno poslužiti radu Kkulturno-prosvjetnih društava i grupa. r
Nastojeći da svoj zadatak vješava Što konkretnije, »Kulturmi radnik« ima u ovim brojevima niz praktičnih upufa i metodskih savjeta o svim Vvažnijim pitanjima kulturno-masovnog rada ( o organizaciji kulturno-umjet= nižkih društava, o zađacima dramske režije u Rkuulturno-prosvjetnim društvima, o folklornim grupama, O bibliotekarskim kadrovima i Rknjiževnim kružocima u jkulturo-pro" svjelnim društvima, O kulturno-prosvjetlnom radu u tvornicama i poljoprivrednim zadrugama, O narodnim sveučilištima itd.) Većina objavljenih članaka može poslužiti kao pomoć broinim kulturnim organizacijama, kojih samo na područiu NR Hrvatske ima već danas priličan broj. Tako sada u NR Hrvatskoj postoji 90 kultarno-umietničkih društava. 537 ogra” pala »Seliačke sloge«, 165 pododbora »Prosviete« 153 stame pozorine družine (a 570 povremenih). 201 pjevočki hor. 2% instramentalnn zbora, 980 folklomih grupa itd.
»Kulturni radnik« objavio Je i ri komada podesna za male pozornice, više pjesnma za recitaciju od naših i sovjetskih pjesnika, kao i nekoliko proznih beletrističkih priloga za čitanie prilikom različitih priredbi i proslava (priča A. Koronova »Doček Lenjina«, odlomak iz romana »Kruh« od A. Tolstoja, sjećania I. Radiščeva na Lenjina i dvije priče Ivana Can“ kara o domovini). Osim toga list je donio i 4 razne kompozicije namijenjene pjevačkim i instrumemtalnim zborovima.
Posebnu je pažnju »Kulturni ra=dnik« posvebio bibliografiji prilago=
divši je prilično uspješno svrsi koju
ima list. Nije moguće u časopisu donositi cjelokupnu bibliografiju, a to nije niti potrebno, jer za to postoji posebni časopis. Radi toga se obrađuje onaj dio bibliografije koiemu tre. ba specijalno posvetiti pažnju, s obzirom na praktični rad. Tako. je u prvom broju donesena bibliografija »Male pozornice«, koja je specijalno namijenjena manjim pozornicama, 4 zatim popis muzičkih edicija, uglavmom masovnih pjesama. U drugom broju bibliografija đonosi krafke prikaze o djelima sovjetskih Kknjiževnika, koja obrađuju teme Oktobarske revolucije, a prevedena su od oslobođenja do danas na naš jezik. U istom broju je i popis svih djela klasika „marksizma-lenjinizma Drevede” nih poslije oslobođenja. 'reći broi posvetio je bibliografiju izdanjimn ?a omlađinu. U četvrtom broju su obrnđenn djela popularme nauke. koja mi veoma korisna kao literatura za održavanje popularnih predavanja. Osim toga list u svakom brajiu donosi različite izvještaje, članPe i bilieške* o radu pojedinih MNuulfurmmih društava i
grupa i niz praktičnih uputa zna rad.
U biblioteci na Cetinju čuva se naša najstarija knjiga
Sve do početka 1946 godine Crna Gora nije imala centralnu narodnu biblioteku, iako je postojao bogat materijal za njeno osnivanje. Danas, poslije tri gođine uspješnog rađa, Centralna narodna biblioteka na Cetinju već broji 35.000 svezaka Knjiga, časopisa i novina iz raznih oblasti književnosti i nauke.
niblioteka je uspjela da pribavi priličan broi rijetkih primjeraka od istoriske vrede nosti, koji mogu korisno da posluže našim književnicima, naučnicima i javnim radnicima. U biblioteci se čuva prva štampama knjiga na slovenskom jugu »Oktoih«. To je naša najstarija knjiga koja je štampana 1493 godine ma Obodu kođ Cetinja. Biblioteka raspolaže ioš sa raznim domaćim i stranim izdanjima Kknjiča koje pofiču iz XVII i XVIII vijeka. Veliku vredmost pretstavljaiu časopisi, godđišnjaci i novine, među kojima ima vrlo starih. Između osftaloZ nabavljen je i priličan broj poznatih leksikoma i primičnika na mašem i stranim jezicima. TT biblioteci se malazi veći broj rukopisa ioš neobjavljivanih istorislcih spisa iz istorije Crne Gore.
Centralna narodna b}jblioteka raspolaže primjercima svih kniima i brošura imdatih od oslobođenja u nešoj zemji. Prilično veliki broj knjiga ima iz oblašfi mayksizrna– lenjinizma. Piblioteka se stalno obnavija i sređena je po savremenim principima bibliotelarstva, Abecedna kavvtoveka za preko 30.000 svezalha sređena je i od maila prošle godim vliena na raspoloženje čitalačlcoj publici. Pri biblioteci se nslazi dobro uređena čitaonica.
Preko Muvilfurmo-prosvjetnop saveza Crno Gore ova biblioteka• pružila je obilnu pomoć u knjigama raznim Jonižnmicama i čitaonicama na fterenu. Pored toga biblioteka je ukazivala i stručnu pomoć bibliotekarimn, Sada je u toku drugi po ređu bibliotekarski kurs sa 28 posjetilaca.
Zbornik đokumenata i pođataka o Na-
rodnooslobođilačkom vatu jugoslovenskih narođa, Tom IL. Borbe u Srbiji 1941 godine. Izđaje Vojno-istoriski institut Jugoslovehske armije, Beograd, 1949. Strana 729, cema 100 dimara,
Marin Držić: Dunđo Maroje. U ovoj komediji velikog dđubrovačkog pesnika data je, u okviru vesele renesansne igre, verna slika dubrovačkog društva i uspona mladog dubrovačkog građanstva krajem XV i početkom XVI veka. Izđanje »Prosvete«, Beograd, 1949. Predgovor i komentari dr Dragoljuba Pavlovića. Strana 220, Cena 417 dinara.
Ivan Cankar: Mariin Kačur, Na Kklancu. U Martinu Kačuru, tipičnoj figuri slovenačkog naprednog inteligenta sekraja XIX i početka XX veka, Ivan Cankar prikazao je slom usamljemih naprednih inđividua i idealističkih prosvetiteljskih koncepcija toga vremena i ukazao na vadničku klasu„ Tao ma odlučujući snagu. U romanu »Na
IBLIOGRAFIJA ·
Kklancu«, prikazujući život sirotinje svoga rodnog Wraja, Ivan Cankar simbolizuje slovyenačku zemlju koja stenje pod jarmom domaćih 1 stranih eksploatatora. Preveo sa slovenačkog Djuza Radđović. Odabrana dela Ivana Cankara. knjiga TI. »Jugosloven= ski stariji pisci«, izdanje »Prosvete«, Beograđ, 1948. Straha 399, cena 53 dinara.
Silvije Strahimir RMranjčević: Pjesme. Redakcija i predgovor Marijana Jurkovića. »Jugoslovenski stariji pisci« igdanje »Prosvete«, Beograd, 1948. Strama 175, cena 42 dinara.
Tsiđora Sekulić: Zapisi o mome narođu. »Savremeni jugoslovenski Disci«, izdanje »Prosvete«, Beograd, 1940. Strana 289, cena 63 dinara,
Ogleđi iz književnosti, Prvo kolo u 12 svezaka (Đorđe Jovamović: Humanizam i rodoljublje Dositejevo: Milovan Đilas: O Vuku Kayadžiću; Rađovan Zogović: Njegoševa poema o borbi i slobodi: Đorđe Jo-
vanović: Epska istina Prote Mateje Nena-
dovića; Milan Bogdanović: Branko Radđičević: Jovan Popović: Sterija i počeci srpske drame: Miroslav Krleža: O Marinu Držiću; V. Laftković: Stjepan Mitrov Ljubiša; Anton Slodniak: Fran T,evstik; Milan Bogdanovićt Dečja poezija Zmajeva; Jovam Popović: Đura Jakšić i njegovo doba; Otokar Keršovani: O Šemoi, Izdanje »Prosvete«, Beograd, 1949, cema 36 dinara.
LL a i
REDAKCIONI ODBOR:
Jovan Popović, Čeđomir Minđerović, Marijan Jurković, van Potrč, Wjekoslav MKaleb, Isak Samokovlija, Janko Đonović i Dimitar Mitrev
PRETPLATA ZA KNJIŽEVNU NOVINE
Za našu zemlju na 3 mesecs 35 dinara,
na 6 meseci 7% dinara i na gođinu dana 140 dGinarB,
Za inostranstvo: na 3 meseca 50 đinara, na B meseci 100 dinara i n? gođinu đana 200 dinara,
Rukopisi se ne vraćaju.
Broj čekovROF računa 1—9060378 Poštanski fah 61%.
O E RWIVM pr BOR LL S
a ua a o eoarba| aa. Beograd, Dečanska 891. |
REČE
·