Књижевне новине

SMRT FAŠIZMU — SLOBODA NARODU

KNJ

GODINA III BROJ 24

Administracija: Francuska 5, tel. 28-490

Uredništvo: Francuska 7, teL 28-098

IŽE

ORGAN SAVEZA KNJIŽEVNIKA JUGOSLAVIJE

ZNAČAJ OPŠTEG UPUTSTVA O AUTORSKIM HONORARIMA

, Opšte uputstvo o visini autorskih honorara za objavljivanje književnih, umetničkih i naučnih dela i na= učnih radova koje je 31 maja 1950 do= neo ministar Vlade PNRJ Pretsednik Saveta za nauku i kulturu nameće čitav niz pitanja i zaključaka u pogledu zaštite autorskih prava. Opšte uputstvo ima veliki značaj za zaštitu autorskih prava, ali ono nije novo po Sadržini, jer je još 1946 goi dine donet prvo Zakon o zaštiti au· torskih prava, a zatim iste godine na · osnovu člana 23 Zakona doneta su Op„šta uputstva koja 6u postavila i ostva' rila zaštitu. Na taj način književni, u· melnički i naučni rad dobio je vrednost kao i svaki drugi rad. Opšte uputstvo doneto je na osnovu proveravanja svih propisa koji su ranije posštavljani, i kad se posmatra u celini moramo da konstatujemo da ono pret·stavlja jednu dalju i višu fazu zaštite "u odnosu na ranija Opšta uputstva, pošto Su provereni svi postavljeni principi & jedne strane, ispravljene odredbe koj. su še pokazale kao nerealne u našim uslovima i prilikama sa druge strane, i obuhvatila nova ma= terija koja ranije nije postojala. Osnovni principi koji su ranije postavljeni nisu &ada menjani u suštini, ma da su u mnogo &lučajeva pretrpeli maftne izmene koje su nametnuli život i praksa potvrđujući u isto vreme .celishodnost čitavog sistema zaštite. Da bismo videli sve novine i izmene koje donosi Opšte uputstvo razmotrićemo opšte odredbe, visinu autorskih honorara i ostale odredbe ne ulazeći u &ve detalje. Bacićemo samo jedam opšti pogled da ukažemo na ono što nam izgleda bitno i značajno u pogledu razvoja zaštite autorskih prava. Prvi opšti princip postavlja osnovu Ba koje treba poći u određivanju vi= šine autorskih honorara. Postoji čitav niz raznih sistema za određivanje au= torskih honorara: procenat od prođajne cene knjige, određivanje po autor= skom tabaku i ređu — stihu, određivanje paušalnog honorara za celo delo. Svi-ovi sistemi imaju nedostatak što ne obuhvataju pravedno celu ma-– teriju na isti način i Što ne vode račuma o vrednošti dela, već uglavnom o tiražu. Ako se uzme &an.o jedan od ovih načina kao osnova za određiva= nje autorskog honorara, obično je oSnmovni kriterij broj primeraka koji se otštampa i proda a ue vrednost dela. Na primer sistem nagrađivanja procentom od prodajne mene knjige nikada neće moći da postavi pravičan odnos između nagrađe jednog naučnog dela i jednog udžbenika za osnovne škole. Naučno delo ma koliko bilo zna= čajno ima mali broj čitalaca, a udžbe= nik ma bio i male vrednosti ima ve= liki broj čitalaca, te se prema tome i određuje nagrada. Da bi izbeglo sve ove nedostatke i nepravednosti u nagrađivanju, Opšte uputstvo je kao oSnovu uzelo vrstu dela i kombinovalo Ba ovim ili onim sistemom polazeći od toga da treba nagraditi u prvome redu vrednost. Kao korektiv ovome načinu nagrađivanja dolaze veličina tiraža i veličina autorskog honorara za tu vrstu dela. Naučno delo može da ima tiraž do 3,000 primeraka, a udžbenik za osnovne škole do 100.000 primeraka. Ako se nagrađuje sistemom procenta, kao što smo ranije naveli, naučno delo će dobiti vrlo skroman honorar, a vrlo veliki honorar. Opšte uputstvo je ispravilo te nedostatke, i polazi od vrste dela hoteći da nagradi Vrednost. Da bi se to ostvarilo odreeni su prvo tiraži: za naučno UC o tiraž je 3.000 primeraka za jedmo izdanje, a za udžbenik za osnovne škole 100.000 primeraka, Honorar za naučno delo je 3.000—8.000 dinara po autorkom tabaku, a za udžbeink od 2.0004.000 dinara. Na taj način ostvarena je mogućnost da 6e nagradi u prvome redu vrednost a ne veličina tiraža jedne KMmjige. Ali ovaj način nagrađivanja moguć je samo kod nas, jer za vaša nije bitna stvar zarada nego nagrađivanje vrednosti rada. U kapiim zemljama izdavač me bi to mogao da učini, jer bi to bilo protiv njegovih interesa, Uzimajući kao osnovnu bazu kvalidela Opšte uputstvo kombinuje razne sisteme nagrađivanja da bi omou prvome ređu nagrađivanje Vrednosti dela, Na primer, za objavljivanje muzičkih dela nije moglo da še primeni ni nagrađivanje po tabaku ni po stihu, ni paušalno nagrađivanje, Pa je zato uzet procenat od prodajne cene pojedinog primerka. Ali i tu se Dpolazilo od toga osnovnog principa da

še nagrađi vrednost dela, pa se posta= .

vila velika razlika u procentu za pojedine vrste: za dela velikih formi (opera, balet, oratorij, kantata itd.) određen je honorar ođ 20—35%, z: za dela zabavne muzike od 10—15% od prodajne cene pojedinog primerka.

Ovaj način nagrađivanja postojao je i ranije u Opštim uputstvima a sada je dobio preciznije oblike.

Kao drugi opšti princip postavljena je odredba da visinu # torskih honoTara određuju slobodnim ugovaranjem autor dela i izdavač u granicama iznoša predviđenih Opštim uputstvom. Time je isključena mogućnost da sam izdavač određuje visinu autorskog honorara, Kao korektiv uzeto je i to: iz-

ref

Milivoje RISTIĆ

· davači treba . prethodno da pribave

mišljenje o umetničkoj i naučnoj vredđ= nosti jednoga dela od književnog, na= učnog ili stručnog saveta koji se mora formirati pri svakom izdavačkom preduzeću. |

Visina autorskih honorara za 'njiževna, umetnička i naučna dela određena je za sve vršte dela, Kao osnova uzeti su u obzir kvantitativni i kvali= tativni kriterij a kao korektiv tiraž. Kvantitativni kriterij jednak je za sve: to je količina izvršenog rada (autorski tabak za prozu, W&tih za poeziju) ali kako sva dela nisu iste vredmosti određena je i veličina autorskog honorara za svaku vrstu dela, i oha se kre= će između minimuma i maksimuma i omogućuje da se dela veće vrednosti bolje nagrade. Određeni tiraž za pojedine vrste dela služi, kao što smo ranije naveli, da se odrede odnosi vrednosti dela i broja čitalaca, jer broj čitalaca ne može da se uzme kao jedino merilo za vrednost dela. I zato, zakonodavac određuje prema stvarnim uslovima i tiraž za razne vrste dela: za umetničku prozu (pripovetka, ro= mam, dnevnik sa književnom vredmošću itd.) 10.000 primeraka, za eseje, kritike i drame 5.000 primeraka, za poeziju 5.000 primeralka, za dečju poeziju 15.000 primeraka itd. Za prozu je kao jedinica izvršenog rada postavljeno idealno merilo — autorski tabak od 30.000 znakova sa belinama, Za poeziju stih — red ne pretstavlja tako sigurno merilo, jer pesnik može jedan dvanaesterac da razbije u tri, četiri i pet stihova, pa je Opšte uputstvo donelo odredbu da će se za pesme koje su u celini ili većim delom pisane kratkim wstihom (ispod šest slogova) plaćati niži deo skale honorara. Ali u isto vreme predviđeno je da se pesma od trideset redova — stihova koja ima naročitu umetničku vrednost može nagraditi pmušalno, bez obzira da li su stihovi dugi ili kratki, mnogo. većim honorarom no što je predviđeno po redu — stihu.

U celini visina autorskih honorara je povećana u Opštem uputstvu, ali je s druge strane smanjen minimum, tako da povećanje honorara pretstavlja ustvari samo proširenje „kriterija za nagrađivanje vrednosti dela.

Osim toga Opšte uputstvo je detaljno obradđilo književnu, umetničku i naučnu materiju u pogledu visine autorskih „honorara, što je ranije bilo postavljeno samo u grubim „crtama. Naročito je u Opštem uputstvu posvećena velika pažnja prevodilačkom radu, što ranije nije činjeno. Tu su honorari znatno povećani i izvršena je podela s obzirom na težinu prevoda: a) klasična književna i umetnička proza sa specifičnom i novom terminolo=gijom i b) ostala književno-umetnička i naučna proza. ı ime je podvučen značaj pozitivnih vredmosti književnih i naučnih dela drugih naroda koje mi treba da prevedemo i damo u dobrom prevodu našim ljudima, Kao nova od= ređba uneto je i prevođenje sa jednog od jugoslovenskih jezika na strani jezik, Tu je određen „honorar veći za 10—20%o od honorara za prevod a

stranih jezika na jedan jugoslovenski jezik, ; ' · Čitava struktura visine autorskih honorarnm rađena je na osnovu prouča–

vanja i proveravanja ramije postav-

ljenih principa Opštih uputstava, pa su unete izmene i dopune u novo Op-

Šte uputstvo, tako đa ono pretstavlja

sad mnogo obimniju građevinu no ra= nije i pruža autorima i veću i sigurniju zaštitu. · i lisen

- Kao novošt u ovome odeljku treba podvući da su određeni autorski honorari i za autore kinematografskih dela. Kad su doneta. Opšta uputstva 1946 godine mi još nismo imali domaći film, a. danas film je stvarnost. Za autore filma &matraju se; pisac scenarija, kompozitor, režiser i snima-

telj, a ostali učesnici, bez obzira na

njihov značaj i vrednost, smatraju se za reproduktivne umetnike, te im se ne plaća autorski honorar. Za nagra= đivanje autorima filma određen je pa= ušalni honorar izuzev za kompozitore koji se nagrađuju za muziku za film po mimrftu. 0"

U trećoj glavi Opšteg uputstva predviđeno je da se najviše stope honorara određenog za prevođe mogu platiti samo za prevod „spremljen za štampu kome nije potrebna nikakva ređakcija. Ova odredba će svalkalko uhticati na kvalitet prevoda, odnosno na podiza= nje kadra odgovomih ređaktora problema koji dosađa nije bio dovolj= no solidno postavljen kod nekih izda= važkih preduzeća.

Ranije je u Opštim uputstvima bila odredba o smanjenju autorskih hono= rara s obzirom na broj izdamja koja doživi jedno delo. Ta odredba 6e pokazala kno neštvarna kad se u celini primeni ma naše prilike. Smanjenje je išlo do petog izdanja, do 20% od utvrđenog honorara za prvo izdanje, Praksa od gotovo pet godina pokazala je da je kod nas samo jedam roman doživeo pet izdanja, a vrlo mali broj de= la drugo i treće izdanje, te je ta odredba izmenjenna jer nije odgovarala ni našim uslovima, ni našim prilikama. Ali ostala je kao princip; autorsiki honorar še smanjuje i sada, ali samo za drugo 60%) i treće izdanje 50%, a za 6va ostala izdanja plaća se 50%.

Nova je odredba u Opštem uputstvu i ona koja predviđa povećanje autor skog honorara u visini od 10—20% za priloge objavljene u listovima i časopisima sa velikim tiražima.

To šu u najbitnijim crtama osmovne karakteristike Opšteg uputstva koje je izmenilo izvesne ranije odredbe, dopumnilo druge i domelo sasvim nove da zaštiti onaj deo autorskih prava koji ranije nije bio obuhvaćen. Značaj Opšteg uputstva je za našu kulturu u tome što omogućuje čitavom nizu ljudi la se posvete samo književnom radu. U uslovima bivše Jugoslavije o tome nije moglo ni đa se govori, pa čak ni da se pomisli na to,

Književnik, umetnik i naučnik u na= šoj socijalističkoj. zemlji ima uslova da živi od svoga rađa i da še posveti samo &vome radu, To je rezultat izmene

„društvenih i ekonomskih ulova u na-

Šoj zemlji koja svojim ljudima daje

mogućnost da atvaraju i rade,

'za provijant.

BEOGRAD, UTORAK 13 JUN 1950

LIST IZLAZI JEDANPUT NEDELJNO

PRIMERAK 3 DINARA

PRVI DANI

Rujevica je onda izgledala kao velika planina. E, pa dal Tri puta može logor da se premesti, a da se živi u uverenju kako o njemu niko i ne zna. Ko bi ga i mogao otkriti i pronaći! · Jasno, prvi dani partizanova-– nja. A Rujevica je u stvari više brdo nego planina, Na njenom prednjem, istočnom, „delu „okrenutom licem prema gradu, koji je tamo u valovitoj dolini ležao kao na dlanu i svakog jutra ızranjao iz sive magle, kao da uzrasta i primiče se, a svake noći blesnuo sijalicama, kao da odnekud iznebuha izleti, na tom prednjem delu izgrađen je prvi logor. U retkoj hrastovoj šumi, između stabala mladih grančica i cerića, napravljen je trem pokriven granjem — nalik na špalir. čardaklija. A tamo, na severozapadu, iza tog brežuljka, na Dproplanku je iskopana kuhinja sa krivudavim olucima u zemlji koji treba da progutaju sav dim sa vatrišta.

Pod tremom, opkopanim odvodn:m

·kanalićem, na raskrčenoj i utabanoj

zemlji, zastrvenoj sa nešto šuškora, određeno je mesto za spavanje. Odatle su zaobilaznim. putevima silazile patrole u sela, kod poznatih ljudi, da prikupe nešto hrane i obaveštenja. Dobijeni 6ir, luk, paradajz, parče slanine, hleba, torbicu krompira ili pasulja — sve u svemu jednu, dve do tri torbice — patrole su u početku dopremale po noći nevidljivim i prikrivenim putevima. Nevidljivi putevi na kojima su teške cokule izorale čitave brazde! Ili je neko od poznatih ljudi donosio sve to do ugovorenog mesta, u ugovoreno vreme, i predavao patroli. Ponekad taj neko i nije došao. A pokatkad je taj poneko doneo torbu i obesio je na grm, pa se brzo udaljio drugim putem. A kad patrola pronađe to neugovoreno mesto, obično je zaticala njegovog psa kako pokušava da se uspuže uz drvo nadražen mirisom slanine i kako ljutito reži što se torba sa slaninom stalno ljulja, a nikako ne pada, Ali su najčešće ti ljudi bili sasvim poz=nati, živeli čitavom „svojom mišlju sa našim partizanskim logorom, donosili mu vesti, obaveštenja, hranu, predavali ih bez mnogo zaziranja, pa se vraćali hladnokrvno i čineći se nevešti, sa otsečenom šumaricom preko ramena ili i bez nje.

A gore, u logoru, komesar Veljko je delio na jednake deliće sve što je stizalo odozdo iz sela. Kuhinja u logoru ostala je skoro neodimljena. A logor je svakodnevno narastao. Za onda bio je to veliki broj — dvadeset i šest ljudi, devetnaest pušaka, petnaest bombi, jedan mađarski pištolj »Fromer« iz koga se može sa sigumošću ispaliti samo jedan metak, dva vojno-državna pištolja sa po sedam metaka, tri štajerca sa ukupno dva metka, na svaku pušku desetak metaka, i jedna »zbrojovka« izvuče= na iz klozetske jame, zarđala i ojedena, oko koje se već danima upinju snage da bi mogla zapucati,

A dole, u selima, u poverenju se govorilo »ima ih puna šuma, imaju mitraljeze, i topove imaju«. Dole su već stigle, overene i crvenim voskom zapečaćene, knjige na” „vršalicama, narasšle u opštinama arhive raspisa, befela, tamo još leže spiskovi dugo” vanog i razrezanog poreza, mobiliza• ciski spiskovi i debele, overene knji= ge u kojima se za svakog žitelja zna šta je izmirio i šta nije. Dole ćata sedi, zavodi, slaže, registruje i opet &laže deo ispeglane maramice...

Kroz &ela se šetaju žandarmi sa zaturenim puškama iza leđa, svraćaju u prijateljsku posetu kod ponekoga, negde na dobru rakiju, negde i na pršutu, ili na obole, na sir 1 kajmak, tek da prezalogaje, a ponegde i na pečeno pile. I usput »prija= teljski« govore ljudima da je sad opasno vreme i da se za reč može Otići za kolac, »Onolika vojska, oružje i država nisu mogli da učine ništa, pa šta se tu sad može! Volovi se vezuju za rogove, a ljudi za jezik, Govorka se nešto i o nekima po šumi. Čuvajte se da vam kuće ne pogore i da glave ne pogubite«...

Treba ići dole, u sela, na drumo= ve, na vršalice, u opštine, u njihove stanice,

Pale su prve plahovite kiše. Kroz trem su potekli potočići, pocureli sa izukrštanih grana i sasušenog lišća, prokisla su ćebad, raskvasila se zemlja. Ako čovek leži onda po celom njemu pada kiša i pokvašava ga, a

· ako čučne i nabije ćebe ili kaput na · glavu, onda baš i ne mora sav da po· kisne. Treba ići dole,

U Butunovo suđe sa gasom, u kome se kisele delovi »zbrojovke«, nalila se kiša,

— Eh, neboder mu njegov, zar mi je sva muka uzalud? Ama mora ona da zapeva! j

Danas je kiša — može &e i po danu ići dole. Ko će po noći, kao u mutvaku, naći put! Mida, Lane i Bole se mrzovoljno spremaju u patrolu Veljko se naježio od studeni, zagleda štajerac bez muni: cije i tvrdi, uporno i skoro bi se reklo uvereno, da on može pucati i sa mecima vojno-državnog, ubacuje metak, ispruži ruku sa podvrnutim rukavom od gunja sa gajtanima i jed: nostavno se pucanj razlegne. ,

— Šta tu, pa neka se zna da nas ima i da ćemo mi skoro kao bujica sići dole! . im :j.

Dragi MILENKOVIĆ

Sele cedi dlanovima vodu 6a Opuštenih crnih brkova, kao sa dva pokvašena povesma. Doktor Mićun sa žućkastim, pegavim licem pipa svoj sanitetski ruksak kao da pogađa šta to sve u njemu ima. A Beća izvukao nekakvu knjigu, zaokrenuo malo kačket ulevo i·'kao svekrva prekoreva, gleda odozdo ispod oka: »Ako neko hoće, treba da čitamo. Šta tu da nam vreme prolazi uzalud«, Ješa seo na panj i ruga se Butunu:

'— Da vidiš ti, brale, kad ja donesem »zbrojovku« iz Dulena! Mitraljez! Nova, od konca nova! ;

— Gladi ti tu tvoju kusu »manlihericu«, dobro će ti doći ako ne zarđa, A za ovaj mitraljez ne beri brige, On samo što nije zapevao. ;

Boško se raskoračio u ukrućenim suknenim čakširama kao da je stao na gigalje, a šajkaču slepio i izokrenuo napopreko, kao Napoleon. Rajko otresa sukneni gunj kao da će iz njega &va voda da sleti prosto kao voda sa lista. Žića zateže opasač i rukavom pegla mokru, zgužvanu nogavicu kicoški i ljutito. Bratislav podigao ruke ustranu, presavijene u laktovima, kao pokisla kokoš krila, a vrat uvukao duboko u ramena i otresa sa prstiju kaljavu, saceđenu vodu. Dugački Vaso sa podvrnutim ušima od šajkače savio dve šumarice, istegao se na njima, kao gušter na prvom prolećnjem suncu, pa vrti ogromnom nogom po blatu.

— E, majku mu, a žandarmi sede lepo u toplim stanicama i valjaju se po krevetu kao podgojeni krmci!

Tamo negde ti kraju Ilija čuči i briše krpom zatvarač od karabina, znalački, oprezno·i ćutljivo. Pekar sa razmetnutim iks nogama lupa suvarkom po noscima opanaka duboko utonuo u misli, Debeli Lala zavrnuo kragnu, uvukao u nju obraze, pa mu iz nje vire ukočene samo oči i vrh cd nosa. Šofer klekao pored Butuna na ukršteno. granje, pa ocepljenom postavom briše delove puško-mitra= ljeza.

— Pa šta ako su malo zarđali i iz-

-griženi, još kako lepo će oni da ubi-

ju. A mi baš nećemo da pucamo na veliku daljinu i kapislarom bi mi pogodili, a ne ovakvom lepom spravicom. Koliko ih je neraspakovanih ostalo u zavodu! Da nam je samo desetak njih! A ovaj mora da puca, pa znam ja njima dušu!

Oskar se, kao točak kad počinje da se zahuktava, sve pokretljivije 6prema da ide preko druma i pruge u štab određa.

— Pa nije baš rđava stvar ova kiša. Sad mogu da se slomijem žureći, a da mi se ne pojavi ni kap znoja. Ovo ti je sad kao đa me je doktor Mićun svega uvio u hladne obloge. Kakva li mu je ovo dijagnoza — obloge na hladnu glavu!

Prizemljasti Pekar iz doline Gruže pokupio sve čuturice, pa kao reduša krenuo na vodu. A glomazni Dreno= vac izašao na osmatračnicu, uzeo dvo gled pa nepomično bulji u grad što se izmalja iz magle, kao da u njemu broji ne samo kuće i ljude, već svaki kamen na kaldrmisanim ulicama.

Jedna od prvih noći u partizanima, noć mračna, hladna i kišovita oprhnula je preko ćuvika kao troma, gladna orlušina sa omlitavelim krilima, Sunce je već bilo prilično ot-

· skočilo, progrizlo razređene, raskida-

ne oblake pa zapeklo mokru zemlju iz koje uzleće meki trak #vlage, kao ogromni, tromi i bledunjavi leptir. Prva partizanska noć pod plahovitom kišom! Da, treba ići dole,

Ne. Šta znači ići! 'šlo se dole i pre! Na mnogim vršalicama sagorele su knjige. Ostali su na gumnima crni krugovi zgarišta. U mnogim opštinama vetar jc već razvejao gar i penušasti pepeo od lepo složenih, zavedenih, registrovanih ı pod debelim knjigama ispeglanih spiskova, raspisa, befela, plakata upućenih srpskom seljaku, knjiga dugovanja, poverljivih i nepoverljivih protokola i registara. U mnogima od njih narod je već sebi izabrao novu, narodnu vlast svoj odbor, na javnim mitinzima, Prvi put se aasvim slobodno govorilo, orile se naše prve pesme — partizanke, o seljacima sa polja i fabričkim radnicima, o logorašima iz Bileća, o robijašima iz Mitrovice, o Čapajevu... Prolazilo se kroz ta sela, odlazilo u druga, a zatim noću vraćalo u logor. Narod je na brzinu skupljao što je mogao i imao za hranu i divio se gledajući kako politički komesar Veljko sve to deli ma jednake delove, svakome po malo i podjednako, Iz sela amo mi već donosili i po koju pušku, više municije, a i po neku bombu, Neko samo oružje, neko bez oružja, a mnogi sa oružjem odlazili su iz sela i rastao je logor na Rujevici. Ali teren je veliki, Gde je kraljevački, a gde beogradski drum! Koliko treba ići od Šumarica, od Pčelka pa do Ramaćkog Visa, do Borča i Čumića, do Konjuše i Ješevice! A koliko je još ostalo neraz” bijenih i nerazoružanih stanica. Trebalo je dole sići i ostati. Proći vatreno krštenje, preseći { prekratiti put osva= jaču, slugama, pljačkašima, siledžijama, »vlastima«, I oružja ,oružja je još trebalo. Pa to je već bila silna četa, četa od tri nepotpune desetine, jezgro bataljona!

Bilo je tu ljudi srednjih godina i o= mladinaca, Ljudi u civilnim i selja= čkim odelima, sa gojzericama, coku= lama, ·potkovanim i nepotkovanim opancima, plitkim i dubokim cipelam8, u tankom građanskom odelu, u čakši= rama i kaputima od čohe, u čakširama i gunjevima od debelog seljačkog auhk= na, sa šajkačama, kačketima, bereta= ma, 8&a ruksazima, vojničkim torbica= ma, seljačkim šarenim torbama &a Četiri uprtača, sa opasačima i fišeklijama i bez njih, po neki i sa mantilima, neki sa zimskim kaputima prekraćenim do ispod kukova, Neki su imali ćebe, neki nekakvu ponjavicu, neki i šatorsko krilo, a neki ništa. I sa šva= koga se toga jutra isparavala vođa iz nesvučenog odela, pušila se u rastrešitim pramenovima,

Svakog dana, od kađ je logor sagrađen, učilo se u njemu rukovanju oružjem, nišanjenju, bacanju bombi, upoznavanju naoružanja, Umesto bombe baca) se okrugli kamen približne težine. Učilo se teoretski, a bojno čađanje moglo.se izvršiti samo na vatrenom krštenju, ali čteđeći svaki metak, osvajajući još više oružja i muničije. Danas je posle kiše priprljilo sunce j pritislo ljude kao debeli, teški pokrivač u pregrejanoj sobi, Ali treba ići na obuku, U logoru se živi po raSporedu rađa, A mi smo vojska, armija, borci za pobedu i njeni glasnici. A Butun sve nešto zateže, Nikako da ustane, svaki čas opaljuje iz prazne »zbrojovke« na smenu jedinačno i rš= falno, A onda će iznenadno:

— Smem li, druže komesare, đa siđem negde u jarugu, Da...

— A zašto u jarugu? — pita ga po= litički komesar Veljko, — Hoćeš da probaš »zbrojovku«? No, pa šta! Evo ti bojnog brda, uzmi tri metka za jedinačnu i pet za rafalnu paljbu, odredi u šta ćeš tući, pa udri, Ali pazi, mi ćemo da idemo i da vidimo kako si pogodio. Hajde, daj dva okvira, prazni svu municiju i naniži u jedan tri metka, a u drugi pet. Više ne đam nijedan, A ako promašiš, ako proma= šiš, ako promašiš eno onaj panj onamo u a&trani, oduzimamo ti mitraljez, Odlična meta: trista metara, cilj veličine nemačke glave sa šlemom, Brnac iz varoši, kunđak iz Divostina od najbolje orahovine... Puni, pali!

Na glibavoj, razgaženoj zemlji Butun se opružio kao nesasečena žabica na konjskom kopitu uokvirena potkovicom čete. Svi su &e sakupili za tren oka, Nastala je takva tišina kao đa su odasvud zidovi, umesto Butuna Ježi dole bomba koja će sad da eksplodira, a nema se kud .pomaći i sve se pretvorilo u uho koje se napreže da čuje da li šišti, A opet sve su oči prikovane za panj u &trani, Odjednom 6e ta živa ljudska potkovica prenula j zanjihala. Razlegla su se tri pucnja, Butun je ispustio »zbrojovkut, skočio u vis i u letu še okrenuo, zario svoje gojzerice na iskošenim nogama duboko u blato, tresnuo kapom o ze= mlju, raširio obe ruke sa štisnutim pesnicama i kao da se zasmejao odozdo od peta pa do glave: :

— Peva, trista mu nebodera!

A onda je opet poskočio, okrenuo se u zraku, sručio se pokraj »zbrojovke« i, kao da čarobnjak skida maramu sa praznog suda ij sprema se da u njemu pokaže punokrvno kokošije jaje, šmakao prazan okvir, postavio pun, uđub-

ljeno i hipnotizerski promeškao novi -

orahovi kunđak i zagledđao u panj đuboko i koncentrisano, a iz potkovice je virila samo tanka i ispruženma cev. Opet tišina. I svi su se zagleđali u panj kao da će lepo videti kako se u njega sručuje zrno za zrnom, Sručilo se pet pucnjeva, ne pet — jedan dugi, kao da su zaškrgutali krupni i zdra= vi ubi, Onea se Butun opro na noge i na ruke, preskočio četvoronoške pre= ko »zbrojovke« i istrčao na kraj pro planpka, napravio levak od ruku i pre zapevao mego zavikao: |

— Peka-a-ar: Peva-a-a! Idi pokaži pogotke-e-e! Brzo-o-o! Čuješ li-i-i? ·

Posle desetak minuta, a možđa nia ni minut prošao, nego se samo taki

činilo, Pekar je trčao uza stranu kao ~

da se valja, Kad je pronašao metu klćko je ispred nje, nešto zagledao, a za“ tim skinuo kapu, u drugoj ruci bd gao jednu oc čuturica, i popeo še na panj, na metu, sa ispruženom kapom ustranu digao je prvo šest puta čuturicu u vis, a onda kapom pokazao dva puta ustranu, Butun je ponovo poskočin i okrenuo se utrupac:

— Moja je, ohoj! — i zapevao: »Kadđ na Ufu je gonio Čapajev bande poslednjee... ol

Odnekuda, kroz šumu stigao je 6koro neprimećeno Pop, kurir iz određa i, pružajući pismo Veljku, šeretski i bećarski se osmehnuo: |

— A ja sam mislio đa je ovđe neka čudna svadba, ili ste uhvatili Hitlera, pa ga &treljate đa vam ga mi ne preotmemo, A na trasu...

— Na trasu, na trasu, iđdemo, đabome, Je si li čuo kako umiljato peva? — prekinuo je Butun štabskog kurira,

Toga dana obukom je rukovodio Butun, i cela četa {ie sklapala i raskla= pala »zbrojovku«. mogao je svaki i da opali jedinačno i rafalno, samo po je=

dan put i samo na prazno,

upala. aza