Књижевне новине

_O7DRIŠNI FESTIVAL

- U ZRENJANINU

\ojvođini, koja Je bogata pozorišnom dicijom, posle oslobođenja se naglo razpozorišni život. Umesto jednog pređdržavnog pozorišta, đanas u Vojvorađe šest srpskih, jedđno hrvatsko, i

| Mađarsko narodno pozorište. Po'ajlmsko Vojvođansko narodno pozorište BORO, Sadu ima Dramu, Operu 1 BaPt, Sem ovih državnih pozorišnih ustanova u Vojvođini rađe na stotine organizonih amaterskih pozorišta Srba, Hrvata 1

ac alnih manlina kole žive u VojvoAmaterska pozorišta već četiri gođine OSa anizovanom takmičenju pobolišavaju voj kvalitet i stvaraju amaterski glumačRau eta iz Koga se u OOVE meri SR uju 1 glumci za profeslonalna pozorišta. | Državna pozorišta počev od 1947 gođine Oržavaju svoje svečane pozorišne igre, koe su prve dve godine držane u Novom Sndu, a prošle gođine u Subotici, sedištu hrvatskog i mađarskog pozorišta. Cetvrti vol-

| vođanski pozorišni fesfival održam je ove gođine, ođ 1 đo 20 juna, u Zrenjaninu, staroza kulturnom | privrednom centru Banata. • LI Na četvrtom festivalu pokazalo se đa su ___vojvođanska državna pozorišta u izvesnoj

| ____ meri napređovala, ocemju|ući Ih prema

___rezultatima pokazanim ma laniskom festivalu, lako se neka pozorišta 1oš uvek nalaze u stanju koje Izaziva brigu. Rnzloži napretka su uglavnom u tome što ona pozorišta koja su ocenjena na lanjskom fe-

_ stivalu kao slaba, prionula da svo| rađ uz-

PT u, 1 što su narodne vlasti pokušale da

___delimičnim usvajanjem pređloga stručnjn-

__ka, sa svoje strane doprine«u pobolišanj

a. Tako mr jzvršene Izmene kadrovn „glumaca ! reditelja 1 načinjen njihov bolji Yaspored. doč {e Istovremeno wuvršten u profeslonalce pznatan broji darovitih amatera glumaca, n {eđan broei mlndih pororišnih radnika sposobnih 7a režilu znvršlo le

" posebne stručne tečaleve. Opšta polava nm

ovom festivnhi je studloyniie prilažemije repertosru ! glumački | režiskl, Što le omogućilo veću lzra}mint snnmi pretstav-

| ljačkom osobliu 'rediteliima, Zanaženn 1e ir: poboljšanje tehničke onreme pretstnva, što je u neku ruku posledirea ! uzdizanja tehničkog osoblja. Svima poynrišnim kolekti-

vima vladala le svesnn Žella da Re na fe-

stival izađe čto spremnile. Poknznlo se i to

da su ona pozorištn koin su uživala naiveću

i materifalnu ! moralnu pomoć l-okninih,

L greađekih 1 pokralnskih ormana narodne

vlasti postigla i na ovom festivalu na{iznnt-

nije uspeha. U odnosu na prošlogodišnii festival viđan napređak pokazala su Dpozorišta u Zrenjaninu, Hrvatsko narodno

Kkazaličte u Bubotlel, Narodno pozorište u

Tančevu | Vo{ivođansko narodno pozorište

u Novom Sađu.

Pozorište u Somboru Je znatno napređovalo, uglavnom zbog toga što je imalo to%kom čitave sezone ređitella koji {e sa svojih studija đoneo Izvesnog zanatskog znanja i naučio svo] poluamaterski, disciplinovani mlađi ansambl izvesnom pozor!š8nom metođu, Međutim, ređitelj je preneo na somborsku pozornicu, umesto originalne režije, kopiju nekih pomatih režija sa Večih pozornica (Janovu režiju »Slugu« od Cankara u Ljubljanskom gleđališču). Tako đa đalji napređak ovog pozorišta, pod tim ustovom, ipak stoji u sumnji. Mađarsko narodno pozorište koje je prošlog festivala izbilo na prvo mesto te, lako sasvim mlnđo, atalo Ispred skoro stogodđišnjeg Vojvođanstcog narodnog pozorišta, pokazalo Je na ovom festivalu izvesnu stagnaciju, koja je mogla doći i zbog nekih nerešenih pitanja u tom pozorištu (plate i sistematizacija), kao 1 od rđavih posleđica naglog uspeha. Međutim, stanje ovog pozorišta nije zabrinjavajuće, jer ono ima mlađ ođuševljem ansambl, stalan i ujednačen, odličnog stručmog ređitelja-pedagoga i sve druge U-

/ slove za razvoj.

Značajan je napređak koji je, posle lanjskog neuspeha, pokazalo Vojvođansko na· rodno pozorište. Tako 4 u prvoj ovogođiMmjol festiyalskoj pretstavi „(»Ožalošćema porođicae ođ Nušića) ostavilo negativan utisak, naročito zbog neodgovornog držanja, inače dobrih, glumaca prema režiji i tekstu, pretstavom Čehovljevog »Višnjika« u režijf Jurija Rakitina, ovo pozorište je doseglo ne samo najviši umetnički nivo na ovom festivalu, već je dalo umetničko sve-

. dočanstvo koje može i treba da buđe pri-

kazano 1 diskutovano i izvan Vojvodine.

Tako Je ono istovremeno pokazalo i osnov-

mi putokaz za sva ostala vojvođanska po-

rorišta — težnju za značajnim umetničkim

ostvarenjima. I Opera ovog pozorišta, najmlađa opera u našoj zemlji, zajedno sa svojim baletom, prikazala se kao mlađ, ali | oduševljen ansambl koji rađi već sasvim jj samostalno, uz obilje novih, đosađ nepomnatih smaga iz najširih ređova.

Na festivalu su se istakli u režiji, poređ

. J. Rakitina, Garaji Bela, reditelj mađari skog pozorišta, (režija Šoovog komađa »Za-

= nat gospođe Vorn«+ 1 Nušićevog »Pokojni-

___Ka), Emil Karasek, reditelj hrvatskog po-

____vorišta (režija Šilerove »Spletke i ljubavi«) i Mirko Simić, ređitelj pančevačkog pozoričta (režija Ostrovskove »Šume•). Ostalih | Osam pozorišnih reditelja, među kojima {ma i početnika, dali su manje rezultate, neki i slabe. Na šesnaest festivalskih dramskih pretstava prešlo je preko pozornice niz raznovrsnih glumaca, ođ kojih su neki pokazali značajne metničke fizlonomije

(Ljubica Ravasi, Ljubica „Sekulić, Milan

Tošić, Babo Ištvan, „Asić-Sokčević Jelka,

Jelena Trumić i neki đrugi). Repertoar fe-

hla je izneo devet domaćih 1 sedam

"anih komađa, po kojima se viđi da na-

ša | ociska pozorišta negulu naš kla-

mični i savremeni repertoar (Cankar, Glčić, Nužić, M. Kranijec, M. Pucova), i da cene 1 obrađuju značajna dela drugih narođa (Molijer, Šiler, Bo, Ostrovski, Gorl:l,

Čehov).

| Za značajnija umetnička ostvarenja (re-

MNHiju, glumu, scenografiju), i tehniku oce-

ođbor je pređložio đa se podele nagrađe u iznosu ođ sto hiljada dinara, dok je jedan đeo pozorišnih radnika pred-

. ložen za pohvalu.

Bogđan ČIPLIC

| ___BIBLTOGRAFIJA

MW.

A, S. Puškin: Bajke, Preveo Božidar __ _Kovačević. Izđanje »Nopok«, Beograd 1950, | ___Grilioom, strana 62, cena 29 din. | __Ivan Mažuranić: Smrt Smail-age Čen| gića, poema. Izđanje »Nopok« Beograd 1950, ćirjhcom, strana 80, cena 30 din. | Vjekoslav Kaleb: »Brigadata«, Preveo sa srpsko-hrvatekog B. i N. Koneski, TIzđanje

~

| »Nopok« Skoplje 1050, strana 46,

Mišaru, narodne pesme. Izdanje Beograđ 1950, čirilicom, strana 16,

m 11 din, )

IVRTI VOJVOĐANSKI

ti

\(nes

»Ponosna sam što sam među prvim Francuzima želela objektivno i neposredno da ocenim ovu borbu. Sa poverenjem očekujem đa će nam budućnost dati za pravo,« .

To je zaključak do koga dolazi na-

| predna francuska književnica Agnes

Amber (Agnes Humbert) u svojoj knjizi o Jugoslaviji koja je nedavno, u izđanju De riv (Deux Rives), izišla iz štampe u Parizu.

Sve do poslednjih strana ove knjige, autor samo beleži činjenice, onakve kakve ih je videla — svojim očima, Ona u početku iznosi svoje prve utiske, prilikom dolaska u Jugoslaviju 1949 godine, Beleži razgovore sa Jugoslovenima i skoro bez komentara opisuje život kođ nas — sa stanovišta jedne strankinje koja, od 1934 godine tesno sarađuje sa komunistima, koja je došla ovamo da vidi pravo stanje a posle toga ili priđe onima koji nas napađaju, ili dođe u red onih ljudi koji, boreći se za istinu, za socijalizam u svetu, zastupaju gledište naše Partije i naših naroda.

Glave u knjizi se brzo smenjuju, laganim i veoma čitljivim stilom. Agnes Amber piše o svom boravku u Beogradu, pa u Skoplju, Sarajevu, Mostaru i Zagrebu. Ona dirljivo opisuje razgovor sa majkom narodnog heroja Janka Čmelika, sa radnicima Hidrogradnje i mladom povratnicom iz Francuske u Mariboru. Ona to čini na razumljiv i jednostavan način.

Nema sumnje da će francuski čitaoci saznati mnogo o Jugoslaviji iz ove knjige, koja daje odgovor na Dpitanje koje je autor sam postavio u uvođu: »Da li se u Jugoslaviji izgrađuje socijalizam?« U svakoj pojedinoj rečenici ove knjige od 190 strana jasno se nazire potvrđan odgovor koji se polako kristališe u nedvosmisleno iznošenje stava:

»U Jugoslaviji je okončana eksploatacija čoveka čovekom«, piše Agnes Amber. »Jugoslavija je nacionalizovala fabrike „preduzeća, trgovinu... buržoaska klasa ne postoji više... po~

Za bolju i kulfurniju opremu novih knjiga

VWlađimir Nazor: Knjiga za djecu

Nacrt korica A. Spiridonovića tehnički urednik "Tihomir Jeremić, »Izdanje Novog pokolenja«, Beograd 1950.

Na koga naliči ovaj crtež i o čemu &vedoči cjelokupan izgled ove knjige? O lošem ukusu ili o neznanju ili o nedostatku? Ili o svemu tome zajedno, Mora li to tako da buđe?

videla i čula u Jugoslaviji”

ljoprivređa je na putu kolektivizaci= je... nezaposlenost je nepoznata reč

u rečenicama slovenačkog, srpskohr-

vatskog i makeđonskog jezika .,..«

Prilikom odlaska iz Jugoslavije i dolaska na austrisku granicu, ona beleži: »Nikađ mi nije bilo više žao đa napustim jednu zemlju nego sada,« |

Agnes Amber je pre i posle svog boravka u Jugoslaviji bila podvrgnuta jakom moralnom prilisku od strane francuskih kominformista. Isključena je iz raznih organizacija »za mir« sa motivacijom da je »titoista«. Međutim, ona je rađe rekla istinu i, zajedno sa nama i sa sve većim brojem ljudi u svetu, »sa poverenjem čeka — i bori se — za to da nam budućnost da za pravo.«

Leon DAVIČO

OU

! : . i) ea rar aar—y. > — ~ a... ala aan ya. _koryak. : ii #. <a o M, |, . o aa ip = Koper bara ua pre Znak aka Mr. Ja za + Ve e Ve e — — + ——T7— —— ~

nber: „Ono što sm ODABRANA DELA

NO: P |

\ ra

aa e ar e a Tr a TT i.

| JOSIPA JURČIČA

U izdanju Omlađinskog izđavačkog preduzeća »Novo pokolenje« u Beograđu izašla 6u neđavno, kao XII knjiga biblioteke »Jugoslovensški pisci«, »Ođabrana dela« Josipa Jurčiča,

Biblioteka »Jugoslovenski pisci« koju »Novo pokolenje« izdaje već blizu tri gođine, namenjena je srednjoškolskoj omlađini i ostaloj omladini naših srednjih škola, ona daje izbore iz dela najboljih pisaca naše prošlosti, Ti izbori freba đa sadrže najbolje stvari pojedinog pisca, a da ujedno budu vaspitni : pristupačni srednjoškolskom uzrastu. Izbori au redovito popračeni predgovorom, u kome se daju Osnovne karakteristike stranih i manje poznatih reči itd, To čini ova izdanja korisnim za srednjoškolsku i ostalu omlađinu koja želi đa še upozna sa književnim nasleđem naših naroda, Treba međutim primetiti da predgovori u izdanjima ove biblioteke često ne odgovaraju u potpunosti svojoj nameni, i đa još nisu dostigli jasnost,

„_____ | ——_—__C-CS .,._–— ıH„"pP- | S-“—_- –– – Tr —

Dve zabeleške na marginama majskog broja „Mladosti“

Nekađa su u književnim raspravama vodili glavnu reč strogi i neumo~

ljivi jezički zakonođavci tipa Malerba i Boalea, i Luj klasne ideologije i sabijali misao u tesne

isto toliko neograničene vlasti koliko izraz stezali gvozdenim lancima. svoje

i pretesne kalupe literarno-estetskih normi, brigu o jeziku, i ta jezička disciplinovanost (a

koji su u &vome poslu imali XIV u Versalju, Oni su književni

ali su zato umeli da piscima usade to znači i misaona), nasleđena

od klasicizma, oseća se i danas, i kod mođernih francuskih pisaca; oni je uče

još u školskim klupama. Kod nas, na sreću,

nema danas tih tiranskih jezičkih

naredbodavaoca, ali se zato naši listovi i časopisi često ne brinu ni za

najnužniju jezičku korekturu i ređakciju pojedinih priloga, ad , jedan zanimljiv prilog diskusiji o jeziku,

nim novinama«. A, zaista, nije lako preći

je u svome majskom broju objavila

takmiči se u toj nemarnosti s »Književ | na pitanja o melođiji i intonaciji našeg jezika, kada se još uvek

gramatikom!

»Mladost«, koja

ramlje sa

Svakako đa je u najmanju ruku nedovoljno objasniti promene nastale u našem govornom jeziku, kako to čini Vinaver u svome članku, time što še nekada »imalo vremena«, pa se govorilo natenane, a danas »više nemamo vre~

mena«, pa govorimo

promene ne osećaju mnogo u savremeno. se više ni stari jezik, »jezik Vukovog riječnika«,

»šeretski«, u elipsama, Ali da se jezik menja, i da se ie j književnosti, to Je izvesno. Ne neguje

kojim su nekada, ne tako

davno, napisane najlepše stranice naše književnosti, a kamo li ovaj novi, jezik

modernog,

ževni jezik birokratizuje, da ee sve više nameće onaj poslovni,

industrijalizovanog građa. Ima dosta istine u tvrdnji da se naš knji-

jednoličan i

depersonalizovan, šibovski stil, kojim su nas podjednako šteđro obdarili i savremena kapitalistička civilizacijai sovjetska društvena i literarno-publicisti~

čka praksa. Mi danas, istina, nemamo

Malerba, nemamo „nažalost, ni Vuka; ali sva-

kako da nije izvan moći naših pisaca da započnu diskusiiu o ovome, i o mnogim drugim problemima našeg savremenog književnog jezika.

Istina je đa se među mlađima (i ne samo među mladima) sve više peva o ljubavi, o kiši, pa i o vinu, Ali mi ne izgleda da je taj zaokret ka tzv. intimnoj lirici znak da su »problemi forme izbili na čelo«, da se pitanje »kako išta ozbiljnije postavilo pred naše pesnike, Promenile &u se teme (a briga o tematici nije isto što i briga o sadržaju), i to je sve: o čežnji i o suzama, o očima

ljubljene i o lomnjavi vinskih čaša peva se u

istom onom staro romantičarskom,

pomalo slađunjavom i podosta naivnom, dečački anarhoidnom ionu kao i do

nedavno, dok su cvetnom Naravno, ne treba uopštavati, Ima u

Arkadijom hitali traktoristi i brigadisti sa Pruge. Raičkovićevim stihovima o kiši poezije

(još i ponajviše originalne). Ima je i kod savremenih frubadura, nastanjenih pod prozorom drage; ima je i kod pesnika sremskih ditiramba. Nevolia je to što oni počesto još uvek pevaju, kako se to obično veli, kao da &e ništa nije dogodilo ne samo od rata naovamo, već i za poslednjih osamdeset, godina; i ne samo u našem životu i društvu, već i u evoluciji mođernog pesničkog izraza. I onda kada nisu intonirani na naš kasni romantizam s kraja prošlog veka, dobar deo ovih stihova bliži su Polu Žeralđiju ili pesnicima iz one pređraine Panđdurovićeve antologije nego Majakovskom, Bagrickom, Lorki ili Eliaru,

To što je često veoma mučan posao dešifrirati (jezički i misaono) ove stihove ne znači da su se savremeni pesnici ustremili ka nekom modernističkom hermetizmu. U jednom pogledu je svejedno da li će se misli čisto i jasno iskazati ili će se poslušati Verlenov savet: rien đe plus cher que la chanson grise...; i za jedno i za drugo potrebna je brižljiva, logična faktura stiha, potrebna je pismena rečenica, I tu se moramo vraliti na prvu našu napomenu: treba znati svoj jezik. Melodija, intonacija, doći će same, Dokle god naši pesnici budu čeznuli u četvrtom padežu (čeznem dunje, čeznem oči), a prozaisti »podilazili rešavanju pitanja« o »utopičnim dosetkama (tj. pronalascima) prošlosti«, teško ćemo moći da otpočnemo sa prekorima zbog formalizma, Jer ekscesi u formi

nisu odlika neukih: naprotiv!

Zoran MIŠIĆ

Akrobali, madone i boginja slobode

(Nastavak sa druge strane) blik u kome se skulptura što fesnije povezuje sa arhitekturom, iako samo nagoveštajima, lukom, nišom ili u vezi sa fresko slikom. Neumesno u njoj deluje politička pozadina, laka reklama za svetu godinu, pri čemu se nevine madone upotrebljavaju kao trgovački putnici papine firme,

Opađanje vrednosti crkvene umetnosti očigledno je.

Posle čudotvornih mađona, koje čudno i tajanstveno diraju srce posmatrača, posle madona bezimenih ali ipak majstorskih umetnika, statue i slike kasnog baroka deluju još samo kao virtuozna, dekorativna stvaranja, daleka od legende i duše svetskog materinstva, |

Između klauna i sveca, fantazija čoveka traži utočište. Nage gerle i milosrđem bogate madone ovaploćuju čežnju za lepotom, sreću i nadu, jer je stvarnost gruba i nemilosrdna. Stotine hiljada ljudi u ovom gradu zaposleni su pokretanjem mašina ilu-

'zije. Spada li i umetnost u taj pogon?

Jeli i ona samo uteha, lepi, imaginarni „spevani svet, nebo boja i alaba-– stera, slonove kosli, mermera i duha? Pariz je prepun dragocenih dobara umetnosti i ko ima vremena da se udubi, videće da prava umetnost nije skretanje i bekstvo, već da budi pozitivne snage koje tinjaju u čoveku, da tumači stvarnost, pomaže da se upozna njena dublja suština i time pokrenu ljudi da svoj stvarni, realni život uobliče bolje ,pravičnije, inten=zivnije. i Majstorski crteži iz bečke Albertine, koji se u đragocenom izboru prikazuju u pariskoj Narodnoj biblioteci, te blage i jasno uzbudljive linije, sa kojih, kao sa luka majstorove violine, odjekuju melodije života, pune su bića svog doba, duha epohe; svaki od

7

majstora je i tumač i satvorac: Brojgel, Rafael, Direr i Tician, Mikelanđelo, Rembrandt, Vato PFragonar i drugi. 2

Skoro kao zadocneo odjek ovih klasičnih crteža poslednje obuhvatanje velikog i osiguranog nasleđa, ali istovremeno nov i revolucionaran, deluje Žeriko. Njegovi crteži prikazuju se u Galeriji Binju. Dugo stojim pred tim malim akvarelima i guašima, tim skromnim crtežima, i osećam želju da ih mnogi naši mlađi umetnici sa mnom posmatraju. Na ovim crtežima oseća se mnogostruki, dalekovido pripremljeni proces, inspirisan iz dubine znanja i doživljavanja, koji prethodi umetničkom stvaranju. U maloj rumunskoj kaverni mladi srpski slikar Dušan Ristić oduševljeno je hvalio Žerikoove crteže, U pravu je, ;

Žeriko, majstor »Međuze«, koji je olvorio veliku epohu francuske romanftike, umro je mlad, Jedva je uspeo da ocrta konture svog životnog dela, Ono što je stvorio veliko je, ali kako je stvarao poučno je za mnoge naše savremenike, koji veruju da se bez dubokog poznavanja onog što je umetnost već stekla može prodirati u nove i još nepoznate oblasti umet-

nosti. Opet sedim sa Ristićem, Tođorovićem, WBelošarskim, jugoslovenskim

slikarima, u Dipon-Latenu. Pred nama ulica nosi bujicu ljudi, Nasuprot je stari, dostojanstveni, nešto oronuli manastir Klini, sađa muzej, u, kome je nekada Abelar, prvi veliki mislilac francuske kulture, služio kao sveštenik. U delu »Sic'et non« (Da i ne), u 158 poglavlja, sabrao je međusobno oprečne izreke crkvenih otaca. Dijalektičko-kritički ispitivao je osnove učenja zvanične crkve. Nije pri-

· znavao nikakav autoritet i već sa tri-

deset godina stekao je slavu i ugled

| e ii a Odgovorni urednik: Jovan Popović, Beograd, Pranouska

kao mislilac i filozof. Ali u Francu= skoj njegovoj slavi je možđa više doprinela ona neobično ljubavna istori= ja sa Helojzom, ćerkom jednog kanonika. Zaveo je iu svoju učenicu i pobegao sa njom. Otac devojke pripremio je prepad i uškopio ga. Ali je njegova ljubav trajala do groba. Kada je zbog svojih naučnih nazora, koje je ispovedao kao kaluđer, bio proganjan „tražio je utočište u manastiru Parakletusu, koji je njegova nekadanja dragana bila osnovala u jednom pustom kraju Španije. U tom ženskom manastiru pevao je za kaluđerice sekvence i himne. Ali je morao

dalje bežati i umro je usamljen i

proklet kao jeretik,

To je i francuska | sveljudska istorija, i ja mislim na njegova lepa ljubavna pisma, đok pređ kafanom, srkućući vermut, diskutujemo o tome koliko izlet do Pariza daje prava jednom umetniku da susret sa lepim ženama, ne samo na slikama, potraži kao inspiraciju. Izgleda da preovla-

đuje nešto mudro i patriarhalno shva=.

tanje, Potiče li iz duha pedanterije i paragrafske vernosti, ili je to vernost i duboke neophodnosti velike ljubavi? Tumaramo sa bulevara Sen Mišel živom i šarolikom ulicom Sen Žermen đe Pre. Za Balzakovu stogodišnjicu ulica je svečano ukrašena stofinama izloga u Jojima su isloženi nošnje i likovi iz »Comedie humaine« dela velikog ljudskog kritičara i tvor-

ca. | Poštanska kola, sa šest konja u zaprezi, svečano vesela i sa dahom starine, tutnje ulicom, I ona spadaju u ilustraciju minule epohe, Sto godina je prošlo od pesnikove smrti i od Onog sveta manje je Ostalo no što je on uhvatio u svom besmrinom delu,

Oto BIHALJI-MERIN

broj ? — Stampa ri:a »Borbas Beograd, Bardeljeva #”

| vakvog tela mi ve,

jednostavnost, sigurnošt { preglednost izlaganja kakva je potrebna omladinsk,m izdanjima. | :

Jurčićeva »Odabrana dela« izašla 6u bez predgovora, što je znatan neđostatak & obzirom na ·Jurčićevo mesto u slovenačkoj književnosti i potrebu da se naš" omlađina upozna sa njegovim životom, rađom i vrednošću, U knjigu su uneta dva Jurčićeva dela: poznati roman »Deseti brat« i duža pripovetka »Susedov sin«, Tako ta dva dela možda ne reprezentuju baš sve Jurčićeve kvalitete, ona će biti dovoljna da našem omladđincu pokažu Jurčića po onom što je kod njega najbolje, »Deseli brat« pokazuje Jurčiča kao umetnika veštog i lepog pripovedanja, a još više kao velikog poznavaoca ljudi i prilika u slovenačkoj malovaroškoj i seoskoj s&ređini, u drugoj polovini XIX veka. Uglavnom u ličnostima ovog romana obrađeni su tipovi &lovenačkih intelektualaca „Jurčičevog „vremena. Delo je veoma živo i pristupačno mladot . čitaocu.

U »Susedovom sinu«, pripoveci iz seoskog života sa romantičnom ljubavnom temom dolazi više do izraza Jurčičeva mualograđanska romantika i sentimentalnost, i pored elemenata re> alizma u prikazivanju života na selu. Ti različiti, čak suprotni elementi Jurčićevog umetničkog postupka i gledanja na život koji se u njegovim delima mešaju i prepliću, zahtevali bi objašnjenja, i tu se ošeća neđostatak pređgovora,

I pored ovog ozbiljnog neđostatka, Jurčičeva »Odabrana dela« pretstavljaju još jedđan' đoprinos upoznavanju naše omladine sa jednim od najvećih pisaca &lovenačkog naroda.

Dušan PUHALO

GIVJOL ILI M/\BIOMET

Nedokumentovanim zaključivanjem, ne obazirući se konkretno ni najedno pozorište lutaka tipa ginjol u nas, Vajman je u svom članku »Još o problematici naših pozorjšta lutaka«, „objavljenom u »Književnim novinama« broj 24, sva ovakva pozorišta, uopšteno, strpao u »modernizoVanu ZaoOstavštinu ranijih vekova«, i kao takva Osudio na propast.

Prva tvrdnja Vajmana: »Naše nastojanje trebalo bi da ide u pravcu što šireg razvijanja pozorišta lutaka sa marionetima, jer je Jedino ovo pozorište sposobno da smelo prilazi rešavanju scenskih vrlo teških, a tehnički | najkomplliovanijih zadataka«. U praksi, bar ovde u Beograđu, smelost rešavanja „scenskih problema baš je karakteristika Gradskog pozorišta lutaka (ginjo!)),, Dok je Pozorište lutaka NR Srbije (marionetsko) izvodilo samo i jedino »Pepeljugu« (ne svojom krivicom), dotle je Gradsko izvelo pet dovoljno različitih premijera da bismo videli širok registar mogućnosti ginjol-teatra i smelost da se one pretvaraju u stvarnost.

Dalje, bez ikakvog obrazloženja Vajmamnm produžuje: »Samo su mironete u tolikoj meri pokretljive da se mogu približiti stvarnosti i, zaista, u potpunosti »oživeti« na bini, dok ginjoli za ovima daleko izostaju, nemajući čak ni pun čovječji lik (jer se oni na pozornici pojavljuju samo do pojasa, đakle, bez nogu!)» Da se marjoneti jedino mogu približiti stvarnosti to je, izgleda, po Vajmanu, samo po sebi razum-= ljivo, pa se 1 ne dokazuje. Ali, da »ginjoli za ovima daleko zaostaju« to nlie razumljivo samo po sebi — kao što nije razumljivo uopšte i tu se dodaje jedno jer, i to: jer nemaju noge! Pre svega, pod scene ginjol-teatra se ne vidi, jer Je ispod rampe, ali se pretpostavlja. Zato se i noge lutke ne viđe. Ali, dozvolite, đa je svakom pioniru Jasno da lutika koja govori, kreće se i skače sigurno nije »bez nogu«(!) Zar zato što se za posmatrača noge lutke ne vide, znači đa one 1 ne postoje? Ginjol je izrazito dečji teatar i dopustite đeci da imaju maštu. Što se tiče pokcretljivosti lutke na koju, po Vajmanu, monopolsko pravo ima isključivo ·.marionet, ginjol nikako ne zaostaje za marionetom. Ono što smo videli u beogradskim pozorištima lutaka ukazuje, čak, na veču dinamičku skalu ginjola.

Oko odbacimo pokretljivost lutke prema drugim lutkama i predmetima na sceni,

ostaje Još samostalna gibljivost lutke. Ka

lva je tu razlića? Osim ruku, koje marioneta može savim spustiti uz telo i nogu kojih ginjol »nemać«, ostali delovi tela gibljivjji su kođ ginjola. Pre svega, trup lut« ke pokretljiv je koliko 1 šaka u članku. Glava ginjola savim se komotno kreće po direktivama kažiprsta, đok kod marioneta, obešena o končić ,nije baš*tako slobodna. Da i ne govorimo koliko se ginjol u sltuacijama straha, užasa, smešnog itd. lakše trese 1 dnhti od uzbuđenja. Nezaboravne su po svojoj ubedljivosti i Živosti scene gđe čarobnjak drhti pred gnevom kKraljice u »Dvanaest, meseci«, gde se plašljivi Mišić trese kao prut pred Macanom u »Dedi 1 repi« 1 druge na scenl1 ginjola.

I sad, imajući sve ovo u vidu, Vajman dođaje: »Imajući ovo u vidu, zadatak Pozorišta lutaka danas treba da bude, pre svega, u tendenciji Što šlre popularizacije 1 daljeg razvijanja marioneta, a postepenog potiskivanja do definitivnog uklanja= nja ginjola sa naših pozornica, jer oni nemaju dovoljno „perspektive za razvoj.a.« Dakle, imajući u viđu Vajmanovo mišljenje, zađatak pozorišta lutaka nije u vaspitnoj funkciji prema pionirima, kojima je prvenstveno namenjeno, već »pre svega« u tendđenciji »postepenog potiskivanja do đefinitivnog uklanjanja. ginjola sa naših pozornica«.

Problematika naših pozorišta lutaka zbilja nije mala. No ako je za oskuđan repertoar kriv, između ostalog, i »čitav niz birokrafskih · lestvica«, za koje se vezuje prikazivanje nekog komada, što tvrđi i sam

Vajman, iz kakvih onđa pobuđa predlaže ·

on dometanje još jednog stepenika u lestvici: »Zbog svega ovog stvamje jednog tela sa dovoljno umetničkog razumevanja i ukusa... pri republičkim centrima name-– će se kao nužna PorooBas.ć Ogranak oamo u Minis prosvete NR Srbije, all, izgleđa, Gaa HER mo 1 završava poslednji stepenik lestvice. Koliko mi je poznato, nekoliko „Komada predloženih od marlonetskom pozorišta # pojedinaca odbijeni su. Mnogi su se pređoženi komadi proglasili za »otrovne«, a da su se pritom navođili razlozi verbalne Dri= rode — nezgodne reči i rečenice. Zato bi, naprotiv, trebalo sprovesti decentralizaciju i oslobađanje rukovodstva pozorišta od trčkaranja u Ministarstvo 1 Zapitkivanja »da |i se to može }li ne...« Na sličan pro

blem ukazano je neđavno u »Borbi« u vezi .

sa ogsamostaljenjem Mhulturno-um društava ođ Saveza, bez čijeg iDBRONaL raspoređa ni jedno društvo nije moglo na"tupati. I tamo 1 ovđe postavlja se pitanje: zar zbilja rukovodstva pozorišta, odnosno većih društava, nisu sama u stanju da odluče da ]i je neki komad na dovoljIO a a i PO O O1 visini ili nije. 5 BO BVU | de daje najbolji “odgovor. SB MVEK/ 1 OV on nam garantuje da već slobodđiti krila 1 jednim 1 GoBJN OBN, viranju, koje će nastati, pozorište lutaka ponekad će, možda, i pogrešiti, ali će u tom previranju svakako biti lakše čta ima perspektive za razvoj a šta je zaostalo,

| Dušan DRAGOVIĆ

IZDAVAČKA DELATNOST »NOPOKA, — Izdavačko preduzeće Centralnog komi teta Narodne omladine Jugoslavije »No pok« štampaće ove pođine devedeset pet dela stranih i domaćih autora. Ukupan ti, raž knjiga koje će pređuzeće izdati dost}. že milion sto pedeset sedam hiljada pri. meraka. - »

Pionirska biblioteka »Nopoka« izdaće ov, godine rađove za decu Puškina, Gogolja, Karela Čapeka, Žil Verna, Alekseja 'po}stoja, Ruđarđa Kiplinga, Gorkog i El drugih klasika.

U okviru »Nopokove biblioteke »Svetsk| pisci« 1 »Strani pisci« priprema se izdava. nje odabranih pripovedaka Turgenjeva Alekseja Tolstoja, roman »Martina Idnae od Džeka Londona, Kroninovo delo »Zva, zde gledaju s neba« i dela savremene k{. neske književnosti Ting Limg »Sunce nad rekoma«, -

...

DELA MLADIH PISACA — Biblioteka mlađih pisaca »Mladđost« štampala je zbir, ke pesama Stevana Raičkovića, Ivana |. vanilja i Dragutina Grbića. U pripremi · |J zbirka pesama Radonje Vešovića i zborn) vadđova studenata beogradskog univerzi. teta. E ..•.

SPOMENIK NA MESTU KOSOVSKE BITKE — Na mestu gde se pre više od 55) godina odigrala Kosovska bitka podići će se monumentalan spomenik, na kome biti prikazani najđramatičniji momenti o. VOg velikog sukoba. Izrađu projekta 1 po. đizanje spomenika obaviće Zavod za ču. vanje starina i izučavanje spomenika na. še kulture. i

SPOMENIK STEVANA SREMCU — wu Benti je pre neki dan otkriven spomenil srpskom piscu Stevanu Sremcu i.

...• f

KONCERTI U MARIBORU — NeđaviH je u Mariboru gostovao poznati švajcarski pianist F. J. Hirt. Na programu je imao dela Debisia, Lista, Honegera i Šopena, Mariborska štampa ističe visoku umetniše ku kulturu i izvanrćdnu tehniku P, J, Hirta. JI

U Mariboru je gostovala sa velikim uspe. hom i odlična jUMgslovenska pianistkinja” Melita Lorković sa aelims» Baha, Tajčevića i Šopena. „e

...• i

MAKEDONSKI TEATAR OSNOVAO SVOJ BALET — «Na kraju pete godme svoga rađa Makedonski teatar osnovao je baletski ansambl, koji je kao prvu premli• jeru prikazao »Bahčisarajsku fontanu« od. Asafjeva. Za proteklih pet godina teatar je đao 500 dramskih, operskih i baletskih pretstava. 1

... ii fn]

ZAVRŠENO JE STSTODNEVNO GOBS' 'QVANJE BEOGRADSKE OPERE NA RIJE CI — Za vreme boravka na Rijeci beograd ski umemici prikazali m operu »Knez Igor« od Aleksandra Borodina, balet »Romeop. i Julija od prokofjeva, Verđijevu operu. »Aida«, balet Stevana Hrističa »Ohridsk legenđa« i Pučinijevu operu »Toska« Naslovnu ulogu u »Toski« pevala je naša poznata umetnica Zinka Kunmc, i-%.

•...

OTVARA SE LETNJA POZORNICA u TOPČIDERU — Koncertom Ansambla narodnih igara NR Srbije počela je ovogođišnja sezona na letnjoj pozornici u Topčie deru. Poređ Amsambla, na pozomrmici će u toku leta nastupati bečki simfonmiski orkestar pođ upravom Klemensa Krausa, ansambl opere i baleta Sarajevskog pozoršta, simfoniski orkestar i hor CD JA i opera beogradskog Narodmogp pozorišta, Pozomica će biti otvorena do polovine tembra,

LO •...

GOSTOVANJE DRAME I OPERNE, SARAJEVSKOG POZORIŠTA — Članovi dra 1 opere Sarajevskog pozorišta gostovače vog leta u nekoliko mesfa Bosne 1 Herce" govine. U toku sleđeća dva meseca drama će posetiti Doboj, Brčko, Bjeljinu i još neka mesta, a opera će posle gostovanja u. Banja Luci doći u Beograd.

LI I

PETA POZORIŠNA SPBZONA NARODNOG KAZALIŠTA U DUBROVNIKU Narođno kazalište u Dubrovhiku završilo je svoju petu sezonu, Ono je završetak svoje pete sezone obeležilo đavanjem pretstave »Dunđo Maroje« ođ M. Držića na festivalu Narodnih kazališta u Zagrebu, U protekloi sezoni Narodno Kazalište iz DU. brovnika dalo je 130 pretstava. -u

...

{o BROJ BIBLIOTEKA U NAŠOJ ZBMLJI — U našoj zemlji radi 0.881 biblioteka sa preko 3,200.000 knjiga. U pređratnoj Jugoslaviji broj knjižnica bio je neznatan. U Makedoniji, na primer, bilo je svega 14 biblioteka sa knjigama ma srpskom jeziku, 8 danas u njoj radi 031 knjižnica na jezićim! narođa Makedonije. . ... 8 TSKOPAVANJE SREDNJEVEKOVNE CRKVE — Naučne ekipe sarajevskog muzeja obaviće u julu „iskopavanje jedne srednjevekovne crkve, kod Blažuja u blizini Sarajeva. Ekipe će pregleđati teren u Posavini a naročito oko Tolise gde se nalaze ostaci preistoriske antičke i srednjevekov“

ne epohe. •... (

FILM »SOPSTVENJ SNAGME& — »AValšfilm« snima novi dokumentarni film čija. je tematifca razvoj našeg | Petogodišnje? plana u inđustriji, Pisac scemaria je reži ser filma Mihailo Ćopić. Film snima Nikola Đonović. -

...

U UMETNIČKI „FILMOVI »BOSNA-FILMC — Pređuzeće za proizvodnju filmova »BO" sna-film« snima dva nova umetnička fil ma »Major Bauk« i »Rudđari«. Scenario ? film »Major Bauk« napisao je mjiževnih Branko Ćopić, a režira ga Nikola Popovi Prema scenarlju književnika Mehmeda 56 limovića režiser Ljudevit Crnobori pBnima umetnički film »Ruđari&, y

DOKUMENTARNI FILM O RUDARIMA RAŠN — »Jađran-film« snimaće film »DO" gađaji u Rašl« u kome je prikazana borbi rudafa za izvršenje zađataka u prvom ' togođišnjem planu. Glavni Yodad radnje je brigađa čuvemog borca za visoku PpTO duktivnost rađa Amtona Bičiča.

...

NOVI UMETNIČKI PJLM „»SUSRET U METOHIJI« — »Zvezda-filme vrši pripreme za snimanje umetničkog filma >»Susret – Metohiji«. Scenario za film napisali #u FT“ da Filipović i Zika Mitrović, Osnovno ovom filmu je ljubavna drama kroz koju se psihološki tumače odnosi ličnog i dr štvenog života naših ljudi, va ie TOO ZE MOEOVIG a BP |

e ailo Popović. Uloge će 3 naši istaknuti glumci, |

+

Redđakcioni odbor |”“ Fran Albrehft, Jovan Boškov-

ski, Joža Horvat, Dušan Ko-|| · stić, Tanasije Mlađenović, Jo"|| · van Popović, Mehmed Selimo-|| 260 Begedin, Risto To-|| ović. |

OVINE

PRETPLATA ZA KNJIZEVNE N Za našu zemlju na 3 meseca 35 Gi y

na 6 meseci 70 dinara i na godinu 140 dinara, Za inostranstvo: ma 3 meseca 50 dina? ma 6 meseci 100 dinara { na godinu dan" 200 dinara Rukopisi se ne vračaju. Broj Šepovirok tačna 1-2060378

|. Poštanski fah 61?