Књижевне новине

GODINA III BROJ 34

Uredništvo: Francuska 1, teL 28-098 Administracija: Francuska 5, tel. 28-490

Ivo Andrić

Monifestaciin socijalističke solidarnosti _

pisom zajma mobilišemo dopunska sredstva za ubrzanje socijalističke U izgradnje u „našoj zemlji.« — Tom sažetom rečenicom ziunenije OHB(aee finansija određio je smisao i cilj drugog narodnog zajma. Radi se dakle o dobru i napretku naše zemlje, o socijalističkom preobražaju celokupnog njenog života. Iz toga proizilaze imperativno i nedvosmisleno i za nas kniiževnike, kao i za ostale umetnike, dužnosti i obaveze prema ovom narodnom. poslu.

| Ne samo po pravilima naših udruženja i po Statutu našeg Saveza, nego {i u praksi svakodnevnog društvenog života, naši književnici su kazivali i pokazivali da su svoj rad i svoj dar svesno stavili u službu toj našoj zemlji i tom velikom socijalističkom preobražaju. I prema tome danas. je ovo još jedna prilika da svoje reči i svoja shvatanja još jednom i delom potvrđimo, Naša je dužnost i naša obaveza ne samo da ličnim upisom pomognemo ostvarenje ovog zajma, nego i da svojom reči i svojim perom, koliko god umemo i gde god možemo, i drugim ljudima objasnimo tu dužnost i tu obavezu, i da na taj način doprinesemo što bržem i što boljem ostvarenju ovog dela.

TI još nešto. Velika socijalistička solidarnost svih ftrudbenika naše zemlje, ma na kom području i ma kojim sredstvima oni radili, jedna. je od najdragocenijih tekovina našeg novog društva u nastajanju, Našim živim i svestranim. učešćem u ostvarenju drugog narodnog zajma mi ćemo najbolje manifestovati i potvrditi to osećanje stvarne i duboke solidarnosti koje vodi i i nadahnjuje naše misli i naše postupke. U isto vreme mi ćemo dati nov dokaz naše vere u bolju, socijalističku, budućnost naše zemlje i naših naroda, u pravilnost puta kojim ih vodi naše narodno državno rukovodstvo.

O BN are

Isidora Sekulić Književnici svojoj zemlii p utovali smo &a Cetinja u Dubrovnik: Na šest kilometara pred Pilama

ostadosmo bez benzina. Noć, peške se ne može jer svi imamo prtljag, Šta će biti? pitamo vozača. — He — smeje se Crnogorac — biće ono što ljudi

upravljati uz ugašen motor, i eto nas na Stradun! — Gledamo, kao uvek ljudi kad su kukavice 'li glupi, gledamo u ništa. Neki se snebili, neki mrmljaju, oni iz Srbije pitaju ko je baksuz. Družina iz autobusa, koja se do maločas edva oslovljavala, nađe se, kako u računici stoji, sve pod jednim imenitelje\ ljem. Počesmo gurati koja, s voljom, bez volje, slabije, jače, sve bolje, i od~ jedared punom parom, vedro, čilo, laki, uostalom kao sav svei koji se goto\anjski nasedeo pre toga. Naravno, slava neka je muškarcima, kako pri &vijTanju u violinu, tako i pri guranju autobusa. Kad smo na Pilama seli u kola koja smo mi povezli i poneli, to se opisati ne da, to se zaboraviti neće. Ćeretamo, smejemo se, pravimo se važni, naravno, dajemo jedni drugima karte posetnice, uglavljujemo prijateljstva. Neko poče na pola usta: Ipak, „smešno, platili smo... — presekosmo govornika kao brijačem. U ovoj sitnoj pričici krije se, kao u svakom ljudskom doživljaju, klica istine, dobrote, lepote. Kratke rečeno: pomagali smo i pomogli. Kome? sebi; ali kađa god čovek pomaže sebi, pomaže i nekom drugom; ko nikada drugome ne pomaže, taj je napuštio sebe, A kako smo to pomagali, bez alata, bez treninga? Da, prosto tako što smo će svi založili, svi hteli, svako posebno valjao čoveka. Čovek je najplemenitiji kad daje, a uvek se može dati, i ima šta dz e Ivojiti, predvojiti, prežaliti. Ali plemenito je kad čovek pruži ruku s darom kao ruku s cvetom. Književnici! književnici ove zemlje koja je zemlja-dobrotvor knjige, pružite ruku sa darom toj zemlji vedro i lako! Nije to ni dar, ___ nego zajam, Biće dakle nešto prosto i veselo, kao gurati kola tereta 6&vega do | Pila ,a onda se opet posaditi u taj autobus koji će vaš, sigurno, uz upaljen

ili neupaljen motor, znati voziti dalje, i odvesti.

Jovan Boškovski

- Izraz volje da se ide napred

i

| j ži Č Č avcu onoga što je u svim Vrešeg života kreće se već u pravci

| ČL bic Rajviža meta vodećih umova i pokreta, u pravcu porasta

| kolektivne svesti,dubokog, razumnog i svesnog osećanja zajednice. Zasluga je

:

j i isli i i, što su umeli Ć iudi naše zemlje i životne snage misli koja ih vodi, a davi ke w vo i životvorno osećanje zajednice i samopomoći koje je sponfano živelo u dubokim nedrima naroda, da BORE OOEOO ORO a k judi da prevaziđu u sebi i oko sebe i ono m b ___Poppelhvosd 1 samoživog oBrađivanja 1 začarani U S o a e oj vremena minulih društvenih suproinosti, Ia oslo vest, tanje | lektivnosti, zasjalo je danas u punom sjaju svesne i organizovane zaj | e volje i akcije đa se ide” napred. između ostalog, i upisivanje nar te volje, Upisivanje zajma i posedovanje e | ni golicave nade i očekivanja, ni osećanje · berzanskih skokova i padanja. Naprotiv, ula || čovek čini io sa jasnim ubeđenjem pp NC O | j iže i koje poai!že ; i ; ; n at no PAO aaa BIA masnim i gromoglasnim novinskim na| slovima, kreščendom radioemisija, | ___ kleveta, zavaravajući i druge savesti, neka ovaj zajam bude još | stitim rukama podizana!

France Bevk

Dužnost prema Zdiednici

ka, seljaka i radnog ingrad i selo, radnika, tel 1 o slojeve stanovništva. Tvrdo verujem : OD iji opiB lee ep oka državničku svest i lu ra val krv za slobodu mhogobt 284 GOO love zemlje koji su nesebično BEO Tie8vesnih i Yhla; Xa rojni sin' danas borci za socijalizam, GO VRo ZS OVbIJAČGEedA kih DORO:KK KlobaO ajednici. BIOS d vi protiču za iza FaBHGA o ugva OCE obija neprijateljske parola eti naBib iBdada u napret___Vršenje NAM Obhova arizgradnju lepše budućnošti Da: | | i kui blagostanju. e u lice protivnicima naše slobode i nezarenje u naše rukovodstvo i prilog miru

Svaki upisan dina: udarac j

odnog zajma pretstavlja izraz i odraz dnosnih papira danas više ne budi trepnje i nesigurnosti nekadašnjih žući deo stečenog i ušteđenog, naš vac ulaže u unosno preduzeće,

U pis narodnog zajma pokreće

visnosti, a u isto vreme xvetlo pove kod nas na domu i u svetu.

najvaljastije mogu: svi zapeti, i kola će odmah poći, a od Pila nizbrđo ja ću

šta da se dade. Uvek se može nešto od-·

BEOGRAD, UTORAK 22 AUGUST 1950 |

· Milan Bogdanović Dajemo radosno i široko

N apisao je, nekad, Laza Lazarević gorku i krvavu priču »Sve će to narod pozlatiti!«, u kojoj je, realist u samome svom stvaralačkom biću kakav je bio, naš veliki stari pripovedač razumeo i rekao tragično ironičnu istinu, da se žrtva za narod teško priznaje, a još teže isplaćuje u nenarodnom i protivnarodnom vremenu i stanju. Ona je i tad nužna i korisna, ali urađa plodom tek kad sam narod, kroz bezbroj takvih nepriznatih žrtava, postane sebi i svome životu gospodar, kad pobedi i ostvari svoju zemlju i državu.

A naš mlađi savremenik, daroviti Mihailo Lalić, govori, u jednoj uzbudljivoj priči, o starome, iskonski nepoverljivom i sebičnom seljaku Maragunu, koji, škrt i surevnjiv na svoje, široko i nesebično prinosi i svoju žrtvu, ono malo »jade uzrelih jabuka petrovača«, za ishranu »našoj vojsci«, upravo u trenutku kad je shvatio i progledao da to narod svoju bitku vodi i da je svaka jabučica prilog za pobedu u toj bitci. Ali je taj stari Maragun u tom magnovenju kad su mu še otvorile oči, saznao i primio u sebe i nešto mnogo više od osećanja lepote žrtvovanja za narod: u njemu je buknula svest da svaka njegova plodonosna jabuka, dotle nepažena i zanemarena, nije više samo nječova: »A sad, kad si mi obrazu pomogla i kad si Proletere pomogla, vidjećeš! Sve ću fi lišajeve očistiti, dotjeraću te kao mladu nevjestu, takve ljepotice neće biti u nahiji.« A kad narod bude pobedio i sloboda došla, »u proljeće, opet ćeš ti, mila moja, procvjetati! Za dobro si mi izrasla, za napredak lijepa moja«.

U ovim poslednjim danima pred upisivanje narodnog zajma, ne znam zašto me ova dva mohliva iz naše.literature tako uporno prate. Ali mam da to nije slučajno. Živa su u meni sećanja na sumornu dilemu u kojoj se nekad svaki pravoumni čovek nalazio pred pitanjem dati ili ne dati kad je obolu za narod tražila nenarodna vladavina. I još življa, a svetla sećanja na radost kojom je svaki naš današnji čovek upisivao što je više mogao kad se od njega prvi put, pre dve godine, zahtevalo da pomogne narodu da triumfalno završi veliko delo ostvarenja cveline i srećne budućnosti. Ta duboka razlika u našim raspoloženjima nekad i sad, čini mi se da je tako reći simbolično izražena kroz ova dva duboko realistična književna motiva, I tražeći &liku da oživotvorim svoja, i naša opšta, osećanja pred upisivanjem ovog drugog naTodrioE zajma, ja sam pokušao da to učinim evociranjem ova dva književna sadržaja.

Kao ona Maragunova jabuka, svaka naša pomoć narođu danas se očigledno vidi plodonosnom. Već odmah sutra ona izrasta u dela, postaje novi rezultat, obezbeđuje dalji korak u napred. I zato jer je živo osećamo realnom i plodotvornom, neposrednim prilogom za pobedu danas i procvat sutra, odbranom zemlje od napasnika u ovom vremenu i jemstvom da će naša stvar triumfovati kod nas i u svetu, za nas i za ceo svet, u sadašnjosti i u budućnosti, mi je dajemo i radosno i široko. Jer je, u krajnjoj liniji, i neposredno i

posredno, dajemo za sebe same, ,

Fran Albrehi Ne samo rečiu nego i delom

J asno je danas, kad se radnik u fabrici, radni seljak na svom gospodarstvu i radni službenik u svojoj kancelariji takmiče između sebe, s toliko borbenog elana, ko će svojoj državi dati što više svojih ušteda i time što izdašnije pođupreti veliku akciju narodnog zajma, da ni jugosloven= ski književnik ne može + ne sme zaostati za njima ,ako se oseća sudbinski povezan sa svojim radom. Zato će on tu akciju podupreti ne samo rečju, nego i delom. Književnik — koji već danas jasno, vidi koliko je' ogromne i dragoce=ne, prošto neslućene tekovine, u ovom kratkom poslednjem razdoblju, ostva= rila nova socijalistička Jugoslavija na kulturnom području — uveren je da napori našeg radnog čoveka maraju, u doglednom vremenu, i na privrednom području uroditi isto tako vidnim uspesima. Ovi uspesi će ne samo otstraniti današnje nezgode i teškoće, nego istinski podići blagostanje širokih narodnih masa. Zato je književnik, ta živa šavest &voga naroda, svestan da svaki.dinar koji je uložen u tu akciju nije. mrtvo naslagani kapital, nego da mora u najkraćem vremenu urođifi hiljadostrukim plodom.

Joža Horvat Da budemo bogatiji i moćniji

B !iskost pojedinaca, čvrsta povezanost jedinke 6a društvom, naročita je

oznaka jugoslovenskog društvenog života, Ta bliskost rodila se u ne-

sreći okupirane domovine, rasla je u slavi oslobodilačkog rata, razvila še do

punoče u danima izgradnje &ocijalističke domovine, . i

| Spremala se neprijateljska ofanziva — trebalo je u jednoj noći prekopati

brojne ceste i pruge, Na jednu riječ Partije ustajala su cijela sela i do svitanja izvršila zadatak.

Trebalo je nakon oslobođenja iskrčiti ruševine, obnoviti postradalo, ustoličiti život, Na riječ jednog čovjeka, na poziv domovine — brojne brigađe rata smijeniše još brojnije radne brigade,

Naučili emo tako i takvi smo, Kad god je nužno, kad god se za to pruža naročita zgoda — tu smo: Domovina i Partija neka u miru računaju & nama. U dobru i zlu, milijuni trudbenika ove zemlje &premni su da podupru sve one napore koji teže jačanju naše nezavisnosti i povećavanju našeg bogatstva,

I upravo u tom smislu primamo raspišan zajam, i u tom istom smislu da·

ćemo svoj prilog. Dajemo određa da se još jednom vidi naša sloga i jedinstvo — dajemo koliko god možemo đa bi svaki od naš bio ekonomski jači, da bismo

svi zajedno bili bogatiji i moćniji.

OP Velibor Gligorić | | Za dovršenie socijalizma

—7 N rodi Jugoslavije vide u izgradnji socijalizma svoje veliko delo. Oni to 7 delo izgrađuju svojim, snagama, svojim rukama, oni su ponosni što su im ruke čiste, žilavo čvrste, otporne i uporne, što nisu pružene za/milostinju i što ne podnose uze i veze nikakvih gospodara i nikakvih »pokrovitelja«. Na njihovim. rukama, njihovoj snazi podižu se brojna industriska preduzeća, njihove ruke udaraju neprobojne temelje slobodi i nezavisnosti zemlje. Kad upisuju narodni zajam oni znaju d agsu učinili još jedan korak bliže uspehu upisuju narodni zajam, oni znaju da su učinili još jedan korak bliže uspehu sti i dostojanstvu svoje zemlje, da su otišli još dalje napred u dovršavanju svog velikog životnog dela.

Odbraniti to delo, to delo uzornmo u Istoriji borbe proletarijata, to delo

u kome je smisao i cilj života naših narođa, to je zavet svakog radnog čove-

ka, borca za socijalizam u našoj zemlji Zbog toga svaki radni čovek vidi kod nas u upisu narodnog zajma i moralni dug prema svojoj zemlji, njenom napretku i njenom uzrastu, vidi ne samo svoje materijalno, već i moralno učešće u velikom podvigu sa kojim se neustrašivo i svetla lica pred istorijom sprovodi industrijalizacija i izgrađuje pobeda socijalizma u našoj zemlji.

(yaaka [aaa

LIST IZLAZI JEDANPUT NEDBLJNO PRIMERAK e

8 DINARA .

IA PUVU POBEBU VARODA | PROCUM VMSECG ŽIVOTA

Ervin Šinko

Povjerenje i vjera

aši neprijatelji — a ima ih svake vrste i i čine N EO da bi 20 upropastili. | SRENUE OIa Žar . Cinjenica je da, unatoč svim njihovim zlodelima, žel i skazi COO go a 32%. propalo, to 97 bila naša narodna eVOlUGlje daEO Reda aša socijalistička izgradnja, te i e y leb RC DILI O A j melji naše slobode i' našeg dostojan=

Zaš i i i i ; :bo bečlekĆ nismo mi propali nego njihove nade? Da li zato što imamo svega

Ne, nama još nedostaje mnogo štošta danas, a nedostajaće Ali u jednome nema, nije bilo i ne može biti oskuđice kod OSa dukati da s jedinstvenom voljom podnosimo i pobjeđujemo sve teškoće, te da pretvorimo naslijeđenu zaoštalost bivše Jugoslavije u novu socijalističku zemlju. u uzornu zemlju materijalnog i duhovnog blagostanja. |

Dosadašnja ostvarenja, izvojevana ogromnim naporim

. ; a u najtežim uslovima dokazala su da smo na našem putu, na dobrom j uzornu socijalističku Jugoslaviju. e a Na

Kakva nada preostaje još našim neprijateljima? Što se vi ibližuj mo našem cilju, oni sve više bjesne. Jedina im je nada da ćemo LOLA ipak oslabiti naša jedinstvena riješenost. Zbunjeni su a pokušavaju da zbune nas.

Raspisan u jeku velikih napora naših naroda, kopaće nađu neprijatelja socijalističke Jugoslavije.

. Drugi narodni zajam će dokazati kako je i grad i selo, kak svi puni vjere u našu vlastitu snagu, u naš put, u našu istinu i G DS Ae dućnost. Oni koji još uvijek neće da shvate otkuđa ta snaga , to jedinstveno povjerenje prema Titovoj Partiji, prema Titovom državnom rukovodstvu, SRE ORO dobiju Ia OB još jednom vide prijatelji i neprijatelji Š renje — vjera u vlastite snage i još jače potenciranj i nih vlastitih snaga naroda Jugoslavije, FORU JJ M ya

drugi narodni zajam po-

kd 0 e ec „ee ceo

Vesna Parun

Spavaju njive, Polako nad njima oblaci kao bijele ptice plove. Čuperci kuća guknuli za oknima smiješe se kroz crne jablanove,

Tada se šapat prosu preko trave, i brijegom jata zaleprše 6iva, I dječji sneni glasovi se jave ko blagi dažd u lišću što rominja,

O stari svijete! Sviječnjake pogagi! Tvoj vijek je prošo, Gle, sijaju oči plamenih ptica, ševin poj se glasi: povorka šumna tihim drumom kroči.

Pred njom su tople mile ruke maja,

i sunčev luk, i rascvjetana dđga,

Pred njom je vođa mir i put bez kraja, za njom je stari svijet, i mrak, i tuga.

*

Tamno je· Srce odjednom se muti, 1 sjaj se nađa ruši jednim mahom. Dok mrku šumu siječe mjesec žuti, ja mislim šuteć sa bolom i strahom

na jato bijelo, što u lijetu mirmu

put hvata svoj, đa za njim ne poteku oluje brze, dahom da ga dirnu

goniči mračni jureći niz rijeku.

I plamen oštrih bitaka, sve veći, ko klupko jarkih prepletenih zmija, dušu mi muči, sumnja se izvija: malene ptice, o, hoće li preći

brda i mora, o, hoće li stići

u onaj jasni kraj kom žudeć hrle? Hoće li djeca uzrasti mlađići,

i male ruke dospjeti da grle?

U mojoj đuši muk je, Jata mila,

da li ste java ili snovi pusti?

Da li to usnih &ilan lepet krila,

i šum, ko mnogih krošnja žamor gusti?

Da li to usšnih oceane plave,

jedra i lađe i pjesmu mornara,

u noći kad se mjesečine jave, · i s katarkama vjetar razgovara?

I da li usnih, zemljo, drum tvojbijeli { ruke dječje među tihim cvijećem, il su me zlatni oblaci zanijeli

dok zavičajnim obalama šećem,

Braćo, o ljudi, evi vi živi ljudi

koje pod suncem združi patnja ista, zovite ljubav vašu, raškoš grudi | rastvorite, i plamen nek zablista aq

i

zvijezdama sličan, u zjeni što gleda taj bliski prag, budućnosti gdje vila ko mati čeka da joj život preda

na blage ruke porod njena krila. |

_Z— O u Bau

I strepite, da sluge starog &vijeta

mač ne izvuku, da ne umru snovi,

O bđijte strasno, vi što tisuć ljeta |

za djecu vašu avijet gradite novi! ei. (Odlomak)

\ \