Књижевне новине

ija . \ pul (tr ep BUT

Uredništvo: Francuska 7, tel. 28-098. Administracija: Kardeljeva 31, tel. 24-00!

! GODINA IV BROJ 27

JIŽEVNOST I

BEOGRAD, UTORAK, 3 JUL 1951

LIST IZLAZI JE

KULTURU

1 PRIMERAK i DANPUT NEDELJNO 8 dinara

o VELIKA BEKAMA

MILAN BOGDANOVIĆ

površinski, ea pogrešnim Dpre-

misama u fumačenju njenoga

kretanja, može da ostavi utisak da joj se zbivanja razvijaju ćudljivim kapricioznim ritmom. Ima trenuftaka kad ona potpuno ćufi i kao da više ne diše, kad je statična i apatična, i ima drugih, kad uzbudljivo i izvanredno dinamično prevrće i raz bija taj svoj emireni tok, Stari, mitski simbol o sedam mršavih i sedam debelih krava, koji je dobio biblisko tumačenje da označava smenu niza siromašnih sa nizom bogatih godina, može, u olakom posmatranju istorije, izgledati op-avdan. Ima ljudi koji su skloni da veruju da se ciklički javljaju periodi velikoga življenja, kad istorija. zakorači krupnim koracima i kao u zaletu preskače vekove. Međutim, za onoga koji istoriju posmatra i proučava objektivnim metođama naučnoga istraživanja i razumevanja uzroka njemih kretanja, ništa tu mi

proizvoljno, ni ćudljivo ne postoji.

Pamtim jedmu epohu u životu ove naše zemlje kad su mnoge i duge godine milele kao da se ne miču 6 mesta i prolazile bez jjedne bore na površini njihovih zbivanja. Stojale su, nepomične, te godine pred čovekom kao đa se on sam nalazi pred mrtvim ogledalom morskoga prostranstva, pred onom bonacom ogromme vode koja pitomo ćuti, a Sve pretnje nosi u sebi, I ukoliko je pojedinac, ličnim brčkanjem u vremenu i irajamju, uspevao da nekako i uskovitla oko sebe samoga tu bonacu epohe, utoliko su mu ovaj ili onaj dam, ili mesec, ili godina ostali nekako i negde zabeleženi u jedva preživelim ličnim sećanjima.

A događale su 6e i tađa etvari koje au prividno grebale po istoriji i kao htele da je nečim ispune. Atmosfera je brujala drekom besadržajnih Dpolitičkih trvenja građanskih stranaka, koja kao da su težila da trenutak obeleže suštinom, a ostajala su, u krajnjoj liniji bez jkakvih dubljih opravdanja. Padale su vlade, vršili se državni udari ginuli monarsi i menjale se dinastije, ali je lik života ostajao uglavnom neizmenjen, u istim linijama jada i monotonije kakav je i bio, Istorija je tu dojsta jezivo ćutala za onaj 6ćluh koji je neprijemčiv za velike zakone života, Jer su ti neobilazni i neumitni zakoni delovali latentno, ispod površinskog privida mira, u đubini života i društva, kao one nevidljive snage ispod mirne pučine koje iznenadno uspeju da je zamagle, naboraju i pokrenu i pre no što se bura prolomi.

I preživljujući danas, u sećanju, trenutke kad se naša istorija iz prividnoga mira krenula u znamenita zbivanja, mi to kretanje doista i vidimo kao oličenje gornje metafore. Događaji 6u vratolomno krenuli sa istoriskog starta. Došli su ratovi, jedan, pa drugi, pa treći. Doživeli smo iluziju oslobođenja i ujedinjenja u prvoj Jugoslaviji, a odmah zatim, i opet, stvarnost zarobljavanja i razjedinjenja. i nastao je ponova mrak u, životu i jad u življenju. Ali, ne više i. nepomični mir i

; | kad se gleda odozgo,

jezivi mmk:! Revolucija je već počela da probija sebi put. Sa žrtvama, sa krvavim samopregorevanjem i u stradanjima, sabirala se njena vojska, uzdizala i očeličavala. Putokaz u Revoluciju uzela je u svoje ruke Komunistička partija Jugoslavije. Između dva svetska rata ona je izvršila moćnu pripremu čoveka i ljudi, pojedinca i mase, psihološku i socijalnu, za ostvarenje istoriskog čina Revolucije, koja će preobraziti lik našeg života i prebaciti ga iz epohe u epohu.

I kad je došao zakonito uslovljeni trenutak, nastala je velika dekada. U njoj se život najednom ispumio uraganom zbivanja. Narod je ustao, iz pobune se rasevetala borba za oslobođenje u evima pravcima, nastala su TUušenja i građenja, muke, stradamja, u krvi i znoju, i pobede sa ushićenjem, radošću, sjajem, pesmom, radom, de-

lima. Revolucionarnu evest je nosila

i premosila Partija. Iđeje su Drogovo-

rile i postale faktor. Ali je revolucjonarma Wevest budno čuvala čistom u idejama i u njihovoj primeni. Izgra• đivanju novoga pridružila se plemenita ljubomora za očuvanje savršenstva novoga. Revolucija se povezala sa odbranom Revolucije. Iz Wtatično• sti i stagnacije nekadašnjeg životarenja, život je maš postao nečuvema i neviđena, epična dinamika, pretvorio se u Žživotodavno stvaralaštvo, dobio moći kojima je Weputana ljudska ma• šta nekada pripisivala samo božan• ske atribute.

Mart i juli 1941 godine, povezani neodoljivom logikom jedinstva u činu i u značaju toga čina, označavaju grandiozni frenutak kad je iz OVO skromna kuta sveta odjeknuo prvi krik pobune i prvi pucanj na fašističkog zavojevača. A novembra 1945 sve• narodna volja ozakomila je i osnažila delo Oslobođenja i Revolucije i proglasila wocijalističku buđućnost ze-

Mile KLOPČIČ

1 (HOTL4 vBOaaH

jeo kar nam pod domačim masiljem teptano vero ohramilo živo,

in komaj slutenim, še daljnim ciljem virđilo je zvestobo nezmagljivo —d

In kar zbuđilo v nas je davne sile, ki jarmi so stoletni jih mrtvili,

da so roke v pesti 6e nam sklenile, ko zemljo so raztrgano delili — |

To, da smo z voljo do trpljenja im žrtev z nagjljem se sprijeli prenojemi,

ko bil je sklep, da bodi rod naš mrtev, | in boj komčali smo ošvobojeni = |

Osvobojeni da živimo v časti

in da, po svoje usodo si krojimo, | da več ne maramo pod silo pasti — | vse to v imenu Tito mi častimo, |

Emil S. PETROVIĆ

- PJESNIK 1 OTADŽBINA

a li bih tvoj pjesnik bio, otadžbino, kad bih srcem osjetio, umom D shvatio, a rukom ne pokušao da razdriješim čvor, kad bih pred

smrću usporio hod, pred olujama ne preduzeo let, pred pomrčinama pritulio plam?

Da li bih tvoj sin bio, otadžbimo, kad ne bih čuo tvoj glas i ne sagledao veličinu srca i u smrti zapetog kao ubojni luk: na Sutjesci, na Neretvi, na Makljenu; kad ne bih znao za lik mladosti obesmrćene u

. Drvaru, o čijoj će ljepoti zabrujati granit?

Da li bih bio tv Š ja slava, otadžbino, kad ne bih o tvom jumaštvu zborio, a veličina tvojih žrtava i pobjeda na Putevima ,na· Branama, na Prugama, na Mostovima ne bi istinom nadahnula moju riječ; kad nesamjerljivo izmjerio ne bih i dao kao mjeru tvojim djelima?

Pa ipak, ne jednom, u bolu li, u srdžbi li, kad su ti dubinom zamnijemile riječi — bio je to tvoj govor, O, nauči me, otadžbino, kako da ga kažem! U ljuti čelik, bih da srce iskujem,i ognjevitom rječju do neba da šinem; bol bih u toplu riječ savio i kao blag melem zemlji đarovao; lavom bih bio za hrabru riječ, orlom da visine nadvisim pjevajući o tvojoj

. veličini, otadžbinmo! i |

LO ___ E CE! a ON

a: - — Na

_O aNd SLS.

mlje i života u njoj. Između tih blistavih đatuma leže pet godina legendarno velikih istoriskih događaja, nadiljudskih borbi i neizbrojivih žrtava, ali i veličanstvenih pobeda, dubokih promena, epohalnih preobraženja! A od novembra 1945 do marta 1948, za nepune tri godine ushićenoga izgrađilačkog poleta, koliko novih Oostvarenja, kakav u istoriji nezapamćeni tempo u revolucionarnom Dpreobličavanju etvarnosti, lika i zemlje i čoveka, lika života!

I koliko tek nove koncentracije revolucionarne volje i mobilizacije bor• bene snage i morala u onom jezivome frenutku, 1948, kad je podmukla izdajnička zavera, u ime »socijalizma«, a protiv veličanstvene čistote revolucionarnog socijallstičkog dela ove zemije i njenih naroda, zapretila da sve poništi što su oni oslobodilački, revolucionarno, socijalistički ze

·gradili. Ta zavera rođena u izopače-

nim pojmovima i grandomanskoj zaluđenosti socijalističkih papa i patrijarha, htela je jednim činom da razbije i emrvi vekovni pečat naše istorije: da nikad i nikome u pokornosti i ropski ne služimo! Ali se od 1948 do 1951 pokazalo i dokazalo da je ova zemlja nepokoriva čak i onda kad nekornost liči na samoubistvo. Stara priča o Daviđu i Golijatu ima svoga opravdanja upravo u velikom i'storiskom činu ove epohe, koji mi izvršujemo: malenom snagom odbramiti veličinu ideje, uz savezništvo nepobedive snage same te ideje.

I kao što su ova zemlja i njeni narodi, 1941, prvi u Evropi i u svetu podigli barjak bune ma Hitlera i poveli nejednaku, a ipak pobedonosnu borbu protiv njegovog antisocijalističkog krstašenja, tako ona i danas, u 1951, visoko uzđiže zastavu borbe protiv svakog novog zarobljavanja, pa makar se ono vršilo i u ime nekakvog iskrivljenog i izopačenog socijalizma! U odbrami socijalizma! U 1941, borba je bila za našu slobodu i naše revolucionamo preobraženje! U 1951, to pred očima celoga sveta uverljivo postaje borba za budućnost čoveka uopšte, za obezbeđenje pravilnoga razvoja ijstorije putem progresa i definitivnog socijalističkog oslobođenja! U 1941, mi smo bili u areni naše borbe i naše Revolucije. U 1951, mi smo u areni svetske borbe za buduću pobedu Revolucije za sve i svakoga!

Za deset godina, dakle, kakav život, koliko zbivanja u njemu, i koliko istoriskoga smisla u tim zbivanjima! Naša velika dekada je doista obeležena duboko utisnutim i neizbrisivim istoriskim pečatom. I to je velika čast i divna sreća naše generacije, ljudi ovoga vremena. Oni su gradili novu istoriju za sebe i u sadašnjem trenutku, a dali joj duboki smisao za sve i za budućnost, Takav udeo, kroz vekove, izvanredno Je retko jednom pokolenju bivao namenjen. U toj istoriskoj nameni je i naš zasluženi ponos.

ILUSTRACIJE PREDRAGA MILOSAVLJEVIĆA

V ~ '* AV

„7.

\ U.

74 j Me e A gr

a * Par a CeSMNe 3 Peco CJ a NC O

oo LŠ. O IV i Nj