Књижевне новине

a . ~_

Žive dvorane...

LOVCI, LOVIŠTA

CO O 1 :-Š saai| a | i : d Muzik

|VICOMM RONORBRIMIH

Lovačhku izložbu u Beogradu (od 30. XII 1954 — 15. Il. 1955) videlo ie obo 30.000

ITROFEJI

NAJ ko je pošao na ovu izložbu sa namerom da vidi ispunjene

primerke naše divljači, jer je tako nešto morao očekivati suđeći po naslovu kako je izložba nazvana, našao se u nedoumici, jer sem nekoliko prime-

SVOJU RADOZNALOST PLA7ILA JE ŽIVOTOM

posefilaca. iz Beograda i okoline

.

DOURDAJA

TEŠKI „muzikolog dr. ( Zdđenjek Nejedli, u mo nografiji o Smetani,

obrađuje folklorno – etnografsku egzotičnost narodnog melosa kao

nijaturnoj · voluminoznosti „SsVOB malenog tona, vrsna umetnica je stilski homogeno ostvarila OSObenu mplastičnost jednog ođ najliričnijih „Betovenovih dela. Iz

rajuće nove obrasce muzičkog Jezika. Vasiliju Mokranjecu su te teškoće ušteđene: njegov prisni svet, njegov unutarnji život —

ova sonata to otkriva — ostao je

u granicama vrelih čežnji, ličnih tuga i jađanja, u plemenitoj lepoti subjektivnih ispovesti tipičnog čoveka neđavne prošlosti. Njegovo delo je skroz iskreno i, u odnosu na puls doba u kojem je nastalo, anahronično. Ali umetničko poštenje tog anahroni-

raka obične i pernate divljači kriterium | nacionalne autentič- mrgodne, 'prkosne dramatike te- zma je van svakog spora. Kao (divlja svinja, Vuk, KOZOTOBE, nosti umetničke muzike. On citji- ške Joakimove solo-kadence pr- što je i socijalno-psihološka Omedved, ris, nesit i tetreb) nije ra samog Smetanu: »Podražava- VOB stava, Simeonova je nadah- pravdanost (bj. kultumo-istoriska mogao naći ništa drugo što bi njem melodijske jinije i ıllma nuto, sa suverenim pojimanjem uslovljenost) te grčevite vezanoopravđalo naziv izložbe. naših narodnih „pesama nećemo Skrivenog unutarnjeg smisla de- sti dobrog dela naše inteligenci-

Čim se, međutim, pogledaju stvoriti narodni stil, nego u naj- la, bez i jednog potresa, tiho u- je za muzički idiom poznog ro-

ređovi rogovlja i krzna ili otvo-

boljem slučaju moždđa samo po-

plovila u reprizu druge teme: sa

mantizma — van svakog spora.

ri katalog, već iz samog redo- dražavanje samih pesama... A mrke, divlje goleti kađence u

sleda trofeja ali i iz natpisa u poznati i veoma cenjeni bugar- Cvetnu, brežuljkastu dolinu sim- +

katalogu: „Ocenjivanje izloženih ski kompozitor, pianista i diri- foniske slike, U dnugom stavu OZTČR Oea aha trofeja divljači visokog lova« po- gent Pančo Vladigerov, koji je (Larghetto) gđe vijugava, vari- tRRJGO Bi Agafjo U ZE staje jasno da ne može biti ni na neđavnom koncertu Beograd- jaciona igra wsolo-instrumenta, M đe Cajjda pig 3 NAO govora o nekakvoj lovačkoj iz- ske filharmonije „lično „izvođio kao sveži bršljan oko jonskog

utančana kao na primerima iz

ložbi. Ovakvo reklamiranje pre- solistički part svog IV klavirskog Stutba, ili ruka ljubavi oko bekovskog. Uko plakata na kome je pretstav- koncerta, protkao je ovo delo log vrata devojačkog, opliće i ROĆEN OPA JO Got narodnim i narodskim motivima uUspinje svoj ornamentalni tre- Ola Om,

ljen lik živog medđveđa a ne razapeta medveđa Koža ili buket

kao disparatnim tematskim zači-

pet, oko priče orkestra, umetni-

cija ovog umetnika i naučnika iz oblasti psihologije i sociologi-

jelenskog rogovlja (što su inače nom jedne blještave „partiture ca je umela dati onaj nezadrži- je muzičke “umetnosti složeHo. 3

glavni objekti' izložbe), govori ili zahuktalih pasaža, pozno-roman- Vi, neođoljivi porast unutarnje toliko rotivraBnoi delož ČajkoOv vl OT. ič e eli š -

o gruboj nepažnji organizatora tičarske harmonike, „rahmanji- Vreline ispovesti, koja se od po skog: potvrđuje Svojom, vitalno?

ove izložbe ili o bojažljivosti da trofejna izložba neće privući onoliko posetilaca koliko se to 5 pravom moglo očekivati kad se nagoveste ulovljeni i preparirani primerci, a ne samo trofeji.

Po našem mišljenju, čak i da je ova druga pretpostavka oDravdana, publiku je trebalo nedvosmisleno obavestiti o čemu se

novskog tonusa i cerebralno traženih arabesknih bizarnosti. Sa fascinirajućim muzikantskim ner vom, iako čitajući iz nota, izvođač je poletno propagirao autora. No začuđo: u tolikoj, bazarskoj akumulaciji spoljašnjih efekata — nigde tišine, nigđe meditativnog pianisima, osim na lepom završetku prvog stava, Dva

znog helenskog Longusa (»Dafnis i Kloe«) i umorne, snene lepote rimskog Apuleja (»Amor i Psiha«) do ovog Betovenovog kon-. certa jedva i pojavljivala. Dirigent ŽŽ. Zđravković, pored pratnje gostiju, prikazao je studđiju jedne trostavne simfonije najmlađeg Bahovog sina, Jo hana Kristitjana. Taj „»srebrni

šću: ono je baš na onoj kulturno-istoriskoj granici na kojoj je uspelo da postane »opšti intonacioni rečnik epohe«, đakle da postane shvatljivo čak i društvenim slojevima kojima je i samo Betovenovo delo još uvek teško i nerazumljivo, a s druge strane đa ostane (još uvek da ostane) sistem obrazaca muzičkog jezika

radi, jer izloženi predmeti, i po- :% Tekunica u stupici (samo prividno antipodna) tipa vek« sa baroknom ozbiljnošću, ta preko čije emocionalne snage nired toga što nisu zastupljeni svi brzu ruku sklepanu i neukusno savremenog „kompozitora uvek osmehnuta individualizacija unu- su u stanju da pređu ni mnogi primerci sa kojima smo neđavnO insceniranu trofejnu izložbu koja bih pretpostavio ovakvom hibri- tarnje,. tematitke u muzici, na od onih slušalaca čija je muzičuspešno istupali u inostranstvu, neupućenog posmatrača nije mo- đu eksternih svojstava: tip kom- pragu epohe manhajmovaca i ka osetljivost uveliko probuđena pretstavljaju značajan trofejni gla da obavesti o svojoj svrsi a ı 0 • pozitora koji istražuje i iznalazi Rkantabilnog Mocarta, treperila i za „muzičko-jezičke formule odbir. Dok izloženi trofeji SO- još manje o načinu kako da joj “ nove obrasce tonskog izražavanja je ovog večera neviđenim sjajem dqaleko savremenije, daleko aktuvore sami za sebe, pitanje je da priđe i oseti njenu vrednost. Pa Za LO «~ ć da bi pomoću njih iskazao sve- đoba koje se nikad neće vratiti. elnije od onih tipičnih u delu H je u montiranju materijala TaJ:SO5 snost o svojoj neumitnoj (tra- Još neđavno, Zdravković je bio

trebalo pribeći onako neukusnom tretiranju „trofeja koji zamara gleđaočev pogled i odvraća mu

R. R.

.. .Prazne dvorane

„Izložba narodnog sujeverja.

4“

gično) ili spasonosnoj uslovljenosti duhom društvene (nacionalne i klasne) sređine u kojoj je poni-

iskreno ođuševljen „dirigentskom studijom Igora Markeviča (što je sasvim antisalierievski stav ljudi

Čajkovskog. Asafjev to objašnjava priznanjem da relativno mali broj muzičkih dela postiže onu određenost emocionalnog dejstvo-

pažnju pre nego što je i SRRE Beograđski muzeji traže pose- ORO OODOOTIOra koji (tra- sa palicom) au „OVOJ prilici se vanja i značenja koja može da do. kraja? Sve, razume se, zavi- tioce: 14 muzeja, u kojima su 86 -atya dz Stade dani Izvod 'zalgta "oBl JtBBa; Cda: bddu" "EBnGcičDi icionalistu, akav je Siravin~ te svoje „đetinjske blagorodne približi specifičnost „muzičko-jesi od svrhe kojoj je izložba na- smeštene nazveće dragocenosti na- tačni, lepo i jasno napisani. Za- ski) traga za novim izražajnim simpatije „blagotvorno prisećao: zičkih izražajnih obrazaca seman-

menejna. Pošto se radi o najši-

še kulture, nisu stecišta radozna-

PROLEĆE prošle dine otvorena je Etnografskom muzeju

u lekoviti. U legendi

gde se objašnjava uloga »zlih očiju» nejasno

što uopštavati, zašto olako i sko-

obrascima da bi njima deklari-

pravdao i propoveđao ljud-

za nagrađu, dobio je iz kamernog iz izbora naše filhar-

tičkoj određenosti značenja reči

roj publici a ne o ocenjivačkoj lih posetilaca u Beopradđi tematska i a. O ~ ” . r30, ansambla, ik d bitni 3 y · je da li se »zlim očima« može TO neodgovorno kategorisati, > 7 ~ u govornom jeziku, a da je n i interesuje Kvalitet NEO. ; e i . Sku nužnost ednog internacio-– monije, tako suptilnu dinamiku x Ocu Koju jiho a: Oredo Oe Beograd ima oko 550.00 sta- izložba »Sujeverje u našem na- desiti neko zlo ili onome koga su što nepismeno 1 nestručno frazi- O A More og ak Vaa SOBOIA a Kakva e odi mas efi preduslov za toliku ekspanziju SOLA GA M TON VCO . novnika. U njemu. živi 40.000 stu- rodu«. Kako ova izložba treba »zle oči« videle. rati? Pretenzija na č : ee OGG U Sin MN IR da je: trebalo upotrebiti sva. sred" cenata, COO još srednješkol- da ispuni svoj određeni pedago- OOOERU sažetost teksta i brži kontakt sa AnSkog ideološkog programa i čuje, uopšte, a sa domaćim di- j=dne muzike — da je njen jestva da se probuđeno intereso- e n e. igi di etiket Seo didaWtičjei cilj; chs Jež dobi. Nigde se ne pominje popovsko publikom Do sebi Je dobra stvar, kao bunta i kao pokliča (nova- rigentom skoro nikađa. zik ponikao na tlu tipičnih i speje kod posmatrača zadrži do ske i radničke omla au ~ la M - čitanje molitve bolesnicima, što " tora« kakav je B. Briten). j ičlci

vanje p . la pokretni, putujući karakter i . , 1 { | Š cifičnih muzičkih obrazaca i forkraja. Onako jednostavan redo- Etnografski muzej, jedan Od misla ili obilazi niz mesta kao Je Kod naš na mnogim mestima BiiEOonaz nikad ne sme da Be" iZ-| .UGARSKA violinistki- + mi njegovog doba, da je izrastao sled rogovlja i pravoliniski ra- najposećenijih, bosetilo, Je u toku Stoja rajašaky iS SKOPIJB i karakteristično za psihologiju i jednači sa neukošću i elementar- HB nja Neđelka Si- iz »intonacionog rečnika epohe«. spored krzna po ziđovima sigur- Pbprošle godine svega 16.000 ljud. tolj itd. Bobro je : bokrabuo je mentalitet zaostalosti. Dakle, pra- nim nedostatkom ukusa i pisme- meonova interpre- EST RS MBTIJOa 181 OJRE Ja lično, bio sam (praksom sluno nije tome ni najmanje dopri- Da IC KONO učinjeno GB e što je ona tako dobila širu na- žnoverica je ovde posmatrana nosti tirala Je ovog večera Betovenov Ubailović, adke EI šanja muzike i mišljenja o đejnosio. Tako smo umesto najav- muzeji postanu stecište ljudi ko- mičbtu&M je mezgod k e isuviše izolovano, a ne i kao sa- _ | violinski koncert. U akustički mi strajni propagatori ka atvima 'riWŽIGROE clezika) DEJA ljene jugoslovenske lovačke iz- ji će u njima da upoznaju kul- ~ Ć e Za a MH UOme ŠTO atavpi deo: Jedne ideologije koju ~ D M. Bariaki i — : mernog muziciranja i apologeti K lje? će ova izložba samo donekle aio : r. • arjaxiqrevIc < GdGOaMoat najspecifičnijeg mu- den da taj »intonacioni rečni

ložbe dobili „nenajavljenu, na turu svoje zem je? ; „a i Muokviruje i pođupire i religiozna · - e, pe S ispuniti svoj zadatak, i fo, u pr- - ičk ida ransf i eu- “pohe« proširim do sveukupnog : CO 1 praznoverica. Taj religiozni ele- zičkog viđa transformacije sveu- Š tond t ti doje raK-Jy=d vom ređu, zbog nakaznih i ne- kupnog životnog iskustva u ton- ZVučnog {onda stvarnosti, ea

o

čemu ne pišemo — a čitaoci nam DISU

Ima li većeg zla |. težih posledica, ima li opravdanja?

|E s njom. Jednog dana rasplakala se u kancelariji, Morala je nekom da se poveri. Slučajno sam to bila ja. I mislim da ono što ta žena sada preživljava, nije samo stvar njena, mađa je ona u sebi čuva da ne postane predmet konvencionalnog ljudskog sažaljenja.

Kad se udala, bilo joj je 25 godina. Njen muž, činovnik, pet godina stariji, imao je dete iz prvog braka. Ono je tek prohodalo kad mu je majka umrla. DObilo je drugu mamu.

Imena ovde nisu važna; ne bih želela da povređim suptilna Osećanja ove male porođice koja su vezana izvanrednom harmonijom. Pa ipak, recimo đa je njoj, novoj majci, ime Tatjana, njenom mužu Mlađen, a ćerki Vesna. Tatjana i Mulađen postali su muž i žena, iz ljubavi. Prvi brak nije bio važan. Bilo je važno samo to da je Tatjana volela decu, i svoju i tuđu.

Kažu da je ljubav prema tuđoj deci, ustvari ono što se zove ljubavlju prema deci. Na primeru ove male porodice i Tatjane uverila sam se da u tome ima mnogo istine.

Mala Vesna bila je u to Vreme na selu; tek što je progovo= rila. Pravu majku nije upamtila. Kad je došla kod roditelja, počela je Tatjanu da zove mamom.

Tako je ostalo — mama i mama. U novoj porodici rodila se retka, nažalost retka, ljubav između deteta i njegove nove majke.

Da li odmah reći detetu da Tatjana nije majka, ili taj neugodan trenutak, koji bi mogao da ima ozbiljnih posledica za dete, ostaviti za kasnije, za zrelije godine? Dete je bilo slabunjavo. Uvi-

jalo se oko majke, plakalo bez.

nje. Uskoro je Tatjana, takoreći, zaboravila da nije Vesnina prava majka. A Vesna nikad nije osetila da je u njenoj porođici bilo nešto poremećeno,

Tatjana je za Vesnu ostala mama. I svi su to znali, jer je mala porođica, silom prilika, ostala u istom stanu u kome je ranije stanovao Mladen sa prvom ženom, ' Svi su to znali, podvlačim. TI to je važno. I mnogi ljudi su FEOVOrili: »Bolju majku nismo videli!«

Pa ipak čudni su ljudi. Ne znam šta im treba da se mešaju u tuđe stvari koje ne prelaze granice jedne porodične sreće.

Vesna je pošla u prvi razred osnovne škole. Jednog dana igrala se sa decom na ulici, Prišla joj je neka žena iz susedstva i nešto ispričala. Vesna je plačući dotrčala kući, kod mame.

— Mama, kaže tetka Milena da si ti umrla.

Tatjana nije odmiah shvatila. Tek joj je dete tada ispričalo kako je tetka Milena rekla da je njena mama umrla i da je 'Latljana samo njena maćeha.

— Sta je maćeha, kaži mama.

To je bilo onog dana kad je Tatjana uplakana došla u kancelariju. Otac je Vesni ispričao neku bajkd o veštici. Tu bajku završio je ovim rečima: »Eto, tetka Milena je jedna od tih veštica«. Dete vaspitano bajkama zaboravilo je susret sa tetkom Milenom i ono šta je od nje čula. Divne li dečje naivnosti; oma je ovog puta spasla Vesnu ozbiljnog udarca Što bi se duboko urezao u njenu budućnost.

Ali, javila se zebnja, pojačao se strah kod Tatjane — sla će biti ako jednog dana opet ta žena, ili neka druga, ponovo Srelne Vsnu i ispriča joj ono što su njeni roditelji ostavili za · kasnije. Ko garantuje da se 10 neće desiti, kad se dete slobodno igra na ulici i pohađa školu.

I ko garantuje da jednog dana Vesnina učiteljica iz dokumenata ne pročita pravo ime njene majke. Jer, ni narodni odbor, ni škola, nisu hteli da to ime promene u ime sadašnje majke.

Mogu da kažem, to bi bili teŠški trunuci za ovu harmoničnu porodicu kojoj sada ništa ne nedostaje — ni otac, ni majka, ni dete. Jer, majka se više ne bi Osećala majkom, ćerka bi možda prestala da bude poslušno dete. Otac bi, verovatno, ostao usamljen, nazapet na dve strane.

I ceo život ove porodice MWreće se sada po tankoj žici, iznad provalije. Stanova nema za seobu u drugi kraj grada.

Samo jedna zlobna reč detetu, ako je tako možemo nazvati. Samo jedan nesmotremnm nagoveštaj...

Sve to kao Damaklov mač visi mad porođicom. Sadašnja sreća, i mir, i budućnost ćerke koja uživa u srećnom. detinjstvu, mogu da se pretvore u nesreću.

Pišem ovo pismo, ne zbog toga da ispričam o jednom slučaju, koji je inače sam po sebi zanimljiv jer nije usamljen, već da postavim pitanje:

Ima li u društvu većeg zla od zlobe koja kao crv nagriza mir i sreću njegove osnovne ćelije;

ostavlja li šta težih posledica od težnje da se prelaze granice ličnih stvari jedne porodice;

ima li opravdanja, ako je sve ovo gore tačno, da zakon sprečava roditelju da u krštenicu, umesto umrle majke, unese ime pomajke koja je za dete ustvari prava majka i od koje zavisi njegovo vaspitanje u budućnosti? Olga Stanković, službenik

Beograđ

pismenih legendi i objašnjenja kojima je propraćena.

Tako, naprimer, stavljeno da su še pokojnika i

za zmije je »ovaploćene dupredaka«, pa se to verovanje smatra »najrasprostranjenijim« i »veoma čestim« i u našem narodu. Za maske Kkoledara isto se kaže da su »ovaploćeni preci ili demoni«. Ovako tumačenje ničim se ne može

potvrditi, bar što se tiče našeg naroda. U oba slučaja, jedna od niza mogućih pretpostavki uzima se Mao apsoluimna, pa se, bez ikakvog opravdanja, veštački vezuje za naše lokalno tle. A o ınaskama je toliko pisano, da se niukom slučaju ova vrlo složena pojava ne može svesti na tako jednostavnu formulaciju. Zar ma-– ske, recimo, nisu mogle nastati iz čiste zabave? Ili, zar maskiranje ne može da bude i sredstvo da se prevare i obmanu duše pokojnika koje prema verovanju, znaju da budu i veoma pakosne?

Prirodno je da legenda pored muzejskog objekta ne može da bude i rasprava, ali je zato neprirodno da se kao legende upotrebljavaju kategorička „tvrđenja u slučajevima gde se jedna pojava nužno mora objašnjavati na više načina.

Poređ toga, niz objašnjenja je potpuno neumesan ili nejasan. Tako, naprimer, prema jednoj legendi, na lekovita se mesta ide samo po uputu vračara, a i ne pominje se mogućnost da ovde može da igra vrlo značajnu. ulogu tradicionalno uverenje ili isku–

menat nije se smeo mimoići, jer on pretstavlja primer »autoritativnog« zaglupljivanja svesti. Nigđe nije bilo ni pokušaja da se objasni psihologija i pedagogika uklanjanja sujeverja, nigde objašnjenje čime je ono luslovljeno niti put kako da se oHt-

strani. Principijelno objašnjenje sujevernja koje je dato na početku ništa u tom po-

gledu ne znači. Izložba u tom Dogledu deluje isključivo doliumen– tftarno-etnografski i pasivno- peđagoški, razume se ukoliko se ne rađi o nefačnim natpisima i nejasnim legendama.

S druge strane, jave o kojima se govori samo izraz wujeverja ne zaostalosti i mer, koleđari i svoju drugu, mičku stranu koju je trebalo istaći. Jer to izvlačenje drugog, folklorno-muzičkog i ritmičko-koreografskog sadržaja nije samo sagledanje naučne istine u celini, do koga nam je ovđe prvenstveno stalo u objašnjenju svake pojave, već je često i najsigurniji način, sredstvo da se te pojave liše svoje preživele rituelno-sujeverne strane.

Ove napomene, a one nisu iscrpene, činim zbog toga da se Etnografski muzej ubuđuće više pobrine o natpisima uz objekte koje izlaže, On zato ima mogućmosti, jer u njemu radi više od deset fakultetski obrazovanih ljudi. Objašnjenja i natpisi pored muzejskih predmeta najčešće su neophodno potrebni komentar, ali

štetnosti. Naprikraljice imaju i

nisu sve MDOo-

u značenju aktiv- |

čisto folklorno-rit- |

Gradski narodni odbor Beograda i narodni odbori okolnih srezova, Savez zemljoradničkih zadruga i Poljoprivredna komora Srbije sigurno su već obavešteni da je pre dan-dva, u Beograđu, osnovana jedna nova prosvetna „ustanova — Narodni univerzitet za selo.

Univerzitet će razvijati raznovrsnu „delatnost. Polazeći ođ pretpostavke da savremeno obradivanje zemljišta zahteva i obrazovane seljake, podizanje njihovog kulturnog nivoa, najvažniji zađatak ove nove prosveine ustanove biće da — putem Knjige, pređavanja, novina, časopisa, filmova i usmenih razgovora — rađi na propaganđi savremenih. zemljorađničkih metođa i popularisanju primene agrotehničkih mera.

wu planu univerziteta je da pređavanja na selu budu praćena i filmovima ili projekcijama. Priređivaće se pokretne i stalne izložbe, a organizovaće se i grupne posete sajmova, poljoprivrednih izložbi, naučnih i kulturnih ustanova, atim većih inđustriskih preduzeća, bioskopa itđ.

KO E ULRI

NARODNI UNIVERZITET ZA SELO

Zanimljivo je đa se 0stvarenje ovih zamašnih planova za unošenje znanja, prosvete i kulture na selo predviđa uz saradnju

članova Udruženja agrono-

ma, društava ekonomista i arhitekata, Srpskog lekarskog društva, Crvenog Kkrsta i drugih društvenih organizacija. I Socijalistički savez pružiće ovim akcijama punu pomoć. Pojedini prosvetni radnici smatraju đa bi i Književnici u ovom poslu mogli mnogo Koristiti.

KOLEDARSKA IGRA

REFG RJE:R

ski slikoviti jezik, priredile su veče sonata: na programu posled nja (deseta) Betovenova, H-mol Respigieva i prvo izvođenje sonate Vasilija Mokranjca. U »labudovoj pesmi« Betovenovog Vviolinskog opusa Rojter viđi ozareni mir Jelisejskih poljana, racionalno odmereni Francuzi Keroa i Rostan nalaze u početnom trilenu ptičiji poj, u triu skerca tirolski valcer, u osam varijacija Finala razrađu pijančeve pesme iz jedne Hilerove operete. U svakom slučaju, strastvenost i

borbenost, lirska senzibilnost i meditacije ranijih sonata ovde su iščezle, prevaziđene, i sestre

Mihailović, saživljene sa sobnim muziciranjem od svog detinjstva, mu tom novom Betovenovom tonusu pravilno su i trezveno tražile stil svoje interpretacije. Sonata Vasilija Mokranjca iskovana je izražajnim formulama muzičkog romantizma. Od Listovskog „patosa jednog „eksklamacionog motiva, koji čini jezgro i unutarnji doživljajni moto za uvod u prvi stav, preko strukturalnih karakteristika Šopenovog jezika i ekstatičnih gradacija iz sfere emocionalnog tonusa Skrjabinova stitla, delo dospeva, u melođici laganog ttrećeg stava, đo gustog i sumornog splina oriemtalskih intonacija, da bi se u finalnom stavu tokatnog pokreta, začuđo, „dotaklo čak i stranog podđručja „motorizovane ritmike Prokofjeva. Osećajna bit nost jedne epohe teško i sporo prodire u specifično muzički doživljaj a još teže nalazi odgova-

ŠTA UČINITI DA SE POBOLJŠA PROIZVODNJA KRATKOMETRAŽNOG FILMA?

Posebna komisija Socijalističkog saveza Srbije sačinila je zanimljivu i važnu analizu o problemima domaćeg „Kratkometražnog Tilma. Ali, ovog puta u našoj informaciji nećemo se zadržati na svim značajnim zapažanjima u vezi s proizvođnjom ove vrste filmova, Već samo na pređiozima čiji je cilj đa se ona obogati i poboljša, i »o kojima bi trebalo prođiskutovati«.

Da bi se postigla veća i raznovrsnija proizvođnja kratkometražnih filmova,

NOVINA U POPULARIZACIJI KNJIGE U SELU

U pojeđinim „srezovima u unutrašnjosti organizuju se zanimljive akcije čiji je cilj da se što većem broju ljuđi omogući čitanje knjiga. Pojeđini sreski mnarodni ođbori, đa bi ove akcije bile što uspelije, organizuju i bibliotekarske centre. Ove mlađe kulturne ustanove raspolažu pokretnim bibliotekama i izložbama., U mnogim srezovima postignuti su vrlo dobri rezultati, naprimer u Srbiji. Pokretne biblioteke uređno

obilaze sela, i u svakome se obično zadržavaju po mesec dana.

Da bi uspeh ovih pokretnih biblioteka bio još veći, došlo se na iđeju đa se u selima, ako je mogućno, upoređo priređuju i pokretne izložbe Knjiga, na kojima se izložena dela mogu i kupovati. U Timočkom srezu,Yu kome su obišle nekoliko sela, naprimer, ove izložbe su pobudile veliko interesovanje, te je priličan broj knjiga bio brzo rasprodat.

' misije,

irebalo bi, po mišljenju konjihovu proizvodnju postaviti na drugu osnovu ođ ove mna Kojoj ona đanas počiva. Pre svega, trebalo bi da se za kratkometražne filmove više zainteresuju razne privredne državne i društvene organizacije. Naprimer, brigu o izrađi filmova o poljoprivređi bilo bi Kkorisno poveriti Zađružnom savezu ili Institutu za unapređenje poljoprivređe. To isto bi valjalo učiniti i sa filmovima Koji bi tretirali razne teme iz inđustriske

proizvodnje. Možda bi u tom pogledu o ovim fil_movima morali voditi računa sindikati ili ustanove koje se bave unapređenjem inđustriske proizvođnje. Isto tako, smatra se

đa bi takozvane »zdravstvene filmove« trebalo po-

veriti Institutu za zdravlje, đok bi »nastavne filmove« mogao poručivati Sekretarijat za „prosvetu. Slično bi bilo i sa drugim filmovima.

Pri ovakvoj organizaciji proizvodnje Kkratkometražnih filmova, kaže se dalje

u analizi Socijalističkog saveza, filmska pređuzeća pojavljivala bi se kao uslužna. Zainteresovane organizacije i ustanove raspisivale bi konkurse za scenarije i režisere, u čemu bi se mogla obezbeđiti sarađnja umetničkih. saveta, filmskih pređuzeća i drugih javnih rađnika. Ove ustanove snosile bi i finan-

siske troškove. S druge strane, neke od tih organizacija, sem novca Koji bi dobile iz budžeta, mogle bi takođe đa odvoje znatne svote iz svojih sredstava. U tome bi mogle đa pruže pomoć i fabrike. Sve to, po mišljenju Komisije, mnogo bi doprinelo ne sa-

mo poboljšanju i stvaranju „raznovrsnijih „đokumentarnih „filmova, mego

bi se oni, na ovaj način, Sigurno mnogo više Koristili kao propaganđno sređstvo. Što se tiče raspođele ovih filmova, izraženo je mišljenje da njih treba ustupati besplatno i bioskopima i društvenim organizacijama, jer se oni teško mogu prikazivati sami, već

pre uz neki film kao đodatak. Zbog toga bi bilo veoma poželjno, ako bi se prihvatilo ovo gledište, da se obrazuje servisno pređuzeće za snabđevanje mesta u unutrašnjosti dokumentarnim filmovima.

Ali, bilo bi takođe Kkorisno, za još veću popularizaciju kratkometražnog filma, kađ bi se svake godine „organizovali festivadine organizoyali festiva|i li đokumentarnih filmova. Tom prilikom pmajbolji i najuspeliji filmovi ove Vrste mogli bi biti nagrađivani, Kad je već reč o kratkometražnim filmovima, na kraju bi, čini se, trebalo potsetiti i na „donošenje jeđne vrlo važne mere. U pitanju je obavezno prikazivanje đomaćih dđokumentarnih filmova u programima «naših „bioskopa. To bi trebalo regulisati na taj način što bi se, prilikom donošenja propisa o zaštiti domaćeg filma, usvojile i ođređbe koje bi obavezivale bioskope da prikazuju i đomaće dđokumen– tarne filmove.

KNJIŽEVNE NOVINE _ : < 7)

je Asafjev pod pomenutim sociološko-estetičkim „fenomenom pod razumevao samo tipične, ustaljene najviše fiksirane i emocionalno usvojene formule samog mu zičkog jezika.

Na šestom „pretplatnom koncertu „Beogradske filharmonije, posvećenom sifmoniskim „delima Cajkovskog (dirigent: „Krešimir Baranović; koncertni solist u izvođenju violinskog koncerta Ddur, Op. 35: Branko Pajević) teoretska koncepcija Asafjeva potpuno se mogla proveriti i potvrditi u svojoj tačnosti, u svojoj punovažnosti bar za muziku romantičara, među kojima Čajkovski stoji na poslednjoj istoriskoj stepenici internacionalnog važenja tog velikog i prevaziđenog muzičko-izražajnog pravca. ĆČetvrta simfonija Čajkovskog, Fmol, sva je, bez malo, u drama-–tičnoj, pa i tragičnoj stihiji valcerskih ritmova kao thipicnih intonacionih „osobenosti „Velikog Istoriskog sutona XIX veka. »Ne treba se čČuditi — pisao Je #AbaıIJuv — Što je valcerska ritmika u čitavom stvaralaštvu CaJjkovskog zauzela je značajno mesto, i to ne samo u oblicima valcera kao takvog Već kao emocionalno obogaćenje trodelne forme, kao osećanje zakonite plastične neravnoteže i pokreta, kao osecanje koje u sve pojedinosti mu-– ZıIČkog oblika unosi smenu uspinjanJja i padanja, naglaska i pripreme naglaska, oduševljenja i klonuća. Na kraju krajeva, muzika je time postala nervnija i zadihanija, a time je ona savremenom osetljivom i prijemčivom čoveku postala još draža«.

Ali, evo nas, danas, iza dva velika svetska rata, sa neizmernim „iskustvima zla, varljivosti,

trošnosti i uzaludnosti tolikih na pora ljudskih. Ako obrasci mu-– zičkog jezika njegovog za mnoge ljude nisu još stali dobijati ono bledilo patine decenija koje nam kad-tad stiže kao vesnik presićenosti i utrnulosti emocionalnog reagovanja ta duša nedavnog sveta sve više se obelodanjuje kao neklasična, u smislu tog pojma u čuvenom eseju Lunačarskog. Gordo povučeni u se, u svoj čelični oklop jedne nove, nikad još neviđene usamljenosti, mi današnji ljudi ne posedujemo više onu istorisku mladost zakonitog razvića kulture koja je, još do juče takoreći, čuvala vezu sa Čajkovskim. ZboBom zagrcnuta suzo „mladosti, zbogom mili spomene na građansku slast pomalo umišljenog bolovanja i paćenja; zbogom gospodstvena sećanja na bedu, koju bismo mi današnji osiromašeni „Evropljani uživali kao blagostanje; zbogom šapate, jecaju, tugo, uzdaše poverljivih ispovesti, melanholijo intimnog dnevnika: — goli sleđeni sin atomske laboratorije, kadđeverski obasjan neonskom svetlošću jedne nove epohe, teme ćelavo pod brazdama mlazno-pogonskih avionskih fijuka na večno ravnodušnim nebesima, Santijago s oglodđanom kičmom ribinom, pozdravlja vas,

u Orfejevom stavu posred hada, znacima otuđenosti i besmrtnog,

arabeskno-enigmatičnim smrtno prolaženja! Zbogom!

Pavle Stefanović.

f 2.