Књижевне новине

Godina VI. Nova serija, 7—8

IIIIIIIITIEITIII TITO II IT IT TITO ITTITIITITIIOTIITTITITTTITTTTTTIITITTTTTTTTTTI

• · • • • • • · • • • • • • • • • · • • • · • • • • · • • • • • • · • • · · • • • • · • • • · • · • • • • • • •· • • • · • • • • · · . · · • · · · · · • · · · · • · • • · • · · · · • • • • • • • • • • • · • • • • • • • • • • • . • · • • • • • · · • • • • • • • • · • · · • · • • • • • • • • • • • • • • · • • • • • • • • • • • • • · · · · · • • · · • • • • • • · • · • • · • • • · • • · • • • · · · • • • • • • • • • • • • · · • · • · · • • • · · · • · • • • · • · • • • · · • • • · · • · • • • • • · • • · • • • • • • • • • • • • • · • • · • • • • • • • • • • • • • • · • • • · • • • · · • • • • • • • · • · • • · · · • · • • • • · • • • • • · · · · • · · • ·

O EK et: GODINA

Ujedinjenih Nacija Milan Bartoš

tvarane za vreme rata od strane učesnika u

antihitlerovskoj koaliciji, od strame maroda

koji su bili rešeni da spreče da se ponovi On, napast uništenja koja je pod vidom svetskih ratova u toku života jednog istog pokolenja dva puta harala čovečanstvom, sa uverenjem „Zajedno u ratu, zajedmo u miru”, — ma dam 26 juna 1945 godime osnovama je Organizacija Ujedinjenih Nacija. Tri glavna cilja. trebalo je postići u novom, uređenju sveta: čuvati za čovečanstvo mir i međunarodmu, bezbednost; osigurati stalnu i orgamizovamu međunarodnu saradmju među svim, narodima, velikim, + malim, pod uslovom, njihove ravnopravnosti i suvereme jednakosti uz puno poštovanje političke nezavisnosti i teritorijalnog integriteta svake države i, najzad, boriti se, podizati i učvršćivati opšte blagostanje za čoveka izdizanjem, njegovog životnog mivoa, učoršćipanjem pravila o dostojanstvu ličnosti, o odbacivanju svake diskriminacije po polu, jeziku, rasi, religiji i svv.m, drugim prirodnim i istoriskim razlikama među ljudima, da bi čovek došao do punog izraza svoje ličnosti, do zaštite punog uživanja prava čoveka i njegovih osnovnih sloboda. Tako je ,, pored Tazlika u, političkom i društvenom, gledanju mjegovih osmivača 26 juna 1945 godime ma osnivačkoj skupštini Organizacje Ujedimjevwih naroda u Sam Francisku svečano izglasama Povelja Ujedinjemih Nacija.

Ovaj događaj je početak jedme move Jaze u najbližoj istoriji čovečanstva. Ona mas razdvaja od strašnog Drugog svetskog rata, ali u isto vreme mam pokazuje da ratno iskušenje nije prestalo. To je vremenski razmak u kome je, i pored tog iskušenja v„uglawnom, mir sačuvom, Tatna opasnost otklonjema i sukobi do kojih je dolazilo lokalizovami. Ipak ceo ovaj period, relativno mali za istorisko procenjivamje, ispunjen je krizama mira, napetošću koja je u svakom, momentu mogla eksplodirati i koja je pretila da mesto načela i reči, Povelje zagrme eksplozije atomskih bombi i granata. Početak Ujeđinjenih Nacija u imndustriskom, smisla, pretstavljo, početak atomskog doba. Samo osnivanje UjedinjenAh Nacija kao suprotnost svojim, idealima mira propTaćeno je realnom, čimjenicom, da, se nikada dotle ratma tehnika opšte wništavajućih sYedstava, sredstava za masovno uništenje, nije podigla na takav stepem mogućnosti uwištavanja, kao što je to slučaj u ovoj deceniji. Sakupljene da čuvaju mir, pbožvame da obezbede

međunarodnu sigurnost, nadležne da urede ograničenje naoružanja i povedu svet putem razoružanja. da spreče stvaranje i upotrebu sredstava za masovmo uništenje, — Ujedinjene Nacije su u toku cele te decenije jednovremeno propovedale svoja načela i učestvovale u trci za maoružanjem, u maporvma 2d0d stvaramjem sredstava za brzo umištemje sveta. Jedam paradoks, zbog koga su pesimisti smatrali da je OUN odraz utopističkog optimizma, gledali u mesreću ratovanja ma čijem, smo pragu. Ali duh Ujedinjenih Nacija prolazio je kroz period iskušenja. Praktičmo ugušivam, teoriski ismejavam, om se gordo razvijao nad svima onima, koji su smatrali svoj egoizam, opravdanijim, od svetskog blagostanja i mira, i nadjačao je. Naši savremenici, koji misle ma idealistički način, našli su lepu Jiguru da je odanost miru nadjačala iskušenje đavola, rata. Ustva?ni, OUN prolazila je kroz početnu svoju fazu propraćema snagom, marodmih, masa širom, svetq, koje su svojom neoygamizovamom i organizovanom voljom, davale materijalmo značenje principima Ujedinjenih, Nacija i sputavale slobodmu akciju onih krugova kojima nije stalo do interesa širokih marodmih slojeva i do njihove želje da se očuva mir. Ti krugovi su možda hteli, rat, ali ga misu smeli započeti. To što Su i jedni i drugi oklevali i pored toga što su se naoružavali, pošto su se svrstali u dva tabora i utrkivali u gomilanju SEO za uništavanje, dolazi otuda što, su čak i oni Zr Š tu svoju akciju opravdavati pozivanjem na nače : iz Povelje UN. Oni su tordili da se oružaju da bi M Taa nili, da bi sprečavali tuđa, agresiju i da bi os gradi funkcionisanje Povelje. Oni su se uzajamno optuživali, ali su, obe strane bile spesme da im je nemoguće da na sebe prime istorisku odgovormost otvoremoga kršemja osnovnog principa radi koga je stvorena, OUN, da na ruše ma flagrantan način najveće dobro čovečanstva mir. . Danas, ako se osvrmemo deset godina, unatrag, možemo s pravom, reći đa je u toj oluji uzburKONO O od ratne opasnosti, ipak očuvana OUN kao simbol mira i kao organizam, u kome se mie moglo govoriti drugim rečmnikom, nego Yečnikom, odamosti miru. Skeptici, |S mevaju OUN. Oi joj odriču pozitivnu ulogu. Međutim, svako ko je izbliza posmatrao njenu aktivnost, mora biti spestan da je ta uloga bila baš utoliko pozitivnija ukoliko se oblak vatne opasnosti više nadvijao nad zemljinim, šarom. Samim, tim što su se morali sretati licem, u lice pretstavnici zemalja čiji Se _amtagonizam ispoljavao, samim, tim, što su se morali izjašnjavali na tribini OUN o ratu, i miru, što su preko te tribine moOvali polagati račuma svetskim masama i svima NQTOdima u isto vreme, što su morali voditi računa O nom, mnjenju koje je grmelo sa te iste tribine, SQ, a ljenom od pretstavnika, takoreći, svih nacija, — 094 ]

(nastavak na 13 strani)

O “ “. “”. .“. STRIC IT TT TITO OJ

· • • • · • • • • • • • • • • • • • • • · · · • • · • • • • · • • • • • • · • • • • • • · • · · • · • • • • • • • • • • • • • • • • · • • • · · · • • • • • • • · · • · • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • · · • • • • • • • • • • • • • • • • • • • · • • • • • • • · • • • • • • • · · . · • • • • • • • • • • . · · • • » · • • • • • · · • • • • • • • • • • -• • • • • • • • • · • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • · • • • • • • • o • • • • • • • • • • • • • • • • • • • · • • • • • · • • • • • • • • • • • • • · • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • · • • · • · • • • • • • · • • • • · · • · · • · • · • · · • • . • • • • • • • • • • • • • • • · • •

BROGRAD (slika iz Enciklopedije)

AD izgovorimo reč

ho „enciklopedija“ vi ne možete biti sasvim

sigurni da imate tačnu i potpunu pretstavu o veličini, značaju i sistematskoj organizaciji onog naučnog napora čiji je rezultat ovaj debeli tom enciklopedije koji će uskoro biti

pred vama. Ako dodamo da je io samo prva SVveska kojih će ukupno biti

osamdeset, da smo u tom poslu imali do sada vrlo kratku tradiciju i vrlo malo iskustva, i da je naša enciklopedija prvi tip te vrste u svetu, jer Ostali kulturni narodi imaju samo opštu a ne i nacionalne enciklopedije, onda je sasvim razumljiva nedoumica u kojoj se nalazi svako ko bi hteo „ad hoc” da procenjuje značaj poduhvata koji je počeo pred nama impozantno da se ostvaruje. i

Zaista, najpre i kao prvo pitanje, odakle da se počne? Ne samo zato što je bez početka nemoguće, jer ga samo u metafizičkim relacijama nema, a ovo je·stvar vrlo realna, materijalna i opipljiva, sa tačnom naznakom svog porekla, relacija i definicija, sa masom podataka, činjenica i imena u čijem se svrstavanju ogleda jedna sistematski organizovana i planski realizovana stvaralačka volja, jedna koncepcija, sinteza, jedan teoretski odnos tako da ništa iz sveg OVOB pomenutog i nepomenutog mnoštva ne dovodi u zabunu, ne ometa, ne udaljava, već strogo racionalno, strpljivo, postepeno dovodi do svoga cilja — do samosaznanja sebe kao kulturne i nacionalne zajednice, kao jedinstvenog napora i volje da se preovlada istoriski nametnuta zaostalost. i iziđe na kulturna prostranstva ostalog sveta.

(nastavak na 8 strani)

oznati slovenački januar Miha Ma-

leš izložio je mna nedavnoj izložbi u Mariboru pored većeE broja grafičkih radova i umetničke radove na Vazama i tanjirima izrađenim od keramike. Mada ovi radovi preistavljaju novinu u našem današnjem umehtničkom stvaralaštvu, treba istaći da je slikar Maleš u predratnom periodu svog rada u toku 1938 godine već vršio pokušaje s figuralnom umetnošću na keramici ali je 54 ovim poslom brzo pre-

BEOGRAD, 1—15 JUN 1955

Izišao.je iz štampe I tom jugoslovenske nacionalne enciklopedije, pod rukovodstvom književnika i akademika Miroslava Krleže, koja će u osam tomova dati sintezu celokupnog našeg društvenog života, kulturnog i političkog.

Enciklopedija je u prvom redu namenjena našem

čoveku i našim potrebama. Ona je, prema. tome, u službi ideje o kulturnoj i istoriskoj povezanosti juoslovenskih naroda, 7 NA STRANI 8 i 9 čitajte opširan napis o teoretskim osnovama, problemima i organizaciji naučnog rada Jugoslovenske enciklopedije.

U podne pre odlashba iz Atine

vj Ha jo J

LIES" ZA MON. PŽOION NOS", INET NOS" JD e ITŠS "TP NJE IN 2 MEPOJUCT M BN, 2

Cena ovom dvobroju 40 din.

708404 |0a00FIŠ||

EDAVNO je u BeoN gradu održan Drugi festival amaterskih pozorišta. Ustvari, osam najboljih od sedamdeset i dva Kkoliko ih ima u Srbiji, prikazala su nam dela domaćih pisaca. Pa ako ovom broju od sedamdeset i dva dodate još 2.300 dramskih grupa; ako se, usto, setite one mape (koju je novosadska „Naša scena” donela u jednom od svojih brojeva) i na kojoj su obeležena naša stalna pozorišta dobićete jednu grandioznu sliku: na toj geografskoj karti otvoreni su novi pojmovi — pojmovi pozorišta. I oni na vas deluju — u radosnom saznanju, kao raskošno dozreli plodovi — slično onim promenama koje na mape ubeležavaju geografi — no= vim jezicima i branama, i kanalima, novim fabrikama i tvornicama, novim gradovima i novim putevima. Na tim mapama su pozorišta (uz nove. biblioteke, muzeje, filharmonije) kao nove fabrike, kao nove tvornice snova i stvarnosti, kao putevi u novi svet. Da li su se ikada još Map-makers (kako kažu Englezi) bavili ovim poslovima? Da li su ikada, sve od infanta Henrika, od Cap non do Cap verde dalje, moreplovci i konkvista– dori otkrivali i osvajali u sebi samim takve nove svetove?

No stvarnost — izgleda — često zaostaje za našom svešću o njoj.

Uspeh pomenutog Festivala u našoj kulturnoj javnosti je (baš suprotno smislu ove pozorišne smotre) pokrenuo pitanje: vredi li imati stalna pozorišta (da, ovaj! a izdavati tolike pare!) kad postoje ovakva amaterakra društva? Prošle godine, opet pred kraj sezone (da bi se, valjda, u umetnicima stišao onaj nemir koji ih obuzima kao ptice selice) bila se podigla slična hajka.

Sećam se jedne večeri u Smederevu, prošlog proleća. Posmatrao sam publiku koja se, ispod onih arkada (po sivom nekom vremenu, sa oblacima nadnesenim nad Jerininim kulama — a stojao sam na Dpopločanom trgu, iza mene je bio neki barokni toranj i imao sam osećanje da sam negde u staroj dobroj Bvropi, ili u nekoj budućnosti, dok je sa zvučnika brujala muzika nekog de Faljinog baleta) posmatrao sam, kažem, publiku koja se tiskala pred ulazom u Pozorište. Bilo je u tim ljudima nečeg odmerenog, nekog osećanja samopoštovanja i samosvesti, nečeg kulturnog i dostojanstvenog — kao u pravom kakvom svečanom trenutku. — Davao se „Tartif”. Posle pretstave, direktor mi je rekao da će, samo do kraja te sezone, svaki četvrti „građanin Smedereva gledati Molijera.

I sećam se još nečeg: uoči prošlog rata, engleski poslovni ljudi — a u Engleskoj, tada, još

(nastavak na 13 strani)

Svetlost Atike

—= Dušan Matić

»Hajd. udalji se

ANIMA već, eto, tražim reč, opet je

}) tražim, ma rastanku, u ovim po-

slednjim časovima, reč kojom bih

da imenujem tu svetlost Atike. Jednu, jeđinu,

jednostavnu reč, jer takva ona samo može

da bude. Jedinstvenu, jer ta svetlost, čini mi

se, svetlost je sama: razlistan sav njen spek-

tar, bez ostatka.

Bez iluzija. Tu, i senka kao da je od same

svetlosti: njen drugi lik.

od jame, i skremi svoj oštri mač, kako, bih srknuo malo krvi, i rekao ti istinite reči.«

Tu, svetlost je sama stvarnost. Sve stvari kao da su u njoj usečene, u njen kristal, jasne i određene, bez ijedne pričine. Bez modrih, mutnih senki, kao kad pođem na sever; ili, krenem li na jug, surova, pustošna već u Mikeni, gde više ne bdi stražar ne bi li ugledao sa susednih bregova vatre-vesnice O pobedi Ahejaca kod Troje, da bi otpočela krvava kraljevska osvetnička klanica Atrejina,

(nastavak na 5 strani)

stao. Za vreme predratnog rada na keramici izradio je dvadesetak vazni i tanjira na kojima, je uglavnom slikao narodne nošnje, nimfe i ribe. U toku ove godine Maleš je počeo da se intenzivnije bavi ovom vrstom umeiltnosti. Po njegovim nacrtima, keramičke vazne i tanjire izrađuje fabrika keramike u Kamniku. Izložba u Mariboru bila je samo prva u nizu izložbi na kojima će Maleš izlagati i svoja umetnička dela na keramici.

i:

SLUM: O,

ANRETA CO) 19: o CO

Alehsa Čelebonović:

F|

„Umetnik hoji radi za decu, treba da imai odlihe njihovog načina izražavanja...“ i o problematici

S ilustracija za

decu, ograničiću se na njen umetnički vid, ukoliko je moguće izdvojiti ga od pedagoškog i literarnog efekta. Na prvom mestu treba znati da merila kvaliteta ostaju u umetnosti uvek ista, bez obzira kome su stvari namenjene, da li deci ili odraslima. U ovom slučaju radi se o celishodnosti upotrebe jednog umetničkog izraza umesto drugog, Uuzimajući u obzir baš tu specijalnu publiku, koju pretstavljaju „deca. Imam, dakle, u vidu onog idealnog izdavača koji gleda pred sobom dva uspela crteža različitih autora i razmišlja o tome šta će da prihva– ti. Drugim rečima, pitam se treba li, pored opšteg načela da kvalitet

ada je ovde reč ji đobro razume ovaj princip čini ogromnu u-– slugu deci. Kod nas, delimično usled prepreka koje postavlja nerazvijena štamparska tehnika, a delimično i pod uticajem umetničke tradicije, odomaćio se dosta komplikovan način izražavanja, u likovnom smislu. Njega kanakteriše vrlo gust preplet linija (kada je crtež perom), ili komplikovani ritam smenjivanja tamnih i svetlih površina (kada su u pitanju dva tona). Bez obzira na činjenicu da i takve ilustraciju mogu biti na umetničkoj visini, ubeđen sam da deci bolje odgovara ono što je jasno na prvi pogled, otvoreno i određeno. Sezan je, naprimer, sigurno na vrhu piramide mođerne umetnosti, ali ga čovek tek docnije može da shvati,

MALTER BRNNAN UA 1 BILI |) URANA

Vid. Mojsilović Mali filmofil

dok će Matisa razumeti svako dete. Ne radi se dakle samo o kvalitetu, već i o nečem drugom, na šta sam hteo da skrenem pažnju. „Umetnik koji radi za decu ireba u neku ruku da ima i odlike njihovog načina izražavanja, direktnog i otvorenog, bez obzira na tehniku i ukus koji se vremenom menjaju.

(nastavak na 10 strani)

zavisi od ubedljivosti jedne realizirane umetničke mašte, uzeti u obzir još i druge posebne principe.

Kao što je kompleksan pedagoški deo problema, tako je i to i sa onim umetničkim. Jedan prinćip, međutim, želim da istaknem iznad ostalih, a taj je: laka čitljivost ilustracija, Umetnik ko-