Књижевне новине

Povodom beogradske mijere filma MARTI, i još povodom

pre-

Pedi Čajefskt'g, Delbera Mana, Mrmnmest Borgmnajna, Betsi Bler.

7 AO novčić u slivniku, KK zalreperilo je jedno ljudsko srce. Sitan novćić, groš kakvih ima na milione, ali — carski groš, i samo oholo dete može proći pokraj njega a da ga ne podigne! «

Jer mas su, nažalosi, na| vikli da o wnovom Vavilo| nu«e mislimo u preistavama | koie nam nudi seriski Holivud. Ne

nam

lako

Holivud iz koga | je došao MARTI, već | jedan „drugi, gde namesto slivnika sveflucaju niklovane slavine a ljudi ne oscćaju potrebu da se obaziru na izgubljene novčiće.

h Utoliko pre za nas | MARTI je uzbudljivo olkro-

onaj

| venie, Nešto o čemu nam ranije nisu govorili.

Ne — priča o nekom he| roju — Rkauboju sa Divljeg j) Zapadu ili o razmaženoj

brodvejsko,j zvezdi i njenom pulu do slave, Ne — avan– lure romanličnogp srednjeve-

kovnog vileza, ni neprilike j preduzimljivog mladog biz-

O instinktivnom MHamletu našeg vremena.

A oko tog i lakvos glav| nog junaka, i u njemu | jer istina ovog filma u pr| vom redu je psihološka j istina — oko njega i u njemu, možda po prvi put na j filniskom plainu, oživeo je | jedan pravi Njujork, i Amerika onakva kakva je: Ame| rika taksi šofera, usamljenih učiteljica i mesara, Amerika pustih, tužnih večeri daleko od Brodveja, Amerika i njJema sumorna Osrednjost njena #velika mora, ali i njen oplimizam — njena velika nada.

Amerika koja je doživljaj.

MARTI je umnogome film atmosfere, film pun neke potencijalne iragike i prodorne, teške sumornosli koja ostaje u nama čak i po:lc srećnog završetka. To je slika Amerike onakve kakvu Je pisac Pedi Čajefski mo-., gao da vidi sa prozora sivih zavadurina „evrejsko - italijanske četvrii Njujorka č'jji., je stanovnik i sam dugo bio. |}

A Amerika sa tih prozora viđena — moramo mu Vevovati — »eela je istina i ni- ı šla drago nevo istina.« Hslina koju smo wnajzad'

doživeli. |

Istina koju smo najzad osefili. i

Istina koju nam Je

jedne letnje večeri u mrač nom bramu Velike Umetuosti Svetlosti i Senke.

dok su ohola deca fabrike shova prolazila daleko od

čić u biafu

Marti Pileti „ Hamlet među pima i 18 velikog njujorškog pred građa koje se zove Bronks.

Dušan Stojanović

OI IJ

kasa-

nas ispričao izgubljeni nov- ši

ILI smo zadovoljni, da B ne kažem

smo. ove godine pošli u Kan sa zanatski zrelim rado vima. Pored sve skromnosti, (već iz mudroga opreza), ni-

smo išli bez skrivenih nada u neki značajnjji uspjeh.

Takva mogućnost doduše, ni je bila vezana za tematsku vrijednost glavnog filma, (»Hanke«) „već za zanatskofilmsku, niti drugih: dva dokumentarna filma. (»Nikoie "Tesle i »Crnih voda«), gdje su se takođe mogli naći dnrugi valeri. Kod. »Crnih vodđa« to je bio, naprimjer, kvalitet fotografije koju smo, pored ostalog, isticali i u »Hanki«.

Ali, u Kanu, i poslije Kana, našli smo povoda da drukčije gledamo i na u-– bojnost ovog našeg osnovnog oružja kojim smo mi krenuli na odmjeravanje snaga. Jedan od naših dometa — u fotografiji spomenuta dva filma, nesumnjiv u šsvakom slučaju i u Kanu fakođe zapažen i priznat — nažalost još uvijek nije naš standard i prosjek. A 1o, na čemu mi danas poslizavamo najviši domef, u Kanu kao da je poprimilo nekakvu pa-

tinu slarine i davnoprošlog. Tu, gdje su demonslrirana

fascinantna podvodna snima nja i razmjena tehničkog postupka u Toku jednog islop filma, naš domet je bio kao filma, naš domet je bio kao bl]agonaklono priznat, hvalevrijedan rezultat u nočem davno poznatom i — preva-–

zidenom!

ij POGLEDU zanatsko-

- filmske obrade u Kanu smo sc jos jednom osvjcedočili o jednom postupku hoji mnogo više cijeni i pošluje gledaoce nego što je to slu čaj kod nas. Nije govor qg već poznafim šlabostima naših filmova koje proizlaze iz onog u filmu nedorečenog. (ili uopšte nerečenog), i čiji se korijen obično nalazi u diletantiizmu scenarista i rcžisera. Uz savremenu {ehniku, u Kanu je, u filmovima najrazvijenijih zemalja, dominirao i jedan savremen umjefnički izraz, u kome jc

sve — nabreklo sadržajem — kazano lapidarno, neposedno, — in medias Yes —

bez objašnjavanja i zaobilaženja, sa slikom, glamom i tonom (dijalogom i muzikom) jednake dramaturške funkcionalnosti, pri čemu se kod svakog od ovih elemena ta osjecala i njegova puna specilična težina.

Kod svih mladih kinematogralija — bilo je primjeće

no, a mislilo se i na naš karakteristična Je pojava izvjesne azvučenosii kazivanja, nekondenzovanosti sadržaja, nedostatka ritma i tem pa u filmu. Stil obrade opterećen ovim slabostima koje se odiažavaju u detaljima i u cjelini, dobiva kalikad i karakter sta"omodnog, a on je u suštini — nefilmski.

Prisustvovali smo vanrednim demonstracijama snage i uloge filma u savremenom svijetu,

Tridesetišest nacija. (svaka sa jednim ili više filmova), našlo se u Kanu kroz dvadeset dana u svakodnevnom

sretni, što

Suzan Hejvort, dobitnica nagrade za žensku glumu u

koniaktu. Konlakti dovode do razmjene pogleda, iskustava i do odmjeravanja ırezultata —- ali i do razmjene filmova koji će najbržim moa gućim pulem a i na najefikasniji način da upoznaju jedan dio svijeta životom ! stvaranjem drugog — jedan narod s drugim. Prodor dobrog filma očigledno poslao je „nezadrživ.. To nijc samo odraz savremenih potreba i političke konstelacije u svijelu — lo je i njegova vlastita logika.

| STA sve

za lih

nismo vidjeli dvadeset, dana!

Četrdeset igranih i pedeset dokumentarnih filmova mosu da daju polpunu 'li približnu sliku današnjeg filmskog akliviteta u svijetu i sliku njegovog kretanja.

Panorama u kojoj se naizmjenično prikazuju na cekranu jstoriski i savremeni dopađaji, filmovane drame i opere, biografije naučnika i umjetnika, život nepoznatih krajeva i naroda, muzika, ples, slikarstvo i vajarstvo, (itd.) — To je jedan spektakl neviđenih razmjera, izraz magične snage koja je u Ka nu prisustvovala kao fakt —

američkom Danijela Mana

kao nenamo{ljiva, svugdje prisutna činjenica, U tri francuska filma na-

primjer, muanifestovala se la čudesna snaga tako cjelovito, da se povodom svakog od njih i za sve zajedno moglo reći da samo film može svojim sredstvima ovako šla postići i izrazili. Prvonagradđeni Prancuslici film »Le monde du silence« podvigom Žaka Kustoa učinio je lo olkrivajući Živol monslkih dubina u jednom go lovo naučnom i izvanrednom filmskom rezultatu punom fantastičnog kolorila i neupo redivih scena i delfalja. Anri

Žorz Kluzo je u »Mystere Pizasso« – u takoreći raščla-

nio Picassa u živom procesu njegovog stvaranja. »Le nuii et brouillard« (Alain Resnais-a, van konkurencije), prikazao je u irideset minuta neosporivim i po sadržaju zapanjujućim dokumentima katastrofu XX vijeka Kkrož martirij miliona ljudi u bezbrojnim logorima “Drugog svjetskog rata i izrekao stra hovitu osudu i opomenu. Poslije projekcije . svakog od ovih, i ovakvih, filmova,

bcena iz Jednog japanskog lilma, koji je ovce godime prihazan u kanu

filmu »Žena u paklu«, u rezi

rani, o snazi i mogućnostima koje se kriju u mediju filma

i ZGLEDA kao da se konačno prestaje u spoljnim, nebitnim manifestacija ma posmatrati suština stvaii. Sa prizvukom. „jronije i omaložavanja pisali smo nekada i mi o ovim festivalima, dajući dobar dio prostora, pod krupnim naslovima, ismijavanju raznih ceremonijala svečane odjeće itsl. i gotovo sve šlo se prikaziva lo ocjenjivali sa jednim supe riormim stavom, Niti smo mi davali bolje "ezuliate (po bilo kojoj liniji) da bismo ima li moralnog prava na fakav superioran odnos, niti su ti kritičari tačno definisali u ime čega se šla MWiitikuje i to bolje što se hoće. Ovim nije rečeno da nije bilo ničeg za kritiku — ali, gotovo u pravilu nije pogađana ni miena, ni ton. | Izgleda; majzad;:'da su i Rusi svoje zablude uvidjeli. Oni sada dolaze u Kan redovno, ali ne govore da zastupaju najbolju kinematograliju u svijetu, već skrom no bpreistavljaju mlju skromnim (i solidnim) zezultatima koji daleko zao:taju iza njenih potreba i mogučnosti.

'Jer, govoriti o najboljoj ki nematografiji ili Writikovafi sa superiornošću bez obzira na nivo vlastitih dostignuća, znači isto što i ne gledali :lvarnosti u oči,

Istina je, da danas u Kanu po rezultatima i kvalitetima dominiraju drugi — *tvarno i očigledno, bez navlačenja podilaženja (iako se ponesko i od toga može katkad da zapazi). I ne moramo ići daleko u dokazivanju ove isfine. Zaustavimo:se — ne:na obimu proizvodnje, ni na teh nici, Već na onom najmjerodavnijem -— na temalici pri-

Pažnja |

RIVIZORIMA TI PRITPLATNICIMA, Sve uplate

vršiti isključivo na naš fekući račun: 10%T-208%, ADu4

MINISTIRRACIJA i REDAMNRCIJA: Franenaska ? "Tel.

21000

veliku ze-

kazanih filmova, pa ćemo se u 10 uvjerili. M ALO kojoj od um/jelno- st{ Ježi u tolikoj mjeri u samoj njenoj biti funkcija iretiranja savremenih proble ma čovjeka kao filmskoj ima nečeg što ukazuje na predodređenosi filma za ovu funkciju. Možda je i u drugim umjefnostima nestašica

alttıelne problematike signal (i dokaz) jedne krize. Literaturi se prašta jer je i njen vijek drugačiji. Ali

film, gotovo isključivo adresovan na savremenog gledaoca, ne može ovoga da hrani i zadovolji tretiranjem ŽiVOta minulih vremena ili bezličnim pitanjima iz sadašnji ce. Ako je, obim zastupljene sli aktuelne problemalike u jednoj filmskoj produlciji i dokaz uspješnosti njene vlas tite misije — onda, bar pDo onom šfo je prikazano u Kanu, imamo mneobičnu i zanimljivu sliku. U čeltiri italijanska filma (»Bigamist van konkurencije), radilo sec, takoreći · o najdiroektnijem prenošenju današnjeg živoln na filmsko plaino sa radikal nim zahvatima u socijalnu problematiku savremene Ia lije. Sva četiri američka filma bila su aktuelnog sadržaja, od tri engleska takodđc sva tri, a od tri francuska dva. Međutim, od tri ruska dugometražna filma, (a i mi se ne možemo pohvalili svojim), nijedan nc H1uretjra život poslije rata u SSSR-u. Izbor sovjetskih filmova: »Otelo«, »Mafi«, »Pedagoška poema«. lišio je gledaoce bilc kakve pretstave o živolu i problemima sovjefskih ljudi danas.

Ograde koje bi se mogle od nosili na način tretiranja ove aktuelne problematike ne dolaze ovdje u obzir, jer, mada bitnog u ovom slučaju nišu od principijelnog zna čaja. Sa jednim objektivnim kriterijem, mnogim od ih zahvata ne bi se imalo mnogo šta ni zamjeriti. Takvom razmatranju ima mjesta mada kao problem. ovdje istaknut, ostaje otsustvo i ncdostatak bilo kakve aktuelne problematike, bez obzira na njen tretman.

Moni Finci

=== aaORi ANU O aki ao

Reditelji – Dočetnici ı himski zanat

(Nastavak sa devete strane)

likim organizmima, nema ni jednog jedinog koji bi, makar kao najsporedniju delainost, imao školovanje i usavršavanje filmskih Rkadrovš — kadrova koji bi trebalo da su hleb i so većine tih preduzeća, Međutim ovaj problem kod nas postaje iz dana u dan sve teži. Zahtevi | kriterijumi su sve strožiji. IzPažajne mogućnosti filma neprekidno rastu. Otpadaju mnogi koji su se ogledali„u ovoj preteškoj veštini. Početnici-reditelji — bez znanja zanata sve će se manje olako upušlati u pravljenje dugometražnih umetničkih. filmova, ili će se oni koji im poveravaju {ec filmove, sve teže na to odlučivati. S jedne strane potreba za povećanjem proizvodnje neprekidno raste, s druBe svakog dana je sve manje reditelja koji mogu da se pri hvate ovog ozbiljnog posla.

Kada proizvođači na sreću poveravaju umetničke filmxn. ve redilieljima bez znanja i iskustva — umesto da im bomognu,. ako mogu, da nauče nekako svoj zanat, ako za to imaju talenta — mislim da najviše zla nanose tim istim vediteljima.,

Zar nije, ecimo, na solicini reditelja, koji su grilikom stupanja na film pokazali izvestan talenat. preranim davanjem umetničkog filma i neuspehom koji su doživeli presečen jedan normalan ra? voj i možda čak opstanak, danas ili sutra, u kinemato-

Filmovi od deset minuta

o(eieesovonakebeaoR Ae

Cito a 9, atizu

ri CINTItALNOM sluL diju „MPilmskih novo. sti* završem „je ovih dana Kkratkomeiražni deokumentarni film o prijateljskoj posjeti MPrefsjedmnika

Hepublike MPraneusko,j, pod naslovom „Tito u Parizu“. Film „je režipao Žika Čululić, snimili ku ga Dragan Mitrović, NSfevan Nabudović i Mihailo Jovanović spikerski ftekst napisao Mtroslav _ Vitorović, Mada mas neka režijshky rješenja, istina adekvaino pla ana m Milmu, isuviše potsjećaju na već videno i (vraćanje w prošlost MKramželjezničkim šinam avlja isuviše otvorenu nu već upotrebljemefaforu Au{oputn mw filmn „Uz druga „Je drug) ipak se ovaj film, i po rediftel,jsko, kopecepeceiji, i po sadržajnosti spikerskog leksta, znaufno izdiže iznad ostalih reportaža MWo,je su u poslednje vrijeme o zyYaničnim pulovap,jimn Pretsjednika. Tita napravlienn " Centralnom studiju

upotrebljeno historijsku euske

~. j „Ioapis sa planino

m U U rediteljima, koji M Za polrebe »azmih ustanovn prilično ne-

zapaženo swmim:;ju prosvjel-

no-vaspitne filmove ma uskoj traci, treDn izdvojiti — bur po izuzetnim kvali-

jednog filma — it aIvkovića. AWratkome- "

telima tomira Wo wu mnmjegovim tražnim filmovim: je bila mwjihova bri: „Dva dječakat nema sto bi ih diglo iznad vencionalne soliduwosti, da je njegov filmski prilaz Žživofa i rada Jedne wčitrljićcće u zaosftalom sandžačRom selu, pod mnaklovom ~Z(apis sha planine" toplo i doživljeno režiram dokumenat o mašoj stvar nosti. Tekst za j film, niujadeMhyva{niji sliei, jeste isječak iz ' autobiografije učiteljice taše BBadisayljević, hao što je i sam film snimljeni isječak njenog vi vota i rada: prava učiteljien „igra“ i wovori nam

niče Wonon- gprafiji. Da su ti reditelji i oni koji su im poveravali filmove malo bolje poznavali svoj posao — znali bi, u najmanju ruku, toliko da nije moguće primili se olako jednog {ako ozbiljnog poduhvata bez štete po sebe lično i po taj poduhvat. Verovalnc da bi za potrošeni i izgubljeni novac ij oni sami i nekoliko desetina drugih taleniovanih mlađih filmskim rad.nika mogli mirmo da studira ju filmski zanat, i koju #9dinu ako treba, i da bos,e loga gledaocima, koji b, ıh nesumnjivo bez nestrpijzn'a pričekali, prikažu, u zamenu za neuspele, nekoliko korektnih filmova, s manje kruDnih pretenzija, možda. Problem školovanja filmskih, kadrova kod nas naravno nije ni najmanje lako rešiti. Mi' nismo zemlja s bogatim filmskim iradicijama. Ne možemo da osnivamo šio le jer nemamo predavača. Ne

možemo još dosta 1oga. Ali možemo, koristeći se isku-

stvima drugih zemalja s »azvijenijom filmskom proizvod njom ji jasnim i otvoremim sagledavanjem naših potreba i mogućnosti, da pristupima na neki od načina koji nam stoje na raspoloženju —v za početak u malom i postup no, organizovanom i muolDdičnom rešavanju ovog krupnog problema naše kinematografije, Imali smo priliku da to pokušamo sa prof. Slavqsom Vorkapićem.,. To je čove« kcJi ima svoje mesto u Holiva du i koji nesumnjivo dobro

novosti“. Sni. ecrno-bijeloj teh. nici, reporfaža „Tito u Pa rizu“, i kao politički dakumenaf, i kao filmsko dje lo, neuporedivo „Je vrijednija od Kkolor-filma na n {femu, Kkoji su za „Bosna film'* nedavno maprayvili reditelj Oto Đeneš i snimatelj Nenad 4Jovič U reporta sU Mne samo istuknuli svi značajniji politički momenfii Pretsjednikovogr boravka wu Parizu, nepo su — koliko Je lo mo gućno wu „Jednoj ovakvoj reportaži — i prilično toplo evocirane uspomene Da one pariske wlice, lokale i pro slorije, u KWo,jimn se drug "'ito nekada, kao ilegalmi partijshi radnik i fumnkeioner, Wkrefno i zadržavao, Jednu dNrafka rekapitulacija wvih Prefsjednikovih međudržavnih susreta nw misiji alttivne koegzistencije, da fa preko „mrivih“ Ilotografija“, „zaustavljenih'* stisaRa ruku državnikA4, pre{i stavlja ne wamo lijepo), nego i swadržujno, adekvaino, rediteljsko rješenje,

„Filmskih miljema u

filmu o sebi, o svom svojo,j školi, o njenjihovim ro(iteljima. Bez wljepšavanja, pa ipak bez užasnih mneukusnosti filmova kao što je

nu {om selu, o moj djeci, o

o Zajači „Vratio se a od „Joce ŽZiyaanosća, ovnj Tilm svojom iskre,

dokumeninrnom neraskrivna lje-

jednog pleUporna i puštena sligrubosti, nošću i patvorenošću potu i težinu menilog Zzvam usumljemn, p hiji sujevjerja i užasno mwWamljena, sama, i uporpnn, uporna, sve do probijanja pula do djece, do ljudi, do razbijanja n}jihovih predrasuđdn i indiferentnoslti upravn, konkretmnia, učiteljien jednog znoslalog i zaDačenop san dzačkomr sela, dru ic; Miaša Jtiadisavljević izrasta u lik heroinc m; dokumem{uarnorg Zasad Dar mu usWo, tri

Vicko Raspor

i univerzalno zna filmski i nat i mogao je za tri godi, koliko je boravio u naž0J 1 mlji, umnogome da dopr.ntx ozbiljnom, metodičnom US| vršavanju naših filmsxih nika. Mnoge filmske koi? svetu verujem da nemaju M

vek mogućnosti da dobijj jednog takvog univerzal

poznavaoca filmskog zanat

Mombčilo Ili

KNJIŽEVNI NOVINE,

List za književnošt, umetnost i kulturu

Direktor: 20 TANASIJE „MLADENOVI

Odgovomi urednik: 1 RISTO. TOŠOVIĆ

Redakcioni cdbor: i} Oto Bihalji Mein, Ration | Monstantinović, Tana Mladenović, Miodrag PAX. vić, VickA Raspor, DIGšO slav Adamović i Risto

Sović { Tehničko-umetinička, opremi | Dragomir Đimitrijević List Izdaja novinsko-i?d" vačko preduzeće »KnjižeVi, novine". REDA KO Francuska 7, telefon 21-07

Cena pojeđinom broju Di} 30. Godišnja pretplata ah 600, polugođišnja Din 10 za inostranstvo dvostri a List izlazi svake dru neđelje. se be vraćajih Novinskc-izdavačo, „BORB Beo Dečanska

Rukopisi

štampa

pređuzeće grad,