Књижевне новине

Dodina VII. Nova serig, br. 37

Kubistički oratorijum u Makedoniji

Na? ŠajbaicN aj alariićt M Skoplju, takoveći kao”za: do-.

brodđošlicu, Wozdravlja jedno wmelmičko" delo koje mastioji da boveže · stednjovekovnu tradiciju fre

glko-slikavstva s kubističko-

elkspresivnim duhom naše e-

pohe. To je velika zidna. kom

pozicija 45 sa 5 metara Bo-

ka Lazeskog,.uobličena legen

da o natu, razarahju i umij-

vanju, o upornom ofporu i nezadrživoj Snazi· Života.

Pomislilo bi se da je do-. življavanje kolektivnog udesa već i ranije inspiPisalo SOcijalno i epsko slikarslvo. Talcvih pokušaja je bilo, Oni su ostali pojedinačni i zaustavili se na Kkonvencionalnom. Posle niza, grafičkih ma pa, uljanih slika i RBresaka, čiji je sadužaj postala naiodno-oslobodilačka bonba,. ova tema je u našem slika?! · dtvu bila napuštena. Kao da je naturalističko- anegdotsko uobličavanje uplašilo mlađu generaciju. Činilo se da su fotografije i film dovoljni da savlađaju ovu lemu i da umetnici svaku temaliski ve zanu .hompoziciju smatraju prevaziđenim motivom Žan» ı .. Ali zašto bi. pejzaž, miriva priroda i čovekov lik mogli biti tumačeni i tramsponovanı novim sredstvima umetno sti a D& i velike, tragične i dramatične suprotnosti epohe? Već je Petar. Lubarda u iva svoja dela velikog Tormala —. Boj na Vučjem Dolu i Kosovski boj — Dpokazao da Sc i nOVOOSVOJEnim. sredstvima modernog u• melpičkog prosedea isio ia ko može izgraditi snažna dramatska kompozicija određene lemafike. Zar i, naša stednjovekovno Fresko ~ SliLavstvo ne prelstavlja pbodzemnu borbu okupljanja, or panizovavja, borbenih Dpoziva, mučeništva i Kkonačnn pobede crkve? Njegova veličina sastoji se u tome što O no nikad nije težilo sami spoljnjem „obaveštavanju i naturalističkom pzretstavljanju. Ono što je stednjovckovna dele zadahnulo večnim Žživotom' bilo je nadahnuće i snaga umelničke viaije. I kompozicija Borka Liačcskog pretstavlja pokušaji da se kolektivna sudbina našeg vremenz izdisne iz sfere Tfotoprafsao-banalnog u pro#tore jedne umeiničke stvar nosti u kojoj paklene ekstaze i vizije nađe dostižu milsku 'ĐUNnoĆU.

Nikako ne želim ca tvrdim da ic ovaj pokušaj wladom umetniku u potpunosti Uuv speo. Još ima nedostataka u enpi konačnoj jedinstvenosii tema 4. rihl116% S ami „ebilulenyi

LI: TT ZA

MTM NJ I ŽE V NO S T,: TI. MET

BEOGRAD. 17 MART 1957

Jelbio OeakQ: | | Borka Lazseskh 8.

SB GBacji, isa?a 'je:8VOJsUVenavjednom majstorskom: de-

je ovatonijumski. I pored toBa šio. učestvuje u zbivanju i obuzet je njime, umetnik građi svoje delo škhladnom. jasnoćom. Grupe mračnih, negativnih sila i odgovarajuće grupe 'ustalog na roda Moji se bori, sukobljavaju se u pokretima monu-

mentalnih ritmova, Početak i kraj slike. bpretstavliaju ne-

prijaielja: jednom kao sirašna lavina ohole nepobedivosti, a ma iiaju sušena. u sob stvenom užasu, uku podisnuftih od straha i leluiavih prstiju šlo vabiju za bredajom. Prvi deo:' honizontala razormih mašina, ubistveni titam Tasističkih pušaka upe"enih na taoce, Pod vešalima iznad gomile ubijenih izdižu se u pbrkosnoj veniikali omi koji su spremni da um?nu. Kao pauza ji prelaz na sledeći deo velike patnje raste kubistićko drvo snova užasa čiji koreni đikaju u zemnom carstvu samrti,

Motiv drugog dela preistavlja višeglavi lik naroda. Mozaik glava, tih, mračan, zloslufan, mnogook, ljudi, žene. Oni mole na čoveka u pastiygkoj kabanici, ma. oči u senci Rkapuljače, oskluškuju ieči mirmih usta, daleke gla sove prauedova, koji se va 'ljaju Kao, muabujaja O.Ey TOA šapat .8robova 1 zov Partije koja poziva ma ofpoy.

Motiv trećeg dela je oma

istovremeno ·

milostde · i,

C solidđarnosi.. šenje · ranjenika, pokriveno lice bolesnika, možda čove-

ka na.umoru,.lagano uzdyžlji ,

vo»kopačanje spasitelja; ski-, danje' sakusta: kubizma. ·Tza.toga je finate, Orkan o-

SVO vulkan navodnog sne. , „poslednji avefinjsški :ju-

riš' “pravednog Tpijurnfa.

Ova fieska, u.Skoplju pret.

sfhvlja akord autohtonog:mo dernog slikavstva” u zemlji .i znači jedan ozbiljan

bokušaj da se slvarni Omo~

livi našeg vremeha* uobliće novim sredstvima i movim prosedeom. -

Crtež pi vinama, nje oblika, ·neplastični sme kompozicije i poneka .orna– mentalna ' ju. izvesnu sirodnost s maikkedonskom „srednjovekovnom freskom. Ali je mlad: umetnik istovremeno, ne napušta jući vealni život svojih bića, iransponovao mjihov lik iotišao novim: zakonima umetničkog osećanja, Slično, apsipaktno-eksprćšivnim, Kkompozicijama Peb'a Lubarde koji povezuje elemehte ptimitivnosli i kamenitog Dejzaža sVoOps vodnog kaja s di sonaninom pariskom 'ba

tom, Lazeski je mastojao da

ostvai sintezu makedonije tradici. OANŠGRKŠ

žajnos oblika.

Oto Bihalji ~ Merin

No-

našoj

'ljen oštvim :ktisigurno ograničava-.

varijacija polazu

"Bea

"Za generaciju koja Je u revolucionarni politički životi ıišla direktno iz gimnaziskih klupa, negde “ridesetih godina, u vreme najjače ekonomske krize koja je potresala same temelje staroga sveta, u vreme najležih orgijanja: šestojanuarske dikiacure, ime Moše Pijade, tada vec dugogodišnjeg robijaša i islaknmulios

je lo, u izvesnom smislu,. Tomantično vreme, a mi koji smo osltavili'i prezreli staru veru, ili, dačnije, veru naših sltarih,-u mnovim- idejama i idealima, tražili smo i pronašli-sebe. "Tražili Smo usivari afirmaciju čoveka i onog Si{o je čovećno i veliko u čoveku nasuprot bestijalnostima .koje su nas odasvud okružavale. Vezivali Smo se ne samo po nekoj svojoj političkoj svesti, koja je usivari u nama iek počinjala da sazreva | da 5ec formira, već i.po syom nagoni mladih i neiskvaremih ljudi i, recimo. to slobodno, po nagonu idealista koji veruju u-nmešto bolje i lepše u Zživoiu, za humane i svele ciljeve KRomunistićke partije Jugoslavije. A poslo še Parsija sastoji od živih ljudi — iražili smo u njoj, pre svega, ljude. Osefili smo da i u loj·Partiji, koju neprijatelj nije proganjao i pokušavao da uništi jedino fizickim isipćbljenjem njenih najboljih umova nego i

-.- O 0. wiWwi=

revolucionara, nosilo je u' sebi nečega od legendi. Bilo ~

wunufrašnjim frakciskim slabljenjem, treba iražili Jake karakiere, beskompromisšne borce, očelicene i oprobane u vadri Fevolucionarnih bitaka. U oskudici marksistirevolucionarne literaliure, Živeći uslovima neslobode, kada se svaka slobodno kazana reč, svaka slobodna misao nemilisrdno suzbijala, kopali smo po starim konspirativno ćuvanim kombpletima parliske štampe i iražili kolvu svog inlelehtualnog i moralnog. spasenja.

nmava sa svim onim šio je bilo mracno

pod najležini

Ime Akademskog slikara, bpubliciste i novimara i sirasnog Oto Moše Pijade, koji ı

je, sa izvinaasom i 84 puno duha, znao da sc obracb~

i nazadno u iadašnjem mdrušivenom i političkom životu,

}u; OMSomnpozicija i ritamı pne :ža* potčinjavaju se-drulčijoj 'gakonilosti nego ionalilet pa lete. Slobodno poetsko vla» danje linijama u crtežu odvojeno od spoline slike sliva nosili prati jedna mrkocrhvena skala boja kojia katkad skoro potseća na konvencio= kla. malne slanične slike, prozvačnija, disonantnija paleta boja više bi.odgovarala ovom citežu. I našem osećanju umetnosli, Možda još nije :bilo' sazrelo weme kada je Lazeski· u Skoplju pre pet podina podneo žiriju kartone. Možda yokušao da smelu i neobičnu Woncepciju svog crteža malo vzasfte jednom pominlj 'yiostavkom boje. A možda ni sam umetnik nije lada “#još bio došao dotle da jedan iako velik i težak zadatak — · ka čije već i kvantitativno savlađivanje pyretštavlja zna+ iun uspeh — dovede do kraja. s punom ztelinoni.

odnedavno naš,

Ttavanicom u vestibilu železničke stanice, komponovans

nutih vuku liči

njih

U njihovoj Jedna

svoje je isto tako

d'alističkos

iz Apokalipse.

Teska, koja se nalazi pod waju u daljinu. "Tema

POBŽIJA

|I NJENE SKLADNE RAZMERE *

Počeću bd Miltonovih stihova: »Misli koje voljno pok eću — skladne razmere. Izostaviću »voljno« i reći: Misli koje pokreću skladne razmere. Da li samo misli? Ne samo misli, već celo biće pesnika boktrenuto skladnim razmerama, Ne treba zaboraviti da su Trdusi malo obraćali pažnju na ono Šio ČOvelt zna, već su se nadali od one slpane, šta je čovek doživeo, A doživljaje su iražili ne samo .u mislj, duhu, već i u telu, celom biću.

'Paj doživljaj celog našeg bića traži izraza, poetskog izraza u skladnim razmerama, Kakve su to skladne razmere? Da li je to· samo stih, stih sa slikom i bez slika, sa jednim tačnim ili pomerenim vitmom. Ne, Nije poftieban stih da bi bilo tih skladnih razmena. Ali su skladne razmere neophodne da bi io bila pesmxa, AJi šta treba podrazumevati bod. tim skladnim razmerama, "Po je mnogo dublje nego ritmovan i rimovan stih. Ima iakvil stihova bez te skladne razmere. Ta skladna Pazme?a leži, rekli smo. mnogo dublje. Nju čovek. pesnik nmosi u celom svome biću. Nije potrebno da om nosi jedan određen Yitam, osmerac, šesterac. ili koji drugi, već vitlam tog doživljaja. koji iraži reči, i koji ih tako nalazi da nijedna reč nije suvišna, ca ntijedna, u nekom smislu, ne može da bude izmenjena a da se taj rilam pesme ne pokva)j Posme. Zaboravio sam da kažem da sad gso„vo?im |I o fakvim pesmama Koje su pisane kao proza, ali koje su apsolutno pesme, Ali i one imaju, kao što kažem, skladne razme-

moni pesnica. Ritam podig-

Velaskezove Brede. Stismute pesnice pretvaraju se u MKmjla anđela smrti, u vesla koja polkzmeću brod slobode. Na juriša fašističina noć na ebvenim konjima ps= slikarskoj simboličnosti umetnik ih je pretpostavio ienkovima našeg vremena i vjdi se kako on veruje u ove balisade DOdignutih vuku, u te gole ru= ie naroda koje se odupiru iurišu mraka što juri u galopu. Ove mase jahača, O8%O-. bito konijska telesa, izdižu se ipak isuviše plastično iz ĐrOstomog jedinstva dvodimenjom vionalnosii, one Još nose mno go delilalja i obeležja natuposmatranja da bi oblikovale aveti konjani-

'Kao pauza ij prelaz ma &ledeći deo diže se crvena kula jednog bunkera, jedna Živo tinja kamenih kostiju i s o čima muškarnica koje žmir-

narednog dela je ,

imalo je izuzeinu važnost u redovima mladih. Njegov list »Slobodna reč«, i tada, a i sada, služio je kao, uzor uspešnog spoja slare iradicije demokraiske srpske publicislike sa Tevolucionarnim pogledima i ciljevima jedne revolucionarne par'ije, Moša Pijade je bio onaj publicist koji je umeo i znao, više valjda mego iko drusi, da pronađe pravu reć koja je zadovoljavala i naš lemperamenal i naša najintimnija osećanja i ležnje. e

koplja

na“d-

Dugogodišnje robijanje (GiphRes{ dragocenih godina koje znače i čilavu jednu pokopanu mlžcdoš“!), iako olbjekiivno preistavlja za njegov lični Živoi Žrivovani period, nikada. se uz ime Moše Pijade nije vezivalo kao sinonim mučeništva. Bilo bi io isuviše Wrofano i banalno. A i sam Moša Pijade, po svom živom duhu i femperamenitu, po svojoj vilalnosi i neizmcrnoj i neugasivoj radnoj energiji, nije io dozvoljavao. Ni na robiji on nije preslajao da bude aktivan i di se nilima lc svoje alttivnosti vezuje za živi Žživol. Odjekh “og: niegovog plodnog rada i na robiji i, kasnije, ucći samoga rafa, u logoru u Bileću, bilo je sve. čvršće pribvatanje revolucionarnih ideja od siranc omladine, koja se, i preko njegovih prevoda osnovnih, muarksisličkih dela, sve više opredeljivala za maksi zam i paučni pogled na svel modernog proletarijata, Trnovita staza ličnog života Moše Pijade poklapala se sa Irnovilim pulevima borbe čitave jedne revolucionarnme klase. i u lom smislu je za na, omladinu tridesetih godina, njegovo ime imalo u scbi i nosilo sa sobom meceg: od legendi.

Delalj freske B, Nazeskog

vimom 'li bez, više slabi ovu oninolu, nego kad se piše u.prozi. Ritam, ima, to pevanje, ponekad tako zaneše, jer i ono ima svoj kontrolni sat, da zaboravljamo na onaj všaž Ot sat koji nas upozorava o biti stva?i. svakako nije:bit pesme bevušenje, neso ona dubinska muzika celokupnog našeg bić koji u proznom tekstu nePemećeno možemo da pratimo, I baš ovde te skladne razmere su najtačhije i najpolpunije uzele u obzil. Kad pesnik prati taj dubinski ritam krca-

. lićno, video sam ga i upoznao (doduše sasvim Paaa i površno) u onom periodu od 1939 do izbijanja rala, da ga kasnije, u jeku MBevolucije, sretnem kao čika Janka u Crnoj Gori, a u toku Čelvrte neprijaicliske ofanzive i bolje i W)liže upoznam, saradujući s njim, kao njegov relerent, jedno kratko vreme u Otseku za vojne vlasti u pozadini Vrhovnog šlaba, čiji

je on bio šef, U Kalinoviku, polurazrušenom i popa-

re,· Pesnik piše, celim BiBadi nosi jednu pesmu. ta pesma je bez rime i ritma, bez stih, ona Je pisana kao proza. Ali svaka reč ističe

iz njegove ruke kao da je izmerena mnaj- Sid. leba i ; ae. i a Za . - Ot a AV cije, kad ne pristaje da ga izneveri radi ne- i :. za - Za ; 3 'eci) n 'azijama. . “terig M | Pe sta, V ljieno 'adeći, hr ij s st; di .8 #, , PLČĆIZOIJI 5 terazijama ; propuštena š ugla- : ih spoljnih Yitmova, po završetku svoga J ) m, „tadeći, hraneći se i slanujući s njim zajedno čana najsavršenijim instrumenfima koji Mbi teksta on oseća takvo zadovoljstvo koje Čo- u iednoj sobici, u kući nekog odbeglog sveštenika-cect- =

mogli da se upoflrebe i pri svela, jedne zvezde.

rađanju jednogs uika, prvi pul sam imao prilike da suočim legendu

i stvarnosti. Njegov »robijaski« sislem danonoćnog rada, sa malim RWhiadkolirajnim prekidima radi počinka, rada lakoreći u krug, bio je jedno olkriće za sebe. Njegov humor, njegova velika ljubav za životom ı za svim onim šio spada u najlepše manifeslacije života, — sve'ono Šlo sa je hrasilo do same njegove iragicne i iznenadne smrfi, vezivalo je svakog za njegovu ličDOSI, do kraja, bez rezerve ,i zauvek.

Mala je svaka rec koja bi mogla da izrazi lugu Zža ovakvim čovekom, Pretvara se i ncholično u frazu SYe ono ŠlO bi moglo da se haže o njegovom mesebićnom ŽZivolu, o nj-govoj, privrženosti zemlji i narodu, Bevolvriji.

vek ima po završenom boslu koji je radio saVEO M o i : ua . vešsno, onako kako su inženjeri propisali, Sa_ Pesnik može, da ima u početku ideju šta · mo dok građevinski radnici ponekad mogu Će da piše, ili da je i nema; uvek, ako je Yi da ugledaju svog inženjera na radilištu, pesnik, on oseća da je potčinjen jednom dik- · pesniku wikad nije data la prilika. da sc tatu najsavršenijeg stanja u koji sa stavija · upozna sa tim »imženjerima« koji žive u njebisanje. Prvo što je ovđe značajno lo je či- | gsovom biću. On ib nije nikada video, nikada njenica da nije važno da li je pesnik svesan, nije doznao ništa o njima, nije čak svesan ili me, svoje misli koja sa je povela. On je ~ da oni i postoje jako oseća da je voden nepopoveden nečim, ustvari. uvek višim od le grešivom rukom, koja kao da je vec imala misli, a to je silom celog svoga bića koja gotov plan svega onoga što će on da napiše. će da My pen, a. Bole nikada lie ŠoOje ala se pesnigi gsbfaja NRo dd nija pud libo sifr BG MEUOTO aOXlj, Sa a nečjjhm diktatom. Verovatno da bi i Dauk. MT} l J kad. bi mogso da nam saopštava svoja Oseok pesnik piše svoju pesmu, onako kako enja: da. \OyialL > GbjaSyijo,la "Bidjatya, SVOJ se” biše Broža, 18 stih; sfejedno, u, njem radio "oo LS aku ODJaSnUO Oay0n Tad! Da, SMO joj mreži onako kako mota, a ne kako on t0 jedan mehanizam koji kontroliše tu mafe- želi, Kao da i on ima nekog vinženjePa« u ziju' pesme koja: se izliva na „havčijuh, TL baj | ah M So adM_Aa JAM i Za NER mehanizam oseća svaku pogrešnu reč, svako Sebi koj mu diktira i koga nikad nije upoudaljivanje od onoga što njegovo biće tada “znao. koga: nik&d nije svesan. osim onda kad zrači, Kontroliše ispravnosti, reči prema tom bi počeo da radi svoju mrežu onako kako ne značenju. Čim reči ne pogađaju zvačenje, laj ~ valja, Pa ni onda ne bi bio,svesan tiog unumehanizam nas obaveštava da smo proma- tatnjeg graditelja, već'bi samo Č „!žtaji!e šili. Nastavimo li i uprkos tog obaveštenja pi- tie, tadiijd, VG i Samo CUO LO OSN sanje, he slušamo li taj glas, taj signal upo- konirolnog sata koji ga upozorava da je skrcnuo sa pravog pula, da laže i da se pretvara

Legenda o mjemu, iskovana još u predrevolucionavnhom periodu u redovima revolucionarne omladine, značila je ustvari istinski Žživol jednog istinskos rev| fre luionara, ·-00 same mladosti do poslednjeg živol daha... :ri zorenja, mi sad počimjemo da lažemo, i VO Neka je večna slava drugu Moši Pijade! rđave pesnie, 'đavog poetskor teksta.

Pesma u stihu vezanom ili slobodnom, sa Tanasije MLADENOVIĆ

Ljubiša Jocić