Књижевне новине

Godina VIII. Nova serija, br. 45 UOČI SEDMOJULSKIH DANA

BIST ZA

MON OBEŽEVN

|IIZEV

F ISTORIJA: REVOLEUĆITE

Kad god se povede razgovor o književnosti ili filmu neizbežno se dolazi i na ratnu temu. Postoji jedno verovanje ili shvatanje kod mas, i ne samo kod nas, da je svet, zamoren ratom, ratnim nedaćama i wtrahotama, sit i ratne literature š ratnih filmova, i da mu zato treba dati nešto „lakše” svarljivo, nešto što će da ga zabavi i razonodi.

Da je svet zamoren ratnim nedačams evidentna je činjenica koju čak ne treba ni dokazivati; dovolj· no je potsetiti samo na reakcije naših savremenika na „najnovije eksperimente i probe sa termonu– kleamim „oružjem. Svaki human čovek, a takvih je — nađamo se većina. u svetu. užasava se i same pomisli na” «eventualno izbijanje · novog rata, a rata u kome bi se primenilo „nukleamo “7pnaoružanje pogotovo.

To je jedna stvar. Druga je stvar, međutim, da li je zato što su ljudi, u ovom slučaju čitalačka. publika (jer je o njoj reč), premoreni onim što su preživeli u prošlim ratovi· ma, ili ovim „ratom: nerava" koji danas preživljavaju, — 3opravdano mišljenje “da je svaka umetnost

šlost. Pogledajmo koji savremeni pisci i koja savremena Književna i umetnička dela izazivaiu najširi interes kod čitalačke i druge publike. Nesumnj'vo je da takozvana naišira čitalačka publika ima „svoju” Književnost i umetnost koja nikako nije na najvišem književnoumetničkom nivou. Te literature i

Tanasije, MLADENOVIĆ

te publike bilo je i biće uvek. I dobro je što je tako, jer je to, najčešće, prvo uvođenje u svet književnosti i umetnosti.

Ali je isto tako nesumnjivo. da među „savremenim književnim i umetničkim delima uživaju ona koja, često i sa najkomplikovanijom „tehnikom, daju odgovore na najteža, najbolnija i najkompleksnija nitanja života savremenog čoveka i društva.

Ne govori se slučajno toliko

najviši rang

mnogo o pojavi srastanja romana i esoja, Književnosti i filozofije, poezije i esejistike čak. To je već stvarnost našeg vremena, rezultat onih nagomilanih životnih problema koji se prosto nameću književnosti i umetnosti tako reći iz dana u dan u skladu sa napretkom savremene nauke i tehnike, i svaki savremeni književnik i umetnik, ako ne želi da izgubi korak s vremenom u kojem živi, ne može o njih da se ogluši. .

Zakonito je i nije ni malo slučajno što baš takva Književnost i umetnost, što Prest, Džojs, Fokner, Kami, Sartr, Pikaso, Eliot (da navedem „samo neke na dohvat

"uzete primere), što baš takve knji-

ge i takvi pisci, „teški” ıli isuviše „uUčeni”, isuviše „psiholozi” ili „filozofi”, najviše i uzbuđuju i interesuju savremenog čoveka. Znači: ne rađi se o tome da li je neko umetničko ili književno

delo, po svojoj sadržini ili po svojoj obradi, ili i po jednom i po drugom, „teško” ili „lako”, svarljivo ili nesvarljivo za najšimu puNastavak na 6 strani

OST GMET N-O S-T

Olivera

INOSTRANE TEME:

Galović- Protić: Vetrenjača

koja govori o ratu teško prijemčiva ili bar teško „,svarljiva”? I da li savremeni čitalac uopšte, kađ je već reč o tome, radije prima ili ne prima „lakše” ili ,„teže” stvari u umetničkim delima? Od odgovora Ta ova pitanja umnogome zavisi i_odgovor' na onaj stalni pro, blem: jesmo li iscrpli sve što smo ' imali da kažemo o ratu i, ako nismo, da li i Kkvaljitativna dela sa, · ratnim motivima unapred. nailaze, po nekom nepisanom zakonu traženja onog što je lakše i što pre-. težno zabavlja i ima zabavni ka-

rakter, na odbojnost, i to na zakonitu i „prirodnu” „aodbojnost čitalaca ?

Nećemo da tragamo daleko za odgovorom, niti ćemo da se pozivamo na, mnoge primere kojih itekako ima. Niko se nije zapitao dosad — čak i među onima koji. smatraju da su književna i filmska dela sa ratnom temom već „dosadila” publici otkuđa tolik! interes, odakle potiče ta pojava da baš umetnička dela koja su i po svojoj sadržini i po svojoj fakturi „majteža”, otkud to da baš takva dela imaju majviše uspeha i kod nas i na đrugim stranama? Šekspir . nije ni lak ni zabavan, svi motivi , koje on obrađuje svakako se mne mogu ubrojati u „mrijatne” ni za oko ni za uho. Antičke trageđije u · kojima se iznose najsvirepiji prizori i osećanja još su manje pogodan primer da publika traži sa-' mo ono što je „lako” i što me nagoni na razmišljanje. No, ne treba u dokazivanju ni ići u neku daleku nrošlost, niti uopšte u pro-

~

MUZEJI

I NAŠE KULTURNO NASLEĐE ~”

Posle rata zabeležen je u našoj zemlji. nagi porast muzeja. Zamah je toliko širok da je danas teško zamisliti jeđan veći grad bez muzejske ustanove. Nije isključeno da smo u tom pogledu među,

prvim zemljama u svetu.!) Činjenica na oko pozi- ,

tivna, koja za sebe ne/govori mnogo, ali obavezu]e đa se cifre pogleđaju u svetlosti celog našeg kulturmog nasleđa, a vrednost uloženih „materijalnih Sredstava odmeri važnošću i korisnošću samih ustanova.

Mi svakako nismo narod za koji se može reći da je delio srećnu suđbinu zemalja gde. su se prl-

rođeni talenat i smisao za lepo udruživali sa, kli-,

mom „srećnog spokojstva i bezbrižnog razvoja. Samo u jednoj dt svoje kulturne prošlosti „prevazišli smo nacionalne granice i dali dela koja .su ušla u riznicu najvećih ostvarenja svetske umetnosti. Mileševo, Sopoćani i Gračanica su naš ponos — i za ono što kasnije nismo rekli. Jer, sve što se kasnije stvaralo od Dunava do Jadranskog Mora, na prostdru qde pustošenja i razaranja nikad nisu bila dovoljna za pređah i oproštaj, đokaz je vital

arvayk 3) +

nosti, vredno je poštovanja i dostojno proučavanja — samo zato što je naše, Istorija umetnosti je u

suštini nepravedna: ne priznaje okolnosti, ne oba-

zire se na uslove, ona ceni samo ostvarenja.

Zato su iznenađujuće vesti koje od prošle go' dine.dolaze iz Mileševa da se:ovo remek đelo evrop

skog slikarstva XIII veka nalazi u stanju koje mora ozbiljno đa zabrinjava. Konkretno: portret

ktitora, kralja: Vladislava, za koji ·je Andre Grabar; pisao da „obeležava' etapu u istoriji evropškog. sli-

karstva' i. evropskog - portreta“ ugrožen je· do te

mere -da .bi·jači .potres. bio: dovoljan: da fresku, od- ·

voji od ziđa' i trajno uništi, Pred ovom činjenicom

. cifra. od 209 muzeja, koliko ih: danas ima približno · „ registrovanih:'na teritoriji FNRJ i materijalna sred-' 'izdržavanje,

stva koja đaje zajednica za njihovo prikazuje .se«u~drukčijem:· svetlu. · i tr: Primer Mileševa! nije usamljen. On” je samo

očevidniji, ; jer je' reč: 0. spomeniku slikarstva.naj-“.

veće: vrednosti. Sudbina' jednog” 'drugog ' velikog spomenika, Dečana, nije. niinalo: bolja, Vlaga::'koju propušta krovćozbiljno šteti živopis i tragovi uni-

OOU · ~: # , (3 a

_ Glasovi paz

KOLIKO SU REALNI SADAŠNJI RAZGOVORI O RAZORUŽANJU

Apel do apela„ zahtev do za-. hteva.... s

· Svet, čovečanstvo, . gotovo be izuzetka traži da se nešto preduzme, nešto efikasno i brzo, đa bi

. se zaustavila, besomučna samoubi-

lačhn trka. Više to nisu ,usamljeni, pionirski glasovi — sada su usamljeni oni koji se tome aodupiru, toliko usamljeni' da gotovo ne mo= gu da govore. . :

Celokupna wvetska javnost zahteva, da se, kao prvi korake ka opštoj, pobpunoj zabrani atomske energije u ratne · svrhe, prvo obustave dalji eksperimenti nuklearnim „oružjem, bilo to w Nevadi, u Sibiru ili na Božićnim Ostrvima. -

'Jer, nije reč samo o tome da. bi — u slučaju atomskog rata svet-

| Bkih razmera — ·čovečanstvo bilo

suočeno sa potpunom, sveopštom katasitrotom od koje se, najvero= vatnije, nikada. više i ne bi oporaviko. Opasnost je postala mnogo suptilnija i neposrednija: već sada, kao rezultat dosađašnjih, a naro~

· čito buđućih nuklearnih eksplozija,

mi smo izloženi bezgraničnim opas&nostima, čije razmere ustvari na-,

upotrebe ·

uka .još I nije u stanju da sasvim izmeri, pretskaže, ali koje su dovoljno velike i dovoljno realne da potstaknu hiljade i hiljade najučenijih glava na području atomistike da podignu svoj glas protiv daljeg nastavljanja proba ”~nuklearnog oružja. .

Stroncijum ·90, otrovni elememat,

. plod. atomskih 'eksplozija ·lebdi kao e ' • • *

Đuka JULIUS

stravična, nevidljiva, ubitačna prašina nad horizontom naše — uzeto u smislu svetske — budućnosti. U prašini, u kiši, u mleku i hrani, u ljudskom „organizmu, u WAmerici, Japanu — svuđa ga, sve češće, i u sve većim količinama, „otkrivaju zabrinuti naučnici. Neki tvrde da se on u atmosferi nad nama nalazi već u količinama dovoljno opasnim da znatno povećaju smrtnost našeg pokoljenja, neki opet kažu da će se to tek đesiti — ali niko. ne osporava da je opasnost realna, razilaze . se. samo .ocenjivanju

Y

njenog stepena. Laici kažu đa je promenjena klima zbog eksplozija, i teško im se može dokazati da to nije tako. Da li je štrašan grip što hara Azijom vezan sa nuklearnim „pečurkama, je li otpornost organizma smanjena zbog radioaktivnosti, pa otuda tolike žrtve te bolesti?

Mi još premalo znamo o nuklearmim opasnostima. Ali i ono. što naslućujemo dovoljno je, i suviše. Ljudi širom sveta postali su u poslednjoj godini-dve dana svesni

.atomskog rizika. Prvo su shvatili

šta bi značio atomsko-vodonični svetski obračun: otuda „pritisak svetske javnosti u pravcu popuštanja zategnutosti, i razoružanja, pritisak o kome vlade velikih momaju da povedu računa. Onda, u poslednjih nekoliko meseci, naši sugrađani na ovoj planeti shvatili su da nije dovoljno samo sprečiti upotrebu postojećih bombi, već da je i samo eksperimentisanje ovim ubitačnim oružjem potencijalno itekako opasno: otuda zahtev koji postaje sve uporniji, određeniji — đa se i isnmrobavanja zabrane, Nastavak ma 95- strani

štenja mogu se. pratiti iz. godine u-godinu.. U Gračanici sloj čađi od sveća, star verovatno Koliko i sama crkva, zaklanja pravu sliku o vrednosti fresaka i pri fakvom stanju nemoguće je zamisliti jednu ozbiljnu naučnu analizu. Izuzev Sopoćana i Bogorodice Ljeviške u Prizrenu gde'su uspešni restauratorsko-Kkonzervatorski radovi vršeni u toku poslednjih godina, nijedan veći spomenik srpske srednjovekovne. umetnosti ne nalazi se u stanju potpune sigurnosti. Sa onim „manjima“ situacija je još teža.

Za ovakvo stanje bilo bi nepravilno Kriviti Zavod za zaštitu spomenika kulture NR Srbije, koji se brine o zaštiti navedenih objekata. Materijalna sredstva kojima on,raspolaže su isuviše minimalha da bi postao, institucija koja bi u svemu odgovorila svojim zađacima i obavezama. Njegov “godišnji budžet ne prevazilazi budžet nekoliko 'provinćiskih, muzeja u našoj zemlji. ? |

TI dok .je,takva situacija sa Zavođom, dotle svi

. gradski muzeji . kao :samostalne , ustanove imaju · skoro redovno upravnika, jednog ,ili više kustosa, računopolagača i ostali' tehnički personal, zatim rezervisana materijalna sredstva.za otkup i pove-

” Ćanje- zbjrki, arheološka. iskopavanja i.sl. Kad bi.

"Se jednim strožim, .evropskim, merilom, procenjivala „vrednost svih tih,zbirki i izloženih eksponata, teško da bi najveći deo.tih muzeja mogao da nosi

.ovo,ime. A nije isključeno đa-bi stavka „iskopava-

„nja“ praistoriskog “anonimnog · stvaralaštva! koju

'poseduju dva do tri provinciska muzeja možda bila ·

. dovolina: đa' se. konzervira- jedan:nacjonalni; spome~

nik najveće vrednosti i portret, koji „obeležava etapu, u. istoriji evropskog slikarstva i evropskog portreta“. :

Navedeno poređenje je samo jedan, flagrantan primer anomalije, čija bi se lista mogla povećati do te mere da se.ozbiljno može postaviti pitanje: zar je toliki-broj muzeja uopšte potreban u našoj zemlji, pogotovo ako ono što.je najvrednije u njoj nije ni izbliza osigurano ođ zuba vremena? Zar se pozitivne težnje za proučavanje lokalne prošlosti ne bi mogle usmeriti skromnijim.putem? Zar profesori istorije u zajednici sa svojim učenicima i gradskim Savezom boraca ne bi mogli da, uspešno obave najveći deo posla, i sa skromnim. školskim zhirkama i povremenim godišnjim izložbama učine za svoju sredinu ono isto što i muzeji sa: milionskim budžetima? .

Konačno, to pitanje treba ostaviti muzejskim stručnjacima da ga,rešavaju na način, koji smatraju da je najbolji, Ali, odvajajući znatna materijalna sredstva (nije. pitanje,iz kog budžeta: gradskog, republičkog ili savežnog!) za. čuvanje spomenika svoje kulturne prošlosti, zajednića' s punim pravom očekuje da na prvom mestu bude čuvano. ono što je najlepše i najvrednije. ., ;

ra Zorcon Morkuš

1) Prema zvaničnim podacima, u 1955 godini na teritoriji PNRJ bilo je 196 državnih muzeja, a 15 se' nalazilo u formiranju. Ovoj“cifri treba prido= dati desetak privatnih muzeja, odnosno zbirki od koiih neke! nomaže. država.