Књижевне новине

istovremeno,

verziju mapisavši Prolegomenu -sawaku buduću metafiziku.

Mastavak sa 3 slane _ Kantova filozolija je imala i svoju društvenu funkciju. Pre svega, krilikom racionalne teologije. (OCna ic) Marksovim rečima, »nemačka teorija Francuske revolucije«, jer je težila da wm oblasti misli izvrši ono što su Prancuzi postigli revolucijom. Ona je bila w ono vreme jedini »otpor« zaoslalom pruskom {eudalizmu i pruskoj reakcionarnoj {[eudalnoj ideolcsijH. Qna je bila »prokrijumčareni« uvod m početak buržoaske reyolucije

1848 godine m Nemačko;j..

Prilazeći Kantovoj Kritici čistoga ·

uma, naš savremeni čitalac srešće se 5 jednim jezički, stilski i sadržajno

'vahredno složenim, ali ne i nerazum'ljivim tekstom. U drugom, ovih dana objavljenom, srpsko-hrvatskom »Kullqrinom« izdanju Kritike čistoga uma jezičke i stilske poteškoće wblažene 5U M najvećoj mogućnoj meri. Me- · člutim, opšte mišljenje koje u tom

pogledu vlada ukazuje da je Kritika čistoga uma teško i nerazumljivo delo. Na to su ukazali već njeni prvi čitaoci s kraja XVIII veka. Ovo, delimično · objašnjava činjenicu zašto prvo izdanje Kritike čistoga uma 1781 godine nije naišlo na poželjan prijem i zašto je 1783 godine Kant objavio njenu skraćenu za

Naprimer, Hajnrih Hajnce ic Kantov stil duhovito nazvao »Packpapierstila. Albert Lange sa kategoriše kao »ćoškasti« stil, a Kantov najverniji sledbenik, Šopenhauef, maziva ga waiymmm sHlom koji se odlikuje sjajnom” suvoparnošću.

Jezičke i stilske poteškoće uslovMiavaja da su Kantova dela nepri-

'stupačna i samim Nemcima. Viktor

TD. Zonenfeld ističe da »težina samoga predmeta skopčana s teškim i nezgrapnim stilom čini ...proučavanje Kantovih djela dvostruko ieškim«, a kao'potvrdu toga stava navodi. da je Emil Kin izdao Prolegomema u posebnoj jezičkoj obradi prevevši Kanta š* nemačkog na nemački.

Međutim, mopšte uzev, ove poteškoće nism nesavladive..Niti se Bifonov. stav: stil je čovek može odnositi ma Kantovu filozofiju i KMritiku čistoga sma. ;

Na srpskohrvatskom jezičkom podtučju prevedena su dosada sva osnovna Kantova dela i nekoliko manje vaŽnih. Istoriski i programski, ovaj proces je otpočeo objavljivanjem Spisa e pedagogiji (Beograd, 1922), Krilike čistoga uma (Beograd, 1992) i rasprave Večni mir (Sarajevo, 1936) da bi posle rata dobio veoma inlenzivan zamah objavljivanjem. rasprava Prolegomena za svaku buduću mcetafiziku i (Osmovi metafizike morala (Zagreb, 1953), manjeg spisa O Jepom i uzvišenom (Beograd, 1955), Kritike praktičnog: uma (Zagreb, 1956) i Kritike moći suđenja (ZŽagreb, 1957).

Priptemtanjem drugog izdanja Kritike čistoga uma izdavačko preduzeće »Kultura« rukovodilo se, prce svćga, potrebom za jednim kritičkim i dokumentarnim izdaniem na srpskohrvatskom jeziku. Tako je učinjen napor da se, ponovnim prevođenjem poDedinih mesta i poglavlja i generalnom korekcijom predratnog izdanja, sadašnje izdanje jezički i stilski prilagodi savremenom srpskohrvatskom jeziku, da se kritički opremi svim

· dokumentima koji čine razliku izme-

du Kantovog prvog (1781) i drugog (1787) izdanja i da se posebnim primedbama ukaže na nedovoljno jasna mesta u čijem tumačenju se razilaze mazni Kantovi interpretatori. UJ tom smislu je prevodilac D-r Nikola Popović postigao izvanredan rezultat. Naime, sadašnji prevod je — u po-

gledu jasnosti, jezika, stila i efika-

saosti mpotrebe priloženih dokumemata — daleko iznad prvog izdanja. "Time 5e wmnogome olakšano čitanje i stadiranje ovog, i onako veoma teškog, filozofskog štiva.

Ove izdanje Kritike čistoga wma opremljeno Je i izvanredno studioznim i iscrpnim „predgovorom profesora D-r Veljka Koraća, našeg eminentnog poznavaoca klasične nemačke f{ilozo-

-lije. Ono što predgovor D-r Veljka

Koraća naročito karakteriše kao znaćavam rac jeste, pored oslalog, činiemica da njime, najzad, dobijamo prvmw

kompleksnijn domaću marksističkn

'stodije o istoriskoj i stvarnoj vYrednosti Kantove Kritike čistoga uma n

odmnosn na razvitak klasične nemačke filozofije, pojavu i razvitak filozo{ije marksizma, kao i razvitak integralne filozofske misli XIX i prve

„polovine XX veka.

Uopšte, može se reći da ie ponov-,

v

'wim izdavanjem Kritike čisioga uma

mčinjen trajan i značajan korak na planu obogaćivanja naše kulture w smislu prevođenja vrhunskih ostvaremia ljudske misli i akcije i, time, našeg potpunijeg uklapanja u opšti kulturni razvitak. Izdavačko preduze-

će »Kultura« još jednom je pokaza-

lo svoju spremnost i, istovremeno, sposobnost da rešava i najsloženije zadatke u oblasti izdavačke delatnosti, Franc GENGLE

GRAFIKA

· Branka Sotre

Izložba drvoreza Branka Šotre došla je bez žurbe, posle godina tihog i poštenog napora da se cCrno belom tehnikom fiksira jedno specifično osećanje za obilje prirodnih formi, a zatim, da se kroz odnose tih formi saopšti jedan autentičan umetnički doživljaj.

Polazeći uvek od realne percepcije stvarnosti, od doživljaja prirode kao pejzaža, isprva, a zatim, jednog određenog dela u njoj, od doživljaja stabla i stenja, grafika Branka Šotre pokazuje dve varijante, dva viđa transponovanja prirođe. Na izložbi oseća se to kao dve grupe radova. ı

Prva grupa grafika, po shvatanju je ilustrativno dekorativnog karaktera. Mada tehnički besprekorno izvedeni, ne prelaze-ovi radovi okvire uobičajenih drvoreznih rešenja (Suve jele br. 20, Mesečina br, 56, Predvečer br 15). U sklopu izložbe deluju oni kao umetnikovo vraćanje na počelni izvor inspiracije, Kao pređah u traženjima adekvatnog izraza za doživljaj, kao kao kontrola pređenog puta,

Drugu grupu karakteriše jedan analitičko sintetički postupak koji daje niz likovno bogatih i originalnih rešenja. Sadržajno ovi su radovi kompleksniji a u doživljaju dublji od onih iz prve grupe. Umetnik*je u njima suzio obim interesovanja, s pejzaža kao celine zadržao se na jednom njegovom delu. Kada analitički priđe detalju, kada se zainteresuje za arabeske koje grade pukotine na kori stabla ili površini stena, kada ga uzbude forme koje one opcrtavaju, Branko Šotra ume da ispitujući fragmente predmeta dođe do neočekivanih likovnih vrednosti, do iznenađujućih kompoziciskih rešenja, do neobično lepih ritmova crno belih ,oblika čiji odnosi ne zaostaju za utiskom kolorističkih vrednosti. Ove grafike pokazuju i formalno, u fakturi, jednu finu jnventivnost, rađena je sa mnogo nerva i osećanja za grafičku materiju koja na nekim radovima dostiže plemenitost starog tkanja. U stvari je ovo, na izgled sužavanje interesovanja, samo produbilo i obogatilo umetnikov likovni doživljaj, koji je doveo ne samo do bogatstva izražajnih mogućnosti, nego pre svega do jednog sasvim modernog odnosa prema „detalju koji savladan analitičkom opservacijom postaje elemenat kojim umetnik gradi jednu novu likovnu celinu. Ovako sintetički „građene kompozicije pokazuju uglavnom dva rešenja. Prvo čine uspravne forme koje površinu dele po jednom specifičmom vertikalnom ritmu sugerirajuči monumentalnost u formi,

a u sadržaju mir, usamljenost, nekad čak verovatno „po zakonima slučaja” i izvesnu „nadrealističku atmosferu (Iz mrtve šume br. 51, Pogorela stabla br. 52). Po temi najčešće su,ove kompozicije varijacije na temu suvih stabala, — U drugom rešenju na uglavnom crnoj ili beloj osnovi, sažeta je kompozicija u zatvorenom mnepravilnom obliku, U sadržaju donosi oma izraz oporosti, izvesnu oštrimu i dmamičnu raznolikost (Krš br. 7, Kamenjar br, 11, Iz planine br. 28).

Po temi ovo je uglavnom obrada

. predela krša i stemja.

Drvorezi Branka Šotre po novini gledanja na forme iz prirođe, i po autentičnosti doživljaja kojim su komponovane, po prisustvu čoveka koje uvek sugeriraju — vredan su i ličam prilog našoj ·grafici, Dr. Katarina AMBROZIĆ

LASLO GAL:

„Pesma o bednom ribaru“t

(»Forum«, 1959)

U zbirci novih pesama Lasia Gala, ima pesama i apstraktnih i „Yomantičarskih, skoro „parolaških i kranje rezignatorskih i pesimističkih, napisanih u slobodnom stihu ili u strogom ritmu, artističkih i sličnih narodnim popevkama, ali sve one nose jeđan zajeđnički ton koji đaje celovitost zbirke i pečat vešte i iskusne spisateljske ruke. oseća starim i

možda, oprašta se.

od davno

Oprašta se od đetinjstva,

Podne u duši

U duši mi je podne.

Sjene sw naše razmaknule

pod istim suncem. Vietra nema.

Samo tvoj dah

duboko iza horizonta uzvisujc moje vjeđe,

Na raskršću 2

najljepša...

na ovom raskršću,

zimi po snegu

oblim neravninama koje nisu brežuljci

zavejani čekanjem.

kukova i srca

Mislila si

na tuđim ležajima

Da nisi danas došla sutra bih grlio tvoju senku namenjenu mojim oklevanjima

Zaklinjem te, ostani takva kakva jesi,

niko ne voli prošlost pa si je ostavila raskomadanu

Tu, ma raskršćn svakodnevnom (gdje sjene ostaju bez imena) tvoja duša stoji svučena do ljepote.

Prilazim da te sakrijem od radoznalih očija slučajnika.

I neka ti duša uvijek ostane

odakie ne znam na koju ću. stranu.

Frano VODOPIVEC

Sbomenici

Kad prolazite gradskim parkom

zasltanite i odajle poštu

To su mladi ljubavni parovi

Dobrodošla

Ti si mi došla bez ramena

Mile STANKOVIĆ

Akcenat · knjige je tuga. Gal se, po prvi put

- sjacima

mrtvih učitelja i ubijenih drugova, od nemira svoje mlađosti, od gradova, od oluja koje su mu čupale kosu i žena koje nije umeo pređano da

voli. A. opraštanje i rastanci uvek su tužni, Pa ipak, i u tom nagoveštavanju odlazaka nema ni gorčine, ni tragike, nego prkosa i veđrine. Gal je dozvolio jednom raspoloženju da ga ponese i da se salije u Knjigu, ali ne i da savlađa borački odnos prema životu i njegovim problemima i jednu blagu ironiju, koja ne dopušta nikakvom «patosu da pobedi.

Jedinstveno u ovoj knjizi je, kako

Jedan pesnik uspeva da sa peđese-

tak pesama dodirne najrazličitije teme za neke od njih bi čovek rekao da uopšte nisu za liriku: jer Gal piše i o informbirou kroz metarore naravno — ali i o Sutjeski, domovini, zajedničkom životu Srba i Mađara u. Vojvodini, isto tako kao

„0, Svojoj sudbini »čovek"sa ravnice '

ne uspne se visoko«, o mrezignaciji svojih godina, o tome da je ovaj Svet — svet učitelia, pa opet anegdote u stihovima o ribarima i prouprkos svemu tome, između korica knjige nisu razbačeni raznorodni stihovi, nego je saliven jedan pesnički opus kompleksan ao živof. Gal formom svojih pesama niukom slučaju nije ničiji epigon iako je njegova generacija u svoje vreme rasla pođ jakim Adijevim uticajem, kome se ni srpski vojvođanski pesnici, kao Vasiljev i Crnjanski, nisu mogli da otmu — ali baš raznorodnošću tematike i većtinom treTtiranja takvog materijala, „potseća na najvećeg mađarskog pesnika ovog veka. Zanimljivo je i da je Galova pesnička faktura daljnji razvoj najbolje trađicije tipično mađarskog stiha, đok je sadržina pesama i misaoni svet po sadržini i iđejno tipično jugoslovenski, tako da je Galova knjiga i u tom pogledu srećna bpesnička sinteza najboljih stremljenja duhovnog života Mađara u Vojvodini. Ivan IVANJI

* * *

ERSKIN KOLDVEL:

Mala božja njiva (Minerva, 1958)

WU nizu knjiga u kojima je Koldvel đao jednu od najgrotesknijih slika američkog Juga i ujedno se afirmisao kao pisac retkih mogućnosti i analitičke snage, Mala božja njiva preistavljia jedno pbosebno poglavlje složene i protivrečne američke slvar-– nosti. Ova knjiga prvi put je objavljena 19933 godine i proslo je neshvat ljivo da jedno izvrsno delo ovako kasno postaje pristupačno našoj ČItalačkoj javnosti.

Koldvel jie po mnogo čemu speciTičan pisac: kako u pogledu istine koju njegova dela saopštavaju, tako i u pogledu svojevrsnog metoda pripoveđanja po kome on, već dugo vremena, stoji kao poseban pojam u savremenom proznom izrazu. Njegove Knjige, počev ođ pripoveđaka pa ,do reporiaža, uvek su donosile poneko nemilo iznenađenje za zvaničnu Ameriku i po jednu „novu istinu za običnog američkog građanina. U pogledu specifičnosti materije Mala božja njiva ide dotle da se pretvara u deformaciju ·neprihvatljivu za obična rezonovanja, Sav u elementarnom, Živom i magonskom, oslobođen svake oapsebvacije ı mudy»rovania na račun žŽivofa. MNoldwXel se ovom pula spustio na dao muhljevife Stv.:ipnowti Woja nosi u sebi žesloke protivrečnosti svake Vrste:

„lo teško biti

socijalne, intelektualne i etičke, Zzaustavljajući se najrađe na emocionalnim protivrečnostima koje su u Ssamom čoveku i koje nemilosrdno razapinju njegovo biće. Zanimljivo je koliko su fe protivrečnosti vezane za jeđan objektivni oblik postojanja, a koliko su metodski smišljene da bi se čitalac zapljusnuo nesvakidašnjom slikom jednog' Života na izmaĆu. U svakom slučaju, ima nečeg etički iskrivljenog u porodici siromašnog farmera Taja Taja, gđe svaki muškarac može da »uzme« koju god hoće ženu i obrnuto, gđe se devojke »spanđaju« na očigled ·očeva i braće, gde se, bar po rečima starog Taja "Taja, za jedinu istinu priznaie emocionalna istina ili, bolje reći, erotska istina koja je »jedini pravi Bog« u čoveku. Koldvel je veliku pažnju posvetio baš toj vrsti odnosa u siromašnoj farmerskoj „porodici, očigledno insistirajući na perverznim oblicima njihovih ispoljavanja, Sa izvesnim „literarnim ·sladostrašćem. opisao je brojne scene najintimnijih erotskih izliva, ali daleko od pokuŠšaja da nekim višim ijudskim normama označava smisao ili besmisao određenih postupaka. On je w žiži života, u srži zbivanja i ništa ga ne

zanima osim ogoljene, razvenčane, elementarne istine. Pretežno socijalan pisac, „Koldvel

je i ovoga puta ubacio iu Kkomponentu i io osobito snažno i potresno u sudbini tkačkog radnika Vila. Ali ova socijalna komponenta, koja čini posebno poglavlje ovog romana, nije shvaćena kao određujuća., Bar ne u

onoj vidljivoj meri koja bi osvetli-. ·'la postupke i neobične sudbine -nje-

govih junaka. Siiče se utisak da je pisac nasumice zahvatio sa dna jedne složene i bremenite stvarnosti koja svakim svojim oblikom pomalo fascinira i začuđuje.

Koldvel je i u ovom svom deln ispoljio neprevaziđenu tehniku i retko majstorstvo pripoveđanja. Ovo je jedna ođ njegovih „najzanimljivije napisanih Knjiga. Komcizan do jezgrovitosti, jednostavan do duhovito= sti, prost do višeg viđa intelektualnosti, on skoro zapljuskuje čitaoca svežim replikama, krepkim i impre=sivnim slikama i jezičkim „obrtima koji čine trajnu i blistavu crtu njeEOvVOgR visokom literarmnog „muajstorstva. Tome je svakako doprineo i prevođ Bore Glišića, koji je do tančina

sačuvao sve osobenosti Roldvelovog

sočnog i Živog jezika.

i

Sava PENCIC * * *

STJEPAN PEROVIĆ:

„Iz radionice velikih majstora“

»Skolska knjiga«, Zagreb, 1958

Način na koji su pojedina književna dela nastala i stvarana često je podjednako uzbudijiv i zanimljiv kao i sama ta Kkmjiževna dela. »Kad biste samo znali, Sonječka, kako je pisac i nositi u sebi sudbinu pisca«, uzdahnuo je Dostojevski u jednom pismu, i ta njegova ispovedna rečenica određuje ujedno smisao i sadržaji ove knjige. Pisac je čovek odgovoran i pred vlastitom savešću, i pred licem svoOga naroda, vremena, istorije; isto. dobno. on je i veliki radnik, skoro težak fizički Yvadnik, koji ftrudoljubivo, muheotpno izgara iz đana u dan, iz noći u noć nad svojim ru-

kopisima, nađ svakom sfranicom svakom rečenicom.

U Knjizi »Iz radionice velikih majs · stora« Stjepam Perović je analizira književno stvaralaštvo Gogolja, Dos stojevskog, Čehova, Balzaka, Flobe« ra, Zole i Prusta, a težište svoga, pos duhvata usmerio je ka osveiljavanju i proučavanju njihovog stvaralačkog ' procesa, njihovih »radionica«, njiho» VO zanata. Zavirivanje na tuđa vra• ta, iza kulisa, u tuđa pisma i dnevnike ođuvek je za svakoga bila pri" vlačna i uzbudljiva pustolovina, Da je upravo isti takav slučaj i sa istra" živanjem radionica i materijala Kknji ževnih majstora. Perović obično nx početku svakog ogleda daje ocene i karakteristike dela dotičnog pisca, & potom opširno izlaže i tumači njegoeve posmatračke osobine, način saKkupljanja građe, izučavanje stvar» nosti, inspiraciju i maštu, stil i preblematiku izraza, postepenost naštajanja Književnog dela od ·zamisii,

nacrta, mnogobrojnih „varijanti da definitivnog ostvarenja.

Perovićevi ogleđi sastoje se ođ njegovih Komentara i, odlo-.

maka iz prepiske pisca, iz dnevnika,

pretežno, memoara i književno-istorijskih monografija i escja, što Perovićevoj knjizi đaje neosporno autentičnu doNajbolja su poglavlja o Dostojevskom i PFloberu,

đok se povodom

PŠkumentarnu vrednost.

Zole, a naročite Prusta moglo duže zadržati »u ra» dionici«, na

objašnjavanju stvara

lačkog postupka, a manje na inter pretaciji likova. U našoj inače oskudnoj stručno-teoretskoj lileraturi knjiga Stjepana Perovića je mnogostruko značajan i koristan doprinos, ufoliko više što je i sam delo pisca koji jc svojevremeno bio zapažen po nekolikim „zanimljivim Kkritičko-esejističkim napisima, m koji je, iz nepoznatih razloga, ka snije prestao da se sa njima pojavljuje u javnosti. M. IT, B,

sadržaja i

SR IIn nap GInun „noza ai,

Uloga književnosti u Drosveti

Viljem Velš, prolesor pedagogije ma Lidskom univerzitetu održao je Svoje prislupno predayanje »Aulo" biografska Mnjiževnost i prosvetna misao«, u kome podvlači potrebu da 5e pedagozi koriste uticajem velikog njiževnog nasleđa, Služeći se Vords vordovim »Uyodom« i Kitsovim »Pismima«, on ilusiruje kako knji ŽeYnost m delinjstvu i mladosti mo" že da razvije svest, osećanje save” snosti i da obogati osećajnost. Takay razvoj ljudshe ličnosti ie dale ko važniji od mehaničkog nagomilanja činjenica. Ovaj argument profer sor detaljno obraduje wu svojoj drugoi knjizi »Korist mašte: prosvelnma misao i literarni um«, a

Izdavačka kuće Lidšovog unjver zilela štampala je, „nedayno,. još jedno pristupno predavanje a lo je »Jezik. kniževnost i nauka« od Nor mana Džefersa, koji je wmnasledie Bonami Dobria ma položaju proleso" ra engleske 2njiževnosti, U svom predavanju on iznosi razyoi vnovof i jednoslavnog stila« koji se formirao O osamnaeslog vek. koji od 108 doba postaje stand-»e ni anele-ki stil icr, »dobra engleska nroza. isto kao j naučna doktrina, je rezultat ekspe , rimenlisania«.

KNJIŽEVNL NOVINE

'