Књижевне новине

7 || i •• (oMatica Srpska«, Novi Sad, 1959)

Od devet knjiga čaveme i e“

. »istorijev prve dve, »Klija« i »Euterpa«, prevedeme su kod nas pre pune 72 godine, Taj posao je obavio poznati istoričar i Rlasičar ZAuugust Mlsić, a izdavač je bila »Matica Hrvatska«. »Klija«

* i »Euterpa« su, tako, objavljene iokom 1887 i 1888 godine u okviru zbirke »P'rijevodi grčkih i rimskih klasika«,

Otada pa sve do danas, naša kulturna javnost je s nestrpljenjem očekivala da se Herodotova »Istorija« objavi u celini. S izvesnih strana su, se ponekad čule čak dosta ošire priSede, koje su u odnosu ma postojeće mogućnosti mogle da budu opravdane samo kao apeli, ali nikako i kao konkretni kritički prigovori. Uostalom, i zbog toga što je u pitanju vrlo obiman prevodilački posao, a, između ostalog, reč je i o problematici vremenski od mas udaljenoj više od dvadesetpet vekova. Prema lome, pred prevodiocem se nalazio dvostruko odgovoran zadatak: prevesti tekst i približiti ga na određeme načine savremenom čitaocu. Svesrdno se amgažujući, ovaj složeni poduhvat su uspešno izvršili prevodilac, komentator i pisac pogovora Milan Arsenić i Izdavačko preduzece Matice Srpske.

Tierodajoxa »lstorijae je, besumnje, jedmo od najvrednijih* i naj“ kompleksnijih ·autentčnih prikaza

istoriskih zbivanja u amtičkom dobu. Ona obuhvata, s jedne strane, sukobe između Azije i Evrope u mitsko doba, a, s druge, razvitak persiske države sve do bitaka kod Plateje i Mikale i opsade grada Sesta. Uz to, prikazujući pojavu, razvitak i poraze persiske države, Herodot koristi svaku pogodniju priliku da se izja-

| 4 Sni i o sadržaju i vrednosti atinskih

demokratskih ustanova iz vremena Periklove vladavine, kada je Atima imala funkciju najvažnijeg uporišta

svih „maprednih snaga | hbelenskog sveta. O vrednosti Herodotove »Istori-

je«, pored ostalog, svedoči i to šlo omogućuje uvid ne samo u razvitak i karakter konkretnih događaia nego pretstavlja i pravu zbirku dragocenih podataka iz majrazličidjih oblasti društveno-ekonomskog, političkog Šš kulturnog života aničhkog sveta. Upravo stoga Ciceron i maziva He. rodota — ocem istorije.

O samom Herodotu nema autenm- ,

tičnih podataka. Sve što se o njemu zna, rezultat je raznovrsnih komparalivnih istraživanja. | Čak mi sam Herodot, po običaju antičkih pisaca, nije o sebi oslavio potrebne po-

" datke. Ali je zato ostavio poruku kojom „preporučuje svoje delo čitaocima,, pporukw iskrenu, naivnu ali sugestivnu: »Ovo je pregled istorije Herodota Halikarnašanina, 'koji je napisan radi toga da se vremenom ne bi umanjio zmačaj onoga šio je čovečanstvo stvorilo, te da velika i divna dela, i ona koja sw stvorili Heleni, ao i oma koja su stvorili varvari, ne bi bila zaboravljena ...

/

PLATON:

Poslednji dani Sokratovi

(»Kultura«, Beograd, 1959)

Platomovi dijalozi mnemaju samo izrazitu istorisko-filozofsku vrednost ı važnost, već se smatraju i izuzelno značajnim | „jliterarnim ostvarenjima uopšte, Platon nije samo filozof, om \e — istovremeno — jedan od onih klasičnih pisaca koji su svom litevrarnom izrazu poklanjali veliku pažnju. Može se čak tvrditi da je zahvaljujući, između ostalog, i tome Platonova filozofija mogla' da proizvede iako snažan istoriski uticaj ma razvitak ljudske misli. Jer, Pilatonov izraz je zadivljujuće jasan, a izlaganja — inače veoma složenih i raznovrsnih filozofskih problema su stilski jedimstvemo skladna i sugestivna. Sve to, u literarnom pogledu, Platonove dijaloge čini pravim remek-delima.

Takvo jedno remek-delo je i Platonov dijalog »Fedom« inače — za shvatanje „Platonovog objektivnog idealizma — 3Qjedan od najvažnijih ijaloga. Naime, Platon u »Fedonu« — kao i u dijalogu »Teajtet« obrazlaže i svoju teoriju spoznaje, i to u direktmom protivstavw shvatanjima altomista Demokrita i sofista Protagore. Po Platonu, do istinskih saznanja se me može doći čulima jer »telo je tamnica duše« — nego jedino sećanjem besmrine duše na svet ideja koji je oma posmatrala

t\

pre ulaska w telo. Duša, radi spoznaje istine, ireba da se potpuno odvoji od tela, uopšte se ne OSVIćući ma čula, to je upravo suproino itvrđemjima sofista Protagore i atomističkog materijalista Demokrita. Protagora, maime, smatra da je jedino »čovek ... merilo svih stvarić, a Demokrit da su čula osnovni Izvori saznanja, i

Ogromni istoriski značaj ove pro" livrečnosti u shvatanju procesa sa” zmanja i riterija istine od strane Platona i Demokrita, kao i ostalih mnačajnijih pretstavnika antičke filozofske misli — uočio je i tačno definisao tek Karl Marks wu svojoj doktorskoj disertaciji »O «razlici između Demokritove i Epikuroye filozofije prirode«. A, Lenjin, ističući borbu materijalizma i idealizma kao jednm od poluga istoriskog razvitka ljudske misli, govori o idealističkoj Platonovoj liniji i materijalističkoj Demohritovoj liniji u filozofiji,

Dijalog »Fedon« spada u jednu užu grupu Platonovih dijaloga posvećemih Sokratovoj smrti, U ova grupu neposredno ulaze još i dijalozi »Odbrana Sokratova« i »Krilon«, napisdni pre »PFedoma«ć, a odmah posle Sokratove smrti (399 godine pre n. e.). To i jeste razlog i kriterijum njihovog objavljivanja u posebnoj knjizi nazvanoj »Poslednji dani Sokratovi«. |

Izuzetno tečan i jedinstveno studiozan prevod ova tri poznata Platomova dijaloga ostvario je naš emimentni helenista dr. Miloš N. Đurić, koji je — pored toga — napisao i temeljit predgovor e Platonovom Žživotu i delu, a na kraju knjige dodao i iscrpne komentare.

| Franc CENGLE

·

KNJIGE SA POPUSTOM O KNJIGE SA FOPUSTOM O KNJIGE SA POPUSTOM

POVODOM DESETOGODIŠNJICE IZLAŽENJA NAŠSEGA LISTA, A U SARADNJI SA IZDAVAČKIM PREDUZEĆIMA, OMOGUĆILI SMO SVIM ČITAOCIMA DA

SA POPUSTOM

NABAVE, IZDANJA IZDAVAČKIH PREDUZEĆA

KNJIGE MOŽETE DOBITI ZA GOTOVO I NA OTPLATU.

»KULTURA« »PROSVETA« »RAD«

»SRPSKA KNJIŽEVNA ZADRUGA«

»ZORA« / »MATICA HRVATSKA« »SVJETLOST«

POPUSTA OD 10 DO 15%.

OD NAREDNOG BROJA POČEĆEMO DA OBJAVLJUJEMO

VISINA VISINU ·

POPUSTA ZA SVAKO FREDUZEĆE. ISTO TAKO NAJAVIČEMO I IMENA OSTALIH IZDAVAČKIH PREDUZEĆA. KOJA ĆE TAKOĐE UČESTVOVATI

U OVOJ AKCIJI.

U SVAKOM BROJU NAŠEG LISTA NAĆI ĆETE KUPON KOJI ĆE

GLASITI NA JEDNO OD NAVEDENIH ! PREDUZEĆA

I OD ONIH KOJA

NAKNADNO OBJAVIMO. SLANJEM OVOG KUPONA IZDAVAČU VI ĆETE DOBITI KNJIGU KOJU ŽELITE SA POPUSTOM I TO IZ OBLASTI

BELETRISTIKE — DOMAĆE I STRANE

POPULARNE NAUKE FILOZOFIJE DEČJE LITERATURE

REČNIKE. ENCIKLOPEDIJE ITD. BOGAT IZBOR DOMAĆE I STRANE KNJIŽEVNOSTI

OMOGUĆIĆE

SVAKOM LJUBITELJU DOBRE KNJIGE DA ZADOVOLJI SVOJ UKUS.

BIBLIOTEKE — ČITAONICE — DOMOVI

JNA -- ŠKOLSKE ZADRUGE —

RADNICI — UČENICI — STUDENTI — UČITELJI —' PROFESORI OBRATITE PAŽNJU NA SLEDEĆE BROJEVE NAŠEG LISTA · KORISTITE KUFON KOJI ĆE VAM OMOGUĆITI DA DOBIJETE KNJIGE

SA POPUSTOM

ISKORISTITE OVU IZVANREDNU PRILIKU 1 POVOLJNE, USLOVE · KOJE VAM PRUŽAJU NAŠA IZDAVAČKA PREDUZEĆA

A. J. LUR3E:

Portreti učesnika Pariske komune

(»Naprijed«, Zagreb, 1958)

Pariska komuna je jedan od onih istoriskih događaja koji su nedvosmisleno ukazali ma iok i perspektivw daljeg razvitka ljudskog dru." štva. Ona je, Lenjinovim rečima, podigla duh miliona radnika, grodubila njihove nade i privukla njihove simpatije na stranu socijalizma. Zato delo Pariske komwne nije umrlo, zaključuje Lenjin. FE neće mi umreti, „Likovi komunara ostaće trajan primer herojske revolucionarnosti i proleterske solidarnosti, kao i mepresušni izvor brojnih naučnih istraživanja. ,

Literatura o Pariskoj komuni je danas veoma obimna. Samo do početka ŽŽ, veka opširne studije i knjige o „Pariskoj komuni mapisalo, 'je preko četrdeset autora. Broj stuija i autora je, međutim, naglo porašlao posle Oktobarske revolucije. Izmzimajući spise klasika marksizma o Pariskoj komuni, „neophodno je istaći da prva grupa obuhvata ona ela i ome autore koji Pariskoj komuni prilaze s ciljem da pojedinačne događaje što vernije literarno obrade i da ih — polazeći od toga — dosledno uopšte. U) tom pogledu se naročito ističe delo »Istorija Pariske komune« čiji je autor' Prosper Olivije Lisagare inače alktivmi učesnik Pariske khomune. „U drugu. grupu spadaju ona dela čiji autori nastoje da na osnovu literature iz prve grupe dođu do određenih opštih zaključaka o pojedinačnim ličnostima ili problemima. | U ovu grupu se može svrstati i H.urjeova zbirka manjih studija nazvana »PĐortreti uče“ snika Pariske komune«.

Lurje nam u ovoj knjizi daje portrete dvanaestorice aktivnih uče "snika | Đariske komune (Varlem, Frankel, Seraje, Fere,· Rigo, Flurans, Delekliz, Mišel, MDombrovski, Vroblevski, Jelisaveta Dimjirijeva ı Ana Vasiljevna Žaklar). Međutim, ovo Lurjeovo delo se karakteriše mekom specifičnom i pomalo dogmatizovanom »kritičnošću«, Lurje je ori

· jentisan ma analiziranje 'ideoloških sirujanja u radničkom pokretu onog vremena i pošio polo nastoji da golovo do u detalje odredi ideološke pozicije komunara, Pored toga, knjiga je faktografski preopterećena.,

Opširan predgovor, koji je napisao B. Aleksejev Popov, ie dogmatičan i, takođe, vrlo »kritičan«. Ovaj predgovor, maime, nili je informalivan mili ima značajniju | „maučnu vrednost.

Prevod dr Srećka Šilovića ie izvrstan, Ps

prvom redu ma načm prikazivanja psiholoških promena koje se zbivaju mu 'Tranifihm omog momenta kad rec“ šava da radi svoje dece učimi ono šlo je čitavog živola izbegavao, Ti edlomci u romanu teku glatko; pričanje je komcizno i originalmo. SliČne vrednosti nalaze se i u opisima života knjigovodine porodice koji imaju mnogo zajedničkog sa scena ma iz neorealističkih filmova. Jedimo su dijalozi nešto slabiji; autor u njima ne dostiže svoju pravu meru. Pojedine rečenice zvuče naivno, ca i banalno; ali to traje samo koji iremutak, Takvih mesta, uostalom, ni u dijalogu, nema mnogo, a savremenost književnog postupka i humanizam piščev uspevaju da zadrže do kraja pažnju čitalaca.

lako, možda, nije veliko delo (sa svim atributima koji se uz to poč” razumevaju) | „ovaj roman pokazuje da u najnovijoj italijanskoj literaturi ima pisaca koji nesumnjivo, Za“ služuju pažnju jugoslovenske čita-

lačke publike, . Ivan SOP

LJUBISAV MARKOVIĆ:

O kom umističk om · društvu

(»Marodna Knjiga«, Beograđ, 1959)

Pojava knjige F.jubisava Markovića »O komunističkom društvu« vredma je čitaočeve pažnje. To je kratka, koncizno pisana brošura koja ma slotinak skranica osvetljava, sa našeg, socijalističkog slanovišta, buduće besklasno društvo.

Piščevo izlaganje najviše bazira na irećoj knjizi Marksovog »Kapitala«. U najinteresantnijem delu knjige govori se o cilju proizvodnje u komunizmu, radnom danu, podeli rada, ukidanju profita i planiranju reprodukcije „društvenog | bogatstva. Čitaocima preporučujemo da obrate pažnju na poslednje odeljke knjige

" m kojima se govori o nižoj i višoj

NINO PALUMBO:

Put u propast

(»Džepna MKnjiga«, Sarajevo, 1059)

Savremeni italijanski | prozaista Nino Palumbo u ovom romanu (nagrađenom 1950 godine | nagradom,

»Gracija Deleda«) pokušava da otkrije uzrok siromaštva i propasli jedne skromne činovničke porodice.. Obuhvatajući vremenski svega nekoliko dana, „om prikazuje prelomne momenie m životu knjigovođe 'Tranifila — pokušaj da se pomoću primanja mita izvuče iz bede i da poboljša hranu svojoj bolesnoj deci. Ni ovaj poduhvat knjigovodin uc uspeva, kao što mu ni dotle ništa nije uspelo. Falsifikat koji je om, činovmik poreske uprave, izvršio za račun bogalog trgovca Terinija i njegovog advokata Benedetija, otkriva se. Imajući u vidu njegovo dotadašnje solidno službovanje · direktor ga mne predaje istražnim organima vec ga primorava da podnščse ostavku. Slični sižei su često obračđivani, ali Palumbo uspeva da u svoje delo unese nešio novo. To 5e odnosi u

fazi razvitka Nomunizma.

Na poslednjim siranicama, kada govori o socijalističkoj revoluciji Marković kaže:

— Socijalistička revolucija, koja čini epohu smene kapitalizma komunizmom, jeste u svemu potpuni društvemo-ekonomski prevrat, | neupore= divo dublji i viši od svih koji su se zbivali u dosadašnjoj ljudskoj isto

riji,« Miodrag MLADENOVIĆ

LEON URIS:

Otsustvo do buđenja

(Otokar Keršovani«, Rijeka, 1959)

Ratni roman Leona Urisa »Bojni krike koji se od našeg izdavača pojavljuje prekršten. u »Otsustvo do buđenja« (razlozi za ovo prekrštavanje potpuno su nejasni), posvećen je jedinici u kojoj se autor nalazio kada su američke invazione trupe kremule u veliki pohod na Maršalska ostrva, Taravu, Solomonska ostrva i Sajpan, U izvesnom smislu ova posveta prejudicira i jedam sud o ovoj knjizi. stvari, autlor daje sliku grupe mladića koji su različiti, kako 'po svojim karakterima lako i po vaspitanju koje su dobili. Oni se nalaze u jednom velikom regrulnom ceniru mormaričke pešadije, tu doživljavaju suočavanja sa vojničkim drilom i od blagorodnih farmera ili bezbrižnih igrača bezbola postaju ono što se tako jednostavmo i tako prosto u korpusu mornaričke pešadije uzdiže iznad svih vrednosti sveta; a to je: biti MARINAC. /Zatim, autor nemoćan da prebrodi i prevaziđe linearnost i ograničenosti jedne takve odredbe kojom se identifikuje čovek sa pojmom: biti marinac, često zapada ·u kič, idealizira ramu hrabrost, dovitljivost i sreću, | Japance prikazuje kao beslovesne ubice, a svoje kolege po oružju kao vedre i zdrave momke koji se sa jednim mneverovalnim oplimizmom' i umorni i gladni i izmučemi bore za ideale pYroklamovane u Vašinglonovoj deklaraciji, svaki čas. pomavljajući da oni, elo, znaju zašlo se bore.

Leon Uris je bteo da liči na, Nor-

mana Majlera i. na IHrvina Šoa, ali

je razlika u tome, šio njegova knjiga kao da je napisana po narudžbimi Dentagona, dok se to za romane »Miladi lavovi i »Goli i mrtvi« wopšle ne može rcći. B. P.

“+

TTOAGO TVANISEVIC:

Karte na stola

(»Zora«, Zagreb, 1959)

Prvu pripovetku iz ove knjiss Drago Ivanišević je objavio ~ još 1936 godine. To je »Majđan na dohvatu ruke«, i taj tekst nalazi se sađ na čelu njegove zbirke »Karte ma stolu« U toj prozi, pretežno, preovlađuju „autobiografski motivi: sećanja i detalji iz detinjstva u atmosferi Prvog Svetskog rata, mlađićske avanture i studeniske čežnje, odjeci i Vvrilozi OVOg našeg Vvremema. Međutim, izuzev »Majđana na dohvatu ruke« ta je proza bez dramskog intenziteta i Konciznosti, Ww pripovetkama »Prije zaborava i »Leo, „sunce u rujnu i drugi ili

'Karte na stolu« zapaža se autorovo

nastojanje da umesto poelske altmosfere i raspršenih detalja ispriča i zaonruži jednu fabulu, što mu ie, uprkos mestimičnoj iskonstruisanosti, uglavnom pošlo za rukom. »Leo, sunce u rujnu i drugi ...« deluje literarizovano i bizarno. Tek u pri poveci »Prije zeborava« Ivanišević je uspostavio Kontakt sa savremenom temom, i Živo, dinamično igpričao jeđnu istoriju u Kojoj se ocrtavaju — ili bar naslućuju neki ođ aktuelnih i akutnih proble= ma Moje nameće život. Zbog toga ić ta pripovetka vredna i značajna, A takve pripovetke u našoj savremenoj, tekućoj književnosti mogle bi se na prste izbrojati „..!

M. |. B.

VLADO STOPAR:

"Tragom Odisejevih putovanja (NIP«, Zagreb, 1959)

Knjiga »ragom Odisejevih putovanja« ni po čemu mije izuzelno izdanje kao zbirka putopisnih reportaža i skica koje nas, ustvari, pis vlače samo zbog tema kojih se au• tor dotakao, a ne i zbog stila kojim je obradio te. teme. Stopar je pro putovao kroz jedno zaista uzavrele područje savremenog svela: Severnu Afriku. 'Kunis je dva puta posetio a Maroko jednom prilikom. Dožiweo je susret, kao i Zdravko Pečar, sa jedinicama Alžirske oslobodilačke vojske. Hroz mekoliko skica pružio je prilično wbedljivu sliku stvarnog stanja u toj vojsci, onog morala kojim su prožeti borci za oslobođenje Alžira i almosferu sukoba koji već dugo pretstavlja jedan od 'centralnih političkih problema naše sa vremenosti. Stopar je pokazao ovom knjigom mnogo reporterske dovitljivosti, izdržljivosti ı snalažljivosti., I zato bilo bi bolje da je pružio svojim čitaocima jednu obuhvatniju sliku onih svetova koje je posetio, više zalazeći u suštinu, a manje se zadržŽavajući na povržnim mebitnim oznakama vremena. Bolje bi bilo da nas je Slopar informisao o koremima pokreta za oslobođenje afričkih naroda od kolonijalnog ropstva, nego šlo mas je obavestio o nekoliko znamenova te borbe. I tako, kao na filmskom platnu, pred nama iskrsavaju slike iz 'jedinica Alžirske oslobodilačke vojske, sa Sioparovog putova” nja od MKazablanke do, Marakeša pred nama smenjuju se slike iz Tunisa i Sahare, ali se jedan celovi“ tiji utisak ne može poneli.

Branko PEIĆ

KNJIŽEVNE NOVINE

| List za književnost, umetnost i društvena pitanja

Ređakcioni odbor:

'Bora Ćosić, Slavko Janevski, dr Mihailo Marković, Slavko” Mihalić, Peđa Milosavljević, Branko Miljković, Tanasije Mlađenović, Mlađen „Oljača, Vladimir Petrić, Đuza Rado-

vić, Izet Sarajlić, Vladimir Stamenković. . Direktor: TANASIJE MLADENOVIĆ Ogrednici:

MILOŠ I. BANDIĆ | PREDRAG PALAVESTRA"

Odgovomi urednik; CEDOMIR MINDEROVIC

l|a8t (daje Novinsko-izdavačko preduzeće •»Književne novine,

Beograd, Francuska ?. Redakclja: Francuska “, 'el #21-000, tek. račun: 101-707-1-208

List izlazi svakog drugog pelRa Pojedini bro] Din 30. Godišnja pretplata Din. 600, = !unodišnja Đin 300. za inostranstvo dvostruko. Rukopisi se ne vraćaju.

Tehničko-umetnička oprema: DRAGOMIR DIMITRIJEVIĆ

Stampa •GLAS«• Beograd,

Vlajkovičeva 8