Књижевне новине

PISCA — PIIANICE

Iz Irske, đomovine majpoznatijih dramskih pisaca našeg vremena, potekao je i Brendan MBehan, autor nekoliko veoma zapaženih pozorišnih

pomađa koji su imali velikog uspe-

ha na Brodveju. Bivši terorista, jedan od učesnika akcije protiv bojnog brođa »Đorđe Ve«, či politički zatvorenik, Behan se proslavio svojim auto-biografskim delom »Dečko iz Borstala«, dok su rukopisi nekoliko pozorišnih komađa ležali u f{ijokama ređitelja lonđonskih pozorišta, Sađa je Behan i tu doživeo ve> liki uspeh, a naročilo u Americi, igde je njegova dđebela, f{alstafovska figura osvojila simpatije. publike, Behan je inače notorna pijanica i pije velike količine piva. Kada je posle premijere trebalo pretstaviti publici autora komada »Talaca, dva poslužitelja su morala đa pridržavaju Behana da ne padme sa bine u pubiku, jer je bio potpuno pijan. Ipak se svi slažu, i publika i kritika, đa su dramska dela Brendana Behana đdostoina da stanu u red najbolilh savremenih proizvoda pozorišne umetnosti. «

x x Pedi Caievskiu Moskvi

Poznati američki dramski pisac “eđi Čajevski, kođ nas poznat po filmovima »Marfti« i »Svadđbeni ručak«, boravi ovih dana u Moskvi kao gost Udruženja sovjetskih, pisaca. Zajedno sa Čajevskim u Moskvu je doputovao i pesnik Kar Sandberg. Ovi američki pisci će u Sovjetskom Savezu proučavati mogućnosti za razvijanje saradnje sa svojim kolegama na Književnom i filmskom polju. Postoji mogućnost đa se već Krajem ove gođine snimi jeđan film u američko-sovjetskoj koprođukciji, za koji bi scenario napisao Čajevski a režirao bi ga neki od najboljih sovjetskih režisera. \ X* XX Movi Cesmen

Sudbinu čuvenog američkog osu đenika na smri Cesmena, kome je ovih dana posle trinaestogođišnjce borbe sa zakonom osnažena smrina presuđa, deli i jeđan japanski miladić. To je Satu Hadzimi, koji dje osuđen na smart kao krivac za tcškGu železničku nesreću u blizini "Tokija. Cekajući na izvršenje smrtne kazne Satu je mapisao roman »Osuđenici« u kome je opisao svoj život i događaje oko železničkog udesa, dokazžujući đa on ije Kriv za tu nesreću. Posle izlaska iz ŠlaMmpe, romai CcSuđenika na smrt je razgrabljen od

publike, dok su se poznati japanski

književnici zauzeli za reviziju procesa. Tako zvanični Kkrugovi ćute, ipak je pod pritiskom javnog mnenja odloženo izvršenje smrine Kaznane nađ osuđenikom-književnikom, Tako je BSatu Madzimi, slično svom' američkom Molegi Cesmenu, uspeo svojim književnim delom Dar da 2žasađa odioži smyt. “

x O. wova verzija Strindberaovog dela -

U Stokholmu Je todđržana premijcra jedne nepoznate verzije Strindbergovog pozorišnog komada stro Ulof«, koji se izvodi lek 85 SO” đina od kada je nmapisan. Međuijm, prozna verzija ovog Rhomada se već. odavno daje u pozorištima Širom sveta, dok je ova verzija u stihu bila ranije odbačena i zanemarena, Sada je komad doživeo izvanređan uspeh i štampa je puna Kritika n račun pozorišnih krugova Koji nisu dosađa imali hrabrosti da upoznaju publiku sa ovim delom. .

x Xx leona francuska radio emisijo o Sorajevskom

otehtotu

Poznati francuski pesnik Blez Sanarar objavio je ovih dana u ZAsebnoj knjizi zi svoje vmisije za radio, koje su bile prikazane ne“ davno. Za nas je zanimljivo utoliko što je Jedna od njih posvećena Sarajevskom atentatu. Druga sc bavi pustolovinama Žila de Reja, A treci iznosi život slavnog Venecijanca Pjetra Arefina. Wrancuska Rritika podvlači izražajnu snagu i bogatstvo jezika, kao i dramatičnost čitave obrađe. Teme, ma koliko da sU različite među SODbOMmO,., sadrže , elemente svojih tajni, kojima Sanđrar daje, ako ne baš čitavo reše” nje, ono bar Ključeve kako da Se do njih dođe.

Kritika dođajc đa objavljivanje u knjizi ovih radio-emisiila, koje sU ne samo imale velikog uspeha prikazivanjem na radđio-talasima, već bile | nagrađene od Uđruženja umetnosti radjja i televizije, znak je da će se već jednom početi sa objaVljivanjem radđio-tekstova, kao i 5Vake druge dramske umetnosti. Blez Sandđdrar je pisao ove „rađio-emisije u saradnji sa Ninom Frank.

KNJIZEVNE NOVINE

»Mač-

Strinđbergovim

dima život i 5pu

O BRENDAN BEHAN

labpanski Dostojevski

Pravu senzaciju je u Japanu i mn, Zapadu izazvala Mnjiga đosađ malo poznatog pisca Jukio Mišime, »Hram u zlatnom dvorcu«. Mišima, se vraća, unazad wu japansku prošlost i nje-= gov roman počinje požarom Hrana, Zen, koji je zapaljen ođ strane pljač~

„kaša., On Kkroz likove drevnih samu-

raja 1 japanskih plemića, oživlju= je probleme savremenog čoveka, koji i poređ atomskog veka ima mnogo sličnosti sa svojim đavnini prethođnicima. Njega muče slični probiemi koji raspinju i sve savre> mene pisce, ali Mišima beži w 'alegoriju i svojim samurajima, kao nckim marionetama, igra savremenu dramu. U tome je on sličan poznatim japanskim filmskim režiserima i njihovim filmovima iz istorije Japana, koji su obrađeni na tako mođe-

ran i savremenom čoveku blizak način. Mišima u svom pisanju sasvim pomeća na Dostojevskog, nu

njJegove đuboke psihoanalitičke izlete i ljudsku dušu, pa gsa je verovatno i kritika u Americi, Francuskoj i Nemačkoj, gde je njegov romazn preveđen, i nazvala »japapski ĐDostojevski« Da u delu ovog japĐamskog pisca ima stvarne umeftničke vrednosti svedoči brza rasprodđaja prvih izsđanja »Hrama u Zlatnom dvorcu« i ponovno izdanje nove edicije.

/

O Xx, Novi roman Erskina Moldve &

Kooldvel nastavlja opisivanje Američkog Juga i u svom novom roma” nu »Idode!l Mngliše, ali to niie dug jednog Foknera, u Kome sve kipti od unutrašnjih strasti, teških suko-

ba ličnosti i vremena, već jedna slika duga uđaljena i stilizovana Mao anzihts Rharta, Seks je kao i

uvek podloga i ovom romanu Brskina Kolavela, u kome jedino nedostaje problem nasne diskriminacije i svirepih linčovanja crnaca, ali ničeg novog i svežeg, tako da ga kritika u Americi ne izdvaja od ostalih njegovih dela ovog žanra i čak ga

"smatra slabijim od ranijih.

x x. Xx

7.

Eseji Voltara Libmana

ovih đana dje poznati američki novinar ı politički homentator Volter Nipman proslavio pedesetogođdišnjicu svog rada. Povodom toga je izdata ı zbirka njegovih eseja, koji se odnose na Književnost i filozofiju. Novinar Lipman je pokazao, prema mišljenju kritike, đa je sa prilično uspeha tretirao estetske i književne probleme iz SVOg ugla, ugla čoveka koji je neprestano u središtu svetskih zbivanja, U svom eseju o veštini ·pisanja, naročito m

odnqgu na novinarski poziv, Lipman

naže da novimara neće stvoriti razne novinarske Škole i fakulteti nego isključivo talenat i najšire o” brazovanje. Savremeni novinar tre» ba, po njemu, turan čovek, verziran u svim gra" nama kulturnog i društvenog života ı da ne zaboravi da kičma čoveka ne služi samo đa bi. mogao ići uspravno, nego i 78 pođdupiranje njegovog ponosa i morala, što je za novinare. najvažnije.

x x Xx

iRoman boznatog šbanskog književnika

žHiuan Gojtisolo, mladi španski književnik, koji je već stigao da se sukobi sa vlastima u svojoj zemlji, izdao je neđavno u privatnom izdanju svoj roman »Mldadi ubica«, koj) je zabranjen uskoro od cenzure 1 kasnije na proteste ponovo pušten u prodaju. Gojtisolo je tipičan pretstavnik španske mlađe generacije, koja „ne pamti Građanski rat, (ali njje zadovoljna Ž noj Španiji. Junak njegovog roma-– na postaje ubica zafo što mu se čini da stariji, oličeni u osobi wnjegovog pogatog ujaka, omefaju mlatavaju njihov duh.

životom u savreme-

7

đa bude visoko kul ·

Kad se waio kući, umesto žene, našao je mw krevetu ribu sa crvenim perajima. Dočeo je zatim da pretura po knjigama i da iraži veliki udžbenik o ribama. Hteo je da pronađe vrstu kojoj njegova žena pripada. '

Soba w kojoj je sve to radio nalazila se u dnu velikog dvorišta koga su presecali neki mutni ružičnjaci. Jedan pas je krstario prostranim dvorištem i neko mu je izgleda zviždao, Zato se Imao utisak da mu smetaju uši, |

Najednom, zvižduci kao roj pčela. Kad je istrčao video je nekoliko vrlo malih dečaka. Nisu bili višlji od pedlja, ali su mu se rugali, stavljali moćno prste u zube i zviždali prodorno. Sastavljali su mu bubne opne. J ,

Susedi su zaklanjali prozore dušecima i čvrsto su vezivali žicom „vrata. Bojali su se da On ne prodre u njihove bajate stanove i da ih ne- polomi.

i Bilo je dana kad bi došao sa ciganima i sa violinama. Smejao se kao strah. Hladno. Tuđe. Kao da nije sa ovoga sveta. Onda

bi se i cigani razbežali. Posle nisu dolazili. Doveo je neku suvu

ženu sa velikom brazgotinom na licu. Cvilela je po ceo dan. U dvorište nije izlazila. Kadikad bi noću išla na most i gledala u vodu sve do svitanja. Kako se posle čulo, On je bio u svađi sa ribama. Žena je htela da mu pomogne. Možda se zato i preivorila u ribu sa crvenim perajima. · |

A preko dana njegova je soba, u dnu dvorišta, bila nema kao grob na periferiji. Deca su se mimo igrala. Vatrogasac iz bleh-muzike vežbao je trombon. Jedna kurva, koja je inače svima činila sestrinske usluge, zajmjla pare, negovala bolesnika i ležala posle ponoći na madracu za neku paru, nikad iz ljubavi, pravila je lokne i pevušila. Mašinovođa, stan s desne strane, odmah čim se uđe u dvorište, tukao je ženu žaračem i podvriskivao:

; — Daću ti ja! Sa vatrogascem se ližeš. Hoćeš decu od uniformisanog lica. Fioćeš decu od heroja! Hoćeš muzikalnu decu. Nećeš zrikavu, dobroćudnu! Nećeš decu glavatu! |

Posle je i to prestaho i samce je kapalo na sirotinju kap po kap. Goreo je crep.

On je spavao pored ribe sa crvenim perajima i jaukao u snu. Sanjao je kako mu sude bubašvabe i kako. je sudnica puna nekih crnih, dugačkih ljudi sa žutim maramicama na reveru.

Posle suđenja bubašvabe sw se razilazile i vrlo otmeno skidale šešire jedna drugoj u znak pozdrava.

On je spavao u cipelama i crnim pantalonama, koje su imale sijaset zakrpa, ali su ipak bile pantalone sa određenim poreklom i svakako sm pripadale nekom uglednom čoveku. 3

Drotari nisu navraćali m ovo zaboravljćno dworište. Jednom je jedan pokušao da vikne:

— Krpim lonce, šerpe, korita!

Ali, On je tad ustao i bunovan se našao lice u lice sa drotarom. Drotar je ispustio torbu sa alatom i pobegao daleko.

Prvo je ličio na maratonca, a onda je sve više potsećao na vuka, dok se nije pretvorio u mušicu i vinuo se visoko, među nevidljive drotare. I “

Zena sa brazgotinom nije se ni ogledala. Češljala se napamet. Imala je dojke začudo dobre. On ih je dirao samo onda kad bi ona bila žena, a kad bi bila riba sa crvenim perajima, davao joj je mrvice starog hleba i trudio se da je sakrije od zlih alasa.

Jedne! nedelje kad se celo dvorište ispeglalo, kad je vatro+ gasac izglačao trombon i otišao u park da svira, kad je mašinovođa malo zabeleo ruke i poveo ženu na pivo, kad su deca ćutala zbunjena od čistote i on se pojavio u krčmi nekako ·drukčiji, isceljen i pun vida. Ali već oko podne u vid mu je uletelo mnogo mušica i on je nestao sam u sebi. Preturio je veliki sto i nasmuo na teglu u kojoj su se sve dotle praćakali somčići i počeo je da gazi ribe i staklo po crnom podu krčme tako izbezumljeno da je i Veliki šankoš morao da pobegne kroz prozor u dvorište.

TI ŠTO. ČITAŠ OVU PRIČU I STO MISLIŠ DA JE NEVEZANA, · PREVARIO SI SE! ZATO. JER NEMAŠ LUDOG ROĐAKA, NITI SI SAM LUD, TEBI, ŠTO NE VERUJEŠ U ČOVEKA KOji SE POSVAĐAO SA RIBAMA DOVOLJNA JE PORNOGRAF SKA FOTOGRAFIJA. SA BELOM NOGOM U MORU, JER TI IMAŠ DVA OKA DOBRA I'TVOJE ČE SE GLAVE OTARASITI OVAJ SVET USKORO. s

Fosle se smejao i otišao mirno u svoje dvorište, Kašike su zvonile. Mirisale su pečene kokoške. Naslonio se na pust i prazan kokošarnik. Plakao je satima za šarenim kokama, za riđim petlom, za zorama. Bilo je tu tuge plave. Koliko je samo puta kad bi se vraćao u svitanje riđi petao kukurikao, bežao iz kokošarnika i na limenom krovu šupe širio krila pun sunčeve slutnje.

Žena sa brazgotinom ga je odvodila posle u sobu. Blistao je od suza. Bio joj je topao, lud i dobar. Kvasila je peškir i kupala ga. Brisala ga je nežno kao daje pun rana. On je širio ruke. Uzimao je. Deo po deo. Smešio se. \

Bojala se da neko ne sazna. Da je nc tuže kako čuva ludog čoveka. E

Bojala se da dvorište ne cde i ne prijavi kako su deca u opasnosti. ,

Bojala se da ne dobije dćte. Bojala se da joj ne izvadi oči. Ali sve je bilo kako treba. Ustajao je. Udarao o ivice stola i donosio mrvice.

Onda je plakala riba sa crvenim perajima.

Nije mogla da ga ostavi. Nije mogla da ode. Kome?

Nije mogla da kaže: »Zatvorite ga«.

Nije mogla da moli: »Izlečite ga«.

Nije mogla da kuka ... )

· Nije mogla da plovi i da misli kako će biti drukčije.

I ona je zavolela njegove ribe i njega i bila je puna njegovog dolaska i svlačenja i toplo joj je bilo kad ga kupa mla, kim peškirom.

Nije mogla više da se spase. Pretvarala se sve više u ribu

sa crvenim perajima,

Nije verovala da može ovako do zime. Obuzimao je beli

strah. On se bojao peći i vatre, a na periferiji je košava i vrata razbija mraz tvrdom rukom, a On može da pomisli kako će se

PREVARIO» SL SE

zalediti reka i kako će mu biti ohda nemoguće da hrani ribu sa crvenim perajima, pa će se, iseći, |

< :

Žena sa brazgotinom nije smela ni da misli o snegu koji

je jednog jutra zavejao njihova nisl:a i slaba vrata. :

Otišla je u šupu i nanela neka čvornata drva. To je ujedno bio prvi dim iz njihovog odžaka. 10

Ali, vatrogasac je slavio Sv. dvorištu.

On je to osetio i već je bio uznemiren. r-

Hieo je da ustane, ali ga je belelo koleno od pada. Nije mogao da se pomeri. Počeo je da grdi. Glasno da vređa. I žena je tek tad počela da misli na svoju tragediju.

On joj je bio apsolutno nepotreban. E

Stavila je krompir da se kuva i počela je da krpi njegove jedine pantalone. a ı

On, iako nije mogao da hoda, govorio je neprekidno:.

— Požuri, šta čekaš, neću valjda ovde da skapavam, znaš li ti da jedan pomorac nc može tek tako u nedograđenom dvorištu da leži.

Ona je znala u čemu je stvaf i počela je da mu priča kako je to bilo u bolnici kad su naišli Rusi, i kad su sve lakše ranjenike baltičke flote oterali u ropstvo.

On pozelene:

— Rusi neljudski postupaju sa zarobljenicima!

Žena nije dala komentar. Ona se samo trže na njegov izncnadni i bezrazložni smeh. , i

Kad se umirio počeo je da joj priča kako mu je prijatno Što je još uvek sa njim.

Nikolu i zamirisala je riba a

Interesovao se po ko zna koji put da li neko zna odakle

je on došao. ,

Žena je pokazala.glavom da to niko i nc sluti.

On ipak naredi da stavi staro ćebe na prozor. A zatim uze malo okrnjeno ogledalo i poče da se ogleda. *

Posle ogledanja pomilova mačku i iz nežnosti zavitla mačku u vrata.

Zena ga pogleda još jednom skoro sa prekorom, a on poče da se smeje isto onako bezrazložno kao pre nekoliko trenutaka.

Onda ga je molila da joj priča najdramatičnije scene sa mora. Morao je da se podboči. Lice mu je bilo tamno od pića. Kad bi sc bezazleno nasmejao potsećao je na dete. I to je ženu držalo sa njim. Nije mogao da ga zameni nijedan čovek na svetu.

On je bio sanjar i lutalića, umetnik koji nije pokazao publici svoj veliki smisao.

" On je bio sve i nije bio ništa.

Čas je bio komandant podmornice za specijalne zadatke, a čas glumac na velikoj sceni. DDešavalo se da bude i fratar kome se ispovedaju grešne seljančice sa velikim grudima.

Mnogo je voleo tu priču o seljančici, koja 'mu se jadala u ispovedaonici: |

»Nisam kriva, kriva je žetva i vino i vojnik kome su dali u takav dan otsustvo. Zggrabio me je oko struka i svalio pod jedan žbun. Htela sam da vičem, a on mi je stavio usta na grlo i rekao je kako će me ubiti, kako će mi jabućicu odgristi. Zatim je počeo da me guši jezikom i usnama i da mi pljuje u grlo. Nisam mogla više. Počele su noge da mi se razdvajaju i da beže na dvc strane. Našla sam se u slatkom mravinjaku, a iz njegovih očiju su izlazili plavi pauci sa pipcima od kojih sam oslepela. Posle je bilo toplo. I bolelo je i nije bolelo. Ne mogu sve da tvrdim. Nisam kriva. Nisam mogla da ustanem. Neko nevidljivi i mnogo jači od mene držao me u naručju. Kad me ispusti, pala sam na meko. Kao na perje. U ušima mi je zujalo. Onda sam opet videla mjega i tek tad sam čula kako radnici pevaju u polju. Ali bilo je kasno. Uveče ie zvonilo sa tornja, a ja sam plakala, plakala i ujedala»ruku. Htela sam da se bacim pod voz, ali voz je imao zakašnjenje, pa sam ipak stigla kući.

Ali došao je dan kad je morala na ispovest.

Bila je poslednja. Nikoga u crkvi više nije bilo. Ministranti

„su već uveliko sedali za svoje stolove. Bilo je pravo podne pred

čžetvu.

Fratar je pozva u toranj da mu pokaže ružno meslo.

Deli su se uz kružne uske stepenice, Preplašiše golubove. On oseti na svojim grudima njeno rame kad je otškrinuo pozlaćenu žaluzinu visoko iznad podnevnih slamnih krovova.

Baš u trenutku kad je pokazala prstom na žbun ona oseti nešto vrelo na vratu.

To joj je bilo drugi put kako pada na meko, ali ovoga puta joj se učini da je mnogo bolje.

Kad su silazili\i kad sa došli na poslednji stepenik {[ratar sede i ona oseti kako vrelo isparava njegova koža.

Nije znala šta će sa rukama pa pade još jednom bez ruku na meko.

: Još nekoliko puta je navraćala iza pozlaćene žaluzine da pred bogom anatemiše žalosni žbun:

Ali jednog se dana ne pojavi. Uzalud su je tražili čakljama i fenierima.

U velikoj potrazi {ratar nije učestvovao, ali on je u duši ipak žalio svog najodanijeg vernika.«

Žena sa brazgotinom podeli kiselu čorbu od krompira i on se pridiže da jede. , .

Ušli su u posle podne. Iz sobe vatrogasca dopirala je pijana pesma i bleh muzika.

Iznenada vrisnu žena mašinovode. j

Žena sa brazgotinom istrča u dvorište. Mašinovođa je tukao ženu žaračem kao i obično.

Pijani vatrogasci u uniformama bez kapa trčali su oko razjarenog mašinovođe i vikali nemoćno i nerazumljivo.

Ženi sa brazgotinom se u tom trenutku učini kako je njen život sa Njim ipak bolji, pa se vrati u sobu, zaključa vrata i leže pored njega pribijajući se što više uz njegovu snažnu slabinu.

Kad je počeo da je uzima deo po deo nije ni primetila a su u njegovim očima blistale suze. | |

O u —— o U O IOURII M O ZAME

ato vucovee BIO JE TUPAO, LUD I DOBAR

\