Књижевне новине

DHtaoci 0 kojima se malo 108

Ovih dana je jedma manja grupa bisaca iz svih marodmih, republika provela mekoliko dana ma autoputu, putujući duž žtYase, susrećući se, iz dama u dan, sa movim grupama mladih graditelja, doživljavajući meprestamo mobva ižnenađenja i Yadujući se meponmovljipoj raznovrsnosti susreta s njima.

Nakon mapornih časova rada i stručne mastave gotovost tih mladića i devojaka da w razgovoru sa knjižeonicima završe svoj plodmi radmi dam mije bilo jedino iznenađenje i jedino mjihovo prijatno iskustvo. Obaveštenost i visoka knjižeona kultura tih mladih ljudi, mjihova bogata čitalačka stručnost i želja da sami između sebe ili uz pomoć svojih gostiju kmjiževnika, manje-više svojih vršnjaka, razjasme svoje zablude, Yaščiste svoje pred stave i obogate Jond svoje obaveštenosti mije bila samo simptom za svaku mladost tako osobene gladi za novim, horizontima i movim, dubinama znanja, nego, ta kođe, izraz jedne simpatične, isto tako mladalačke, pobude da reše svoje umu trašnje i međusobne medoumice koje ih prate u njihovom koračanju KYoz svet literature i pokušaju, dirljibo maivomo, da svaku činjenicu, svaku predstavu, svakog omiljenog pisca ili dragog knjižeonog junaka postave ma mesto koje mw pripada ili ma. mešto ma kome bi oni voleli da ga vide...

"Ti čitaoci o kojima se ma lo sma, o kojima se gotovo nikad me biše, pravi SUM, možda jedini pravi, čitaoci, jer se oni knjizi predano i bez predrasuda potpuno po uveravaju. Živeći u svetlu svoje prijemčive i Svega žedmne mladosti, vam, svedišta književnih politika, literavnih svađa, ogovaralačke pomame, krada i prekrađa i, vrlo često, shobovske literarne praznoglavosti, verujući isključivo jedini pravi književni svet literayvnog ada i pblodmih stvaralačkih muka i samoća, oni jedino Kkvoz kmjige koje čitaju posmatraju maš tovito — stvarni Svet SVDOjih junaka i drage ličmosti svojih književnih, „svezda“.

Mada su sudovi tih čitalaca ponekad maiono DpobVTŠni, a katkad meuko DOogrešni, oni mikad misu, meiskremi mi zlonamerni. Ako ponekad, tvrdoglavo veTuju u svoje zablude omi će ih bramiti uvereni da se bore za majstinitije istine. Oni su majlepši primer čitaoca koji stoji suočem sa svojom omiljenom knjigom, gotov da uramjajući u njeme tajne do samozaborava žibi u, mjemom svetu dok me otkrije sebe u dragom junaku, mikad ne opraštajući piscu što Knjigu mije vodio onako kako bi om hteo da živi svoj maštoviti život.

Susreti pisaca sa ovakvim čitaocima i ovakvih, čitalaca sa biscima gotovim da otvoreno goboTe O SUVDOjim w»erenjima, svojim ljubavima i svojim problemima, obostrano su dragocemi. Dok se čitaocima otvaraju vrata jedmog Ssbela koji, jasmije ili mejasmije, maslućuju, a koji bi hteli što potpumije da upoznaju, pisci kroz susrete sa ljudima koji veruju u svet mjihovih knjiga, koji vole mjihove junake i Sa njima žive, duboko oplođuju svoje iskustvo. Mada se tokom ovakvih susreta me rešavaju sve zagonetke, zablude i medoumice, mego se stvaraju mnoge move, njima se wbek treba TYadovati jer oni podgrevaju želju i za Kkmjigama i za mobim, susretima i movim, uvek drukčijim doživljajem tih susreta.

Dušan PUVAČIĆ

BEZ

PREŽIVELOG

Ka samopoznanju naroda

u literaturi

Nastavak sa 1. strane

družila ostvarenjima proznog, dinamičnog modernizma Crnjan= skog i Petrovića. Na žalost, ovo je izgleda bio poslednji stvaralački odnos dvaju pravaca Modeme u nas; nova društvena stvarnost prenela je ulogu oplemenjivača prošlovekovne tradicije na jedan pozni, isključivi izdanak našeg modernizma, koji je odustao od društveno-istorijski korisnog polemisanja sa pomenu– tom tradicijom. Danas, izgleda, stoji: kompleksno posmatran, naš modernizam je nastao i završio svoj pozitivni tok veličinama Crnjanskog i Petrovića: ova linija nema preživelog stvaralačkog potomstva, koje je evropski umniverzalno u nacionalnom. I razlozi, izgleda, nisu samo u banalnoj istoriji jedne zakasnelosti, jednog neukog i pukog presađivanja moti va u epigonskom ruhu,koje ne vodi računa o jednostavnoj stvari da se istorijski opravdana pozicija u jednim uslovima može, u promenjenim uslovima, izrodili u sopstvenu negaciju.

Mislim da se ne može zapostaviti važnost tvrđenja da je literatura socijalizma jedan fenomen, koji uključuje velike mogućnosti suštinskih i tehničkih inovacija, ali i jednu društvenu osetljivost što je neprestano drži u kontaktu.sa problemima realnosti, „Teoretičari“ naslednici našeg modernizma gube iz vida da se funkcija čovekova ne iscrpljuje njegovim stremlienjima ka usvajanju ideje o opštosti ljudskog; oni predviđaju potrebu jedne sinteze čovekovih „napora i učestvovanja u „potcenjenim“ oblastima ljudskog postojanja u krugu zajednice, radnih prijatelja, porodice. Mi živimo u vremenu velike odgovornosti, koja našeg savremenog čoveka čini u značajnoj meri posebnim bićem što traga za otkrivanjem pre svega sopstvene suštine u okvirima najednostavnijih dodira sa drugim liudima, sa ženom, sa nacijom kojoj pripada i žiteljima područja formiranog idejama jedne državnosti. Tek shvatanjem ovakve suštine i ovakve uloge savremenog čoveka mogućno je opredeliti tog čoveka u jednom univerzalnijem značenju, u granicama sveta koji bitnostima is-

;

POTOMSTVA

torijskog: hođa pokazuje nužnost kretanja ka idejno plemenitoj integraciji pravih vrednosti. Naša literatura ne bi smela da zabo.avi pouku velike evropske zajednice stvaralaca: tek opredeljenje čoveka u trenutku omogućuje opredeljenje u večnosti, u hodu ka večnosti. Pitanje literature socijalizma tu je složenije pitanje: ono mora voditi računa o tome šta je odista naš čovek danas i ovde, kakvi su njegovi stvarni dodiri — misaoni i materijalni sa drugim ljudima, kakav je njegov odnos prema idejnom nasleđu prošlosti i idejama savremenosti, odakle on potiče i kuda ide. Primeri savremene literature Italije, Nemačke, Španije, Amerike svedoče prevashodno o brizi savremenog čoveka za vlastitu posebnost, koja samo tako i postaje slika njegove brige za opštost; o ovom probemu napisani su i pišu se tomovi knjiga u svetu oduševljenom ili zaplašenom socijalizmom, i nema razloga da ne verujemo kako se ovaj odnos prema realnosti socijalizma i u oblasti duhovnoj predstavlja kao platforma na kojoi se formira i odnos prema realnosti uopšte, i odnos prema pitanju samopoznanja naroda jednog omeđenog podnučja. U tom smislu, pitanje koje je pre gotovo jednog veka pokrenuo Svetozar Marković jeste i danas osnovno pitanie jedne kompleksne literature, pogotovu literature čiji protagonisti borave i delaju u uslovima novog idejnog opredeljenja. U stvari, ovo pitanje je okosnica oko koje se grupišu i jasni stavovi, i stavovi koji podržavaju ideju univerzalnosti duhovnih stremljenja, mimoilazeći „posebnosti jednog duhovnog podneblja. Pevanje i mišljenje su nerazdvojni duet: on se u današnje vreme čini bogatijim i etički vrednijim, jer poseduje šansu da koristi domete jednog istorijskog razvitka i jedne duhovne revolucije.

Opšti karakter pojave kao što je rat u mnogome je doprineo uklanjenju britkih' granica između ideja nacionalnih i ideja svetsko-univerzalnih. OU stanju rata jednostavnije i jasnije dolaze do izraza, postaju konkretnije i plot-

skije mnoge ideje; budući stanje _

krika i očaja celog čovečanstva,

Rosmosova

na Jasenskog, njeckog, Žani

care

Vladislava BroKifer, 'Pristana i drugih.

NORDIKS FILMS ROMPAGNI najstarija producentska i stributerska kuća u Evropi.

rat u jednoj literarnoj viziji postaje univerzalni pojam, koji približava ljude raznih „podneblja u stavu zajedničke osude, zgražanja, predosećanja kataklizma, Naša ratna literatura, koja još uvek predstavlja pretežniji deo naše savremene literarne produkcije, naročito je negovala misao. o sva– kom zbližavanju ljudi raznih podneblia, u stanju mira veoma različitih, za neko vreme kao da je pitanje nacionalnog u jednoj literaturi preneseno u drugi plan, a mnogo značajnije je postalo pitanje opšteg u jednoj osudi sa pozicija proverenog humanizma. Tu valja i tražiti domete dela Mihaila Lalića, Dobrice Ćosića i Antonija Isakovića: poetičnost jednog humanog akta prema svetu i istovremeni vapaj strave i tamnina zbog opasnosti što lebdi nad tim svetom čine jednog partizana unutrašnje pribranim nosiocem iedne nove društvene ideje i, u isti mah, pobunjeno-zgroženim univerzalnim ljudskim bićem. Međutim, savremenost jednog stanja mira i gradilaštva ponovo vaspostavlja nužnost ocrtavanja međa nacionalnog i Ssvetsko-univerzalnog: pojam opštosti iznova postaje apstraktni pojam, — njega zamenjuju pojmovi Opštosti ideja koje nosi socijalizam i opštosti ideja koje se protive socijalizmu. Takođe, nejasan postaje i pojam savremenog čoveka; to jie samo čovek koji živi i dela u savremenosti raznih područja, i trudi se da to čini sa pozicija proverene humanosti; no, i tu je, recimo, jednom Hemingveju, koji je romanom „Zbogom oružje“ iskreno želeo da se oprosti od ideje rata, bilo jasno kako će morati da istraje pod jekom topovskih

di-

nekolicine istaknutih savremenih pesnika sa arapskog i lurskog jezičkog područja,

granata u iednom hotelu uskovit-

lanog Madrida, da bi pokazao na.

šta se ponekad svode granice humanosti. Ako je čovek savremenosti prepušten pritajenom osećanju straha od prenaglašene okolnosti da u vremenu Ssocijalizma u svetu ipak postoje ljudi koji napredak naučne misli koriste u svrhu približavanja, mogućnosti potpunog uništenja čovečanstva, ovo osećanje nije i ne može biti podjednako intenzivno i društveno opravdano u raznim društvenim područjima, pa se danas ine može govoriti o nekom kolektivnom osećanju ove vrste. Svet se sve više diferencira socijalno i idejno, da bise na ljudsku radost, tugu, bol i svežinu moralnog zdravlja odgovaralo istom merom; i sasvim je jasno da naš savremeni čovek jednog područja u kojem društveni uslovi stvaraju podvojenosti između sjaja i bede čovekove mogu da podele samo one opšte ideje, koje su ušle u fond socijalistički „opremljenoš čoveka današnjice i budućnosti.

Prema tome, smisao jedne nacionalne literature nije u njenoj primarnoj podvlašćenosti idejama kosmički-univerzalne etike, nego u minucioznom ispitivanju duha, naravi, mentaliteta i navika jedne zajednice ljudi, koja od literature s pravom traži prizore svojih realnih iraganja, sumnji i uznesenosti. Mladi carević u bajci o Baš-Čeliku mogao je mirno da zalazi u prostorije na koje mu je ukazano, mogao je potom da staloženo i vispreno, posma-– trajući nebo i zvezde, razmišlia o budućnosti i prabližava je u mislima poput prigodnog sna. No literatura savremenosti, po Drimeru uzornih ideja vekova, otvara vrata opasnosti, vrata rizika; taj rizik je raznovrsne prirode, ali on je neizbežan ako se nastoji da literatura nečemu služi, da posao iednog pisca, koga je Balzak stavljao uz državnika i više od niega, ma koliko skromnog ranga on bio, ima značaja koliko i jedno dobro i udobno napravljena cipela. Uvek je taj rizik sa snagama jednog Baš-Čelika, višestruko prerušavanog, ali veliki umovi su verovali kako se Baš-Čelik može savladati, i kako će čovek u borbi s njim istrajati .i na koncu.pobediti. Na-

CRTEŽ ĐORĐA ISAKOVA

koje

lustrovao Čiriko u svom najsjajnijem periodu i da se čini kao da je korekturu izVr-

ša literatura treba da poveruje

kako su ove pobede uvek najpre male pobede, naše pobede; đa bi pobedio čovek uopšte, najpre treba da pobedi čovek koji boravi i vodi boj u Džefersonu, u Odesi, u Dablinu, na Kubi; to su najdraže pobede, i literatura se uvek bavila izvojevanjJem najdražih pobeda. .. .. z U knjizi „Teorija književnosti“ Amerikanac Hauard Džons je pre desetak godina prikazao nastanak i razvitak slike samopoznania naroda u američkoj literaturi. Možda bi trebalo pokazati kako stoje naši poslovi na ovom sektoru. Možda bi nam se tako otkrilo i šta smo pokušali da jednu tradiciju Svetozara Markovića, koja je u budđućnosti podrazumevala društveni poredak kakav imamo, najpre čvrsto prigrlimo, da bismo je unapredili, oplemenili, učinili duhovno elegantnijom i idejno razuđenijom. Zasad ova pitanja stoje na dnevnom ređu, ali njihova nametljivost svakog dana postaje sve nestrpljivija. Literatura, naravno, nije politička ideja da bi pravila elastičnije zaokrete, ali ona je kadra da ponekad zagleda u vrednosti koje je u prošlosti saznala, i da otvoreno kaže kako ponekad. nije zadovoljna tim vrednostima. Osećanje stvaralačke slobode koje poseduju naši umetnici ne mora značiti ništa ako umetnik nije svestan šta sa tom slobodom treba da čini; u znaku slobode stva raju se najuzvišenije vrednosti, i obmuto, ignorisanje pojma slobode jeste u neznanju kako da se niome raspolaže. Puna stvaralačka sloboda nije data umetnicima da razvijaju sistem antičkih zvezdočataca, — sistem necpodoban i bez dovolino prava da se imenuje umetnošću socijalizma. Jedan deo predstavnika naše literature i kritike, na sreću manji njihov deo, misli, da se u korak sa velikom zajednicom svetske literature može ići potcenjivanjem detalja tekućeg, neoplemenjenog života i brže-boljim usvajanjem ideja koje čovečanstvo zbližavanju na principima opštosti i apstrakcije. No, to je zabluda: na takvim detaljima sazdan je svet, takvi detalji u Čehova i Hemingveja oduševljavali su svet Mkojije na njima sazdan. Ovo mišljenje, istovremeno, krije jednu opasnu inerciiu presađivanja: pođ vidom borbe protiv konzervativnosti i zaostalosti ut literarnoj tehnici može se 'afiširati jedna koncepcija bez društveno-istorijske osnove, koja time prestaje da bude koncepcija literature. Milipoje JOVANOVIĆ

život, potpuno nesveSštan sVega Što ga okružuje. U ovom

delu potpuno se gubi suština

biblioteka poezije

Beogradsko izdavačko preduzeće „Kosmos“ već nekoliko meseci vrši pripreme na pokretanju nove bilioteke ko ja bi donosila isključivo DOeziju savremenih pesnika iz celog sveta, kao i onih Koji su u svoje vreme skrenuli naročitu pažnju ma sebe.

Izdavački savet OoVOR preduzeća već je usvojio tri knjige ove vrste Kkoje će Se pojaviti đo kraja ove godine. "To će ujedno bitii prve Kknjige iz nove Kosmosove biblio-

teke čiji je radni naslov „He-

Prva knjiga Kosmosove biblioteke „poezije biće poezija „poznatog čileanskog pesnika Pabla Nerude, a iza nje će se javiti i knjige po ezije sovjetskog „savremenog pesnika Voznesenskog i grčke pesnikinje Rite Bumi Papa. Do kraja ove godine „KMKosmos“ će imati „definitivan plan izđanja oVe biblioteke. Prema trenuinim mnacrtima tog plana, pripremaju se Kknjise dulijana Tuvima, Bertolda Brehta, Stivena Spendera, Zana Koktoa, Marine CvetaJeve, Leoniđa Martinova, Burljuka, Johanesa Behera, RoDerta Desnosa, Hriste Smirnenskog, Umberta Saba, Bru-

likon“.

Težnja izdavača je da naše čitaoce upozna sa vrhunskim postignućima u poeziji, kao sa onim koji danas dolaze u prilog novim traženjima ı novim putevima u poeziji.

Prema predviđanjima „Kosmosa“ biblioteka poezije biće namenjena široj čitalačkoj publici, z, to već, samo po se“ bi, govori o veoma pristupaćnoj ceni knjige. Ova izđanja javljaće se svakog meseca, tako da će čitaoci imati mogućnosti i da unapred obezbednmju pojedina kola, odnosno pojedine sveske iz Kola koje će imati 12 ili 24 Knjiga godišnje.

PRODOR JUGOSLOVENSKOG PILMA .,U SRANDINAVSKE ZEMLJE

„Globus film“ iz Zagreba tokom protekle godine postigao je značajan uspeh prođajom crtanih i dokumentarnih filmova u skandinavskim zemljama. Molandđija je otkupila. ukupno 22 kratka filma, što Je skoro dva puta više od ukupnog broja kratkih filmova prodatih do Sađa u ovoj zemlji. U MHolanđiji je veliki uspeh postigao celovečernji program crtanih filmova, koji je odlično bio primljen od publike i Writike. Uspeh ovih filmova mnogo je doprineo đaljem prodoru crtanog filma u susednim zemljama.

U Danskoj je prikazano 11 crtanih i dokumentarnih filmova, koje su stavile u promet najuglednije „danske distributerske kuće, od kojih je

Norveška i Švedska, koje su

i do sađa bile zainteresovane

za jugoslovenske Kratke. filmove, otkupile su ukupno 24 crtana i dokumentarna filma. Svedska televizija posvetila Je poseban program x„jugoslovenskom crtanom filmu s uvodnim pređavanjem i prikazivanjem filma 1001 CRTEŽ, koji na lak i veđar način prikazuje kako se stvara crtani film.

ŠTA CITAJU AMERIČKI ĐACI?

Udruženje šteđionica države Njujork, USA, poslalo je upitnik na adresu preko 1500 predseđnika razreda srednjih Škola ove države. Ideja je bila da se sazna koliko i kako učenici šŠšteđe, ali pitanje je bilo formulisano u stvari ta ko da se dobije odgovor šta oni čitaju(!!!)). Imena sedamdeset pisaca bila su određena za prvi izbor i pobednik je bio, ne kako se očekivalo Dž. D. Selindžer, nego E. A. Po. Drugi je bio Hemingvej, a treći Mark Tven.

NOVI BROJ ČASOPISA BL BMEL

Ovih dana izišao je iz Štampe peti broj časopisa El Emel, koji izđaje Uđruženje Saveza stuđenata Orijentalnih „grupa u Beograđu i Sarajevu, Uz

veći broj poetskih OSstvarenja

su preveli stuđenti iz Sarajeva i Beograda, objavljeno je

i nekoliko prevoda proze i 0-

riginalnih eseja iz oblasti O-

rijentalistike.

DVA NOVA PRANCUSKA ROMANA

U vrlo bogatoi francuskoj književnoj prođukciji dva Veoma zanimljiva književna eksperimenta prošla su skoro Mlezapaženo; o njihovoj vrednosti raspravljalo se samo „u laboratorijama gde se Stvara književnost sutrašnjice“, To su eksperimentalni roman „Randevu“ od Žanine Epli i delo Mišela de M'*Izana „Sm«•h i prašina“. Ističući težinu i Originalnost tona „prvog dela, kritika beleži da je Žanin MEpli pisac koji želi sve (možđa čak i suviše) đa kaže, da zadrži svaki trenutak doživljaja i da iscrpe svaki gest. Mada je njena nada i sjajna i apsurdna, činjenica je đa ona ponekad uspe tako da oživi 0Ono što posmatra đa se na njenim stranicama čitalac Susreće s prisnim doživljajima i iskustvima., Knjiga Mišela de M'zana sastoji se od serije pripoveđaka ispričanih „razumljivim rečima koje u rečenici vrlo često gube smisao i teško se shvataju. Nije čudo, pošto on želi da nagovesti neiskazano. Njegove izvesne priče ipak 0daju pravo savršenstvo. Jedan francuski kritičar kazao je Za njega da njegova umetnost podseća ma Kaiku, koga je i-

šio Alen Rob-Grije.

DVA NOVA KNJIŽEVNA PRIRUČNIKA

U Francuskoj su se pojavila dva nova Književna priručnika koja su odmah skrenula na sebe pažnju čitalaca i ljubitelia Kknjiževnosti. To je, u prvom redu, „Rečnik savremene književnosti“, veoma korisno delo koje je uređio jeđan od najistaknutijih savremenih francuskih Kritičara i pesnika Pjer de Boadefr. Drugo delo je „Rečnik francuskih pisaca“ kojim su obuhvaćeni i stari i moderni pisci. Mađa je Kritika i jednom i drugom delu stavila dosta zamerki i ukazala na brojne „neđostatke, obe knjige su dočekane i pozdravliene dobrodošlicom.

FILM PO HEMINGVEJEVIM PRICAMA

U Njujorku je pre kratkog vremena održana „premijera filma „Pustolovine jednog mladića“, koji je snimljen prema pripovetkama Ernesta Hemin-

gveja o Niku Adamsu. Filmski Kritičar lista „Seterđi rivju“ koji je, pročitavši Sscenario, našao u njemu mnogo originalnog hemingvejevskog soka, sa žaljenjem ističe da se sve to u filmu izgubilo. Covek stiče utisak da glavni junak muesečarski prolazi kroz

Hemingvejeve umetnosti, tra-

ganje za „unutrašnjim stvar! ma do kojih je ieško dopreti“.

LORENS OLIVIJE PRVI DIRERTOR BRITANSKOG NACIONALNOG. POZORIŠTA

Nakon diskusija koje su trajale skoro sto gođina, prošlog meSšeca je konačno odlučeno da se osnuje Britansko nacionalno pozorište. Za prvog direktora postavljen je istaknuti engleski glumac ser Lorens Olivije. Odlučeno je da se dve nove zgrade novoosnovanog pozorišta „sagrade u centralnom delu Lonđona, na jušnoj obali Temze, neposredno Dpo-

redđ čuvenog Mtojal festival hOla. |K — == O JAN IB: Pop ———

ISPRAVKA

Kako jedna od štamparskih grešaka u prošlom broju našeg lista menja smisao reče” nice u kojoj je načinjena, po“ trebno je ispraviti:

U članku Tomislava Ladana „Kritika nam kritikama“ na 1. strani, u prvom stupcu, pretposlednja rečenica od povlake do kraja treba da glasi: „...ne” ma te mime olimpijske per” pektive, u kojoj se privlačna glupost i njena neprivlačna su” protnost slažu kao dvije kom” plementarne boje na sveukup” noj slici života.“

aaa aaa Raa i a a i a e

KNJIŽEVNE NOVINE.

e Direktor i odgovorni urednik: Tanasije Mlađenović. Urednik: Predrag

oprema:

Palavestra. Sekretar redakcije: Bogdan A. Popović. Tehničko-umetnička Dragomir Dimitrijević. Redđakcioni odbor: Miloš 1.. Bandić, dr Milan Damnjanović, Zoran Gluščević, Slavko Janevski, Velimir Lukić, Slavko Mihalić, Dušan Puvačić, Izet Sarajlić, Vladimir Stamenković,

Pavle Stefanović, Dragoslav Stojanović-Sip.

101-20-1-208.

e Stampa „GLAS“, Beograd, Vlajkovićeva NW

e List izlazi svakog drugog petka. Pojedini Droj Din. 30 Godišnja pretplata Din. 600, polugodišnja Din, 300, za inostranstvo dvostruko. e List izdaje Novinsko-izdavačko preduzeće „Književne novine“. due: grad, Francuska 7“. Ređakcija Francuska 1. 'rel, 626020. mičioU, racun