Књижевне новине

KORISNA INICIJATIVA UDRUŽENJA KVJIŽEVNIKA

„ Savremeno wu našoj knjiševnosti — to je bila tema proširenog diskusiomog plewuma Udruženja književnika Srbije, koji je re dve medelje (31. oktobra), podržan u Beogradu.

i Želeći da podstakne aktionost svojih članova i da ovom inicijativom, ukaže ma, mogućnosti zajedničkog, profesionalnog delovanja svih pisaca, be» obzira ma njihova često vrlo oštro konfrontiyana literavna i estetička shvatanja, Udru-

ženje književnika je svoj plenum, posvetilo „jedmom, pDd, najaktuelnijih literaY-

mih. pitanja. Četiri referata, i uvwodma Yeč predsednika Udruženja, bili su samo menosredmi podsticaj širokoj i zanimljivoj diskusiji, koja, Je pokazala da slični radni sastamci mogu šdtpostati veoma kompetentan, forum, staleške delatnosti pisaca, forum, prema kome bi i javnost i štampa, koja inače rado komentariše slične skupove kada se održavaju u inostramstpu, mogla i trebalo da ima više imteresa. .

U svom svakodnevnom radu, ı razmišljanju o mogućnmostima svoga delovanja i delamja, današnji Dpisac se gotovo svakodmevbmo susreće sa pitanjima koja imnperatiomo mora da reši, ali koja često mije u tTmogućmosti da preispita u Svojoj majbližoj okolimi. U dnevnoj, medeljnoj i periodičnoj štampi, a naročito u Knjižeonim, listovima i ča-

sopisima, kao i u brojnim, knjigama, koje se iz dana u dam prevode i objavljuju, om, međutim, mailazi na, materijale koji ga obaveštavaju da se, ma svim stranama sveta, književmici suočavaju s istim, problemima ii da, pojedimačmo ili zajednički, te probleme preispituju i rešavaju. Mada, je tokom, poslednjih mekoliko godina „člamstvD Udruženja u više mavrata zahtevalo da se orgamizuju vadmi sastamci ma kojima. bi se pretresla aktuelna pitanja knjižeonog stvaTamja, od, 1954. godine — kada je održam Izvamredmi plenum, Saveza književnika Jugoslavije — sve do 090-– ga pokušaja Udružnjemja knjižeonika Srbije Di.ci misu imali maYočito mnogo vrilika da izmene svoja mišljenja i da se zajednički pozabave problemima i vidovima svoga. stvaralaštva.

Kag inicijativa koja ukazuje ma move mogućnosti rada, i delatnosti kmjiževničkih organizacija, prošiveni „diskusioni plenum Udruženja književnika SYbije predstavlja, žato, WOvinu. koja bi trebalo da postane praksa, tim bre što je relativno veliki odip članova Udružemja Dpokazao da slični skupovi pružaju dosad nedovoljno iskorišćene mogućnosti jaone i društvene altivizacije književnika.

Jer, kao što je tačno primetio jedan učesnik. wu. diskusiji, Udružemja pisaca trebalo bi da bude „jedno od istaknutih mesta gde Uismo vodili. najraznovYsmije diskusije, naročito diskusije o pitanjima umetničkog stvaranja. Bilo bi meuputno ako dozvolimo da se maše Udruženje pretvori u socijalnu komisiju za dodeljivanje penzija“. (P.)

o _—————_— || —-– — | ___— _ ,_—_ ,_—_ –––:Z>—>—ZTguiIwi—zcT. _ —- ck].

-— — _——_.– ________.___

tema dana

IAROVIJEVIC

qa: Rada od nas zauvek odlazi Ste

vam Jakovljević, skloni smo da o

njegovom književnom rađu i delu koje je iza njega ostalo, pod neposrednim mučnim utiskom koji smrt za sobom ostavlja, govorimo pomalo sentimentalno i, kao što obično biva, prilično mnekritično. Kao da tim govorom želimo da se iskupimo za ono nepovoljno što smo o nekim njegovim Rkmjigama mislili i, iz izvesnih razloga, nismo napisali, Uvek nas je sputavala misao da o piscu jedne drage knjige, da o tvorcu naših prvih iskustava sa ozbiljnom literaturom, ne ireba govoriti nepovoljno, ma. koliko to neka druga njegova, kasnija, dela zasluživala. Sada, kada Stevana Jakovljeviać više nema među Živima, i kada pitanje vrednosti njegovog dela nije više: samo stvar književne kritike, no i kmjiževne istorije, prećutati to bilo bi nepravedno prema piscu koji je'u svojim delima, bila ona uspela ili mne, želeo da kaže istinu o svetu i vremenu u kome živi.

Stevan Jakovljević. je pisac jedne knjige, potrebne i humane, u kojoj je jedna generacija porušenih ideala, nemoćna da postane buntovna i isuviše vitalna da bi se osetila pretučenom i izgubljenom, pronašla sebe; Srpska trilogija je knjiga koja ostaje potresno svedočamstvo o čoveku i. ratu, i čoveku u ratu, dokumens o stradanju i patnji. Polazeći od reči jednog velikog romansijera da je roman ogledalo koje ide ulicom, Stevan Jakovljević je riastojao, i u mnogome uspeo, da od svoga romana stvoni ogledalo koje prolazi ratištem i odslikava svaku boru i osmeh ratnika, rat onakakv kakvim ga vide njegovi neposredni učesnici.

Stevan Jakovljević nije u svome romanu izlagao nikakvu svoju ili pozajmljenu filosofiju istorije, nije pokušavao da .pronikne u. smisao i uzroke ·rata niti se: upu– štao u učena razmatranja: o ratovodstvu..: On je samo hteo da prenese grmljavinu topova, miris baruta, čovekovu :patnju,.i smrt, da se oduži stotinama i hiljadama onih koji su odlazili u smrt, jer nisu ni hteli ni mogli da učine drukčije. Želeo je da bude onaj preživeli koji piše izveštaj, kako bi to rekao Vita Cvetković. I, gOvoreći jednostavno i obično, Stevan Jakovljević je sirov i neprenađen život preftvarao u literaturu koja pofresa i uzbuđuje. I baš blagodareći toj iednostavnosti, postupku koji je sličan postupku kod dokumentarnog filma, ova knjiga se u podjednakoj meri „doimala i prosećnog čitaoca, i izazivala njegov smeh i njegove suze, i onih koji su literaturi postavljali

in memoriam _a.

veće i više zahleve..Čitalac, je zauvek _poneo u sećanju kao drage — likove potporučnika Aleksandra, Luke i njegovog posilnog Isaila, koji ide na solunsku železničku stanicu da vidi naše vagone, za njega opipljivo svedočanstvo našeg DOostojanja i trajanja, nezaboravnog Tanasija, Dušana, tragičnog Dragana, koji, kakva sreća, gine na pragu domovine ne doživevši na taj način razočaranja svoje generacije i ne postavši Alksentije Mihajlović iz Smene generacija.

Ima pesnika iza kojih ostanu dva ili tri stiha, koji se pamte po jednoj pesmi. Iza Stevana Jakovljevića ostala je jedna knjiga. Dovoljna da jedna literarna avantura ima svoj puni smisao i svoje apsolutno opravdanje. Predrag PROTIĆ

e

Bio-bibliografski podaci

Rođen u Knjaževcu 7. decembra 1890. wodine u činovičkoj porodici, Osnovnu školu i gimnaziju, s maturom, svršio je 1909. u Hra-

'gujevcu, Filosofski fakultet — biološku grupu

nauka — diplomirao je septembra 1913. u Beogradu. Od 1. XI 1913. bio je na odsluženju vojnog roka u Kragujevcu —| u. dačkoj.bateriji. Iz vojske je izišao 1. maja 1914. s položenim oficirskim ispitom. Postavljen je 9. V 1914. za suplenta gimnazije u Kragujevcu, na kojoj dužnosti ostaje do objavljivanja mobilizacije. Za vreme prvog svetskog rata nalazio se, prvo, u timočkoj diviziji, a u drugoj polovini rata prešao je u šumadijskj artijjerijski puk gde je ostao do demobilizacije 1910, godine, Po svršetku rata vratio se u Kragujevac na svoju dužnost kao suplent gimnazije. GOdine 1990. izabran Je za odbornika opštine grada Kragujevca, na listi Komunističke partije, i na toj dužnosti ostao do poništenja

O ___OR

mandata komimističkih poslanika i odbornika, 1921 gođine premeštem je u Beograd u IV mušku mwimnaziju, gde je položio | „profesorski ispit. Sleđeće godine izabran je konkursom · za asistenta Ujiverziteta u Beograđu, na ka-

' „tedđri - Botanike,. 1925...godine položio je dok-.

torski ispit s tezom Cistomiti u boraginoiđei pred komisijom koju su sačinjavali Nedeljko Košanin, Živojin Đorđević i Borivoje Milojević. Kao asistent ostao je duže vremena, kada je izabran za docenta Univerziteta i 1934. godine za vanrednog profesora. Prilikom otvaranja Farmaceutskog fakulteta u Beograđu, 1938. godine izabran je za redovnog profesora, vršeći dužnost i šefa farmaceutskog odseka Medđicinskog fakulteta. Na ovom položaju zatekao ga je drugi svetski rat, kađa je mobilisan i dopao ropstva. Dve i po godine proveo je u italijanskom ropstvu, a posle kapitulacije Italije, 1943. gođine u nemačkom. Oslobođen januara 1945. od strane sovjetskih trupa, on je posle tri đana opet pao u ropstva i definitivno je bio oslobođen 28. II 1945. U zemlju se vratio 15. IV 1945, godine. Prilikom obnavljanja Univerziteta bio je izabran 20. IV 1945. godine za predsednika Komisije za obnovu Uijiverziteta, Iste gođine u oktobru izabran je za rektora Univerziteta i na tom položaju ostao. do oktobra 1950. Po povratku u zemlju kooptiran je za narodnog poslanika Privremenog Narodnog predstavništva. U Prvom ređovnom zasedanju izabran za poslanika Veća narođa i u isto vreme bio član Prezidijuma Savezne Narodne skupštine. Za poslanika je biran i u Drugom redovnom zasedanju od četiri godine. Bio je član Saveza komunista ·Jugoslavije.' Pored ređovne profesorske dužnosti bio je predsednik „Upravnog odbora Radio-Beograda, predsednik Udruženja književnika NR Srbije, član Saveta za kulturu Na položaju profesora Univerziteta ostao je do 1. X 1961. godine kada je penzionisan.

Za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti izabran je 1937. godine a za redovnog člana 1960. Godine 1961. postao je sekretar Odeljenja literature i jezika Srpske akademije nauka i umetnosti. Pored literature bavio se i naukom. Njegovi radovi kreću se u oblasti eksperimentalne morfologije, fiziologije i hidrobiologije; uz to radio je i na školskoj literaturi, objavljivajući udžbenike za gimnazije i univerzitet. Književnošću se počeo baviti od 1922. godine kada je objavvio prvu priču Slutnja u „Misli“ pod pseudonimom „Sanio Pavlović“, Sarađivao je u „Vencu“, „Misli“, „Politici“, „Srpskom književnom glasniku“, „Dubrovniku“, „Nedeljnim informativnim novi-

ntma“. Odlikovan je Ordenom rada prvog reda i Ordenom bratstva i jeđinstva prvo ređa, “ BIBLIOGRAFIJA

Dela: Devetstočetrnaesta I. Beograd 1934;

Pod Krstom IL. Beograđ 19935; Kapija slobode III. Beogrtd 1936; Smena generacije 'roman 1, .. TI. Beograd 1940, 1941; Na leđima ježa, Beograd 1952; Srpska trilogija (Devetstočetrnaesta — Pod krstom — Kapija slobods). Beograd 1952. (deset izdanja); Velika zabuna, roman. Novi Sad 194, 195; Suze u senci, roman. Beograd. 1956. Krvava, avlija, roman, Beograd 1958; Suzc i osmesi, pripovetke. Subotica 1959; Zemlja, .u -plamenu,. romansirana hronika, Beograd 1961. VAZNIJA LITERATURA

Đuro Gavela: Jeđan roman o ratu, „Devetstočetrnaesta* od St. J. Jakovljevića. Politika

| aktuelnosti IME

vića „Velika. zabuna“,

6. II 1935; Boško Novaković: Jedan ratni dnevnik (St. J. Jakovljević, „Devestočetrnaesta“). Srpski književni glasnik 44, 19835, 142—145; Bori voje Nedić: Devetstočetrnaesta, Razvitak II, 1935, 161—163; Sp. Vasiljev: St. J. Jakovljević, Devetstočetrnaesta, Venac, XX, 1935, 450—451; Đuro Gavela: U čemu je književni uspeh St. J. Jakovljevića. Povođom njegove druge Knjige „Pod krstom“, Politika 10, II 19936; Đ. Gavela: St. J. Jakovljević, Rapija slobode. Srpski književni wlasnik 49, 1936, 300—302; Marko Marković. St. J. Jakovljević, Pod krstom. Pregled XII, 1936, 186—187; „Boško Novaković: Ratna trilogija St. J. Jakovljevića, Mladost IV, 193637, 190—192; Janko Tufegdžić: Ratna trilogija St. J. Jakovljevića. Pravda 1. XI 1936; Dragiša Vasić: Delo Stevana Jakovljevića („1914“, „Pod krstom“, „Kapija slobode“). Politika 12. XI 1936; VI. Vujić: Ratna trilogija St. J. Jakovljevića. Politika 25 IX 1936; Radmilo Dimitrijević: vrhunac ratne trilogije St. Jakovljevića. Pregled XIII, 1937, 51—56; M. Nikačević; Povodom

'srpske trilogije St. J. Jakovljevića. Misao 44,

1937, 286—202; Đuro Gavela: Pisci i čitaoci. Povođom četvrtog izdanja dakovljevićeve „Trilosije“. Politika 5. II 1938; Kr. Georgijević: Češka Kritika o romanu St. J. Jakovljeviča., Srpski književni glasnik 54, 1938, 312—315; Miloš Savković: St. J. Jakovljević, Na leđima ježaSrpski Književni glasnik 55, 19938, 448—451; V. Gligorić: St. J. Jakovljević. Na leđima ježa. Naša stvarnost 17—18, 1939, 150—152; Đorđe Radenković: Smena, generacije St. J. Jakovljevića. Zora II, 1989—40, 7d8—80; Đorđe Jovanović: O. jednoj socijalnoj epopeji. St. J. Jakovljević, Smena generacije. Izraz II, 1940, 343—345; dr Ilija Mamuzić: Smena generacije St, J. Jakovljevića. Letopis Matice srpske 354, 1940, 124130; dr Nikola Vulić: Smena generacije, roman. Pravda 30. VI 1940;,M. Nikačević: Povodom drugoga izdanja „Smene generacije“. Srpski Wnjiževni glasnik 62, 1941, 547—548; Zoran Gavrilović: Čemu drugo izdanje St. J. Jakovljevića, Smena generacije. Nova misao 1, 1953, 595—596; Petar Džadžić: St. Jakovljević, Velika zabuna. Nin 27, VI 1954; Dušan Kostić: Velika zabuna, Politika 24. IX 1954; M. Selaković, Velika. zabuna. Vjesnik 4, VII 1954; Gavrilo Vučković: Velika zabuna. Kijiževne novine 1. VII 1954; St. Vinaver: Velika zabuna. Republika 5. x 1954; M. Bandić: Mala panorama savremenog romana, Velika zabuna. Književnost XX, 1955, 136—137; .M. Ražnatović: Knjiga o aprilskom slomu, Velika zabuna. Susreti II, 1955, 295—297; Dragoslav Adamović: Koja je ličnost ili umetničko delo na vas presudno uticalo i zašto? Nin 1. IX 1957; Gojko Banović: Onaj Tasa telefonista., Tasa Prvulović iz Srpske trilogije. Politika 3. II 1957; B. Peić: Likovi u senci. Nin 10. IV 1957; P. Zorić: Likovi W senci, Književne novine di III 1957; Dragoslav Grbić: Krvava avlija. Invalidski list 1. V 1958; Tn. Ilić: Kako je sačuvan rukopis St. JakovljeDnevnik 8. X, 1963; R. Popov: Kragujevačka hronika. Zemlja u plamenu. Delo VII, 1961, 1087—1089;P. Zorić: Hronika o ustanku. Zemlja u plamenu. Savremenik XIII, 1961. 675—677; J. Vulević: St, Jakovljević, Zemlja u plamenu. Stvaranje XVII, 1962, 62—80; Milan Đokić: Jedan od najčitanijih naših pisaca Politika 3. XI 1962; Milan Bogdanović: Neumorni ontuzijasta jiterature, Borba 3. XI 1962; dr Lju)jiša Glišić: Zivot pun liubavi prema čoveku

i prirođi. Borba 3. XI 1962.

Zivorad P. JOVANOVIĆ'

Pripreme za proslavu 400- godišnjice Sekspirovog rodenia

mnogih pređavanjia i

U Kngleskoj su otpočele pripreme za dostojno proslavljanje 400-godišnjice Šekspirovog rođenja koja pađa 1964. gođine. U Šekspirovom rodnom mestu Stratfordđdu na Kjvnu održaće se Šekspirov festival uz učešće stranih pozorišnih družina, među Wojima, po svoj prilici, i jeđne sovjetske. Festival će i trajati od proleća do jeseni.

međunarodne

ranje

jima će biti

Šekspiru. Jedna od glavnih tačaka ove proslave biće otvaSekspirovog Stratforđu. Ovaj centar će imati biblioteku i muzej u ko-

Sekspirovih dela i uspomena, dela njegovih savremenika.

knjiga zapadnonemačkog publiciste Ginetra V. Lorenca „Fređeriko Garsija Lorka“ — dosad najpotpunija „biografija ,OVOBS pesnika. Ne ulazeći u,ocenjivanje same knjige (po vestina, uskoro · će se pojaviti njieno trancusko, ·italijansko i poljsko izdanje), potrebno je skrenuti pažnju na činjenicu da je Lorenc u toku svojih istraživanja u Španiji pravim detektivskini rađom uspeo da otkrije imena Lorkinih ubica.

Frankov sistem, koji se uvek truđio da prećuti Lorkino ime, učinio je dđosađ sve kako bi svet poverovao da je NLorku krvava oluja građanskog rada, pod nekontrolisanim „okolno-

jedne konfrencije o

centra u

izložena, pored

Stratfordsko Šekspirovo Dpozo- S stima prosto zabludom, slučajrište će istovremeno da se NOVA LORKINA no odvela u grob. Nasuprot predstavi publici ma svetskoj BIOGRAFIJA tome, Lorenc je utvrđio: Lor-

izložbi. U planu je i održava- U Karlsrue,

nje jednog pesničkog festivala,

PRAVO NA KRITIKU...

Nastavak sa 1. strane

Prekoračenje granica slobode automatski dovodi do odumiramja stečenog prava na bavljenje kritikom; jednom izgubljeno pravo daleko je tieže zadobiti nego što ga je bilo prvi but steći.

e Direktor ı odgovorni urednik: Tanasije Mladenović. Urednik: Predrag Palavestra. Tehničko-umetnička "oprema: Dragomir Dimitrijević, Redakeioni odbor: Miloš I. Bandić, Dragoljub S. Ignjatović, Bogdan A. Popović (sekretar ređakcije), Slavko danevski, Slavko Mibalić, Dušan Puvačić, Izet Sarajlić, Pavle Stefanović i. Dragoslav Stojanović-Sip.

KNJIŽEVNE. .. NOVINE

Stalberga, neđavno se pojavila

ku je uhapsio fašista Ramon Ruiz Alonzo, a za njegovo po-

kođ izdavača

Kritičar suočen sa svojim · glavnim ciljem — donošenjem suda o #deju, njegovoj vrednosti i značaju — mora biti i pravedan i oštar, Ali kritika ne sme biti ni razbijačka ni napadačka. Kritičar ne sme pribegavailiterminima koji su neuobičajeni, ' nezakoniti i nepriznati u svetu literature, u oblasti estetičkih sudova.. Pokušavajući da odgovori šta jedno umetničko: delo. kazuje, a šta je pisac njime' hteo da kaže (uvek je važno imati na umu da ovo dvoje nije isto, jer pisac piše ne ono što hoće nego ono što može), kako kazuje ono što govori, zašto omo što gSOvori ima značaja za nas, kritičar uvek mora voditi računa o prikladnosti svojih reči, o· mogućnosti primenjivanja svojih sudova na delo koje je nastalo na osnovu izvesnih. estetičkih načela. Pomažući čitaocu da olkrije vrednost koje delo ima ili nema,. kritičar nikad

/

smatrao. Haksli u ovom koma-

gubljenje, izvršeno 19. avsšusta 1936, među vizionarskim peskovitim brežulicima, bio je odgovoran kapetan NestareZz, poznat po svojim zlodelima, Nestarez je otada unapređen za pukovnika.

Recenzent jednog španskom lista, koji je registrovao Lorencovu knjigu. otpušten ije iz službe,

„GENIJE I BOGINJA“ — HAKSLIJEV NOV KOMAD

U engleskoj štampi (Tajms, Opserver) naišla je na hlađan prijem MHakslijeva nova komedija „Genije i boginja“, koja je prerađa njegovog istoimenog romana. Po autoru, drama je sagrađena mna konfliktu dva kategorička imperativa: na sukobu visoke duhovne naučne

ne sme da, ovog ili onog cilja nadi, izneverava pravo koje mu je dato i literaturu kojoj je pozvan da služi. Umeti praviti razliku između oštrine i uvredđljivosti, znači biti svestan načela dva umetmičkom delu

sveta koja se u

mogu prožimati i suočavati, ali uvek treba razgraničavati kad

delu govori.

Pod zlom voljom i laskanjem, pojmovima širokim i mnogoznačnim, kriju se najveće opasnosti za kritičara. Kad dođe pod njihov opasni uticaj kritičar čak, uslovno rečeno, može, primenjujući estetske sudove, ostati u oblasti liali će on doći u ozbiljan i neizbežan sukob sa etičkom savešću koja je jedna od bitnih komponenata svake Kritičke slobode i njenog dobnrovoljnog i nužnog ogramičavanja. ovom slučaju njegova estetika postaje izneverena estetika ili primenjena anti-

terature;

grad, 101-20 ı 20%

Francuska 7.

delatnosti i seksualnih nagona. Sadržaj komada je priča o ženi teško bolesnog američkog atomskog fizičara 'koja zavodi asistenta svoga muža. OU mladom, puritanski nastrojenom, naučniku ruši se ceo jedan svet. O 6vom šefu saznaje da je strastan skupljač pormogra-

du propagira potrebu slaganja telesnih i duhovnih zahteva, Po mišljeniu kritičara, Hakslijeva nauka, koju je pozajmie od istočnih religija, mije baš ubeđijiva, ali sama komedija pruža, bar mestimično, dobru zabavu, ako se čovek zadovVo-

fskih slika, a i njegova žena „ljava „uobičajenom istorijom nije ona svetica za koju je on „„irougla“. ispravka

U prošlom broju našeg lista, u pismu Jsidđore Sekulić od 25. avgusta, izostao je jeđan deo rečenice na početku dru. gog pasusa. Ta rečenica treba da glasi: „da imam trenutno nekoliko ogleđa, Između drugog, tu je ogled, o Per Gintu, rađen pre godinu ili dve,

koja se o

kad jc bilo govora da će Pov zorište dati tu Ibsenovu Dos emu“.

Takođe je pogrešno odštampana godina izdanja Kazinove

knjige „Na rodnom tlu“ Ta knjiga je prvi put objavljena 1942. godine.

Beži (HF: UW pi Pyas aan a an O aa Oda A VOA RE are 1p AV Or e SSPUJR Ka OJ TO OA OE kritika koja je, zloupotrebom date još slobode, izneverila stečeno pravo. Iskustvo potvrđuje da se i kritičari bez stečenog prava na kritiku ipak bave kritikom. Zloupotrebljavajući jedno od glavnih oružja kritike — slobodu koja im, u ovom slučaju, nije nego koju su sami prisvojili — oni,

data,

najčešće, podsećaju na lovce koji polaze u lovački pohod na krupnu divljač

U

polugodišnia Din. 3š00.

i e Stampa „GLAS“, Bcograa, Vaajkovicova #&.

naoružani udicama za sitnu ribu, na ribolovce koji, loveći ribu, bacaju u vodu, umesto udica sa mušicom, razarajuće količine dinamita. Narušavajući pravila igre u koju su se, samozvani, upustili, oni zaboravljaju da, najčešće, oni sami postaju žrtve svoje ubilačke zlonamernosti ili svoje obmanjive samouvernosti. U prvom slučaju uništava ih snaga i otpornost onih protiv kojih su pošli; u drugom njihovo stveno pogrešno upotrebljeno oružje.

ili

sop-

Dušan PUVAČIĆ

RAB arh aiPogPnagi yaya Ragyaf 7 tag

e List izlazi svakog drugog petka. Pojedim) bro} Din. 30 Godišnja pretplata Din. 600, e List Izdaje Novinsko-izdavačko preduzeće „Književne novine* Ređakcija Francuska 7. 'Tel,

inostranstvo dvostruko. Beo-

626-020. Tekući račun