Књижевне новине

tema dana

aktuelnosti -

NA KRAJU KNJIŽEVNE (GODINE

NA GODIŠNJOJ SKUPSTINI Udruženja književnika Srbije, održanoj 20. januara u Beogradu, kon= statovano je da je protekla godina, po bogatstvu i Yažnovrsmosti postignutih, uspeha wu oblasti književnog stvaralaštva, po kvalitetu objavljenih dela i živoj književnoj . aktivnosti, Dbotvrdila razvojni put naše literature i doprinela daljim uspesima naše književnosti u, zemlji i inostranstvu.

Mada 16 romana, 10 zbirki pripovedaka, 15 zbirki pesama, 22 knjige eseja, kritika, monografija, pDutopisa i reportaža, 12 knjiga za decu i omladinu i41 drama predstavljaju elativmo impozantnu cifru, nesum= njipo je da bi broj objavljenih dela bio veći da su odmosi između pisaca i izdavača bolje rešeni, da Su izdavači naklonjeni domaćoj knjizi. Ovako, kad se uporedi broj članova Udruženja (300) sa brojem, objavljenih dela odmah se uočava izvesna mesrazmera.

I ove godine se, kao i ra= nije, značajan deo Kknjiževne delatnosti odvijao ma, stranicama književnih, notvina i časopisa, ma stramicama „kulturnih #rYrubrika dnevne i nedeljne štampe, kao i knjižeonim večerima — u meposrednom i živom kontaktu pisaca i čitalaca. Zbir ovogodišnjih uspeha Udruženja književnika Srbije nesumnjivo povećava jačanje međurepubličke saradnje i međusobno zbližavanje pisaca iz drugih republika. Sve veći broj doma.ćih, dela objavljen u inostvanstow, u posebnim izdanjima i w časopisima i novinama, svedoči da naša književnost polako ali sigurno osvaja čitaoce širom, sveta,

Prirodno je očekivati da

tokom sledeće godine maše književne žetve i uspesi ma, polju literature budu još bogatiji. Mada nije mogućno predvideti kojim, će se pravcima sve kretati književna aktivnost naših, pisaca tokom, sledeće godine, sa sigurnošću se može turditi da će ma karakter daljeg razvoja uticati mnogi činioci koji, iako na izgled perifermi, snažno usmeravaju i određuju prirodu i oblike rađa w oblasti literature. Razume se da majviše od samih, pisaca, od efikasmosti dejstva mjihovih stvaralačkih laboratorija, zavisi Kvalitetni nio sledeće književme godine. Ali je nesumnjivo da će odnosi između pisaca i izdavača, Tecenzenata i stvaralaca i čisto egzistencijalni problemi pisaca — u prvom redu stambeni — duboko uticati ma taj kvalitet. . Zato treba očekivati da Udruženje kao staleška orgamizacija nastavi da štiti interese svojih članova i ubrza rešavanje nekih proiblema koji još nisu rešeni u potpunosti ili nikako (odnosi sa izdavačima, stam='bemo. pitanje, stipendiranje mladih pisaca itd.). Mada najveći teret ma svojim le„ima treba da podmese nova uprava, veće angažova– nje pisaca i tešnji kontakti između uprave i člamova, podrška člamstva maporima uprave, pomogli bi da se problemi koji su nerešeni i koji se već duži niz godina rešavaju učine koliko-toliko snošljioijim.

Dušan-PUVAČIĆ:

POVODOM STOGODISNJICE K. S. STANISLAVSKOG

Stanislavskog, ma kojim povodom

izgovoreno, uvek deluje kao evokacija velikog podviga u ime istine i lepote. Usmeren teatru, „životu ljudskog duha“ na sceni, podvig najznamenitijeg hudožestvenika ima još obuhvatniji smisao, još šire obeležje stalnog i strastveno angažovanog prebivanja u domenima vrhunskih umetničkih i, samim tim, humanih težnji,

Vizionar, reformator, istraživač i graditelj na području scenskog stvara= laštva, vitez bez straha i mane u okršajima s pozorišnim šablonima, učitelj čiji je veto („Ne verujem!“) zvučao na tolikim probama kao negacija prosečnog (pa čak i dobrog) radi najdubljeg, Stanislavski je proživeo u umetnosti ne samo svoj dugi život. Mnoštvo drugih života, izvanredno intenzivno osećajnih, protkalo je težnje i dostignuća ovog za=verenika scenskog preživljavanja koji je, zajedno s Vladimirom Ivanovičem Nemirovičem-=Dančenkom, stvorio kra= jem prošlog veka „Moskovski hudožestveni teatar“. Kao glumac, interpretirajući Trigorina, Astrova, Veršinjina i Gajeva u Čehovljevim komedijama, Sa= tina (Na dmu, Gorkoga), Famusova iz klasične Gribojedovljeve komedije Ne= volja zbog pameti, Ibzenovog doktora Štokmana i tolike druge likove, pro= živeo je Konstantin Sergejevič desetine „života ljudskog duha“. A stotine — kroz svoje režije i pedagošku praksu. Ali sve se to ipak slilo u jedan život posvećen umetnosti, do vrška prožet umetnošću, svakom mišlju i činom vezan za umetnost.

S amo ime Konstantina Sergejeviča

ta starih

na Aleksu Santića —

pisne karte Alekse Šantića, pi-

sane 1909. godine, prenio sam se i nehotice u doba poslije prvog svjetskog rata. Tada sam počeo da pohađam gimnaziju u Mostaru. Pamtim iz toga vremena da je moj otac, učitelj, imao svoje prijatelje i poznanike od kojih sam i ja neke poznavao. Jedan od njih bio je Aleksa Šantić,

Sjećam se vrlo dobro divnog Aleksinog lika, njegovog blagog i milog pogleda, Svaki susret s njim bio je za mene događaj. Divio sam mu se živom. Gledao sam ga mrtva, na odru, s velikim poštovanjem i s bolom u srcu. Koračao sam u dugoj pogrebnoj povor=ci 1924. godine kao učenik mostarske gimnazije. Bio sam tužan kao da sam izgubio dragog člana svoje porodice. I Mostar je plakao za Aleksom... Jer njegova smrt. bila je veliki gubitak.

Volio sam Aleksu i njegove pjesme. Dugo sam ih čitao, inspirisao. se njima i počeo da pišem. I danas, kad čitam neke od svojih objavljenih pjesama, sjetim se Alekse, njegovog i moga Mostara, lijepoga grada na Neretvi, punog mirisa jorgovana i ruža...

[s sam, skoro, čitao dvije do-

ZIVOT U UMETNOSTI

Ni najlaskavije ocene predstava „Hudožestvenog teatra“, ni gromki uspesi u Moskvi i na gostovanjima, nisu mogli odvratiti Stanislavskog od usredsređenog, mnogostranog preispitivanja svega onoga što je njegovo pozorište dotle postiglo. Bio je dosledđan i strog

· u: postavljanju. zahteva koji su izvirali

iz težnje .da „Hudožestveni teatar“ i scensko stvaranje uopšte osvoje viso= ve maksimalno uverljive, tanane, nezamenljive umetničke jednostavnosti, kadre da gledaocu najvernije prenese velike sadržaje. A gledalac je za Konstantina Sergejeviča bio jedan od stva– ralaca predstave, sudeonik u činu u-– metnosti, saradnik i saborac,

U istoriji ruskog i svetskog pozorišta retki su primeri ovako razvijene neodstranjivo prisutne i delatne umetničke svesti i savesti. One su ne retko upućivale Stanislavskog da u svakodnevnoj praksi pozorišnog rada potiskuje (zacelo s teškom mukom) njemu svojstvenu dobrotu i blagost. I da pribegava opomenama, čak kaznama, što je poslužilo dokonoj i loše usmeremoj mašti kao povod za „legendu“. o tobožnjem rediteljskom despotizmu velikog hudožestvenika. Za plitke duhove i vatrene sledbenike hladne teatralnosti Stanislavski je, prirodno, bio pomalo nastrana ličnost, pedant, despot, dok

pravi umetnici (čak i oni čiji se odnos prema načinu i stilu izgrađivanja pred= stave razlikuje od koncepcija Konstantina Sergejeviča) duboko i prisno ose= ćaju veličinu ovog umetnika i danas, dve i po decenije posle njegove smrti.

Sećanja

I, eto, nedavno opet jedan susret 5 Aleksom. Njegove dvije karte, pisane prije više od 50 godina, probudile su u meni sjećanja na dragog pjesnika.

Prva karta pisana je u. Mostaru 15. novembra 1909. i upućena Đorđu A. Čokorilu u Sarajevu, koji je sastavio i uredio Kalendar Prosvjetu za god. 1910. „kao prvu srpsku narodnu čitanku“, Ovaj kalendar — izdanje društva „Pro= svjete“ — štampan je u Sarajevu 1909. U njemu je objavljeno i nekoliko. Šan= tićevih pjesama.

Oduševljen pojavom ovoga kalendara „Aleksa je pisao Čokorilu:

Dragi Đoko!

Sa najvećim, zadovoljstoom, pDro= čitao sam tvoj: Kalendar — Sr. prv. nar. čitanku. U istini, ovo je jedma odlična stvar i za masu i za našu inteligenciju. Ti si bio.te sreće da naš Kalendar moderniziraš i da od njega stvoriš jedno vrijedno Kknjiževno djelo, i ja ti iskremo čestitam. Treba nastojati da se ova knjiga što više u narod rasturi, jer je svaki rad u, mjoj zlatan. ·

Primi bratski pozdrav od tboga

Alekse Š.

Među majinteresantnije potvrde takvog tretmana umetnosti i nastojanja Stanislavskog spada jedan nedavno objavljeni tekst Nikolaja Ohlopkova, umetničkog rukovodioca moskovskog pozorišta „Majakovski“, Ovaj znameniti reditelj kaže (u časopisu „Teatr“, sveska za decembar 1962. godine): „Tvoje viđenje teatra može da bude drukčije, ti možeš da gradiš predstavu sasvim drugačije nego što to čini „Moskovski hudožestveni teatar“, možeš i da diskutuješ sa njim, ali škola Stanislavskog ne samo što neće smetati nego će ti, u svakom pogledu, pomoći da uzdigneš kulturu glume. To važi za sva pozorišta celoga sveta. Najveći među ru skim rediteljima, on je uzneo na najvišu visinu značaj umetnosti glumca. A put ka toj umetnosti prokrčio je kroz

wnutarnju istinitost: i dubinu, čime se. ;

obezbeđuje neiscrpno mnoštvo izražajnih mogućnosti“.

Strogost Stanislavskog' prema sebi samom i radu umetničkog kolektiva hudožestvenikn zasnivala se na ubeđenju u neophodnost najv' ~ kKriterija i savršene radne discipline, ali nije sadržala u sebi ni najmanju trunku ne-

kog dogmatizma, robovanja ovim ili onim šemama. Veliki stvaralački duh, Stanislavski nije mogao niti je hteo da se pridržava „večnih“ dogmi u umetnosti, koju je unutarnje doživljavao kao

stalno kretanje, kao proces neprekidnog »ogaćenja sadržaja i oblika, kao niz otkrića. U toj svetlosti valja posmatrati slavni „sistem“ Stanislavskog: pre svega, i iznad svega, om oslobađa, podstiče, razvija glumčevu stvaralačku

individualnost na osnovi iskustava i misli izvanredno nadahnutog, pronicljivog i umetnosti odanog majstora režije. Ubeđem da je dobro sagledao i spoznao niz zakonitosti scenskog stvara= laštva, majstor, u isti mah, odbacuje svaku pomisao na bilo kakvu dogma-– tizaciju svojih izlaganja o putevima što vođe uobličenju uloge i cele predstave. Vrednost i pokretačka snaga „sistema“ zacelo su u tome što on pod-

Skoro u isto vrijeme i Bosanska vila (br. 19.i 20 od 15. i 30. oktobra 1909) pisala. je o ovom kalendaru, pored ostalog, da je „prava rijetkost među srpskim kalendarima“, „Vrijednost njegova

svega onoga znanja, o kome mora biti obaviješten svaki pismeniji Srbin. Zasluga je urednikova što je ovu „prvu srpsku nar. čitanku“ izradio na široj osnovi, unoseći članke iz raznih nauka, odabrane pjesme i komade iz lijepe književnosti. Moglo bi se reći da u kalendaru Prosvjeti ima malo originalnih članaka. To ipak ne umanjuje. vrijed= nost kalendaru, icr je urednik umio vje= što izabrati i zgodno kompilirati članke srpskih i stranih pisaca. Pored toga što su u kalendar uneseni elementi svih nauka, čije je znanje neophodno potrc”=n, uredništvo je unijelo u kalendar masu. statističkog i geografskog znanja, razne 'podatke o saobraćajnim srestvima, o poštama, telegrafima, vašarima i duvanskoj režiji u Bosni i Hercegovini, Za Srbe izvan Bosne i Hercegovine biće od važnosti spisak svih srpskih kulturnih i prosvjetnih ustanova u Bosni i Hercegovini.“...

Druga karta pisana je u Mostaru 3. decembra 1909. godine dr Vladimiru Ćoroviću, koji je tada službovao u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, Aleksa je tražio i njegovo mišljenje u vezi sa svojim radom. Vidi se da nije bio za= dovoljan onim što mu je rekao Corovićev brat Svetozar:

' umetnosti“,

Je u tome-šte-su..u nj” uneseni-elementi ·........

stiče na proveravanje đuha, smisla stila scenske umetnosti merilima savremenosti, novih težnji i preokupacija. zahtevajući od scenskih stvaralaca da vole „umetnost u sebi a ne sebe u Stanislavski je dosledno primenjivao ovaj princip i na vlastito životno delo. Njegova najpopularnija, najviše prevođena knjiga Moj život w umetnosti ubedljivo svedoči o autorovoj težnji da čitavo pripovedanje podredi atmosferi koja je doista protkala, čitavu unutarnju stvarnost Stanislavskog. Umetnost, bezgranično voljena, dejstvuje na prvom planu te knjige. A sam Konstantin Sergejevič povlači se na sporedniji plan, jer, voleći „umet“ nost u sebi“, smatra svoje delo samo jednim od mnoštva odblesaka njene ve< ličine, njene večne neophodnosti.

' Lepotom i širinom kreativnog, sme= log, neumorno istraživačkog duha pro= žeo je Stanislavski i svoj odnos. prema stvaralaštvu jednog drugog velikog ruskog umetnika režije. Reč je o Vsevo= lodu Emilijeviču Majerholdu, nekadašnjem učeniku najslavnijeg hudožestve= nika. reditelju čija su ostvarenja mno= gi autori obeležili kao najizrazitiju suprotnost wraksi Stanislavskog i „Hus= dožestvenog teatra“. Kad je, 1937. godine, Majerholdovo pozorište zatvoreno, Stanislavski je pozvao Vsevoloda, Emilijeviča na saradnju. Mnogo je oče= kivao od Majerholdovih režija u oper= skom pozorištu „K. S. Stanislavski“, od moćne i blistave invemcije tog u=> metnika koji je takođe uviđao da njih dvojica, u suštini, teže istom cilju, ali primenjuju različite metođe. Majerhold je to izvrsno definisao: „Konstantim Sergejevič i ja tražimo u umetnosti je= dno te isto, ali on od unutarnjega

ka spoljašnjem, a ja — od spoljašnjega ku unutarnjem“.

Saradnja sa Majerholdom čini jed-. pu od najlepših stranica u završnom poglavlju života Stanislavskog, krčioca ruske i svetske scenske umetnosti.

Lav ZAHAROV

Dragi Vlado!

Kao što znadeš, ja sam u svojim prijepjevima „IZ njemačke b ije: ije“ pisce poređao po njihovim godinama, vođenja. No, kaže Svetozar, .da...pisce. -treba...poređati- po -stavini mjihovih radova, tj. kad se koji javio u književnosti. Ako je ovako, kao što Svetozar misli, onda bi za mene to velika kubura bila; jer ko će sada istražiti kad je koji pisac počeo da piše? Molim, te, odmah, mi odgovori šta ti misliš i hoću li raspored pisaca ostaviti kao što i jest, po njihovom rođenju. Ja sam još preveo iz moderne njemačke lirike dosta, te će više biti modernista nego li starih pisaca. Odgovori mi od“ mah...

Ne znam šta je dr Vladimir Ćorović odgovorio svome zemljaku i prijatelju, Šantić je štampao u izdanju mostarske „Male biblioteke“ 1910. godine zbirku svojih prevoda i prepjeva Iz njemačke lirike. Tu je ostao pri svome, tj. poređao je pisce po godinam': rođenja. Naj= stariji je Gotfrid August Birger, rođen 91. decembra 1747, a najmlađi Ernst Kolin-Šenfeld, rođen 20. februara 1883. godine. ; Dvije Aleksine karte, pisane dvojici prijatelja, predstavljaju djelić iz pje> snikovog života i rada. Ako njihov .sa=> držaj i ovi redovi posluže kao mali prilog Šantićevoj biografiji, to će me iskreno radovati.

dr Hajrudin ĆČURIĆ

moju braću“ u prevođu Aleka

Samo, autor se bavi jedmoma mlađom &«Đ„generacijom, i MDraško, jJumak romama, me može đa se oslobodi sećanja ma kre voprolića | strahote koje su

PESME VESNE PARUN NA MAĐARSKOM

vodilac „jugoslovemskih pisaca ma „mađarski „jezik,

menmtarısato je nmovo Izdanje

Zoltan Huminog dela. U „Rajnišepo-

»FA JMS«

0 IOominu Miadena Oljače

Ovih đana, u izdanju poznate londonske izdavačke kuće Hačinson, objavljen je roman Mlađena Oljače „Molitva za

Brauna. Londonski „Tajms“ od 10. januara ove godine domeo je sledeći prikaz Oljačinog romana: „Ne bi bila precizna ocema ako bismo „Molitvu za moju braću” nazvali jugoslovenskim „Dr Zivago“, pa ipak OVO povređenje, ma grubi način, uspeva da izrazi svrhu i prirodu romana Mladema „POljače.

ispunile njegov dečaštvo kad se borio u partizanima. Pripovest se kreće između. prošlosti i sadašnjosti, vođena živahmo imaginativnim duhom g. Oljače i, premđa se u mju uvlači politika, ovo ostaje Iimtemzivmo lična istorija čoveka koji Je bio jedna od nakmadnih žrta-

va rata“.

Cuka, stu“ Majnc Piontek piše. „Hu.

mina proza podseća ma uod

Jamuarski broj časopisa ma- S guanr=—— – lava. NJegove rečenice su te= đdarskih Mnjiževnika& »Uj IMras, sne, „iıspustijive, odskoćne i NEMACKA RRITIRA O kraljevski snažne. Maj MHumo

koji izlazi u Budimpešti svakog meseca, objavljuje – uz kratku belešku o piscu — tri pesme Vesne Parun: »Bila sam dječak“, „Tijelo i proljeće?” s „Mati čovjekova« Pesme Je

preveo poznati | zaslužmi pre-

„GROZDANINOM MIKOTUS“ HAMZE HUME

u Nemačkoj Je, međavmo, objavljeno drugo izdanje poznatog romana Mamze MHume „Grozdanin kikot“ Oko četrdeset nemačkih listova u svojim Kkulturmim rubrikama Mko-

je punokrvni pripovedač“ Pre> ma pisanju „Rur Nahrihtena“ baleta „njegovih reči bogata je ı šarena, užarenmih boja, a njegove slike, đate u Ssirovom drvoreznom maniru, odmose čitaoca u njihov delokrug i...) Kme ı knjiga koji se brzo me zaboravijaju“,

KNJIŽEVNE NOVINE

e Direktor i odgovorni urednik: Tamasije Miađemović.. Orednik: Pređrag Palavestra. Tehničko-umetnička oprema: Dragomir Dimitrijević. Redakcioni odbor: Miloš EL Bandić, Božidar Božović, dr Milan Damnmnjamović, Dragoljub S. Ignjatović, slavko Janevsk1, Velimir Lukić, Slavko Mihalić, Bogdan A Popović (sekretar ređak-

Predrag Protić. Dušan Puvačić, Izet Sarajlić, Pavle Stefanović

cije).

„Dragoslav. -Stojanović-5ip 1. Ruosta- Timotijević, NM.

"Dragan MRolundžija,

e List izlazi svakog drugog petka. Pojedini broj Dim. %0 Gođišnja pref= plata Din. 600, polugodđišnja Dim 300, za Imostranstvo dvostruko

e List Izdaje Novinsko-Izdavačko preduzeće „Rmnjiževne novine” Beo grad. Francuska 7. Ređakelja Prancuska 1. Tel 626-020. Tekući ra iŠun 101-20-1-208 _

# Stampa „GMNAS“ Beograd, Vlajkovićeva & i