Књижевне новине

= : FP

~

i Povodom |

" "

jednog filmskog sudenia

LA

__U OVE SPARNE letnje dame

l ı

čulo.

_ „Grad“

kad se w oblasti kulturnog žimota malo što događa, jedma vest iz Sarajeva oživela je letnje mrtvilo: „bremijera“ filma održama je u sudskoj dvorani, a sudski veštaci bili su prva zvamična publika. Poznat je i vezultat „premijere“: ovaj pomnibtus-film, trojice beogradskih umetnika zabranjen je, odlukom, Okružnom suda u Sarajevu, za javno prikazivanje.

Drama oko ovog filma ima dva čina. Za prvi se saznalo tek onda kad je drugi počeo senzacionalno da se odvija: da tako mije bilo ni za prvi se mikad me bi Bivši direktor „Sutjeska-filma“ iz Sarajeva i jedam nmjego saradnik angažovali su trojicu beogradskih, režiseYva da sni me jedam omnibus-film, bez saglasmosti filmskog i Yadnmičkog saveta preduzeća. Saveti nisu Videli ni sinopsis mi scenario, ali je s blagajne preduzeća (a blagajnica je potpredsednik Yadničkog saveta) isplaćeno oko šest miliona, ma ime troškova oko Jfilma. Kad je film bio gotov filmski savet preduzeća ga je odbazio s argumentacijom da je be?židejan i da izvrće mašu društvemu stvarmost. Autori su, ma to, prikazali film, nekim, filmskim

· radnicima i Kkritičarima, a javmi

tužilac vw, Sarajevu je predao fim, sudu, i predložio da se zabrani mjegovo prikazivanje, a da se kopije unište, jer je štetom za omladinu i vređa javni moral; autori sw, Se, u jednom, pismu, branili tvrdeći da u filmu nema mičeg što se navodi kao razlog zabrane.

Ne ulazeći u ocemu filma Kkoji nismo videli, prihvatajući čak sve argumemte onih koji su o njemu već kazali svoju reč, moramo da primetimo da ovaj tušni presedam u mašem kulturnom, životu zahteva jedam TYazgoboT principijeme prirode. Prvo, pošli bismo od. filmskog saveta preduzeća „Sutjeska-film“, koji sad pere Yuke od svega, odlučmo se protiveći da se film, koji je, hteli fo oni ili me, snimalo mjihovo preduzeće, prikaže. Teško je Yeći da li se u ovom slučaju TYadi o krajnje indolemtnoj mezainteresobamosti jedmog filmskog sabeta za omo Što se u preduzeću radi, ili meodgovornosti za omo što se u mjemu dešava. Pomalo neverovatno zvuči da su se mjemu „otvorile oči“ ftek kad je film, bio gotov. Zbog toga mam sadašnje pbramje vuku više liči na pokušaj iskupljenja greha (i mehotičnog priznavamja sopstveme krivice), nego ma ozbiljan i realam, stav. jednog samoupravnog foruma koji tek post festum, avaj, superiormo pokazuje svoj autoritet. Odgovornost filmskog i radnmičkog saveta „Sutjeska-filma" wije mišta manja što „nisu znali šta se događa“; oma je samo veća.

Drugo, dosad, se u mnogim, slučajevima, u prošlosti i u sadašnjosti, pokazalo da sud mije pravo mesto za Tazgovore o umetmosti, jer za to postoje druge instance i forumi. Dosad se wu ovoj zemlji o umetničkim delima pred sudom, wmije ovako vraspravljalo. Suđenje koje je medavmo održamo u Sarajevu veoma je mekavakteristično za mašu stvaYvmost i može da pruži izopačemu sliku o zrelosti naše javmosti kojoj se onemogućuje da sama o jednom umetničkom, delu donese svoj sud. Suđenja koja su hW, prošlosti održavana delima s tako kavak terističnom, argumemtacijom da vređaju javni „moral, stekla su veslaonu, slavu memoraWlnih, proce sa. Neosporno je da je maša jav“ nost, u mnogo mahova, umela da pokaže da je zrela. Ako je tačno da film „Grad“ metačno prikazuje mašu stvarmost, da je izopačava, kulturna javnost ove Zžemlje wmeće sasvim, sigurno da mu s gmuušanjem, okrene leđa; ukoliko je slabo umetničko delo, otpratiće ga zvižducima i meće mu dozvoliti da u mašim filmskim, dvoramama izbori svoje mesto pod sumcem.

Bilo kako bilo, smatramo da sud mije mesto gde o umetnosti treba raspravljati i da preporuke o wiištavanju kopija filma me odgovaraju mora i duštin” skoj demokratičnosti mašeg dru štoa. A ako se pokaže da su tendencije filma meprijateljske. ma odaovornost bi trebalo požmati me film, — mego autore + one koji su svojom, meodgobvoTnošću omogućili da se om Ted"

lizuje. Mi

; aktuelnosti

VOLIMO NAŠ MRTVI GRAD...

rećan sam što me pripadđam onoj

grupi skeptika, nalik na Balza-

kovog Rastinjaka, koje ništa ne uzbuđuje, niti grupi onih koji se svakim povodom sentimenfalno razvodne, već ogromnoj masi običnih ljudi koji imaju osećanja za sve ljudske tokove, koji vole, ljute se, tuguju, raduju se i koji imaju sve ljudske vrline i mane.

U školskoj klupi prvi put sam čuo o mrtvim gradovima. Bilo je to naivno dečje shvatanje geografskog pojma.

U ovim godinama zrelosti, sa radoznalošću putopisca sa vizoni, koferom sa oznakom „Made in Vugoslavia“, poput antičkih radoznalaca, upio sam sliku, strehe, pesak, boje i bilo mnogih gradova sveta.

Tumarao sam noću prstenastim ulicama Brisla, ovoga grada koji je drugo izdanje Pariza. Hodao sam paralelno s tromim tokom reke Mase u radničkom Liježu i tugovao sa Dikom, prijateljem iz Konga, uz neobjašnjiva razmišljanja: „Da li je teže onima koji odlaze ili onima koji ostaju“? Na kraju smo ostajali bez odgovora.

Mnoge tihe večeri proveo sam na obali Sene, pored pecača koji su 'stajali kao zaboravljeni kipovi. Sa vokacijom Prevera plovio sam ispod mostova, onih divnih i koketnih lukova. Urezao sam grč mimike Marsela Marsoa. Stajao sam nemo u Luvru i u Galeriji impresionista i razmišljao o oker boji kod Rembranta i Van Goga. Proveravao sam sebe kod bekstva Matisa pejzažu i na filozofskoj tezi da je „umetnost udobna fotelja za uljuljkivanje i samozadovoljstvo“. Traćio sam vreme u malim galerijama sa strasnim i upornim prodavcima kiča.

Meditirao sam na obali Pacifika na Placu impresija pored spomenika zamišljenog filantropiste, pesnika i graditelja Rafaela Vala. Kao dete radovao sam se sitnoj kišici na talasastim ulicamas sa cvećem i lepim prodavačicama u San Francisku, građu s antičkim linijama, dahom Evrope i pulsom novog kontinenta. ea : : :

Ispod ugla Keopsove piramide vrnftio sam se u grad ispod delte Nila. Slušao sam škripu sakije i šadula, kojc napajaju žednu zemlju felaha. Na ulici Salimam-paše osetio sam nerv afričke civilizacije. U pustinji sam video ostatke zlobe i pakosti evropske civilizacije. Sa ritmom pesme šaukija, arapskog Homera, kretali su se dlanovi i tela ispod Asuana da Nubija sutra bude plodna majka hraniteljka.

EVROPSKI PISCI U MOSRVI

welika grupa evropksih pisaca, učesnika lenjingradskog susreta, drugi đan sVOE boravka u Moskvi posvetila je poseti kućimuzeju Lava Tolstoja. Posle obilaska muzeja i polaganja cveća na grob velikog pisca, ođržana je, tu u dasnoj „Poljani, sednica Uprave Evropske zajednice pisaca, na kojoj su sumirani rezultati diskusija o romanu. Treći dan boravka u prestonici bio je dan odmora. Na parobrođu „Maksim Gorki“, po lepom sunčanom vremenu, pisci su se prošetali Moskovskim kanalom.

12. avgusta uveče, u Centralnom „đomu književnika u Moskvi, održano je književno veče. Svoje rađove pisci su čitali na maternjem jeziku. Od naših književnika nastupili su Tanasije Mađenović i Ivan V. La1ić., SEDAMNABSTI EDINBURSKI FESTIVAL

Sedđdamnaesti međunarodni eđinburški festival otvara se 18. avgusta. I ove gođine će ljuđi mnogih narodnosti uživati u velikim tekovinama muzičke, đramske i likovae umetnosti. Predviđeno je gostovanje na puljske opere San Karlo koja će izvoditi „Ađrijanu Lekuvrer“, „Lujzu Miler“ (povodom „150-godišnjice Verđijevog rođenja) i Đonicetijevu komičnu operu „Don Paskvale“, U prvoj neđelji festivala pojaviće se buđimpeštanska opera i baletski ansambl s baletskom predstavom koja će se sastojati iz tri baleta: „Zamak princa Plava brada“, „Drveni princ* i „Čarobni mandarin“, U drugoj neđelji će Marta Greem sa svojim ansamblom izvesti „Klitemnestru“, a poslednje neđelje će baletski ansambl štutgarskog pozorišta đebitovati u Britanijl s pet novih baleta u koreografiji SVOE direktora Džona Krenkoa. Inđiju će predstavljati Balasarasvati, najslavniji igrač južne (ndije; Inđija će takođe organizovati izloibu koja će se sastojati iz originalnih ume mičkih dela; skulptura, minijatura, fotoyrafija, reprođukcija umetničkih dela, magnetofonski snimaka, pozorišnih kostima, maski itd.

WU trećoj neđelji festivala publika će mo ći đa viđi Cičesterski jfestivalski ansambl ser Lorensa Olivijea, sa „Svetom dovankom“ od Bernarđa Šoa, s Džoun Plourajt u naslovnoj ulozi.

KNJIŽEVNE NOVINE

Pile je tonulo na dnu velike reke u ono godišnje doba kada je kod nas suša. Abu Simbel sa kolosima čekao Je savest civilizacije i najmudrije projekte, Prođoh ulicom Pompeje s nemim monologom, ne bih li kupio malu figuricu od keramike,

Odlazio sam i uvek se vraćao svome gradu na obalama Vardara. I uvek sam sve više špoznavao da svaki grad ima svoju dušu, svoje rađanje i svoj život i nisam mukako uspevao da shvatim do že živolf, istovremeno, i umiranje grada.

Ništa kao svoje Ja, okremuto isključivo prema sebi samom, nije toliko licememo i lažno, ako ne dolazi sa opštom ljubavlju i proveravanjem kod prijatelja, ako nije prožeto i provereno u prijateljstvu. Voleo sam svoj grad zato što sam voleo sve gradove i otRkrivao beskrajne lepote u njima, i pored ružnih slika njihovih koje je neko i negde ostavio i nije hteo da ih izbriše. Gledao sam u ogledalo, broiao do dvadeset i četiri, nisam nikad žurio kada donosim sud na osnovu svojih utisaka i shvatio sam da su ljubav i prijateljstvo ono što nadvlađuje naš lični egoizam:·

U onim kataklizmama Pompeje, Hi" vošime i Agadira racionalno sam anga-– žovao svoje biće i saosećao sam sa onima koji su kao očevici preživeli apo-

kalipsu njihovog fatalnog trenutka dana ili noći. I shvatam koliko mimo, jednostavno i kratko prestadoh da mislim o njima i koliko brzo, neshvatljivo brzo, prestajem „da mislim o njima. Posle onog trenutka, 26. jula u pet i sedamnaest, rušilačkog, stravičnog, užasnog i ludačkog ı svome građu doznadoh da pored hiljađu mrtvih postoji nešto što se ne može shvatiti, osetiti, izvući iz indiferentnosti, iz površne impre sije: uništena je ravnoteža jednog grada, ubijena je njegova duša, ranjeno je vlastito srce, razvučen je bol vernih građana koji žele da on bude nenapu. šten mrtvi grad, da od crmmog svitanja sami ponovno osete blagost sunčanih dama.

Mi živi dajemo pomen mrtvima i mislimo kako da obnovimo život za žive. Pretvorili smo se od pisaca, kompozitora, slikara i glumaca u neimare novoga grada koji izranja sa svakim jutrom obasjavan suncem iza planine Vodno. Gradiće se nove ulice, svetle i prostrane visokosprainice, prozvučaće nove scene, imaćemo nove muzeje sa starim i novim eksponatima, zabrujaće hodnici škola i amfiteatri univerziteta s više laboratorija. Mi i naš grad ražićemo sponu. Ali mi koji smo bili na ivici njegovog razapetog tela do kasno u noć, pre i posle kratkog odmora, s molbom

MATEJA RODIĆI: PREPOROD

Muzički program fakođe će biti veoma bogat. Gostovaće Lonđonski simfonijski or kestar i simfoniski orkestar BBC, jeđan prkestar iz Amsterđama i Nacionalni škot iki orkestar, Slušaoci će imati priliku đa čuju i Jehuđi Menjuhina, Isaka Sterna i Bendžamina Britna.

Rdinburški filmski festival, koji ove 80OBine ima za temu „Film i drama“, đavaće svakodnevne pređstave starih i novih filmova. Održaće se i jeđna konferencija za pkruglim stolom na temu „Sta je televizijiki film?.

Prva Međunarodna konferencija pisaca Imala je prošle gođine mnogo uspeha. Druma Konferencija, posvećena problemima sa vremenog pozorišta, održaće se posleđnije neđelje festivala. Na konferenciji će se” raspravljati o sleđećim pitanjima: „Cemu stremi pozorište“, „Sta je dopustiv, a šta neđopustiv predmet sadržaja za pozorninu?“, „Ko dominira đanašnjim pozorištem?“ „U kojoj meri ima mesta za nacionalizam u pozorištu?“, „Da li su pozorištu potrebne subvencije i gde ono treba đa ih trati“, „U kojoj meri je đopustiva cenzura, bilo moralna ili politička?“

Konferenciju će vođiti Kenet Tajnen, sa vetođavac Narodnog pozorišta i vođeći engleski pozorišni Kritičar. Na spisku pređ-

'stavnika nalaze se imena iz 24 zemlje. Pre

dviđa se da će Konferenciji prisustvovati Tenesi Vilijems, Piter Justinov, ser Lorens Olivije itd.

JEDAN „REČNIK“ KAO PODSTREK

w Parizu je objavljena jedna vrlo zanimljiva i instruktivna Knjiga čiji je naslov „Rečnik savremene literature (od 1900—1962)“. U komponovanju ove prostrane i pregleđne panorame modđerne francuske „RKnjiževnosti učestvovalo je desetak Kritičara i romansira različitih estetičkih orijentacija (među njima Pjer đe Boadđefr kao glavni ređaktor, R. M, Alberes, Pjer- Anri Simon, Alen Rob- Grije, Žilber Sigo, itd). Prvi deo OVOE „Rečnika“ posvećen je esejističkom i sintetičkom prikazu pojeđinih literarnih rođova za poslednjih šezdeset godina i opštoj Kknjiževnoj situaciji (tako, na primer, O razvoju romana od Prusta do Sartra piše Pjer-Anri Bimon, o evoluciji poezije Žilber Sigo, O savremenom pozorištu Žorž Lerminije, o putevima francuske literature Pjer đe Boa đefr, itd). U drugom đelu knjige, đokumen~

e Direktor i odgovorni uređnik: Tanasije Miađenović. Uređnik: Pređrag • Palavestra. Tehničko-umetnička oprema: Dragomir Dimitrijević, Redakcioni odbor: Miloš IL Banđić, Boži Ignjatović, „Dragan Kolundžija, „Velimi

Bogđan A. Dušan Puvačić, Izet Sarajlić, Pavle Stefanović, Dragi

Popović (sekretar ređakcije),

Ssip i Kosta 'Timotijević,

đar Božović, Dragoljub S. _a r Lukić, „Slavko Mihalić, Pređrag

oslav Stojanović-

tarnom i analitičkom, nalazimo zgusnute oce ne i analize pojeđinih pisaca poređane po abecednom ređu, propraćene bio-bibliografskim pođacima. Pjer đe Boađefr i njegovi saradnici nastojali su da prikažu istaknute pređstavnike francuske Književnosti XX. veka, kao i njene osnovne tenđencije, na objektivan mačin, poklanjajući pažnju svim vređnostima, svim autentičnim đelima, bez obzira na to da li su ona pisana „trađicionalno“ ili „avangarđno“. Ovom „Rečniku savremene literature“ prethođio je jeđan „antologijski i Kritički rečnik“ pođ imenom „Današnji pisci (i940-1960)“, đelo, isto tako, niza autora (Bernar Pengo, Robert Kanter, Žan Divinjo, itđ.).

Možđa bi dobro bilo kad bi se i kođ nas našao jeđan izđavač koji bi okupio grupu kritičara koji bi objektivno prikazali u vidu sličnog jednog rečnika ili panorame našu savremenu literaturu. Forma koju su izabrali francuski autori mogla bi đa posluži u tom smislu kao podstrek; ona odgovara svojom atraktivnošću ukusu šire čitalačke publike, a u isto vreme korisna je kao priručnik za sve one kojima, je nauka o književnosti stru ka.

TRECI ČEŠKI PREVOD „GORSKOG

VIJENCA“

Povođom proslave 150-godišnjice Nijegoševa rođenja češki „Državni izđavački zavod lepe književnosti i umetnosti“ u Pragu izdao je ovih đana, kao 307. svezak svoje svetske lektire, „Gorski vijenac“ u prevođu poznatog slaviste, dr Otona Berkopeca, naučnog saradnika Slovenskog instituta Češke akađemije nauka, i pesnika Jozefa Hiršala. U formatu sređnje osmine, u ukusnom i vanredno dobrom tisku, ovo izdanje znatno od“ skače ođ mnogih đomaćih, koja su se do sada kođ nas pojavljivala. Prevodioci su se služili originalnim tekstom titograđskog izdanja Grafičkog zavođa iz 1959. gođne, koje je uređio prof. Risto J. Dragićević, te Su usvojili sve njegove ispravke koje su se u tom izđanju prvi put pojavile. Na Kkraju knjige, koja obuhvata. 10,5 štampanih tabaka, prevođioci su uvrstili komentar izrađen prema poznatim komentarima Milana Rešetara, Viđa Latkovića i Rista Dragićevića. Izđanje je izišlo u 4000 primeraka.

WU ovom slučaju stekle su se neke sretne okolnosti, koje su đoprinele da se ovo izda-

Protić, čun 101-112-1-208.

e Stampa „GLAS“, Beograd, Vlajkovićeva 8, ·

za malo sna, nećemo više iz onog istog ugla izjutra, u podne i uveče mahinalno pogledati na časovnik želzničke sta. nice. Nećemo se sastajati u isto vreme na čašicu razgovora pred hotelom „Makedonija“. Kada budemo polazili u pozorište možda nećemo da jurimo u poslednje minute preko Kamenog Mosta sa hukom nemirnog Vardara ispod njega. Dobićemo nove susede i oni će nam biti dragi. Razumevaćemo se, ali smo ipak imali svoje susede i sve one navike svakim danom ponavljane i obnavljane, koje su počinjale sa „Dobro jutro“, „Dobar dan“ i „Dobro veče“ć i; sa onim „Kako ste i šta ima novo kod vas?“. :

U ovim otkinutim mislima, bez dovoljne vremenske distance, gde je sve gusto, nabijemo, 'uskciptelo i preliveno, ipak se nalaze zrna koja su najintimnija i koja najviše hrane u atmosferi vakuuma psihe, rastrgnutih nerava, nesređenih misli i htenja nadošlih sa sti-

hijom mnajstrašnijom -— jer joj je ime Nepoznata. _. . „Želeli bismo, Marija, naša „mala

Violeta i Ja, koliko bismo želeli da ste Vi svi, Snežama, tvoja drugarica i Ti živi“, piše u pismu prijatelj iz Novog Sada Laza Čurčić.

„Da li će moj telegram do Vas stići i doneti nam vest da ste živi“ piše lekar Vladislav Švarc, s kojim sam samo jedam čas bio prošle godime ispod maslina u Slanom kraj Dubrovnika.

„Dragi prijatelji, verujem da ste preživeli“, javio se posle prve katastrofalne moći Mišel Žozef iz Monte Karla radiogramom, a znamo se samo iz jednog susreta između vlage i senki Kuršumli-hana, Arheološkog muzeja, gde je mirovao genije vekova u kamenu i nudio se posefiocu, sada humka trošnog kamena i prašine.

TI kakva beskrajna i nedokučiva simbioza ljudskog. i

Prijateljstvo je najveća vera u budućnost, najveća plemenitost i svežina umornom, bolnom i tragičnom frenutku. Svoj egoizam: savlađujem saznavši koliko prijatelja imamo i koliko su prijatelja imali Pompeja, gradovi Acte“ ka, Balbek, Hirošima i Agadir. Osuđujem sebe što nisam. bio veliki prijatelj njihov. Sada žudim za prijateljstvom. Ako ga nismo znali, mi ipak shvatamo, juče, damas i sutra, ono se neprekidmo negovalo i neguje.

Grade maš, voljeni! Volimo te, jer volimo sve gradove! ·

Tome MOMIROVSKI

nje izdvoji ođ svih, dosađašnjih na stranim lezicima svojom razumljivošću i poetičnošću prevođa. Kao naučnik i dobar znalac Njegoševa jezika, dr Berkopec je prelio smisao i sadržaj dela na češki jezik, a drugr prevodilac, istaknuti češki pesnik Jozef Hiršal, đao je tom prevođu pesnički oblik,

Kako saznajemo, đr Berkopec će ove gođine u jednom uglednom slavističkom časopisu objaviti iscevpnu raspravu O Njegošu kođ Čeha i Slovaka, jer to pođručje do „đanas nije bilo obrađeno niti poznato, pa čak nije postojala ni iole iscrpnija bibliografija rađova i članaka o ovom našem pesniku na češkom jeziku.

Ovo je, đakle, prva publikacija izđana U inostranstvu povođom ovogodišnje Njegoševe proslave, pa zaslužuje da joj se posveti posebna, pažnja. Ona izlazi nakon osamdeset gođina od pojave prvog prevođa glavnog Njegoševa djela (1889), kao treći prevod na češki jezik.

PRONAĐENA „KORBESPONDENCIJA NJEGOŠ — KNEZ BŠVARCENBERG U BECU

Do sada u našoj nauci nije bilo ništa po" znato o odnosima i kontaktima između Petra JL Petrovića Njegoša i austriiskog kancelara (predsjeđnika „ministarskog savjeta) kneza Feliksa Švarcenberga. Ovog, leta je u bečkom Državnom i dvorskom arhivu Ljubica Klančić, koja se već duže vreme bavi proučavanjem Njegoša i skupljanjem pođataka i dokumenata o njegovoj đelatnosti, pronašla njegovu korespondenciju s Kknezom Švarcenbergom iz đecembra 1850. gođine. U toj prepisci kao Nijegoševi „pisari“ za nemački jezik služili su ban Josip delačić i general Đorđe Stratimirović. Prigodom ovogođišnje proslave Njegoševe 150-g0dišnjice rođenja ova će koresponđencija biti objavljena u jednom beogradskom naučnom časopisu.

ISPRAVKA

U prošlom broju našeg lista, u članku Katarine Ambrozić „Umetnost, Kritika, pu“ blika“, potkrala se g-eška, Na 7. strani re“ čenica koja počinje rečima „Publika može da...“ treba. da glasi: „Publika može da, nđ uđubljujući se, prolazi pored niza loših i epigonskih dela po našim izložbama; on međutim Koji su svoj rad posvetili prouča“ vanju pojava u likovnoj umetnosti znaju da je slično stanje i na većini likovnih mda“ nifestacija širom sveta: i u Parizu, i u Ve“ neciji, i u Njujorku; ali oni znaju i đa avan gardne talente ireba često otkrivati baš tamo gde još priznanje, reklama i novad nisu stigi, njima treba spremiti prijem kod veublike“, , /

ea re fibađfiyafinaafibap iy aa EN aa Tsaingiio

List izlazi svakog đrugog petka. Pojeđini broj Din. 30 Gođišnja pret" plata Din. 600, polugođišnja Din. 300, za inostranstvo dvostruko.

- List izđaje Novinsko-izđavačko preduzeće „MKnjiževne novine" BeO“" građ, Francuska 7. Ređakcija Erancuska Ti. Tel. G25-020. Tekući ra