Књижевне новине

učinjeno za Vukovu

proslavu ?

IMPOZIJUM posvećen delu Vuka Stefanovića Karadžića, koji je |) nedavno održan Wu, Beogradu, bio je, po opštoj oceni, značajan naučni skup. Veliki broj naučnika-slavista iz celog sveta, veliki broj referata i njihov veoma visok Kwalitet učinili su da ovaj susret poštovalaca i proučava-– laca Vukovog dela dobije obeležja važnog maučnog sastanka, Verni osnovnim maučnim mačelima — objektivnosti + istinitosti — maučnici su izbegli da u _jubilarnim danima o Vuku govore jubilarmo, da svoje Yeči pretvore u brigodničavski intonirane hvalospeve i jubilarsku poplavu lepih i praznih reči. Razložno ocenivši da su dani Vukovog slavlja pravo vreme da se nmjegovom delu, pristupi sa maučnim, e· alismom i maučničkom „odgovornošću, učesnici simpozijuma odužili su svoj dug humanističkom Vukovom, delu, ma najbolji mogućni način.

Simpozijum w Beogradu bio je jedna od završnih svečanosti priređenih, Vuku u spomen. „Vukova godina“ već je ma izmaku, i majveći deo planiranih, poslova vezanih za nju, Već je DOSsUTšavam. Možda nije preYvano da, se na= provi bilans svega što je učinjeno, da se oceni šta je urađeno i koliko je još ostalo da se učini,

Pre više od godinu dana, početkom 1963. godine, uredništvo „Književnih, novina“ zamolilo je izvestan broj,književnika, maučnih, i javnih radnika da iznesu svoje mišljenje o udelu Vuka Karadžića u stvaranju i Yazvitku, naše kulture, i o perspektivi vukovskog duha, u našem današnjem, društvu, odnosno o tome šta bi u Yelativono kratkom, oku trebalo uraditi da se stogodišnjica Vukove smrti me svede na formalne svečanosti nego da se iskoristi kako bi se nmadoknadilo ono što je Yamije propušteno — da konačno, makom, pbuwnih stotinu godina, dobijemo izdanje celokupnih Karadžićevih, dela.

U ovoj godini, w godini Vukove proslave, dosta je urađeno, jubilej se nije sveo samo ma svečane akademije i prigodne članke, ali je naša poslouična meposobnost da organizujemo naučni rad šireg obima još jednom, na žalost, potvrđena. Skepticizam, učesnika naše prošlogodišnje omkete, hranjem mjihovim, sopstvenim, iskustvima, bio je sasvim, opravdan: izdavanje cetokupnih Vukovih, dela ostavljeno je za, neku drugu, buduću jubilavnu priliku.

Proteklih, meseci objavljivani su i prigodni članci i značajni naučni Yadovi, Organizovame su i svečane akade=· mije i maučni skupovi. Izdavane su' Vukove: knjige i dela o Vuku. Priređivane su izložbe i držana predavanja. Ofkrivani su spomenici i izgrađen je Dut do Tršića. Spremaju se i Vukova sabrana dela w 32 toma, koja treba da iziđu, do kraja 1967. godine. Ali u Srpskoj akademiji još uvek leži naučmo meobrađena Vukova prepiska, njegova celokupna dela čekaju svoje maučne obrađipače i izdavače. Do sledeće svečame prilike.

Jedan, učesnik maše amkete mapisao je prošle godine: „Ja... se me slažem sa izvesnim, uverenjima vrememom stečenim; mislim, na objašnjenje činjenice da ni dandanas, sto godina bosle Vukove smrti, nemamo. naučno, kKritičko izdamje mjegovih, dela. Uzroke tome ne treba tražiti, po mome mišljenju, W obimnosti posla i visi materijalnih, troškova, već yu našim, pogrešnim, shva tanjima, nerazumevanju za ODU vrsti, naučnog ada, u neorganizovanosti. Kada bi se shvatila važnost i dalekosežnost toga posla, onda bi se dobrom orgomizacijom, i angažovanjem velikog broja stručnjaka savladala njegova obimnost, a, našla bi se i materijalna sredstva, jey bi bilo jasno da bi se takvo ulaganje stostruko isplatilo“.

Ove reči i naša ovogodišnja iskustva upućuju ma jedam, zaključak. Bez ikakvog potcenjivanja onoga što je ove godine urađeno, bez omalovažava-

nja individualnih, i kolektivnih mapora težamih, za, proslavu Vukovog jubileja, mora se primetiti da smo mnogo veštiji u organizovanju svečanih akademija, nego ozbiljnih, široko zamišljenih, noučnih poduhvata. i

af

"i Razgovor sa Branimirom Šćepanovićem, dobitnikom prve nagrade na konkursu za kratku priču

„Književnih novina“

JRANIMIR ŠĆEPANOVIĆ

adi(SJaMekijl

Petar VOLK

NTONIONIJEVA superiornost na

Lidu prevazilazi standardne gra-

nice jednog blještavog uspeha: ona u sebi simbolično sjedinjuje sva ona priznanja i pojedinačne uspehe koje su zagovornici istinski modernog filma s mukom prikupljali na svom putu ka svetskoj afirmaciji. Sada su i one vrednosti na koje se sa skepsom gledalo još pre izvesnog vremema, definitivno potvrđene, tako da je više nemoguće zatvarati brane pred „Kkretanjima. ove snage. Ali, istovremeno sa ushićenjem. u nama se javila i fuga, što je opet sasvim shvatljivo, kada se zna da je Antonionijev trijumf u Veneciji primljen, i pored sveg zalaganja novinskih izveštača, među većim brojem naših filmsk:h radnika pa i njima bliskih umetnika sa upadljivom ravmo-

'dušnošću, ”

komentari

Lav ZAHAROV

posluju, još se komešaju, još po-

kušavaju da održe u životu svOje navike i metode ravnodušne ili, tačnije, hladnodušne ličnosti.

Reč je o ljudima čiji način pristupanja literaturi, knjizi, umetnosti, „lakim žanrovima“ itd. sve osetnije deluje kao anahronizam u opštem. razvitku našeg kulturnog života. Intere~

sovanja hladnodušnih su izrazito kratko ročna, usko komercijalistička, vidno obeležena tendencijom da se zaobiđu ili potisnu na sporedniji plan stvarnc potrebe čitalaca, gledalaca, slušalaca. Problemi „potrošnje kulture“, veoma složeni i obilni podsticajima za temeljita razmatranja, uopšte ne zanimaju hladnodušne svakog pravog kulturnog radnika ti problemi su tema broj 1, dok hladnodušne oni interesuju samo utoliko ukoliko na pojedinim vidovima (ili, određenije, na · pojedinim “”devijacijama) „potrošnje kulture“ mogu zasnovati neke svoje poduhvate, nazovi-kriterije-i stil rada. A. najhladnodušniji me-

| KNJIŽEVNE NOVINE ·

N A RAZNIM područjima kulture još

“aktuelnosti

kao nešto bitno. Za.

a li je kratka priča jeđini oblik

. vašeg kazivanja, Zašto ste se za kratku

priču opredelili da biste izrazili svet koji nosite u sebi?

VDE ĆU, svakako, namerno propustiti priliku da citiram nekog od velikih pisaca koji su

tvrđili da 'je kratku priču i suviše teŠko pisati da bi se posvetili isključivo tom obliku proznog kazivanja. Mogao bih reći zbog čega je pisanje kratke priče toliko. teško, ali to nikome ne bi pomoglo, jer se ne može naučiti kao što mnogi uzaludno misle. Svaka pra-

va priča sadrži u sebi jedan roman, jednu dramu. Na primer, priča koja je dobila prvu nagradu na vašem kon kursu u početku je bila zamišljena i koncipirana kao roman. Ali on nikada nije napisan. Sada ću po njoj verovatno napisati dramu, i verujem da će u drami gospodin Goluža pronaći svoju jedinstvenu šansu iako ga na kraju moramo ubiti. Isto tako moj roman „Sramno leto“, koji sam ovih dana završio, proizišao je iz jedne ideje za priču. Dakle, kao što vidite, tema može da se namefne i postavi svoje sopstvene zahteve, svejedno kakva je bila prvobitna zamisao i namera pisca. Zato i neću i ne mogu da go vorim o opređeljenju čak kada bi ono i formalno bilo potvrđeno. Znam sa-

Da bi atmosfera bila shvatljivija, tek da podsetimo na susret sa filmom „Pomračenje“ istog autora. To nije bilo fako davno, &vega pre nekoliko meseci, kađa su čak i izvesni recenzenti od ugleda pismeno izražavali svoje ubeđenje đa je reč o dosadnom filmu nepreporučljivom za publiku. Odomaćilo, se shvatanje po kome se ne mogu smatrati „ozbijnijim mi pokušaji. da se i u našoj sredin: stvori moderni, film pa je i smešno zalagati se za njegove principe identifikujući pomodno imitiranje modernog sa stvarnim. modernim filmskim doživljavanjem savremenosti. Antonionijeva „Crvena pustinja“ poklopila se sa našom belom pustinjom duha u kome se sa zadovoljstvom proriče kraj modernog f:Ima kao prolazne pojave od koje treba biti što dalje po strani kako bi se zadržala macionalna autohtonost i provincijska samouverenost i trajnost vlastitih vrednosti.

Kakve su to vrednosti, koje niko živ osim njihovih autora i po fumkc:ji bližnjih ne priznaje? Zar se film može sterati u uske regionalne okvire i mumificirati? Ne čini li nam se i samima da on zastareva mnogo ranije nego što i najuporniji pesim:sti predskazuju? Koliko pulske nagrađe iz ranijih gođina još nešto znače? A da ne govorimo o tome kako svef, kada bi sudio isključivo po ovdašnjem filmu, ne bi mnogo saznao ni o nama ni našoj zemlji. Malaksali smo čak i u onoj besomučnoj irci za devizama — ali to, na žalost, bitno ne menja situaciju. Lokalni aršin je tu da premeri sve i odmeri dozu zvaničnog optimizma: pa

đu hladnodušnima — oni koji smatraju sebe pozvanim da se staraju o zabavnoj knjizi — nude preveđenu antiliteraturu, doduše manje odlučno nego u brvoj polovini 1963. godine, ali još u dosta velikim količinama.

Hladnođušni se međusobno ž#~tazlikuju i po samoj prirodi svoga poslovanja, i po stepenu lične kulture, i po izvesnim obeležjima stila rađa i po mnogo čemu drugom, ali svako suočenje s njihovom praksom, posmatra– nom u celini, neotklonjivo upućuje na isti zaključak: .

Prodđubljeno, snažno osećanje za duh i smisao svega onoga što je sadržano u pojmu kultura nesvojstveno je tim ljudima. Kakva i kolika će biti tražnja kulturnih vrednosti kroz pet ili deset godina, hoće li u njoj dejstvovati i novi kvaliteti, šta će sve tražiti „potrošači“ u godini 1969. ili 1974. od knjige, pozorišne predstave, zabavne priredbe itd. — do toga hlad-

tema dana

komentari

mo da nikad nisam zaželeo da pišem “pesme. Ovog leta takođe nisam video ni more. ;

Šta vi mislite o situaciji u kojoi se kratka priča kod nas danas nalazi?

ISLIM da bi se moglo govoriti o M položaju pisca kođ nas, o njego-

voj ulozi, stvaralačkim dilemama i porazima. Što se tiče kratke priče mislim da joj pripada budućnost, mađa se ne bi moglo reći da se moimentano afirmisala u onoj meri koliko to zaslužuje. Odgovarajući na vaše prvo pitanje, na samom početku možda sam i objasnio jedan od razloga njenog još uvek nenaglašenog prisustva. Ovaj konkurs besumnje jedan je od značajnih pokušaja da se ukaže

i nešto učini za njen određeniji i traj-

niji status u rubrikama naših dnevnih i neđeljnih listova, kao i Književnih publikacija. A sama činjenica da je na konkurs prispelo 464 priča dovoljno govori o interesovanju i ambicijama pisaca za takvu vrstu literature.

Druga je stvar, razume se, koliko

su prečišćeni pojmovi šta je to i ka-

kva treba da bude kratka priča. Ona, reći ću da bude jasno, ne sme biti novinski podlistak, nikada feljton, nikada laki i lepršavi trenutak, Iako lišena mogućnosti (zbog prostora, pre sve-

što nemamo filma za reprezentaciju malo koga uzbuđuje „kao i činjenjca da nas u evropskoj kinematografiji svake godine pomeraju za neko mesto naniže. Jer, samo činjenica da se 5 vremena na vreme i pojavi neki zapaženiji film ne menja bitno odnos prema filmovima kakve uporno snimamo. Međutim, ma kako sve ove činjenice bile porazne, teško, se intimno pomiriti sa saznanjem da je stvaralačk: potencijal domaćeg filma pot 'Đuno inferioran; nametnuta su mu shva= tanja, ambicije i maniri koji ga. ne mogu nikako da izvedu na prava poprišta duha. Ponekad se čini kao da niko i ne želi pravi jilm i zaprepa= šćuje Rkonzervat:zam u umetnosti koja bi po svim svojim zakonima morala, da bude čak i ispred. drugih fenomena naše realnosti. Ona. nije više u stanju ni da se održi na nivou bprimenjene ideologije — pa se postavlja pitanje čemu toliki filmovi?

U ovom slučaju ne treba se plašiti istine jer nam ona čak sama po sebi ne može doneti ni moralnu utehu, a da ne govorimo o umefničkoj satisfakciji. Obično smo sentimental– n: i puni malograđamskih obzira prema domaćoj produkciji, za koje pra= va umetnost ne želi i ne mora da zna. Porazno je i to što u domaćoj kinema= tografiji i oko mje postoje objašnienja za sve, čak i za ono što u običnom svetu niko i ne misli da pravđa. Onda se čudimo što su nam kamere slepe ili škiljave i što onaj koji stoji iza nje, drhti, preznoiava se, misli na svoju banalnu egzistenciju i ne usuđuje se đa se spusti do dna našeg života

perspektive. Njihova poslovnost je ma=

hom vrlo skučena, siva, lišena smelosti: uvek na kratku stazu, uvek na bazi računice koja je svrha sebi samoj!

U fom znaku često se povlađuje (u domenu fakozvane lake lektire) lošem

ukusu onih čitalaca čijem viđu još

nisu pristupačne najlepše svetlosti knjige i književnosti.

I pored svega toga, hladnodušni se upinju da deluju na svoju okolinu kao 'ljuđi savremenih shvatanja, okrenuti težnjama i zahtevima vremena. Razneženi nađ sopstvenim kasenim emocijama, skloni iživljavanju u vulgarnom komercijalizmu, oni su zaista ana hronični do fe mere da se knjizi i kulturi mora poželeti budućnost bez ikakva sudelovanja hladnodušnih... Bez njihovih razgovora u kojima preuzimaju iz desete ruke gotove i, što je glavno, prevaziđene sudove o književnosti ili umetnosti. Bez njihove hladnodušne pažnje — nepažnje upravljene

kulturnoj (da li baš uvek kulturnoj?)

nodušnima nije stalo. Oni su izvan razonodi u letnjim mesecima. Bez njiDirektor i odgovorni urednik: Tanasije Mlađenović. Urednik •

Predrag Palavestra, Tehničko-umeinička oprema: Dragomir ?

Dimitrijević Ređakcioni odbor: Božiđar Božović, Dragoljub · gd

S. Ignjatović, Dragan Kolumdžija,

Mihalić, Bogđan A. Popović goslav Stojanović Sip,

\

Velimir Kukić, Slavko (sekretar ređakcije), Predrag

Protić, Dušan Puvačić, Izet Sarajlić, Pavle Stefanović, DraKosta Timofijević i Petar VoIk, •

vesti aktGaelnostyi

: CRVENA I BELA PUSTINJA

Beograđ, Francuska 7. ređakcija kući račun 101-112-1-208, ·

Štampa „GLAS“, Beograđ, Vlajkovićeva 8.

PREDANOST ŽIVOTU

ga) da se ide u jednu detaljniju 1 opširniju konkretizaciju, kratka priča mora u sebi nositi jedno snažno i duboko prisustvo neposredne predanosti životu, i jasno ocrtanu filozofiju, stav, ugao i konkretnu misao pisca. Ali sve to, prevashodno, u podtekstu, u onoj takozvanoj trećoj dimenziji koja je dostupna samo izuzefno talentovanim i snažnim piscima. To je, đakle, i najteže, pa ću time i završiti rečenicu iz prvog odgovora, koja, valjda, objašnjava zašto su velikani literature s posebnim poštovanjem uzmicali od kratke priče. a -a)

. S kakvim se teškoćama suočava: te u svakodnevnom radu #a vašoj literaturi? j

CINI MI SB da ovo pitanje. mogu da povežem sa svojim „radom

ako se okrenem svojoj sumnji i

onoj dilemi pred kojom se svaki pisac,

ukoliko je zaista pisac, više ili manje mora naći kad god se suoči sa onim što je napisao. I, baš zato, poštedeću čitaoce svojih sumnji, tim pre što se one uvek podrazumevaju ukoliko nameravamo da nam svaka sledeća reč nađopuni i pothrani večito gladnu i večito gorku misao.

i · realmosti. Većina od njih misli da je naša stvarnost statična forma života na kojoj se primećuju samo formalne· promene, odnosno da je to sa=mo skup :poznatih : verificiranih pojmova.. Zaboravilo se da za film kao dinamičnu umetnost nijedna forma ne može da ima trajnu vrednost (kao i u životu) i da bez novih iđeja gubi svoju vitalnost i dolazi na ivicu samouništenja. U ovakvim prilikama moderna stremljenja imaju za cilj samo jedno — đa film oslobode izvitoperenosti i vrate na prave izvore kako bi se ponovo obkrile “njegove | mogućnosti, Naime, film 'je došao u poziciju kađa mora da oživi samog sebe, a snagu za tako nešto ne može da nađe u praznim glavama il: producentskim kasama već jeđino u- krugu svog pravog dejstvovanja — životu i njegov:m ist:nama.

Prema tome, haše oduševljenje zbog Antonionijevog. uspeha sa „Crvenom pustinjom“ nije podstaknuto nikakvim formalnim. razlozima ili pomodarskim motivima već saznanjem da istinski pravog umetnika, bez obzra na njegovo nacionalno poreklo, treba uvek podržavati. Put koji je on izabrao jeste potpuno meizvestan, ništa se ne može sa tačnošću predvideti, a tek iz njegovog stvaralačkog sukobljavanja sa životnim tokovima rađaju se i oblici koji filmskim slikama daju onu neiscrpnu. i čudesmu snagu totalne iluzije. Ogromne su razlike između snage, savremenosti i hrabrosti s jedne strane, učmalosti i kukavičluka s druge. Zar može biti dileme na č'ijoi smo strani — i kamo sreće da za takva oOpredeljenja nalazimo razloga i u samom našem filmu.

HLADNODUŠNI

hovih pokušaja da svoje sitne i često nekulturne komercijalističke preokupacije prikažu kao nešto razumno, celishodno, čak perspektivno,

Oni što prodaju rog za. sveću a upravo to i čine hladnođušni — zacelo nišu i ne mogu da budu poslenici kulture. : i

List izlazi. svakog drugog petka. Pojeđini broj 30 đ. Gođišnja pretplata 600 d., polugođišnja 200 đ., za inostranstvo dvostruko,

List !zdđaje Novinsko-izdavačko pređuzeće „Književne novine“

Francuska 7, Tel, 626-020, Te»