Књижевне новине

/

tema dana

2 ai. :: | punu | odgovornosi

„Mi moramo biti mačisto s tim, da i u razvoju maših, socijalističkih,

društvenih odmosa postoje protivrječ

mosti koje proističu u prvom redu, iz bujnog svestranog razvoja maše E donedavno merazvijene „zemlje, i protivrječnosti koje naročito dolaze do izražaja u jedmoj višenacionalmoj državi. A zato smo mi komunisti tu da uočavamo postojeće pprotivrječnosti i da ih rješavamo što je mogućno bolje. Neke »rotivrječnosti, kako wu federaciji tako i u republikama, imaju svoje korijene u onome što je, čini mi se, i najbitnije u ekonomskom razvoju maše zemlje u, administrativno-birokratskoj Yaspodjeli i drugim, nepravilnostima, u razlikama u razvijenosti pojedinih, republika i oblasti, i sličnom. To dovodi do pojedinačmih, ispada šovinističkih elemenata, koje smo na– slijedili iz stare, predratne Jugoslaije i koji obilato koriste takve slabosti pa im ponekad wmnasijedaju i meki komunisti“ — rekao je drug Tito na VIII kongresu Saveza komumista Jugoslavije, koji se\upravo održava u, Beogradu.

Sovinistički ispadi, ma koliko da se mogu objasniti, me mogu se mičim. opravdati — ni provokacijama, ni ajektom, mi pijanstoom. Pojave koje su se u poslednje vreme manijfestovale u raznim, oblastima društvenog i javnog života, wu privredi koliko i u sportu, u kulturi koliko i u nauci, naročito istorijskoj, sve više ugrožavaju majvrednije i majdragocenije tekovine zajedničke borbe naših naroda i naše socijalističke revolucije. Te pojave u svakodnevnom, YTadu i žipotu me treba precemjivati ni dramatizovati, ali bi isuviše opasno..bilo potceniti ih, ignorisati ili zataškavati. Pojedinačni ispadi, ma koliko. nevažni i naivni izgledali, pa, čak i naivno bili motivisani, svojim, kumulativnim, dejstvom, stva raju jedam, mov kvalitet, lišen svake naivnmosti.

Važno je razlikovati svesne + zlonwamerne mosioce šovinističkih, temdencija, koji najčešće me deluju jabno, od, omih koji im, ponekad, iz svejedno kakvih, razloga i s kakvim opravdanjem, nasedaju. Činjenica, je, međutim, da svako wu odgovarajućoj meri' mora snositi, odgovornost za svoje postupke i povlačiti konsek=vence svojih smišljemih, il, improvizovanih, izjava. Naše društvo je u stanju da tim, pojavama odoleva, da im, se suprotstavlja i da ih energično suzbija. Pri tome ne treba izgubiti iz vida da su komunisti u pYvom, Yedu pbozžvoomi da svesnim, i organizovanim, delovanjem, razlučuju ono što je u našem društvu za strpljipu, terapiju, od onoga što zahteva hiruršku, imtervemciju. Najmonje bi uputno bilo primenjivati prevaziđene metođe izopćavamja, bojkota i profesionalnog onemogućavanja, koji našem društvu mikada nisu bili svojstveni, kada već Dpostoje utvrđene društveno-političke i moralne norme, mere i sankcije.

U osetljivim, pitanjima Tmeđuma~

cionalnih, odmosa, koja treba treti rati s punom i majvećom odgovoTnošću, komunisti treba da se rukovođe stavovima iznetim, ma VIII kongresu, Saveza komunista i majpreciznije i najsadržajnije formwlisa, nim, sledećim, rečima druga Tita:

„Dužni smo da se pridržavamo Lenjinovog upozorenja dc je borba protiv nacionalističkih pojava mnajefikasnija ako se svako okrene pre svega sopstvenom, području. ako se svi staramo da macionalističko sme-

1LMLU

će „počistimo wu sopstvemoj kući“.

4 VTNIJBTE IZRADIO MIODRAG NAGORNI

{

komentari

vesti i KNJIŽEVNI KRITIČAR i čita-

lac laik, kolikogođ bjo sentime} ntalno blag prema svemu što se rađa u okvirima naćionalnog Kknjiževnog teritorija, kolikogođ s vremena na vrijeme 'sa zađovoljstvom pozdravljao pojavu značajnijih nastojanja i dostignuća u našem suvremenom književnom stvaralaštvu, uz uvjet minimuma kritičke objektivnosti — ·=«muora osjećati i izvjesnu nostalgiju zbog činjenice da naša suvremena literatura ne uspijeva na dovoljno efektan način obuhvatiti ni širinu, ni dubinu društvenih, materijalnih i idejnih previranja što ih donosi naše vrijeme, uključujući sve implikacije odraza tih previranja u inđividualnoj psihi — od nadahnutog optimizma do psihičkih depresija.

Upravo naše vrijeme —. sa svim atomskim eksplozijama iznad i·ispod zemlje, sa svim hladnoratnim i ekonomsko-političkim eksplozijama na zemlji, sa dilemama između materijalnog i moralnog, koristoljubivog i humanističkog, sa zlobom i netrpeljivošću u našim uredima, stanovima i glavama, našim altruizmom prosvjetnih radnika „u provinciji i omladinskoj delikvenciji u gradu, sa isključivo „usisač-frižiđer- televizor-fićo“ jedne strane i materijalnim „krizama kazališta i biblioteka s.druge — bez obzira na opseg tih i mnogih drugih tipičnih i manje tipičnih pojava — naše vrijeme bremenito je mučnim porođajnim stanjima, vrijeme umiranja i. rađanja istovremeno, vrijeme u kome su lutanja neminovna. U takvom vreme-

nu, u trenucima sukoba.i traženja, osetljivost svijesti i ošfrina trijezne kritičnosti mogu biti samo pozitivan stimulans. E .

Problem koji se javlja u analizi ove konstatacije, usko je vezan s interpre= tacijom dobronamjernosti odredene umjetničke realizacije, knjige, filma, drame itd. Naime u odnosu . na društvene i političke organizacije 'koje svoje planove stvaraju u skladu s kolektivnim suglašavanjem o društvenoj svrsishodnosti ' određenih ideja, umjetnik sam određuje idejne stavove transponirane u umjetničkom djelu, potpisuie ih, i prepušta sudu javnosti i kritike. Iz historije nam je poznato, iako su primjeri vrlo rijetki, da su i najautoritativnija umjefnička imena potpisivala djelimične ili pot-

Nastavak sa 6. strane

jeziku muzike) kao i pravo obilje novog zvuka, novih tembrizacionih efekata, novih zvučno koloritnih mešavina i spojeva akustičkih dejstava u modernom jeziku ove umetnosti, onda smo na „Jugoslovenskoj „muzičkoj tribini” u Opatiji novembra ove godine. zaista mogli upoznati, kao nikada i nigde ranije, šla sve koincidira i paralelno egzistira u stvaralačkoj mašti naših živih, mlađih i starijih, savremenih jugoslovenskih Rkompozitora, šta se sve sliva i utapa u njihovu kreativnu fantaziju iz prošlosti i sađašnjosti sveta same muzike i auditivno opazivog sveta ove društvene sredine i ovog industrijaliziranog, elektrificiranog, mehaniziranog i svestrano tehniciziranog i motorizovanog doba jedne civilizacije. pretovarene mnogobrojnim „protivrečnostima samog svog društveno ~- istorijski uslovljenog i tako nastalog bića.

Tu estetsku pravdu za sve i svima, tu ravnopravnost svima koji se muzičkim sredstvima danas kod nas javno pokazuju i izražavaju organizatori Opatijske Tribine zapravo su i hteli. U kratkoi informativnoj ali i estetskiideološki angažovanoj belešci na štampanom programu ove smotre izričito je rečeno: „U izboru programa Jugoslovenske muzičke “tribine vlada potpuna ravnopravnost sviju stilskih orijentacija, načina komponiranja i upotrebe kompoziciono-tehničkih sredstava. Ovde se susreću svi stilovi i sve umjetničke orijentacije u slobodnoj konfrontaciji i slobodnom izboru“. Međutim, četvorodnevno trajanje i tok planiranih muzičkih priredaba, a možda u još većoi meri predviđene i u program unete „diskusije pred. publikom” . posle održanih koncerata, kao i neki drugi sastanci i razgovori u manjim grupama, radni susreti sa' korisnom ·'izmenom mišljenja i shvatanja „savremene muzike danas kod nas i u svetu, jasno. su pokazali da je pomenuta široka koegzistencija pravaca i stilova ipak samo iedan interregnum, prirodan i normalan u današnjoj opštoj situaciji muzike svugde u svetu, da će dalje kretanje muzičkog mišljenia, stremljenja i osećanja jednom, možđa i skorije no što nam fo danas izgleda, dati određeni pečat fizionomiji muzike OVOE doba, da će baš onako kao što je to uvek i u prošlosti bilo — izvesni pravci i stilovi neumitno krenuti putem fihog i postepenog odumiranja, a drugi putem sve .moćhijeg i snažnijeg preovlađivanja, ka dominaciji i estetskoj integraciji, koja će i ovom vremenu jednom uthisnuti žig specifičnih osobenosti duha, umetničke teh-

nike, određenog karaktera i univer-

zalnog značenja. Možemo nešto o tom procesu i daliem razvoju .naše muzike, sa: verovatnoćom. bliskom prognostičkoj tačnosti, zaključiti već iz činjie~

KNJIŽEVNE, . NOVINE

ya a a alo:

životnim „filozofijama 5

tema dana

komentari

PREDRASUDE KNJIŽEVNE ADMINISTRACIJE

O NEKIM RAZLOZIMA I UZROCIMA NEDOVOLJNO REZONANTNIH DOMETA SUVREMENE PROZE

pune idejne promašaje. Izloženi kritici javnosti, oni su možda već slijedečim djelom demantirali svoje zablude, ili su, produžujući ih, doživljavali izolaciju naprednog dijela javnosti. Ukoliko neko djelo nije direktno do'azilo u sukob sa zakonskim društvenim „nor mama, ta izolacija nije imala za cili da onemogući daljnje javno djelovanje autora, nego mu je suprotstavljala isključivo argumenftirane, javno izražene protustavove. Konfrontacija raznorodnih mišljenja iu uvjetima besklasnog (ne beskonfliktnog!) društva, nesumnjiVo mora imati plodonosan karakter.

Međutim, u postrevolucionarnoj dđruštvenoj zajednici kao što je naša, bilo je neophodno ne samo „postfestumski“ komentirati idejne anomalije, nego ih onemogućavati mogle imafi bilokakav negativan društveni utjecaj. Paralelno s razvojem i decentralizacijom našeg cjelokupnog ekonomskog i političkog sistema, maksimalnim prenošenjem kritičke uloge sa organa administracije na organe samoupravljanja u najširim društvenim razmjerima, stvoreni su uvjeti u kojima više ne postoji nikakva značajnija društvena opasnost od evenfiualnih idej nih zastranjenja u umjetiničkom stvaralaštvu, već se instrumenti preventivnih intervencija u svakom pogledu mogu.s dalekosežnijim društveho-korisnim rezultatima. zamijeniti sredstvima otvorene javne kritike.

Neposredan povod za razmatranje o ovoj temi jest izvjesno stanje inercije koje još uvijek: u okviru' ovih relaćija

UL III

tičkom i društvenom

prije nego što bi one '

vlada u administrativnom dijelu mnaših umjetničkih, izdavačkih, prcducentskih i drugih institucija, kao i u povremenim intervencijama upravnih, negdje i sudskih organa u slučajevima pojave nekih spornih umietničkih djela. Osim što se takvim „direktnim intervencijama onemogućava javnosti da sama određi svoj stav prema vjerojatno stvarnim umjetničkim, dakle i idđejnim slabostima inkriminiranih djela (a time se nanosi šteta našem polidemokratizmu) tim se mjerama i u našoj umjetničkoj administraciji i u kriterijima samih stvaralaca stvara izvjestan osjećaj nesigurnosti, diferencijacija u odnosu na „pasportnost“ ili ne, određenih „osjetljivih“ tema.

Kao što razvijeno socijalističko društvo, sa naiširim krugovima radnih ljudi auboko svjesnim svojih napora, putova i ciljeva, nema potrebe da šufke prelazi preko recidiva prošlosti, ni preko svojih vlastitih grešaka i teškoća, tako ni pravi umjefnik (ili pravi urednik, dramaturg itd.) neće izbjegavati ili respektirati nikakve „neugodne“ teme. Ukoliko ipak hoće, to će nesumnjivo imati i parcijalnih posljedica u stanju njegove svijesti i savjesti, i analogno — umijetničkoj djelatnosti. Prepuštajući pisce njihovoj ličnoj 'dilemi, ovdje bismo ·#htjeli prvenstveno podvući praktične anahronizme· unutar jednog dijela književne administracije, koja nedovoljno 'stimulira upravo onu granu književne djelatnosti u kojoj šira čitalačka publika najviše očekuje:

Osvrt na »S usoslovemsicu

muzička ćuriDbimuc a (bpatiji

nice da su kompozicije u-tehnici poznog muzičkog romantizma od znatne većine prisutnih primljene uglavnom sa učtivom hladnoćom i u znaku.samodisciplinovanog dosađivanja, dok su ma i sasvim majušna, tek skicozno fiksirana delca kompozitora sa jasno izraženom istraživačkom radoznalošću za novi zvuk u muzici. (što znači, i za novi zvuk sveta u nastajanju), za novu duhovnu klimu ljudskosti kao psihološku podlogu tog zvuka, i za jednu novu, kondenzovanu, na jezgro i zvučno suštastvo svedenu formu, uslovljenu novim aperceptivnim afinitetima ljudskog sluha. upravo za taj „novi zvuk“ — osefno privukla pažnju mnogih, nagoveštavajući probleme pred kojima stojimo i koje moramo rešavati. ;

·Na ovoj ivici muzičko-estetskih deklaracija recenzent i kritičar mora uneti u svoja izjašnjenja grumen subjektivnog stava i dah unutarnje arome sopstvenog muzičkog ukusa i ličnog senzibiliteta koliko za sam zvuk toliko i za njegov potencijalni emotivni naboj, za njegov latentni “idejni smisao; i.ja ću zato, radi konkretiza-

'cije svog estefskog stava, ovde otvo-

reno reći da, recimo, majstorski vešto sročeni Klavirski koncert Lucijana Marije Škerjanca (sa trake), jednu rahmanjinovsku transfiguraciju, nikako ne bih zaželeo ponova slušati,

e Glavni i odgovorni urednik: Tanasiie Mlađenović. Urednik: ba op Tehničko. umetnička oprema: Dragomir ~” Božidar Rožović, Dragoljub (

mir

Mihalić mBogđam A Popović (sekretar redakcije. Predrag Wpet Garajlić. Pavle Wtefanović Mra- \

goslav Stojamović Bip, osta Fimotjević | Petar Volk,

Pređrag Palavestra. Dimttrijević Wedakclonti odhor

81: (gnjatavi, · (Dvagan Golunažija:: (

Protić wušan Puvačić,

VB ON . KN

' Iva Maleca, ili

dok bih „Consertino per cinque“' Lojza Lebiča, ili „Apel za rog i kamerni ansambl“ Primoža Ramovša, ili „Minijature za Lewisa Carrolla“ (engleskog matematičara i čuvenog pisca fantastičnog dečjeg romana „Alisa u zemlji čuda“), zvučno rafinirani mali opus „Apeiron za harfu i kamerni ansambl“ Josipa Magdića što pre želeo iznova čuti, da bih svoje nedovoljne prve utiske mogao upotpuniti i eventualno korigovati, da bih nagovešteni ljudski smisao ovih, pomenutih, i još nekih drugih nepomenutih kompozicija sa ove #dopatijske smotre, mogao dublje asimilovati, kao svoj doživljaj, veoma sličan intimnom odnosu prema pesništvu Rene Šara ili Anri Mišoa, veoma srođan prisnom odnosu prema likovnim ostvarenjima jednog Wolsa, Tal Coata, vesa Tangyja ili Aleksandra Caldera,

Nužno je, međutim, napomenuti da na veoma prostranoj skali stilskih i jezičkih raznovrsnosti muzika u okviru demonstriranih primera ove značajne ·opatijske muzičke smotre nije zahvatala ekstremnosti, ni na. pravcu .tradicionalizma ni u tendencijama ka modđernom izražavanju. S druge strane, opet, neka izvedena dela, oslonjena, na već prilično. iscr= peni (ali ne i do kraja iskopani) rudnik ftonalne muzike prošlosti, pokazala su snagu jarkog unutarnjeg intenzite-

fa: na primer, solo pesme Vlastimira

Kokić, Glavko, | | e

vegti „u-tematski suvremenoj, kritičkoj prozi,

3

jugoslovenska.

7 via u

Vati Kai

Prvi primjer: jedan je mladi pisac objavio zbirku novela, koja je jednim svojim dijelom na kritički način ocrtas la neke negativne pojave u životu mla= dih ljudi. U toku štampanja, na djelo je formalistički stavljen „embargo“, a autor je prošao kroz višemjesečni „va„kuumski“ tretman svoje sredine, pa čak i·' porodice, što je u njemu ostavilo psihičke i nervne tragove. Za ovo isto djelo, autor nakon svega dobiva najve~

„će službeno priznanje, republičku knji-

ževnu nagrađu, čime mu je pružena najveća satisfakciia i ponovo otvorena vrata izdavača. (Op.: naveđena zbirka, uskoro izlazi i na srpskohrvatskom jeziku).

Drugi primjer: mladi pisac donosi

zbirku pripovjedaka izdavaču, koji mu

je nakon višemjesečnih urgemcija odbija s obrazloženiem da „politički organi ne ·bi odobrili ove tekstove“, iako, . je veći dio tih pripovjeaaka već „bio objavljen (i nagrađivan) u raznim književnim publikacijama, a neslovna, najduža pripovijetka zbirke, usxovro je zatim štampana, u jednom uslednom časopisu, . dobivši vrlo povoljnu ocjenu kritike. y i Mogli bismo navesti još nekoliko sličnih, iako možda manje pnradoksalnih primjera, ali držimo da nisu potrebni u kritici birokratskih poteza jednog dijela naše „prizemne“ književne administracije, koje, na žalost, mnogi identificiraju :'s „državnom cenzurom“.

I naš Ustav i Statut SK maksimalno garantiraju slobodu umjetničkog stvaranja u našoi zemlji, a praksa dokazuje da i. najoštrije izražena, kritička mišljenja nisu nailazila na otpor kod najviših upravnih organa, već samo u onim administrativnim aijelovima ,umjetničkih institucija, koji, svakako dobronamjemo, ali s premalo dubljeg razumijevanja gledaju na djelovanje i ulogu umjetnosti i umietnika u društvu. Otklanjanje ovih predrasuda, u interesu bržeg prodora suvremene literature

u. prostore egžistencijalnih i idejnih

problema nas i ovdje, treba postati zajedničko djelo pisaca i samih tih institucija. Korist će direktno imati i prvii drugi, književna publika i, što je naj važnije .—K] čitava društvena zajednita.

Marijan =SINROVIĆ

· Peričića „Noć bez jutra“ (na stihove

Vaska Pope) u briljantnoj i moćnoj mecosopranskoj interpretaciji Julijane Anastasijević i izvanredno sveži, du-

hoviti, mladalački „ciklus još U vek” studentkinje kompozicije · Darinke: Simić, „Vrati mi moje Krpice” (opet na tekst pesnika Va-

ska Pope), lapidamo i sa istinski

„„savremenim „crnim“ humorom sroče-

no: kamemo-delo za dva solo glasa (u prefinjenom kamerno - konceritnom tumačenju soprana Blanke Danon i već pomenute Julijane „Anastasijević) a na postolju lakonski iscizelirano; instrumentalnog seksteta. + · Na završnom i jedinom · simfonijskom koncertu ove žive kamermuzičke smotre (u izvođenju Slovenačke filharmonije sa Samom Hubadom "na čelu), posle višesmisleno zračećih i snažno pregnanfinih „Naslova” Zorana Hristića, za orkestar i hor, i dveju zvučno multipleksnih „Epizođa“ va zda istraživački budnog Branimira Sakača, zazvučala je, neodoljivo u svojoj paganskoj i arhetipski životnoj silini, „Muzika“ Josipa Slavenskog, nastala. pre skoro tri decenije. · Sav auditorijum bio je zapanjen pradrevnom snagom -zvučnih simbola jedne enigmatične stihije, čiie se pravo ime krije. negde u kozmičkim zakonima kretanja, materije, organskog sveta i bića čovekovog. Odjednom smo svi znali:: ovo je preteča naše muzičke današnjice i nadiruće budućnosti, iako je novi zvuk: jugoslovenske današnje muzike, u · dugom prenebregavanju svojih .dubokih korena, oprezno. sačekivao glasove i omite iz daljine, · da bi. se smelo raskrilio. No, to je pitanje dostojno dubljeg razmatranja u nekom drugom temafskom kontekStih: NJ OT SIR e u ao, O Pople STEPANOVIĆ

-r.isf. (gazi. svakog „6ruogor petka | Poledimi broj 10 0 Gaođišnis” pretplata 600 d, polugodđišnja 300 d. Za inostranstvo dvostruko.,· List izdaje ·Novinsškoyizđavačko pređuzeće „Kniiževne, novine“ Beograd, MWraneuska 7. ređakcija Francuska 7. Tel. 626-020. Te» · kući račun 101-112-1-208.,· Tri .

#• Štampa „Glas“, Beograd, Vlajkovićeva M.

\