Књижевне новине

. | ž r ; Ua ' - književnost umetnost} društvena pitanja književnost umefnost društvena pitanja književnost umetnost : O l | Čedomir | _ MINDEROVIĆ | VIJENCA — LILIJE ) POVODOM LATKOVIĆEVOG. NAPISA „IZDAVAČKA NEKOREK NOS“ O R i S E U „KNJIŽEVNIM NOVINAMA“ od,.11. decembra odgovorio je univoerzitetski pro: fesor dr Vido Laiković na napis od Tuj MK, objavljen u broju od 27. novembra MOJ pratilac je ćutao. pod naslovom „Izdavačka nekorektnost“. Pejzaž Orise je, poslednjih dana novembra, . (U svom odgovoru Latković uopšte ne bez oblaka- U svitanje ogroman crveni kotur odgovara na pitanje, zašto je iz Njego- sunca polako se izdiže mad tamnim lagunama ševe „Luče mikrokozme“ objavio samo u kojima se kršju krokodili, nad retkim zabra380 stinova, a izostavio 1.030 stunova, kako nima kokosovih palmi sa kojih je plod, najveje naglašeno u napisu Lj. K., iako na ko- ćim delom, već obran, nad selima koja se jedva ricama knjige stoje nwasiovi: „Gorski naziru pod tim palmama, pored još sanjivih vijenac“ i „Luča mikrokozma“? Latković, voda — to su niski krovovi blatara pokriveni međutim, odmah prelazi na treći pasus bambusovom trskom i davno osušenim posivepomenutog napisa i kaže da je on — lim lišćem tih istih palmi, nad peskom presu„najzanimljiviji“, a tu je riječ o titograd- šenih rečnih korita, nad širokim „mostovima skom izdanju „Gorskog vijenca“, koje je preko tih beskrajno širokih bezobličnih korita priredio za štampu 1959. godine pisac i dalje, dalje — nad bezbroinim pirinčanim poovih redaka. Ovo izdanje „Gorskog vijeh- ljima potopljenim u blagodatnu crnu vođu u ca“ profesor Latković zove — „neobično“, kojoj već stoje. nagnuti nad fankim, nežnim ikaže: „Dragićevićevo izdanje uglavnom je gusto izraslim pirinčanim stabljikama ljudi Onegativho ocenjeno od kriuke (up. rise, muškarci, žene i deca, skoro sasvim goli „Stvaranje“, Cetinje 1960, sv, 1 i sV. 5 — odeveni najčešće samo u jednu krpicu, oko poB. Mihailović; Prilozi“, Beograd 1963, SV. jasa; i žene, jer im je kraj nečega što je možđa 3— -—- V. Latković)“. nekad bilo sari, zelen, crven, žut, plav, beo Koliko je meobjektivna ova Latkovićeva prebačen samo preko jednog ramena, i ženama tvrdnja vidi se iz toga, što on u uopšte ne po- bez vremena sede rasčupane kose, i đevojkama minje izdanje „Gorskog vijenca“ po mojim is- čvrstih, udova i još okruglih ramena, sa očima pravkama koji je objavilo preduzeće „Kultura“ koje su još uvek samo čudni san i samozaborav (Beograd 1962), niti izdanje Matice hrvatske i opojno pitanje u tom toplom tropskom pej (Zagreb 1963), a o njegovoj smjelosti da kori zažu: to je „toples“ — ali one nisu čitale ni yrevodioce „Gorskog vijenca" na češki (Prag „Life“, ni „Time“, ni „Vogue“ ni, ako hoćete, 1963), Što su se koristili mojim ispravkama iz „Nin“ -- one ne umeju da čitaju — i one su, titogradskog izdanja „u većoj meri nego što sa svojim cvetom u Kosi, pripadnici velikog misu to smeli učiniti" neću ni da govorim. Dvije lionskog indijskog čovečanstva nepismenih, kovažne i glavne ispravke iz titogradskog izda- ie razume samo nemi jezik sadua, pružene Tunja prihvatio je i prevodilac najnovijeg nje- ke bezbrojnih prosjaka, crvena božanstva malih mačkog izdanja „Gorskog vijenca" dr Šmaus, hramova usred svoga sela sa lingamom pored dok Latković pominje samo jednu od tih Šma- koga pobožno stavljaju cvet iz svoje kose kad usovih ispravki, pa čak kaže da je i ona pri- ih niko ne vidi — i jezik monsuna, voda, zmihvaćena — „uslovno“!? Moeđutim, u prevodu ia, bubnjeva na svojim čudnim svetkovinnama, dr-a Šmausa nema uopšte nikakve „uslovno- belih lotosa, crnih bivola sa sabliastim rogovisti“, jer je on u cjelosti izbacio proznu napo~ ma, nežnih, večno žednih pirinčanih polja, i menu između 562 i 563 stiha po titogradskom ptica. izdanju („Noć je mjesečna; sjede oko ognje- Moj pratilac ie ćutao. vah 1 kolo na veljem guvnu poje“), Šmaus je 'U podne — sunce je daleki beli usijani simprimio, opet bez ikakvih „uslova“, i drugu bol Indiie, koji je Marasing Deva I, u trina> moju jspravku: izbacio je riječ „polljegaše“ estom veku, u Konaraku, materiializovao u veizmeđu stihova 602 i 603 (str. 29 i 30 njemačkog ličanstven hram posvećen Siriji, bogu sunca. brevoda iz 1964). : . Posvećen je suncu, ali mu je ostalo ime Crna "ODG 4950. godine do danas jeđino su, dakle, Pagoda. ALIA)JAJ ida ra OJ Bedra 0 . Božo Đ. Mihailović ı Vido Latković „negativ- Već sedam vekova Crna Pagođa, na svojih no“ ocijenili titogradsko izdanje „Gorskog Vi- dvamaesti pari džinovskih kamenih točkova jenca“. U interesu je naše nauke da dam po- većih od čoveka, osiavljia za sobom, vek za Vedatke za ove dvije „negativne“ ocjene. kom, generaciju za generacijom ovih liudi OriMEvo najpre podataka o mBoži Mihailoviću se nagnutih nađ pirinčanim poliima — da žive kao Rome' Latković očigledno namjerno skraću· što su živeli tada, u grozničavim stvarlačkim tre- U PODNN — SUNCE JE DALEKI BELI USIJANI SIMBOL je ime (ono je puno naveđeno u svima nucima te nadliudshke zamisli Narasinga Deve I, , . sveskama „Stvaranja“ za 1960. godinu: u sv. 1, da žive kratkoveko i đa umirn sporo, nored svojih. Da li je to što čujem tutnjava mora, ili to bivola koji nepomično stoje u vodi sa jednom, 5 1 6 su Mahailovićevi prikazi i odgovori, a u zarđalih srpova, poređ pradrevnih drvenih ra- kopita tih džinovskih kamenih konja u Kona ili mekoliko vrana na leđima ili na vratu. sveskama 3 i 5 moji odgovori Mahailoviću), lica kojima se i danas služe — kad bih nekako raku potmulo udaraju u pesak u svom neza- Ćute bivoli i ćute vrane: ı kako bi čitaoci „Književnih novina“ mislili da mogao da jednom donesem u Orisu bar milion "ustavnom trku prema svetlosti, tonući, uprkos Ćuti i moj pratilac, i u Konaraku, i prvi,.i je to prikaz našeg poznatog književnika i kri- gvozdenih plugova — pored tromih crnih bivo- svemu, u prolaznost. u mrak neumitnog zabo- dugi, i treći dan, otkako smo se sreli u Bubatičara Borislava Mihailovića. On je, na- la i svojih seoskih malih hramova sn lingamom, rava, u raspadanje foliFih civilizacija koje Pe- mnesvaru a svaki dan, takoreći na svakom koraime, 31. januara 1951. godine postavljen za uvek zasutim svežim cvećem — đa im se pepeo sak Indije, od pre pamtiveka, razjeda i ra- | ku — moj pogled zastaje nad vodama. Pejzaž službenika jednog nadleštva kome sam godi- rastvori u beskrainim toplim monsunskim ki- stvara? 0 Orise je bez oblaka ali mi' smo gotovo nepreama na čelu, pa pošto je za svaku dužnost šama i da se iz tog penela opet invi zeleni iz- Ko to šapuće iz Crne Pagode u smiraj dana kidno u jednom oblaku ćutanja, oblaku koji koju sam mu davao odgovarao da je za nju danak — izdanak pirinčane stabljike ili loto- u Konaraku — je li to tvoj glas, iz beskraine prožima i nebo i zemlju Orise, svaki naš dah i — „nepodoban“, ja sam, ga već 5. maja iste sovog cveta. ra . daline, koj me dogiva iz kamena, iz svakog svaki korak'i svaku našu misao, a mene nešto godine stavio na raspoloženje Ministarstvu Ta čudesna kočiia ie na morskoj obali, u nabora odeće ovih liupkih ponosnih igračica neodoliivo sprečava da ga zapitam, da otpočprosvjete. Otađa on stalno nađe mogućnost da Đengalskom zalivu ođ koga nikako nemam sna- posvećenih radosti života — je li to nnš prvi nem razgovor. e „utvrdi“ greške u mojim radovima, pa u tome ge da se odmaknem vraćaivći mu se, olkako | zajednički, siedinjeni osmeh, i smeh, u Tore a Naizad, četvrtog. d j til } ide tako daleko, da su mu, na primjer, važ- sam u Orisi, u svakoi mogućoj prilici — zbog Mare. jednog „memonovlivog, meditermns<KFog i aizad, četvriog- dana, moj je pratilac pro nija. za godinu Njegoševa rođenja razna pri- nje, zbog te kočiie vekova od peščanog kame- smiraja đana, jesu li to Mocartove flaute izme- BOOT es ; i &anja i sjećanja starih Cetinjana iz 1953. na. i zbož pnimule fnfniave mora, sn ogromnim nadno oživele u ovom pesku nad još iednim -— Da, to su crvene lilije, to. kraj puta, “u godine, no svi poznati izvori o, tome pitanju ftplnsima iz čijih belih vrhova kno đa neoreki- mojim rastankom, nad. još jednim mojim od- vodama. Sađa su procvetale. O. da —i Buba(upor: moju knjigu „Članci o Njegošu“, str. | · dno cvetaju, iz sekunđe u sekundu, iz inkarna~ | laskom? nesvar, i · Katak:i Puri.—~- nela će Orisa zapam27—35, „Istoriski zapisi“ knj, IX, Cetinje 1953. . titi ovai Novembar. Nikada toliko crvenih lilistr. 284—285). : ja nije bilo.: Poginulo je trinaest studenata, Đu- Svaki čitalac može vidjeti da ni Latkovićevo te SHU. SM Će Ta što su : studen= mišljenje o titogradskom izdanju iz 1959. go- iu celoj Orisi pođivli u.odbranu jednog svog dine nije izneseno u interesu nauke, jer 586 NAD NJOM, CRNOM PAGODOM, VISOKO NAD OJAĐENOM druga koga jie maltretirao jedan trgovac. Da, za objavljivanje svoga prikaza u beograd- nikada ih toliko niie bilo — crvenih liliia, Oni skim. „Prilozima za književnost...“ mislio sve ORISOM, NAD INDIJOM U NJENOM NEMIRNOM SNU, NAD su mrivi, Vidite, stanovništvo je ioš proređeno od sredine 1959. do kraja 1983. godine! Evo za- | | ) o gCen a: e Do BET OG da Om pOčUAA što se on tako dugo razmišljao. On je 19549. O TN. , telegram da-ne dola?ife u Orisu. Život se nolagodine izdao jednu knjigu o Njegošu i u njoj MOJIM ĆUTANJEM TRINABST ZVBZDA. TRINAEST LILIJA ko vraća u ulice. A oni. miih trinaest, nikada je unjo neke nove arhivske podatke, koje sam , | više neće izači na ulicu. Pali su u odbrani ied= naveo u svome članku o Njegoševom školova- |_______________ ____ qqn58[đE{“ĐSII nog vaga druga. Vi to razumete· Da, to su crvć> nju („Istoriski zapisi" za septembar-oktobar ; ne lilije... aiR : . 1948, sir. 186—208 i „Članci o Njegošu“, str. š i ; Crveni cvetovi u vnđama Orise 5 36—56 i 219—220). Kada je pročitao moju jav- cije u inkarnagiju, moji lotosi, moje nađe i mo- Moj pratilac je ćutao. „Mi se u crvene krvave glave na re U RČ; NI e je lepote, moji večni odlasci — svi peroni i sve Pred smirai dana, kad pirinčana. polja opu- : a : ih" studenata. Oca i četa a POO Ogi | luke mojih usplahirenih čežnji za neđokučivim ste, i ljudi i krave i·bivoli polako Poebu u.hB= ay . prejjac porno. ĆUTE VIRE Oe olyeČeR. „DO u knjigu „Članci o Njegošu“ 06 n > i : e ! oufa. 'Sunee zalai. Crna Par, ie u pla(C Li daliinama, moja bela jedra, moje crne džunke, selja. jedva primetn ZabeaRi kokosovih gled's Pagoda ie u pla(Cetinje 1949), ali se iz svakoga retka vidjelo _o , 3 ; i Sana, U ranima ; ORKQSO menu i iedan dan ijedan trenufak, jeđan ' da mu je glavni cilj pravdanje svoga nedđoz- moji porazi i moji snovi, iz kontinenta u kon- DONI } OVObuOPIDI, i dim i zađah zapaljene ce DSF ao — to je MO O ai voljenog postupka („Književne nobine“ od 25. tinent, iz sna u šan. i 8 je balege na kojoi se priprema oskudna lačkih smrti Oviqe,.Peipnž Orise ie bez oblaka aprila: 1950). Uredništvo „Književnih novina“ So i sunce, bure i monsunske kiše, blagi ve- večera i peče čapati počne da poleže po praš- Dan i noć ovog Novembra u Orisi SGH OBIA= pustilo je moj odgovor Latkoviću (broj od 23. černii povetarac Bengalskog zaliva, cikloni i OBE putevima i mrtvim, kao zaboravlienim ka. Gde sam? Crvene liliie Orise ćufte, zaglednmiaja),.a onda je dalo miesta i drugom T,atko- ljudi-osvajači, muslimani Portugalci, Francu- Di Ž anim poljima — o, kad bih nekako mogao | ne u Snnčamm Kočiu, u vekove koji su smrt, wićevom odgovoru (broj od 6. juna) .dok sva zi i Britanci otkako ie Kočija Sunca Rkremula de Bee da donesem u Orisu bar milion gvoz- i nada Gae sam? Ke to Šaptće i» Crne Pnende mofa nastojnnja da se objavi moj odgovor i kroz vekove, rastvaraiu i razbijaju i odnose eb plugova — sunce je opet ogromni crveni džapiioai dana, Wmda nas nose fi džinovski točna tai Latkovićev tekst nijesu uspjela. niene skulpfure, flautiste. igračice, liubavne či 1 bi o a Oj daljini, kotur koji polako kovi od kamena koi: se raqnnda, prelo:ljudske Tada sam' uvjerio ondašnjeg odgovornog U~ parove u njihovom neprekiđnom kamenom OT- bako Su binski, kao bez povratka, obasiavajući Izrvi koju ništa. nikad ne može umiriti — Woja redei-. cetinjskih „Istoriskih zapisa“ da je gavmu, lovce. ratnike, slonove, demone. božan= o arnim, požarnim, apookaliptičkim rumeni- se uvek iznava:rasevefavn, i? Navembra u Nokorisno za našu nauku raspraviti ova načelna stva — grozničave trenutke i večnost stvaranja. om nebo Orise. nebo Tndiie kojoj nema kraja vembnr, iz.iednog sna u drupi san | pitanja 1 on je pristao da rukopis toga od- Ali se škripa raskošno ornamentisanih točkova oo O Ona ni u vremenu. , M iz :Hlne:bAdH --ViB baca Mg govora predam u štampu. Tako sam izvršio u pesku još čuje, nadiačavnjući škripu točkova OEELOTA eo odar Crna _Pjodš _SI ; SRT ca Da 5 o: dOBIG WEbiRG ca Geno Poavec M si :_ + , A a - — i MJ · · = »' · O a a Besnpe itunloi OH OBOOONa| koje u Orisi vuku mršave krave, ili tupi spori uvek čujem škripu njecih. OPIHOVAJRP, Neil pretvorila: u :ogromnu Crnu Pagodu. na džinevski 'oVGra. NadaW:se,"da Gore dakolja „Knji– bivoli, ili Ti.ođi Orise: Kočiiu Sunca, veličanstve- — ia ću ie uvek čuti — ona se mora uvek čuti. V\ameni "točtovi | škripe tu nepobedivom pesku i V 'ževnih novina“ danas imati drukčije poglede nu Crnu Pagođu, iako se, iz dana u dan, raspa~ Pejzaž Orise je. poslednjih dana, novembra, krozrinč»Orise""; 5 PBycVSh PL · ma 'rinša naučna pitanja | da će ovoj moi od- đa, vuku, u nedostižnom divnom zamahu ka- u dane mog boravka, be» oblaka. U vođama O- Nad niom. Crnom Pagodnm. visoko nnd oia> igovor objaviti, na čemu sam joj mnogo mena koji je pre sedam vekova oživeo, ne ljudi rise, u lagunama, kanalima, rekama, pojilišti- đenom Orisom. nad Tndiinom u.nienom :nemirE zahvalan. 7 ma i močvarama — ogledaju se samo visok ·nom snu.-nad mojim crnim ćutanjem — trina= H Risto J. Dragićević Orise, nego osam pari konia natprirodne veličine stabla palmi, gusti snopovi trske, debelo žbu- “st\zvezđa, . _ 1 Pa Urag — prema Istoku, prema Suncu. nje, kaktusi, nežne stabljike pirinča, telesine Trinaest crvenih liliia. "Glavni | odgovorni urednik: Tanasije Mlađenović. Urednik: Predrag Palavestra. Sekretar ređakcije: Bogđan A Topović, Tehničko·umetni#' y NB AND, ie bWor-P B65Bidar · : i ) -8. Ignjatović Drasan Kolundžila, Vehmir T.ukić, Slavko Mihalič, Predrag Protić Dušan Puvačić, Izet Sarajlić, Pavle, Stefanović, Dragopiavi RIL PRO MOBID ) BJE Timuutiević S 50 NO TAU POS JNe EEU OVO Vo MMe ala đini' primerak 30 dinara. Godišnja prelplaia 600 dinara, polugodišnja 300 dinara Za inosiianstvo dvostuko. List Izdaje Novinsko izdavačko preduzeće „injiževne-novine“ Rbcsiad rancuswa 7; · Redakcija: Piancuska--7, "Telefon: ho ; 626-0%0, "Tekući račun broj 101-112-1-208, 8t mpa „Glas“, Beograd, Vlajkovićeva 8. e | y E e KK j