Књижевне новине

· KNJIŽEVNE NOVINE

intervju intervju intervju intervju intervju intervju infervju intervju intervju intervju interv.intervju intervju intervj

| \

Razgovor sa pesnikom. 'Dušanom Matićem

x

"TRI PLODA. divljeg kestena, koji su pre mnogo, godina pali na jedan pariski bulevar, stoje ispod slike Marsela Dišampa. Nekoliko „qoblutaka, kojima je more poklonilo idealan oblik, jedna školjka i pero neke tamne ptice, upofpunjuju ovaj polumračni kutak uspomena.

Kestenje ni po čemu ne izgleda čudnije ili lepše od kestenja koje pada na asfalime staze Košutnjaka, iako je raslo na dalekim Kkrošnjama kojima se ogrću pariski bulevari kađa odlaze na jesemje svečanosti. Kestenje je kao poezija. Na svim mestima ovoga prostranog sveta rastu jedmako lepi plodovi i jednako lepa poezija. Uokvirene devojke, tamnih, golih tela odmaPaju se na krovovima Dubrovnika. Ne treba pročitati potpis, pa da se sazna da je taj akva– ·rel slikao Peđa Milosavljević. Ispod akvarela nalazi se stolica za ljuljanje od tamnog i žutog drveta. Takve stolice se više ne prave. U njima je prijatno sedeti i posmatrati sobu, kada se lu aju uvlači suton.

„Voleo bih da imam frni stvari iz obe sobe.“

„Nabroj ih“, kaže Dušan Matić.

„Peđin akvarel, stolicu za ljuljanje i vaše godine.“

„Zašto, gođine?“ -

„Da me svet jedanput prestane uzbuđivati.“

„Varaš se, On to nikada ne prestaje da čini.

Samo se na neki način sužava, svođi na prave štvari. Rećimo,. prijatelji, neke od njih više nc viđaš tako često. Uzimaš zbog toga njihove Knjige i listaš ih. I kao što je rekao Fokmer, na pitanje: kako si? — neka stranica ti daje tačan odgovor — Šta radiš? — na to pitanje će ti odgovoriti drugi pasus“. · Čini mi se da zrele godine imaju divmu prednost nad zapenušanim godinama mladosti. Čini mi se, takođe, da ako se dolazi u posetu Jednom pesniku, ne treba razgovarati o poeziji. Jer, poezija je sve što on izgovori. Potrebno je pričati o ljubavi, o smrti, o politici i sportu.

O ljubavi

. „Kako se osećate kada vidite ostarele lepo» tice?“

„Ako ih viđim posle mnogo godina, onđa loše. Ako ih viđam svakoga dana, ne primećujem da. se bilo šta promenilo.“

„Postoji li izvesna nostalgija za nekim lepim mestima. Setite se terasa na kojima ste sedeli iznad mora, setite se burnih premijera vaše mladosti, rata i iščezlih prijatelja.“

„Postoji nostalgija. Vidiš, posmatnao sam Botanički vrt pre dvadeset godina, u vremc kada je bio prepun mladih stabala, Sada se od njega više ne vide kuće. Kada sam poslednji put sreo Bretona, bilo mi je veoma teško. Osta– vio sam ga kao mladog, blistavog čoveka, oko koga su se rojili talenti i lepe žene. Sađa je tc umoran starac bez oreola. Takođe i jedan od najvećih pesnika koje znam.“ ;

„Šta mislite o ljubavi?”

„Toliko toga znamo šta ko misli o ljubavi u svetu! I šta je rekao Moravija, a šta je odgovorji-= la Klaudija Kardinale. Jedino što ne znamo, to je šta mi mislimo o njoj. Čini mi se da je ljubav neka fajanstvena poluga koja pokreće sve stvari. I da je budući put sveta, put ljubavi, pomoću koje će se spasti.“ |

„Padaju mi na pamet ljubavi Nobokova, ljubavi Gari Kupera prema Odri Hepbem u filmu „Ljubav popodne“, ljubav američkog pukovnika prema mladoj kontesi iz, knjige „Preko reke pa u drveće.“

„Sta mislite o njima?“ i . „Ljubav je lako zadobiti. To je najlakše.

Teško je izdržati. Izdržati dugo, dugo godina...“ „Na koji način ljubav osvelljava vaš život?“ „Na mnogo načina.“

} ||

Glavni i odgovorni urednik Tanasije Mlađenović. Urednik Pređrag Palavestra Sekretar redakcije Bogđan A. Popović. Tehničko-umetnička oprema ·

~

O nadrealizmu

„Plašim se da vam mešto kažem, ali ću vam ipak reći: Mladi pisci, danas mnogo radije čitaju Stendala, nego 'Tristana Caru. Razlozi nadrea-

lističke pobune sada više ne postoje. Oni dđanas,.

liče na buntovnika bez razloga.“ ;

„Ne zaboravi, da je do vas dopro Stendal, zahvaljujući baš nadrealistima, koji su srušili lažne pijedestale i povratili neke „zaboravljene stare vrednosti. Uostalom, i Stendal je bio Tud. Igrao je na brođu za Žorž Sandovu.“ : ;

„Nadrealisti su pravili spektakle. WMazali lice žutom bojom a crvenim marama dražili su konvencionalne ukuse malograđanske publike. Ne čini li vam se da je to ipak samo spektakl? Ako sc setite pisaca koji su sakriveni u sivilu svojih” običnih odela, pravili istimske pobume?“

„Ako pisac izabere sivilo kao svoj azil, to je takođe spektakl određene vrste. Uzmimo Kafku koji svoga građanina K-a u tolikoj meri isprazni i iz njega izbaci sve ljudske osobine, da K-a ide po svetu kao krhka ljuštura u kojoj se nalazi samo vazduh. Ako se Kami sakrije u šivilo svoga odela, i zanimanja, on ipak ne zaboravlja da pozira fotografima i da daje briljantne infervjue. Razlika je, kao što vidiš, samo u načinu.“ -

O neprijateljstvu

Ima nečeg neuporedivo lepog i dobrog u trenutku kada se susreću dva sveta. Došao sam u Matićevu sobu po neke odgovore, i niko ne zna sa čim ću izaći napolje. Ali, mislim da svako neprijateljstvo prestaje onoga' časa kada se.ljudi. upoznaju. Kako je moguće ne voleti čoveka, koji na svom stolu čuva fri pariska kestena i

jedno ptičje pero?

„Neprijateljstva u našoj kulturi“, kaže Matić, „rađaju se ne iz ideoloških pobuda, već zbog toga što različiti ljudi različito žive. Što imaju ovakve ili onakve žene, što jedni sede u jednim a drugi u drugim kafanama, što jedu ovo ili

· ono,“

„Kako ostati čist i izvam dnevnih svađa?“

„To je gotovo nemoguće.“

„Šta da radi mlad pisac koji ulazi u literami život i tamo zatiče zaraćene tabore, čija neprijateljstva potiču još iz vremena pre njegovog rođenja? Kako da izbegne avrstavanje u neki postojeći tim, ako se gadi timskog igranja?“

„Reći ću ti nešto: „na jednom filozofskom simpozijumu Hajdeger je osam' dana odgovarao na pitanja koja su mu postavljali mladi francuski filozofi. Odgovorio je na sva pitanja redom. Čovek ipak me može sve znati, makar se. zvao i Hajdeger. U sposobnosti da se na sve odgovori krije se meka vrsta hohštapleraja. Ne mogu zbog toga da ti odgovorim kako

da se ponaša mlad pisac koga žele da upletu u.

svoje nazmirice. Ali znam 'dđa on mora pre svega gledati svoja posla. Ima suviše ljudi koji se brinu o dobru drugih. Bilo ·bi bolje da umesto

·'apstraktnme dobrote odaberu brigu za sebe, Svet

bi: sigurno bio bolji.“ ;

„Kako se osećate kada saznafe da vas neki ljudi ne vole?“ 27

„Nasmešim se. A ti?“

„Meni je neprijatno. Ako znam da im ništa rđavo nisam. učinio.“

Kada dođete da od Matića uzmete intervju, može vam se lako dogoditi da on intervjuiše es Zbog toga postavljam odmah drugo ianje: „Optužuju vas da ste francuski pesnik. Da imate titulu poslanika francuske kulture.“

„Koješta! Nedavno „sam na Bledu govorio nekim francuskim piscima da se plašim za njihovu umetnost jer postaje isuviše šarmantna. Ja jednostavno pišem onako kalo jedino mogu da pišem. Kada smo stisli u Francusku posle povlačenja preko Albanije, trebalo je da sastavimo pismeni zadatak o tome kako smo se rastali od svoje zemlje. Evo jednog odlomka...“ Matić iz požulelog časopisa čita fragment o svojoj majci koja pakuje stvari u polupraznim sobama i o tome kako on posmatra prizor, gledajući sa strane. „.... Fyijpecyaz | S2

„Tada još nisam znao da se umesto reči „sa stnane“ može bolje · upotrebiti reč „iskosa“. Mislim da mnogo šta objašnjava taj pogled iskosa“, kada se govori o uticaju francuskog du» ha na moju umetnost.

cr Or vayvvi a Ta

O. prilagođavanju

Ispod prozora kuće u ulici Vojvode « Dobrnjca 26 grme ogromni kamioni. Čuje se žagor ljudi za stolovima ikafane „Bled“.

„Smeta li vam buka kamiona?“

„Ne primećujem je, „Suština razumevanja sveta leži u tome što naše emooije kasne za pojavama koje se rađaju. Harmonija je tako vazbijena. Potrebno je osposobiti osećanja i čula da buđu u skladu sa okolinom.“

„A ako je svet haotičan?“

„I tada je moguće postići harmoniju“.

„Ipak, dok vi pišete poeziju, na pet metara od vaše sobe u kafani „Bled“ sede ljudi koji od

literature čitaju samo jelovnike. Ne nalazite li se u raskoraku~sa okolinom?“ ı | +

„Ispričaću fi priču o caru Daviđu“, [,, | Matić. Onda će ti biti jasno šta hoću da kažem.“ " )

Car David i žabe ed

Svetu je potrebno više tolerancije. Više lim». bavi za ono što ne poznajemo dovoljno. Matić, koji zavaljen u maslonjači ne prestaje da pali cigaretu na cigaretu, priča o caru Davidu, Nje» gov glas je blag. On ne govori vešto. On go= vori tačmo, sa malim zastajkivanjem, kao da isprobava težinu izgovorene reči. | i

„Vi ste verovatno u jednom od prošlih .brojeva „Književnih novina“ pročitali priču o caru Davidu i žabama. Tom prilikom sam ublažio jedan detalj, jer sam hteo da izbegnem unoše» nje suviše drastičnih elemenata u jednu prevashodno infelektualnu atmosferu. No, đozvolite mi da vam, u ovako intimnom ćaskanju došanem, da su vojnici cara Davida ne samo oterali već i ubili žabe. Žabama nije bilo ništa lakše od saznanja cara Davida.“ ı

U sumraku i dimu cigarete, čini mi se da pesnik povremeno iščezava iz ove sobe i da. njegov glas dopire sa neodređene daljine. Ovo je čas za ispovesti. J

„Najvažnije mudrosti koje sam ikada čuo u životu rekli su mi sasvim obični ljudi. Imao sam jednu rođaku, koja je samo jeđanput u životu rekla nešto značajno, ali to je bilo dovoljno da je pamtim dok budem živeo. Bio sam mlad i obestan, lep i hrabar, I tađa sam čuo kako se jedan čovek koji je mnogo obećavao, odlučio da oženi sa ženom mnogo starijom od sebe, uz fo ružnom i nimalo šarmantnom. Rekao sam: „Ali ona„je ružna!“ I tada moja rođaka o kojoj govorim miro. kazala: „Zar misliš da je ljubav stvorena samo za lepe?“ Ne govori li ti to mnogo?“

Razđovor za odlazak

„Kakav je put do vaše pesme? Mislim, ođakle čovek počinje da piše pesmu?“

„Prvo postoji jedna reč koja stoji u srcu besme. Oko te te reči obmotavaju se dnuge reči, reči koje moraju doći, Možda stvar počinje i drukčije? Možda ostale reči stvaraju tu mađijsku reč na sredini, ko zna? „To je isto kao sa poglavicom nekog plemena čiji šator okružavaju šatori njegovih žema. Ne može se isključivo tvrditi da Doglavica poseduje, deset žena. Može se kazati isto tako, da te žene poseduju jednog muškarca, zar ne?“ 7

Razgovor se odmotava poput čuđesnog klupka. Pesnik četa po sobi, vadi povremeno po neku knjigu, lista je i odlaže na policu. Uvek sam se pitao, šta sve postoji u glavi jednog. pesnika.

„Prebacuju mi da se u razgovoru ili pisanju služim mmogo:· citatima. Ali zar je potrebno tražiti ponovo nešto, što je već neki muđar čovek rekao jedanput. Dovoljno je ispružiti ruku i uzeti ono što ti treba, Zbog toga kultura i služi. Ličnost onoga ko uzima, vidi se i po tome šta će izabrati! To je kao paleta sa bojama, Pružiš ruku i uzimaš baš fu plavu boju; a ne neku drugu. Jer i boje su pre tebe već postojale, zar ne?“

Razgovarati sa Matićem — lo je zadđovoljstvo, koje bi trebalo imati svakoga dana. Mnogi nanosi sujete i pogrešnih ubeđenja okpadaju jedan za drugim. i Sot

| Posle izmenjanih rečenica, čovek iz njegove sobe izlazi miran i blago začuđen, jer mladost ovoga sedog pesnika deluje zarazno,

Matić pripada onoj vrsti ljudi koji ·poseduju dragocenu osobinu da svojim rečima ne zatvore sve izlaze smisla. Možda se najduže od svega pamti ono što je rekao o pesnicima:

„Pesnik je mrtav ili živ zbog onih koji dolaze posle njega. Ako je živ postoji mogućnost da se iz njegove pesme rodi neka druga, nova poezija. Ako je mrtav, ma kako bio savršen,

. njegova umetnost je jalova.“

Ne znam zbog čega razmišljam ponovo o ona tri Rkestenova ploda iz Matićeve, sobe, đok koTačajući ulicom susrećem mlade majke i njihove uspavanhe bebe, kako se vraćaju iz Bofaničke bašte, ue PRM,

Možda zbog toga što će i te bebe jednoga dana pokupiti neko svoje kestenje sa bulevara na kojima im je bilo lepo.

Momo Kapor

polemika polemika polemika polemika polemika polemika polemika polemika polemika polemika polemika polemika

Dr Radoslav JOSIMOVIĆ

Nastavak sa 9. strane

zma. Bogatstvo afričke književnosti je, upravo u, „jedinstvu raznolikosti“. I zato književnost Magreba ili egipatska književnost ništa .ne gube što se nalaze' pored pisaca „crne Afrike“, niti je literatura „crne Afrike“ bez tradicija, kako to misli dr Kaleši, Za njega kao da ne postoje' činjenice koje su izneli Sengor, Kol-Larsen, Balandije, Olderoge i drugi.

Poštujući vreme čitalaca i gostoprimstvo „Književnih novina“, na ostale Kalešijeve primedđbe odgovaram najkraće:

Mišljenje arabista o književnosti može da ocenjuje svaki koji se bavi problemima opšte knijževnosti, a o ideloškom aspektu njihovih radova svako ko ima filosofsko obrazovanje i zna evropske jezike. Zar ne možemo iz dela J. M. Abd el-Džalila, Masinjona, „Kračkovskog, Giba, Olđerogea, Brokelmana ili Hane al-Fahurj steći utisak o njihovim ideološkim i estetičkim pogledima na književnost, jezik, religiju itd. A danas su i pojedini arapski literarni istoričari pristupačni evropskom svetu preko prevoda, te se o njihovoj metodologiji, kriterijumu i dr. može suditi. | |

Nađahnuti i lucidni ljudi su čak uočavali i mnoge suptinme strane poezije „orijentalnog sveta, samo iz prevoda. Takav.je slučaj sa Geteom, na primer. Ali on bi pao pođ udar Kalešijeve kritike, jer je ocenjivao „Hašanaginicu“, lako nije znao srpski, inspirisao se orijentalnom poezijom i napisao svoj „West-Ostlicher Divan“, iako nije slušao orjjentalistiku! Tagore je dobio Nobelovu nagradu, iako su njegova dela cenjena na osnovu prevoda. i

Kaleši me takođe kaštiguje jer sam se „usu-

dio“ da ukažem na neke opšte osobine poet~

skog duha Abu Nuvasa, koga svaki komparatista može da čita u nemačkom ili ruskom prevodu i da stekne utisak o njegovoj vinskoj poeziji, njegovoj „istinskoj dami“, kako kaže Hana al-Fahuri i o njegovom „hajneovskom“ i „anakreontskom“ duhu, kako ističu drugi arabisti. Udžbenički je poznat Abu Nuvasov odnos prema religiji, šlo nam daje za pravo da ga nazovemo libertenskim duhom. Uostalom, i Dpoznati arabista Gabrieli, ovog pesnika stavlja u krug „dei liberteni di Bassora“, a na drugom

mestu naziva ga bufonom i kurtizanom.

Moj kritičar postaje u neku ruku „arif“, jer se izjednačuje sa božanstvom koje tačno proniče u moj duh znajući šta sam čitao i šta ne. Jer, eto, Kaleši kaže da ne znam da napišem reč makama, jer nijednu nisam pročitao! A ja bih, upravo voleo da je moj kritičar usvojio nešto od onih literata koje opsuje Al-Hariti u makami „Zlatnik“, A ti su ljudi bili, kako se u makami kaže, u diskusiji koliko duhoviti, toliko i ljubazni, „među njima vatra rasprave ne dizaše nikada proždrljive plamenove“

Drugi put sam napisao „maqama“ pođ znakom navoda. A Kaleši zna da se ovi znaci stavljaju, između ostalog, kad se navodi tuđ izraz ili ističe neka posebnost. .

Dr Kaleši hoće pošto poto da dokaže da je „La Revue du Caire“ reakcionaran časopis, jer to mu Je potrebno kako bi „dokazao“ kako se ja glužim sumnjivim izvorima. Ali zašto je taj isti časopis u svoje vreme bez ograda koristila i „Inostrana literatura“? Uostalom, neka Kaleši bolje prostudira, na primer, Lenjinov odnos prema Averčenku, da bi shvatio kako se. marksisti odnose prema reakcionarima.

~

ADHUC SUB IUDICE LIiS EST

Kaleši sa puno ironije kaže da ne postoji spisateljica Abdel Aziz, jer „to može đa bude samo muškarac“, sem ako se ne misli na pešnikinju Melek Abdel Aziz. „Time je dr Kaleši hteo da pokaže svoju superiornost i svoje znanje arapske književnošti. No da je dr Kaleši pažljivije čitao moj tekst, video bi da je reč o skulptorki i novelisti, a ne o pesnikinji. Prema tome, moj kritičar je morao đa primeti da je u pitanju Zejnab Abdel Aziz, o kojoj se sa puno pohvale pisalo u njenoj zemlji. |-

Kaleši je dosta buke podigao oko transkripcije, a ja sam se držao u najvećoj meri Brokelmanove franskripcije, čiji su način naučnici Oiijentalnog instituta' u Sarajevu prihvatili kao najpogodniji. No Kaleši u oba napada protiv mene nigde nije đavao naučne dokaze za svoj način transkribovanja, sem što je apodiktički tvrdio da treba „ovako, a ne onako“ i što me je slao da od narođa učim da se kaže ćef i Mustafa. Zar se takvim „primerima Mo: nečiie neznanje, a potvrđuje arabistička stru' nost? . | Istini za volju đr Kaleši je imao u dva tri maha pravo. Ali se tu radilo o štamparskim greškama, u prvom ređu. To ne mora da se uvaži. e

Ali kako opravdati što ie dr 'Kaleši moj čitav predgovor tendenciozno tumačio, pojedine rečenice iskrivljava, pa mi čak po nešto i pođmetao. Mislim da su to neuporedivo veće greške „nego alto u mom fekstu stoji Sfar, umesto Safar ili tadz umesto tadž. Za nekoliko uočenih slovnih grešaka sam zahvalan dr Kalešiju isto toliko koliko ie slikar Apeles bio zahvalan svom kritičavu koji ie primetio da na njegovom na= slikanom modelu nema potpetice na cipeli.

aaa O

a rare wa eu au ananasa een uu nn In Dragomir Dimitrijević Ređskcioni odbor: Božiđar Božović Dragoljub

S Ignjatović Momo Kapor. Dragan Kolundžija. Velimirl.ukić, Slavko Mihalić, Aleksanđar Petrov, Pređrag Protić, Dušan Puvačić, Izet Sarajlić. Pavle Stefanović. Dra goslav Stojanović-Sip Kosta "HrGotiBVIO 1 Petar Vo. List izlazi svake druge subote. Pojedini primerak 50 dinara. Godišnja pretplata 1,00 dinara, polugodišnja 500 dinara. Za inostranstvo dvostruko. List izdaje Novinsko izdavačko preduzeće „Književne novine' Beograd Fbune cuska 7, Redakcija Prancuska d. Telefoni: 627-286 (redakcija) i 626-020 (komercijalno odeljenje i administracija). Rukopisi se ne vraćaju. Tekući račun broj 101-11-1-208 Štampa „Glas“, Beograd Vlajkovićeva M,

i i

oben

/P

i.

{2 „950 “|