Књижевне новине

KNJIŽEVNE NOVINE

| LIST ZA KNJIŽEVNOST,UMETNOST ı DRUŠTVENA PITANJA

(godina XVII Nova serija Broj 262 BEOGRAD, 14. NOVEMBAR 19651 List izlazi svake druge SEC

Cena pojedinom primerku 50 dinara

- Književnik predsednik Srske

kademije nnuha i ume!nosli

NA SVOME SASTANKU od 4. novembra 1965. godine Srpska akademija nauka izabrala je za svoga predsednika, većinom, glasova, Velibora Gligorića, profesora Filološkog fakulteta u Beogradu i jednog od majistakmutijih. savremenih, književnih, kritičara. Do sađa su na, čelu, obe ma še maučme institucije stajali mnogi maučnici, kao Josif Pančić, Stojam Novaković, Jovam, Cvijić, Aleksandar Belić, Bogđan Gavrilović itd., koji su svojim, radom, i značajem, svoga dela bili ponos ne samo ove institucije nego i celokupne maše mauke.Ali, Velibor Gligorić je prvi pisac koji stoji ma čelu ove ustanove; Stojan, Nova· ković i Milam, Milićević svojim, rađom, i inteyesobamnjima svojim, bili su bliski literaturi i sami ponešto uwradili vw, oblasti lepe književnosti, ali misu bili pisci u pravom smislu te reči. · Velibor Gligorić počeo je svoju Kkritičaysku

aktivnost odmah posle prvog svetskog rata.

Beskompromisanm, borac protiv konvemcionalnog alkademizma, profesorskih autoriteta i omih Eknjižepno-umetničkih shvatania čiji su ideolozi iš protagonisti bili Bogdan Popović + mjegov krug, Gligorić se, pišući i Kknjižeomwu i bozovišmu Kritiku, zalagao za literaturu koja bi bila plemenito amgažovama u odbrani humomističkih principa, koja bi imala određenu društvemu funkciju i mne bi bila „dragi balast sveta“. Polazeći od tog shvatanja Gligorić se sasvim ·. normalno mašao ma pozicijama socijalne litera· ture kadđa se ona kod mas kao pokret pojavila. Upoređo sa knjižeono-kritičkom aktivnošću Gli= . gorić je dugi iz godđima u „Politici“ vodio društvemu, hroniku, u kojoj je komentarisao čitav niz pojava vw međuratnom društvu. U ovoj hronick. om se mije zadržavao samo. wa bojedinim . shučajeoima nego je mastojao. da: rasvetli i opštu situaciju u određenim društvenim, staležima. i da žigoše čitav niz profesionaWih deformacija kođ prosvetnih' radnika. lekara, advokata, sve-

'Štenika itd. Kađa se đomas čitaju te hronike ~

one predstavljaju dragocene dokumente za upoz> - mabamnje društvenih odmosa i opšte klime predyatnog društva. Posle Yata Gligorić se vratio MaBtoned i pozorišnoj kritici da bi je negde početkom, 50-fih godina mapustio — kasnije se | samo povremmo vraćao pYboj, — i usmerio svoja 'interesovanja majpre ka epoh4 Yealizma, a DO-

tom, ka vrememu između Yvatovd& i vremenu koje”

'je proom svetskom ratu prethodilo. | ;

Da li izbor Velibora Gligorića za predseđnika SANU ima i meki drugi smisao? Srpska ala demija mauka i umetnosti imala je mmogo više razumevanja za mapore maučnika mo za mapoTe pisaca i umetnika. Mali broj pisaca bio je član obe imstitucije Mmogi ugledmi pisci misu momnli nikađa u mju da prodru. Damas ma mjemo čelo dolazi čovek koji se mekoliko decenija borio proti» akađemizma i Drofesora i koji je vremenom. ostao akademik i profesor. Hoće li. njego» izbor omačavati i promenu, politike Srpške akađemije mauka i umetnosti prema knjižeonieima i umetnicima ili je mjegob izbor samo jedno u mizu iznmemađenia koje SANU gofobo svake godine priređi kulturnoj javmosti pokazaće, madajmo 8se, najskorija budućmost. Svi oni koji prate i razvoj maše književnosti i rad ove ustanove želeli bi da izbor Velibora Guoorića za predsednika majviše beograđske nančne Mistomove omačava i početak promene politike SANU prema literaturi i umetnostima.

Predrag Protić

PASAJAM [KINUJIKS/A

maćih 1 inostranih, ni obimom eksponata, ovaj sajam ni u čemu nije premašio dosadašnje. I što je još važnije: dok je ceo inostrani deo sajma odisao težnjom ka industrijskoj proizvodnji knjige, osnovnom ambicijom da dobro propagira knjigu i uspešno je približi i plasira čitaocu čija sredstva ne premašuju prosečna, dok su čak i kod izdavača reputacije jednog

| DESBTI Međunarodni sajam knjiga u Beogradu, koji je trajao od 5—10. novembra, završen je. Osam–

deset sedam izdavačkih kuća i ustanova, koje su

izložile oko 20.000 dela iz oblasti beletristike, društveno-političke literature, naučnih, priručnih i popularnih izdanja, odnosno oko pedeset inostranih firmi koje zastupaju oko 1.000 izdavačkih preduzeća iz šesnaest zemalja, a izložile su blizu 17.000 naslova, sada svode svoje računice, traže ishode svog poslovanja i buduće njegove puteve. Već sada sa pouzdanjiem možemo da tvrdimo da znatan broj naših izdavačkih kuća iz kulturnih centara nema razloga da bude nezadovoljan svojim bilansima koji znatno · premašuju one iz prošlih godina. Jedno je, međutim, izvesno: ni brojem izdavača, do-

„Galimara“

dominirala broširana, jevtina izdanja

— na štandovima naših izdavača šepurila su se uglavnom luksuzna, veoma skupo opremljena izdanja celokupnih i sabranih dela koja su se u nas često štampala. I to u danima kada se u okvirima privredne reforme traga za načinima pojevtinjenja i omasovljenja knjige, kada se od izdavačkih preduzeća zahteva da nađu svoje mesto u kontekstu celo-

kupne naše privrede.

Istini za volju, očevidno je bilo da naši izdavači traže načine za saradnju, traže svoju komercijalnu računicu. To je, uostalom, i bila poenta ovogodišnjeg Sajma knjiga. Hoće li oni biti u skladu sa željama i potrebama konsumenata videće se, nadamo se,

uskoro. ; ~

sasa) ika

ipak mi mismo mogli da kažemo.

LJUDI NISU SKLONI

bosti koje usporavaju sprovođenje TOO i koje se moraju, otklo~

„Na Osmom kongresu SKJ je već bio određen sađašnji kurs, premda se tađa mije govorilo o reformi. Ima ljudi koji malo voštuju odluke Osmog kongresa koje se odmose ma našu ekonomiku. Svi kažu da je reforma potrebna, ali zato ipak

APSTRAKTNOM JEDINSTVU·

PREDSEDNIK SFRJ, Josip Broz Tito, da bi se upoznao sa stanjem u privrednim organizacijama i njibovom ulogom u privrednoj perspektivi naše zemlje, obišao je nekoliko većih preduzeća i, poređ njihovih korikretnih problema, Osvrnuo se na neke momente u sprovođenju privredne reforme koji imaju opšteiugoslovenski značaj. Tako ie u Županji, između ostaloga, rekao.

„Ima ljudi koji sa skepsom gledđaju na našu privrednu reformu. Ja tu ne mislim na one radnike koji danas pomalo osiećaju na svojim

· leđima razne feškoće, Mislim da je biln nogrešno govoriti đa se privredna reforma, u prvoi fazi neće odraziti na standard života. To se nije mogln izbieći. Ali, mi možemo i moramo učiniti sve ŠtiO je potrebno Ja životni standard naših radnib ljudi ne strađa.”

i vezi = tim on ie. dva dana kasnije, u Varaždinu. dalie rekao:

Tako smao m} sa velikom, opreznošću, pristupili privrednoj Yeformi,

da ćemo je lako sprovesti. Vi znate da u početku sprovođenja privredne reforme mi nismo imali čvrstu materijalnu bazu, da nismo imali dovoljno đeviznih sredstava, koja su potrebna za široku rekonstrukciju i modđernizaciju naše industrije, tako da su pogođena mnoga pređuzeća koja nisu bila · rentabilna. Mi smo poslije rata izgrađili dosta raznih fabrika bez neke #veće perspektive što će iz svega toga proizaći, Ta su pređuzeća do sada vegetirala zahvaljujući raznim dotacijama i regresima koje su dobijala. Ali su zato došla u prilično tešku situaciju ona preduzeća koja

· su rentabilno poslovala.

Buran dinamičan razvoj koji postoji u našoj zemlji, primorao nas je da čitavu našu privredu postavimo na čvršće, realnije temelje i da u daliem razvoiu naše industrije startujemo sa zdravijih pozicija. Mi smo prije privredne reforme davali preko 300 milijarđi dinara na ime regresa za izvoz, što smo sađa drastično smanjili. Regres ćemo davati samo tamo gđe je to neophodno za našu privređu“. |

U istom govoru Predsednik se osvrnuo i na neke subjektivne sla-

hoće da građe ovo ili ono predu-

zeće ili elektranu. Tačno je da su · · nam

elektrane potrebne i da im moramo dati prioritet. Ali, ima preduzeća i fabrika koje me moraju

sada da se grade i koje bi se mogle

malo kasnije graditi.

Mi se u našoj ekonomici moramo rukovoditi time da onaj koji daje zajednici i dobije, a da anaj koji ne daje ne može ni dobiti. Vrincip nagrađivanja prema radu, koji je postavio Marks, odnosi se ne samo na pojedinca nego i na čitave grupe, na čitavu našu proizvodnju, na sve proizvođače. O tome se kod nas nije uvijek vodilo računa. Bio je jedan periođ kada se nije moglo gledati na to koliko koji kraj daje, jer se znalo da nije bilo svuda navika, kadrova ili nečeg drugog, pa se moralo davati. Razumije «e, razvijene republike su bez pogovora i ikakvog gunđanja davale nerazvijenima. Ali, to se prilično produžilo i već bismo morall nastojati da svako doprinosi zajednici prema svojim maksimalnim mogućnostima.

Tnače. liudi će se razočarati i iz-

gubiti interes da više prnizvođe i u onim krajevima gdje je veća produktivnost rađa, a moglo bi da do-

7 Ma / ć e -# ·'.

đe 1 do raznih oblika nacionalne netrpeljivosti.

Moram da kažem, drugovi, đa sve negativne pojave u oblasti nacionalnih odnosa imaju svoju ekonomsku osnovu. Ljudi nisu skloni

| nekom apstraktnom jedinstvu, za-

snovanom na parolama, već žele stvarno jedinstvo u svakodnevnoj praksi, prema fome kako između sebe usklađujemo i razvijamo ekonomiku. Mislim da ćete me razumjeti što sam htio da kažem. Tako mi je teško da o tome govorim, moram da kažem da je u posljednje vrijeme bilo dosta nezđravih pojava, koje se odđražavaju na čitav naš društveni život, pa i na sprovođenje reforme. Zato bi trebalo da u našem ekonomskom razvoju napravimo ređa. To je i zadatak naše privredne reforme. Ne bi se smjelo desiti đa se u jednoi republici sirogo drže principa koji su postavljeni u privrednoj reformi. a da se u dru5 rađi kao prije i šta se hoće. Tu

ora biti discipline,

Danas nisam .mislio da govorim o odnosima među nacijama. Mi smo na Osmom kongresu Saveza komu._ nista. veoma femeljito i dosta iscrpno tretirali nacionalno pitanje, ističući razne. negativne pojave u našem društvenom životu, Ali se

poslije kongresa. vrlo malo uradilo.

Ako mi dozvolite da kažem, čini mi se da se stanje. u tom pogledu i pogoršalo. Uzroci za to leže u našoj, ekonomici, u toi bazi izgradnje socijalizma kod nas. Svi mi koji ru. kovodimo našom zemljom mnramo tako organizovati svoj rad da se

sprovedu u život odluke koje smo donijeli na Osmom kongresu.“

IDEJA

OD IDUĆEG UTORKA, više nećemo samo šaputati u bibliotekama. Biblioteka „Đorđe Jovanović“ u

- svojoj čitaonici počinje sa redđov-

nim sastancima, na kojima će se susresti pisci i publika u jeđinstvenom «enterijeru, čiji su zidovi prekriveni knjigama. Ova korisna akcija predstavlja novinu u našem kulturnom životu. Ona je pokušaj da se razdđrma učmalost bibliotekarskih almosfera. Pisci će se najzad naći među svojim vekovnim pratiocima, među MKnjigama.

A čitaoci, ona nevidljiva publika, podjednako tajanstvena za onog koji piše, kao što je on tajanstven i nepoznat za one koji ga čitaju, moći će slobodno uputili svDja pitania: kako, zašto, gde i na koji način?

Na inicijativu uprave čitaonice i biblioteke „Đorđe Jovanović“ organizovan je odbor koii će se baviti programom ove zaista zanimliive tribine. Izdavačke kuće pomagaće u okviru svojih moći sastanke koji bi trebalo da postanu tradicija ove biblioteke, i ne samo ove.

Prvo veče posvećeno je mlađom piscu Mirku Kovaču i niegovoj no=voj knjizi „Moja sestra Elida“ Voditelij razgovora biće kniiževnici Momčilo Milankov i Boža Vukadinović, Nastavak na 2. strani