Књижевне новине

NA(IONALZAM I NACIONALNI ODNOSI

ODAVNO JE VEĆ sazrela situacija da se. o mocionalizmu, međunacionalnim, odmosima. + na,“ cionalističkcim, izopačavanjima naše svakodmebvne društveme, ekonomske, kulturne, dakle, voli tičke prakse, počne otvoremo da YazgovaYa ši raspravlja i da, se, posle tih, razgovora i diskusija, i preduzimaju meki odgovarajući koraci, Ti otvoreni razgovori su, doista i počeli još odavno, a naročito na VIII kongresu Saveza komumista Jugoslavije al mnmoni od tih, zaključaka i fačnih, konstatacija, izmeth, vu Yeferatima i dis Kkusiji, nisu, praktično, imali ono dejstvo i pokazali one rezultate koje celokupna, naša zajedmica s pravom očekuje. To je i razumljivo kada se ima u vidu, da je ma VIII kongresu osuđema, jedma prilično dugogodišnja praksa, i kada se zna. da se greške, činjene u jedmom, dužem, periođu, me mogu otkloniti i njihove posledice ublažiti ža Yelatino Kratak, vremenski pariod, so nešto više, od, godine dana. .

Razgovor koji.je vodio generalni sekretar: Sa- .

veznog odbora Socijalističkog saveza radmog waroda Jugoslavije sa rYedakcijskim, kolegijumor „Politike“ i „Nina“ predstavlja mov značajan korak da se sa nacionalističkim, deformacijamua, + našem, društou povede odlučujuća borba. Mi-

lentije Popović razgovarao je sa predstavnicima, |

štampe smelo i otvoremo, konstatovao stvarnu situaciju + pošao od, činjenice da, neke waciona– Tističke deformacije uzimaju zabrimjavajuće Tažmere. Bez takvog smelog i hrabrog sagedavanja, suštine problema svaki Yazgovor o mac onalnom, pitanju pretvorio bi se.u blagoglagoljivo fraziranje i demagoško „friziranje "jedne psetljibe teme. Možda, čak, jedne o nafošetLjip:jih. Milentije . Popović je, sa vazlogom, potražio uzroke nacionalnim, protivrečnostima, u, Yamijoj ištorijskoj l situaciji i u ostacima, zastarelih,

pgssavarSdyi i et. 01: Doo Ar 9: 55 o: ug: 20 kođ određenog broja naših ljudi koji su, čak ičlanovi Saveza komunista, vmaju u savezu komu mista i u društvem:m/ organima, često. i odgovor» te 'funkciže i mogu, svojim, političkim autoritetom. a i maopakim, shvatanjima, od, idom, „odbrane“ svoje macije i tobožnje borbe" Vrata tuđeg šovinizma, da, sprovode određenu, olitički štetna, praksu. Jedma od, veoma bitnih teza Milentija, Popovića, koju svakako trebo, Yazviti lo kraja jeste ims'stirane na potrebi obraču= vavanma Sa Svojim sopstvenim macionalizmom. Dobar deo Pbomemnutog TYazgoora bio je posvećem srpskom nacionalizmu, na» cionalističkoj megalomaniji izvesnog broja srbijanskih, intelektualaca, šovinističkoj gramzivosti određenog broja privrednih Yrukovodilaca, koji tvrde da su ostale republike, u posleYratnom, pe Tiodu, „dobile“ meuporedivo „više“ od, njihove Yepublike, da je neko nekome u novoj Jugoslaviji „podvalio“ i da ga je, gotovo bi še moglo reći, ” oplj ač kao“.

Druga ommovna teza Milenti/a, Popovića, sasvim, prirodno proizlazi iz svega omoga što je ranije rečeno. Povamp-rew, nacionalizam u pral:i znači mapuštanje marksističkih, pozicija i to we samo wu macomalnom, pitanju. Marksizam. je takva ideologija s kojom, se me mogu praviti muli kompromisi. Kađa se jednom sa marksističkih pozicija ode, onda se vrlo brzo krene-w pportunizam, svake vrste. Napuštanje marksističkih poz:cija w nacionalnom, pitanju upravo je probni kamen kojim se meri koliko se raskrstilo sa buržoaskim, mentalitetom, i predrasuda ma. i w, kojoj je meri meko doista, veram pozicijama, proleterskog inteTnacionalizma. Napuštanje marksizma u nacionalnom, pitam,ju, vodi neminovno i.do napuštanja i ostalih marhksistič"h, pozicija, do njegovog izopačavanja u birokryatsko ruglo.i etatističku karikaturu. U istoriji među=narodnog vadničkog pokreta i u istoriji međunarodnih odmosa takve pojave misu move ni tako retke. Setimo se samo socijalđemokratske izdale 1914. godine ili staljinističke revizije marksizma i tragičnih, posledica koje su onme·imale. Zbog toga to misu pojave preko kojih bi še smelo prelaziti ćutke ili o kojima. bi.se Yazgovor smeo svesti na privatne Yazmeme mišljenja,

A što se tiče nasleđa i vraćanja trađiciji, Dno ne bi nikako smelo da bude vraćanje nekulturnoj. nego kulturnoj. tradieidi jedmon mnroda; tradiciji, Yecimo, Svetozara Markovića, Franje Račkog „Vatroslava Jagića, i Dimitrija Tucovića, a me tradiciji svetosavlja, ili tačnije Yečemo ljotićeoske svetosavske mistike il, mistike uopšte.

Cena piimddću 50. para LO dinara)

Godina XVIII Nova serija Broj 268 BEOGRAD, 5. FEBRUAR. 1966. List izlazi svake druge subote

PERO ŠOĆ NAUČNIK I ČOVEK

31. JANUARA umro je:·njiževni i društveni ' istoričar · dr Pero Šoć.

Tako u dubokoj starosti, Pero Šoć je sve do nekoliko neđelja pred smrt ”

savesno i pomno ispitivao" srbijansko-crnogorske odnose u deceniji pred ujedinjenje i uticaje d'plomatske igre velikih sila u dvadesetdevetomajskom prevraliu 1903. Smrt

' vog polupodsetnika,

uvek dolazi, rekao je jednom prili- ·

i) kom Gete, da prekine naše planove

i naša nađanja. I Pero Šoć je umro ne stigavši da u potpunosti razmrsi

tajnu koja muči godinama sve one

koji su proučavli 29. majski prev·

rat: koliki je austrijski uticaju 'beo ı gradskom atentatu. Nameravao j da, krene sa nekim od mlađih istori

čara do Beča i da u tamošnjim ar

hivima sazna istinu o svemu onom

što se 290. maja OD OOUIG u Beo

eradu. +

Je OVO anje" bilo u. sredi štUP. aaa Šoća po sle ı nekoliko godina, on se nij bavi „ımo tim problemom Pre ne koli odina pronašao je Njegoše-

vu beležnicu, neku vrstu Njegošepoluintimnog dnevnika i izdao je uz obilate i znalačke komentare. „Prikupljao:' je i građu o odnosima među balkanskim narodima i na osnovu nje pisao studije koje su, pored svestrane obaveštenosti i dobrog poznavanja ·problema. imale i još jednu vrlinu: isku-

'stvo čoveka koji je i sam bio prak' tični političar i dobrim delom, kao ·

ministar i predsednik „crnogorske vlade, učestvovao sam u đogađajima i u POagnaH istorije svoga vre-

meha.

Ali sve to, ma koliko bilo značajno, nije najznačajnije što bi o dr Peru Šoću imalo da se kaže. U našoj

iređini U kojoj gotovo svaki čovek..

iurovo 'mrzi čoveka koji se bavi 'stim ili sličnim poslom, dr Pero Šoć »io je izuzetak. Okupljao je oko se5e mlađe naučne radnike, bodrio ih

| a rad, stavljao im na raspolaganje

+ ađu za koju je pređosećao đa ne-

"e stići da ie·':sam obrađi ili za koju .

e znao da ne može da je obrađuje ez izvesne zainteresovanosti 'avek koji ie aktivno ıčestvovao u 4ređenim istorijskim zbivanjima

Zbog svega toga njje preterano reći.

bEOZ PŠ e

“kao '

· da sa Perom Šoćom me odlazi samo · jedan solidan i savestan naučni rad~

nik. nego } jedan srdačan i dobar čovek, P. P- 6

NUMERUS CLAUSUS?

DISKUSIJA, koja se neđavno VOdila, u Savetu Univerziteta u Beogradu, pokazala je kako je, navodno, · potrebno uvesti ispite za sve buduće kandidate za studije, jer fakulteti nisu u mo gućnosti da prime sve one koji će

' najesen biti spremni da se upišu

na jedan od beogradskih fakulteta, Uvođenjem kvalifikacionog ispi-

ta, na kome bi se polagalo nekoliko

predmeta · i! uzimao u obzir uspeh u srednjoj školi, treba da se stvore

normalni „uslovi za rad najboljih studenata, 'ta mera treba da se odrazi i na redovno završavanje

studija, Konačna odluka o načinu upisa studenata na beogradske fakultete treba: da se donese na prvoj idućoj sednici Saveta Univerziteta u Beograđu, ali je poznat predlog da istorodn. fakulteti iz različitih univerzitetskih centara propišu istj sistem prijema novih studenata. Selekcija budućih studenata putem neke vrste prijemnog ispita :oyeuzodđ:- e[' UIBU O1S OB “og UIOfOM S već pokušavalo, nesumniivo je po: trebna stvar. Samo... kako onda naći usklađenjJe između doskorašnje

prijemne.

Drama R. Hohuta „Namesnik“, delo · koje je širom sveta s oduševljenjem primano i s mržnjom odbacivano

| postavljeno je. krajem januara

na scenu Narodnog pozorišta u Beogradu. Cela ova drama svodi se, u stvari, na jedno jedino pitanje: da li će papa Pije XII odlučno istupiti protiv Hitlerovog bezumnog uništenja Jevreja?

politike ekspanzije visokog školstva, politike proizvođenja što većeg bro> ja intelektualaca i visokokvalifikovanih stručnjaka i tih mera? Treba li to .da znači da imamo isuviše stručnjaka!? I gde, najzad, promasći kompromis između zahteva za što većim brojem „stručnjaka (kojih, zaista, imamo malo, a i između tih malobrojnih dosta ih odlazi u inostranstvo) i buduće selekcije? Selekcije koja treba da se uvede na svim „istorodnim fakultetima“, koji su, valida, stvcreni da bi se smanjio pritisak na beogradske.

Može li se naći neka mogućnost a da to ne bude ni otvaranje odžačarskog fakulteta u Prćilovici, a ni mera koje predstavljaju numeruš clausus?

„EKONOMSKA POLITIKA“ I KNJIŽEVNI BSNAF ~

„EKONOMSKA POLITIKA“ u bro" ju od 29. januara na više nego preko cele strane, zamenjujući tezu, pokušava da ospori činjeničnost beleške „Ispeci pa reci“ objavljene u prošlom broju „Književnih novina“, podvlačeći đa je tema napisa „Nepromenjeni književni esnaf“ bila

„društveni status profesionalne or-

ganizaciie kniiževniks i svih dru-' Nastavak na 2. strant