Књижевне новине

Ra: O OVK: Bi AN = i Ya BON

nasi TT ~.~..

|

Nastavak sa 1. strane

macija“. Primera, nesumnjivo, ima daleko više nego što ih je Donat naveo, ali je u svakom slučaju dobro što je o njima počelo javno da se govori, jer će samo javnim žigosanjem neodgovornost moći ako ne da se iskoreni, a ono bar da se svede na što manju meru.

Zanimljivo je da je u istom broju „Republike“ objavljen tekst jednog od urednika ovog časopisa, koji omogućuje da se Donatovom spisku doda još nekoliko podataka. Naime, Novak Simić u članku „Američka Rnjiževnost danas“ tvrđi da savremeni američki prozni pisac Filip Rot (Philip Roth) „više nije doživeo uspjeh koji je postigao svojim prvim novelama „Zbogom“ i „Kolumbo“ (Goodbye; Columbus)“. Da je autor ove „informacije“ imao Rotovu knjigu u ruci morao bi primetiti da se njegova prva knjiga pripovedaka zove „Zbogom, Kolumbo“, i da je naslov dobila po istoimenoj najđuŽoj noveli objavljenoj u toj knjizi, koja je, istina je, svome piscu donela veliki uspeh. Odmah, zatim, Simić ističe: „Stvarno veliki židovski roman u američkoj literaturi i jedno od remek-djela je ono od Philipa Rotha „Call it Sleep“. Simić stvarno „nema sreće“ sa prezimenom Rot. Roman „Call it,Sleep“ napisao je još tridesetih godifia ovog veka pisac koji se preziva Rot, ali čije ime nije Pilip neso Henri.

Evo, dakle, još dve „činjenice dostojne poštovanja“.

'TRUN

U ZAKLJUČCIMA Plenuma Društva književnika Hrvatske o problemima suvremenog jezika hrvatske . književnosti, znanosti, školstva i stedstava masovne komunikacije (objavljenim u prošlom broju „Književnih novina“) rečeno je, između ostalog, sledeće: „Postoje naime uredništva listova i izdavačka poduzeća toliko netrpeljiva đa nedopušteno zadiru u tekstove istaknutih kulturnih i političkih radnika, bilo da im nameću riječi, sintaksu i pravopis svojeg jezičkog kruga, bilo da u autorizovanim tekstovima mijenja ju izvorni govor“.

U „Telegramu“ od 22. aprila „Kroničar“ u rubrici Krupni plan ovako navodi (bolie reći prevodi) zaključke Prosvetno-kulturnog veća Skupštine SR Srbije: „Vijeće smatra da svim proizvođačima filmova, bez obzira da li se rađi o profesionalnim poduzećima ili privrednim radnim zajednicama (prodđucentskim grupama) treba osigurati podjednake uvjete privređivanja i podjednaku mogućnost korišćenja društvenih sređstava“. „Kroničar“ (ili lektor „Telegrama“) nesumnjivo, nije čitao zaključke plenuma Društva književnika Hrvatske u kojima se kaže: „Sigurni smo da će ove zaključke podržati cjelokupno članstvo književničkih udruženja Jugoslavije i sve naše javno mnijenje“.

ČEŠKA HVALA I NAŠA SRAMOTA

SLUČAJ Božidara Borka, renomiranog slovenačkog publiciste i kulturnog hyroničara, mije jedini koji nas opominje na staru i razvojem kulture proverenu mudrost da narod koji ne ume da ceni svoje Vvelike stvaraoce i marljive radnike nije dostojan ni da ih ima. On je upravo jedan u nizu slučajeva koji sva naša lamentisanja o kulturmoj zrelosti i kultivisanosti našega vremena dovodi w rasporak s realnim činjenicama. Čak ni stalne žalbe na to što se međusobno dobro ne poznajemo i zahtevi da se u tom pogledu nešto učini, posebno u današnjoj daljoj, đemokratizaciji naših međunacionalnih odnoša, ne demantuju, već samo „potvrđuju, gomju misao.

Slučaj Božidara Borka je šsasvim jednostavan i, na izgled, možda i ne toliko važan, ali svakako karakterističan. Ovaj prominenini i neumorni radnik na kulturnom upoznavanju ne samo jugoslovenskih naroda, nego i na upoznavanju nažih naroda s kulturim zbivanjima kod drugih slovenskih i YOmanskih naroda, slavio je nedavno '”0-godišnjicu života, Od svih naroda koji se mogu smatrati dužnicima Božidara Borka setili su ga se samo. braća Čehoslovaci i dodelili mu Visoko odlikovanje kao znak priznanja za njegov rad na upozna– vanju naših naroda 5 dostignućima naroda ČSR na kulturnom području. Čak je i slovenačka štampa bila vrlo oskudna u osvrtu na OVU godišnjicu, iako je jeđam ljubljanski

Nastavak na 12. strani

· pred“, izđavač istoimeno;

74. ra ri; ŠTAMPE

UNOSNA ROBA

Božidar BOŽOVIĆ

U VREMME kad ovi redovi, umnoženi u nekoliko hiljada primeraka, dospeju pred otprilike isto toliko pari očiju naših čitalaca, biće početak najprijatnijeg vikenđa godine, subota kojom počinju ovogodišnji prvomajski praznici. To je trenutak kad se završavaju pripreme da se ovi dani što prijatnije provedu kod kuće, ili kad se kreće u najma=– sovniju kratkotrajnu migraciju pod ovim podnebljem uvek obilatim seobama. I dok domaćice završavaju poslednje juriše na pijace i samousluge,

faksimil-kolaž naslova i podnaslova koje sam uzeo samo iz jednog broja ovog lista (br. 8). Ništa dalje nije potrebno da bi čitalac izvukao logičan i tačan zaključak, osim još jednog podatka, koji se ovde ne vidi, a koji je najgori od svih. Reč je o jednoj skandaloznoj kratkoj priči nekog Herb Goldštana (?), pod nazivom „Hajde, igraj se sa Ssestrom“. Ukratko, dečačić, sin trgovačkog putnika, kome je otac idol zato što je irgovac, a iđeal da, kad poraste, bude isto tako dobar trgovac kao ta-

piljarnice i bakalnice, a domaćini na pekare, podrume i bifea, naći će se ko će poći na najbliži kiosk da snabde porodicu duševnom hranom za ovih nekoliko dana (da li se, možda, i u bibliotekama u ovakve dane oseti relativna navala čitalaca?).

Onaj ko obrati dobro pažnju na asortiman ovih

_ prodavnica primetiče i tu dokaze napretka. Pro-

htevi, i standard, vastu i na ovom polju (da ne bi bilo zabune: ne mislim na biblioteke, nego na kioske, dakle, na jednu od dve prilično različite vrste robe). Nema nikakve sumnje da se ova duševna guma za žvakanje prodaje izvrsno, jer kao pečurke posle kiše niču nova problematična (u najboljem slučaju) izdanja. Dopao mi je ruku broj verovatno najnovije eđicije ove vrste, koja se zove „Pingvin“, nedeljni ilustrovani zabavnik. Na njemu ne stoji nigđe da je namenjen deci ili omladini, ali, osim opšteg utiska infantilnosti, izbor i obrađa materijala govore O orijentaciji na publiku tog uzrasta i nivoa. Broj staje starih 100 dinara; list je štampan na rotačii, a iu (5 Da JL aana

«& ist izdaje novins Uus „Na ih Dolar ori 1 lista, iz VO be

a u Beograđu! Šta je to što je pokrenulo OROVEHE ovog ae lista, čija je inače uloga da, kao organ Socijalističkog saveza SVOE kraja i grada, pomognu informisanje građana i buđu njihova tribina, šta je njih navelo da podupru, 8 krova, prosvećivanje celokupne jugoslovenske omlađine (prema informacijama koje imam, ovaj se „zabavni“ list, štampan latinicom, rastura u šestocifrenom tiražu po celoj zemlji, podatak sam dobio u 'Kulturno-prosvetnoj zajednici)? Nije teško odgonetnuti đa su po sređi pare. Neko se očigledno dosetio da se list sa pravom svrhom može lako da izdržava, umesto na ieret sopstvenih čitalaca (kojih je malo) i wa teret građana, posrednim Sole na jeđan još posređniji način: osnivanjem jednog drugog izdanja koje će biti takvo, da, bez skrupula, obezbedi sebi tiraž sa profitom, raspoređen na znatno širu teritoriju od lokalne. To što je (3 ško praviti jole pristojan, koliko-toliko prihvatljiv list ove vrste, čak i kađ se ima širok krug vrsn | saradnika, nikoga, izgleđa, nije zabrinulo, pa n osnivača ove novinske ustanove. Kako ovaj list koji nije jeđini niti, verovatno, najgori u Vo vrsti — utiče na svoje čitaoce najbolje po azuje

ta, neprekidno brblja i smeta majci. Ne brbija, međutim, samo o svojim dečjim igrama, nego i priča neke svoje morbidne maštarije: o tome kako se majka njegovog druga maločas, na njegove oči utopila (a nije) ili kako će obližnji kasapin „ubiti medveda i prođavati ga ženama za ručak“. Ne prateći pažljivo njegove brblijarije majka, kad je već kasno, sa užasom shvati da je mali Bobi maločas svoju sestricu dao iednom ogromnom čoveku crne brade i sa džakom na glavi koji se muvao po pod= rumu (valjda seksualnom manijaku?) — trampio je s njim za čokoladu! F, ovaj biser od literature „Pingvin“ br. 8 nudi omladini ne bi li je prosvetio,

Nije reč o tome da ovakvu štampu treba neko da administrativno zabranjuje. Toga smo se, hvala bogu, odrekli. Ali, s druge strane, očigledno je da za ovu robu ima dosta mušterija, da postoji potražnja, i da se ne može očekivati, kao kod prave robe, da će jeksik-espap ostati neprođat, to jest da će tržište samo likvidirati ono što je loše. Treba znači tražiti treće rešenje, ono koje nije povratak u nazad, ni beznadežno idealisanje i nerealni optimizam. Da li je formula zaista tako čarobna, tako daleko od pameti? Čini mi se da nije. Naime, osnivač ove novinske ustanove, jzdavački savet i drugi društveni organi ne bi smeli biti ravnodušni prema sadržini lista koji izdaju. Na njima je „da se postaraju da ovaj list ne bude po svom sadržaju suprotan i principima za koje se te organizacije i ljudi u njima, inače, bore (a evidentno je suprotan!), i shvatanjima našeg društva. Ako mogu da obezbede sadržaj koji će biti zabavan, ali ne po cenu izdaje idejnih, pedagoških i estetskih principa prihvatljivih kod nas, utoliko bolje — neka list cveta. Ukoliko za to nema dovoljno snaga, onda su svi oni koji direkino ili posredno omogućuju izlaženje ovakvog lista odgovorni za prođaju principa za koje se inače zalažu, na drugoj strani. Stvar je vrlo jasna, ne može se imati i jare i pare. Sve ovo jeste stvar društva uopšte, i kulture uopšte, ali u prvom redu stvar jedne određene sredine i ljudi koji u toj sredini — neki verovatno i formalno — odgovaraju za puštanje još jedne nove doze idejnog i pedagoškog otrova među našu om-

ladinu. ai : Ovaj princip, naravno, ne važi samo za ping-

vine.

ŽIVOT OKO NAS

VODMOAIJi

Ljubiša MANOJ LOVIĆ

RBzherezadine priče \

NA SADAŠNJEM suđenju U Sarajevu, okrivljeni Bzher Arnautović svaki čas potrže. jeđan „adut, Optužen za tešku pljačku, izvršenu IZ koristoljublja, bivši predsednik Zenice tvrdi da je mućkanja, falsifikate, utaje i ostalo do ukupno prigrabljenog iznosa od 21,599.605 starih dinara obavljao sve u cilju neposrednijes rešavanja društvenih problema Zenice. Taj njegov adut ima i svoje ime, neobično, ali vrlo prisutno na celom suđenju: takozvani društveno koristan kriminal.

Pojedinosti sa sarajevskog sučenja mogu savre. menom piscu, u njegovom radu” na dužu stazu, pružiti lep materijal o našim ružnim stvarima, Ali posebno je u celini zanimljiv sam taj kriminal koji od sebe samouvereno odbija tamnu etiketu. Krimina] koji pristaje da buđe tretiran samo kao društvena igra, i to korisna. Kriminal koji, navodno, nije prljav, koji je kobajagi kristalno čist, jer slu. ži višim ciljevima. ı

Optužnica protiv Ezhera Arnautovića je i inače dugačka — njeno čitanje traje, kažu, četiri sata, Ona bi mogla da podnese i još minut-dva. Da Bzhera optužimo kao krivca koji je izmislio problematičnu priču o društveno korisnom kriminalu, Ali to ne bi bilo pravo, jer Ezher je ne priča prvi. TI ona se, uostalom, nije čula samo na opštinskom nivou. Njom se „ćaskalo“ na raznim, „povisokim nivoima.

Ezheru Arnautoviću treba da sudimo pravo, Moramo mu zato priznati i olakšavajuće okolnosti, Takva je okolnost i što on svoju priču o društveno korisnom kriminalu ne kazuje raspištoljen u fotelji poslaničkog kluba nego na tvrdoj optuženičkoj klupi. To je bar mesto koje joj dobro pristaje i gde ima uslova da bajka bude pravilno shvaćena,

Izveštaj piše ko preživi

U POSLEDNJE VREME često čujem koliko staju razni izveštaji. U njih se troše milioni radnih časova, što staje milijarđe dinara.

Svi ti izveštaji se svakako ne prave samo radi izveštaja. Mnogi od njih imaju svoju svrhu. Na primer, da ljudi na istaknutim mestima — čitajući izveštaje — saznaju kako žive drugi ljudi,

Od tolikog čitanja odgovornog čoveka sigurno boli glava. Umesto da gine čitajući, neka više odlazi među ljude. Gledajući ih, slušajući ih, brzo će saznati što treba.

Saznaće lakše. Saznaće bolje. A nama će se to njegovo saznanje uhvatiti i — jeftinije. Isplati: nam se da mu uvek priređimo banket. efi ·

}h*hiwr „Sf

: ka, “ •.... • Navali, narode, na — književni

oglas!

„UČENICI! Želite li ići na nagradno kružno putovanje po Mediteranu?

„Nastavnici! Nisu li Grčka i Egipat idealna mjesta za upoznavanje historije?

„Roditelji! Zašto i vaše dijete ne bi besplatno ljetovalo na Jadranu?

„Kupite li na 12-mjesečnu otplatu „Školski leksikon“, drugo prerađeno, prošireno i dopunjeno izdanje, vi sudjelujete u velikoj nagradnoj igri...“

Tako izđavačko preduzeće „Panorama“ reklamira svoj „Školski leksikon“.

To je ono glavno. ·

U reklami se negde dalje kaže: »Pored ovih nagrada Školski leksikon nailjepša je i najprikladnija nagrada koju roditelji daju svome djetetu jer...“

... Jer — pored nagrada — ipak postoje i neki sporedniji razlozi da u đačke ruke dođe leksikon. Ali o tom što je sporednije, razume se, obave

stićemo vam potom. !

Slatki meridijani

U SEDAMNAEST fabrika proizvodimo trista šeždeset vrsta slatkiša.

Kažu da je to mnogo.

Zašto?

Treba nečim zasladiti ovaj Život.

Majski podsetnik

PRELAZAK na dela sa reči važi i za reči revolucionarnih pesama.

ra TNN39) SC laza

A Xi. ah

i S a A D |

3 TO ) | „Ji 5 |S | (iy "

(8 Ž O ~) 4\ \ PL .:

ONA: OVO O) i Oi «Saz 7 O SAT O u La O E

(an

KNJIZBVNE NOVINE