Књижевне новине

T27T LT TITO a

} | | |

i

SIGURNO JE da je u našem veku stvaralački čim dobio značenje sasvim slobodne ljudske akcije; manifesti slobode umetničkog stvaranja uveliko su oživotvoreni upravo kroz sama dela koja su izrasla pod novim uslovima: socieloškim i etičkim. Značajna je istorijska, tekovina ovog veka što je uslovio demokratizaciju delanja, status umetnika slobodnog stvaraoca, je, između ostalog, afirmisao shvatanje wmetnosti kao fenomena autonomne strukture. Hegelovom distinkciranju prirodnog od umotmički lepog danas se niko više ne suprotstavlja. Dok je, na primer, mimezis kao bitan uslov umetničkog oblikovanja, oslao samo kao istoYTijska činjenica jedne prevaziđene estetike,

Strukturalne granice likovne umetnosti, navečito tokom XX veka, često su pomerane i umnogome su se proširile; plastički sadržaji su se kroz decenije moderne epohe preobražavali — iskustva su se taložila i došlo se do novih savremenih ostvarenja, vizuelnih i filozofskih. Doseglo se do novih plastičkih problema i kroz savremena likovna 'određenja obelodanjuje se i jedam nov humanistički smisao. Pred umetnikovom nesputanom maštom otvaraju se široke mogućnosti, njegova stvaralačka inveneija iidejne preokupacije postaju istorijsko znamenje. Rađanje moderne umetnosti, naravno, uslovljeno je kompleksnim, opštim promena-

a, konsekvenca je jedne nove duhovne klime u kojoj se iskristalisala svest da se u umetnosti svet može, odnosno mora, menjati kae da se i sama umetnost menja.

Pobude da iznesem ove već notorne činjenice, doduše znatno simplifikovano i uopšteno, izazvane su onim što sam video na XXXIII međunarodnom bijenalu likovne umetnosti u Veneciji, onim što ide i u prilog: spomenutim istorijski, osvedočenim procesima, ali u isto vreme i izvesnim pojavama proizišlim iz njih, na koje sada pada izvesna senka, povodom koje ću pokušati nešto da kažem. Svakako poželino je, čak Je i nužno, da svaki stvaralac eksperimentiše slobodno, da aktivno sudeluje u stvaranju novog i, Što je sigurno cilj onih majambicioznijih, a do koga, stižu naidarovitiji i najlucidniji, da sami rađaju novo. Bez prave stvaralačke strasti i entuzijazma, bez smelosti da se krene u pustolovine istinskog revolucionisanja i novatorstva nema, Duh vremena je zaista takav, ne ograničava bilo kakva razmahivanja, traženja i niic slučajno što je baš u ovoga. veku, „bilo . najviše „umetničkih pokreta, kvalitetnih skokova, šio su se stilovi tako brzo smenjivali, konvencije rušile. Ali, s druge strape, ta i takva slobodnn klima poređ svojih dra-

enih sunčanih dana ima i svoje predvečerje, zalazak. Naime, polazeći sa pozicija slobadnog stvaranja otišlo se danas fako daleko da se sam kreativni akt identifikovao sa fenomenom slobode. 1 umesto da sloboda predstavlja uslov ona se pretvorila „u cilj, Simptomi ovakve devijacije primećeni su, kako te inače biva, prvo kod garde (ne avangarde) epigonatrabanata koji se javljaju uvek post festum i redstavljaju prve vesnike prezrelog stadijuma.

ovom {irenutku simptomi su sć razbuktali i njihovo korozivno dejstvo proširilo se umnoome na opšte stanje, Umetničke yelesile na ijenalu u Veneciji upravo su pokazatelj takve situacije. Ali ne zato što na ovogodišnjem Bijenalu nije moglo da se uoči ništa novo, već zato što se L ono do čega se došlo, ono po: slednje, postojeće, ili akademiziralo ili toliko pojednostavilo da se kreacija svela na golu

komentar komentar komentar komentar komentar komentar ke

ŠTA DANAS u najvećem stepenu napaja i za pošljava odjednom maša dva vodeća čula vizuelno i auditivno? (O taktilnom, olfakternom i gustatiynom ne postavljamo to pitanje, jer ih je civilizacija zapostavila, pustila da tihe

zakržljavaju). Bez sumnje sama stvamost u '

kojoj postojimo, delamo, mislimo, osećamo i

nešto želimo, stvarnost kao još uvek neosnavljena i nmeobdelana priroda, ali i stva nost kao priroda ispunjena gde' više gde manje izumima nauke i tehnike, dakle društvena stvarnost. Pitanje je postavljeno ne u svrhu proučavanja onih problema psihologije koji nastaju iz ispitivanja osobenosti »glavnih« ljudskih čula, već zbog 'bazalnog, kardinalneg i bitnog značaja funkcije čula vida i sluha u nastajanju i uzdizanju ljudske svesti, njene spo: sobnosti za uopštavanje, za apstraktno miš ijenje, za formiranje pojmova, sudova i zaključaka, ali i za doživljavanie emocija, kao i za izobražavanje bezbrojnih želja ili voljnih pro: cesa u svesti. Odmah na drugom mestu (posle prirodne, tehničke i društvene stvamosti), od samih početaka civilizacije, stajala jie teatarska umelnost — uračunavajuđi u nju i svaku scensku muziku, Od pre više no pola veka otprilike na to drugo, mesto u rang-listi popela se filmska reportaža i umetnost (još pre pronalaska. ton-filma, a od tog tehničkog izuma na ovamo pogotovu). Pred sam drugi svetski vat stao se tiskati za osvajanje tog mesfa elekfronski sistem televizije, moderno »čudo« is: tevremenog prenošenia pokretnih vidljivih. sli: ka.i propratnih zvučnih fenomena, Televizija kao tebnička i praktična primena fizičke na· uke našeg veka stoji danas čvrsto na tom, dru: om mestu, aodrnah posle same stvarnosti, 'Teevizjin »tuče«, nadmašuje tehnički pronalazak ton-filma fime što omopućuie ulazak syake vidljivo-čnjne pojave ili događaja sveta u sva: čiju sobu, počev od dvorana za kamerno okup:

ljanje do ruševnih stambenih prostorija na bilo kojoj zabačenoj periferiji grada, ili do vajata u kućerku seoceta. Vidljiva i zvučna slika ce· log sveta — sa svim njegovim filozofiiama, naukama, .dnevnim senzacijama i »velikim« u

6

· psihološkog

DA LI LIKOVNA ~

UMETNOST STAGNIRA? |

SA XXXIII VENECIJANSKOG BIJENALA Viji ,

"ALEHS KOLVIL (KANADA): JUNSKO PODNSME

intervenciju već gotovog industrijskog produkta, odnosno prirodnog oblika, pa čak i samo. ma čin proglašavanja. To je ono što onespokojava. Ovde, pak, nije reč o nekom edređenom pokretu ili orijentaciji; gangrenozna nonšalancija rasprostrla se široko, ona je postala mani. Neposredniji dodiri sa životom i direktam prodo života ai umetnost, ta međusobna poveza: nost naročite. ispoljena. poslednjih godina, sigurno..ne. ugrožava „umetnost, naprotiv ona je na jedan način humanizira, aktualizuje, No, pitanie je odnosa prema umetnosti = etičkog, i duhovnog. Imati jedan određen stav i ideju ne podrazumeva samo po sebi i stvaranje dela. Međutim, ne retko, ostaje se samo na ideji, na početku.

Tako ovoga puta na Bijenalu ne dominira nijedna orijentacija ili pokret, geometrijska apstrakcija i geometrijske koncepcije uepšte mogu se sresti u znatnem broju. Đodao bih ovome da su ovakva rešenja često betpuno u duhu i formi De Stijla— Moendrijana i Van Dezburga. Uticaji tehnike i urbanog ambijenta očigledni su, ali manje kae odraz, stvaralačka transpozicija, a više kae mehaničko usvajanje i egzaktno opisivanje. Antipod geometrilskoi apstrakciji — lipska apstrakcija, goteve je ne: prisutna, a enformel, slikarsive akcije i apPstraktni ekspresionizam uopšte nisu našli me-

Stručno i

mefničkim ostvarenjima = može se danas smestiti u prostranu dvoranu, u tamničku ćeliju, u štalu za stoku, zahvaljujući prenaseljenosti sveta u stalnom porastu stanovništva. To je welika vrednost televizije u savremenom 1, recimo, budućem svetu,

Jugoslavija je na relativnoj visini tehnički razvijenih zemalja civilizacije, ite se vidi i po mno: gobrojnim televizi iskim antenama na krovovima kuća u gradovima i selima, a velika i ugledna naša ustanova »Jugoslovenska radio-televizija« orga nizovala je od 19. do 25, juna, ne prvi put, takmičenje za izbov najboljih televizijskih emisija iz svih kategorija njenog širokog i raznovi snog programa. Takmičenje je obuhvatile jednogodišnji protekli period (od 15. maja 1965. do 15. maja 1966. god.) a organizovano je 1 sprovedeno tako da su tri stručne komisije za dokumentarno-informativni, kulturno-umetnički i muzički program +- svaka od šest čla: nova, još krajem maja, pregledale sve podnete i za izbor predložene emisije iz SVOE stručnog domena, da bi mesec dana kasnije, na zajednič: kom sastanku u Zagrebu, ova šira komisija ed osamnaest članova većinom glasova po jednu emisiju iz nekih dvanaestak tipova ili katego rija felevizijskih emisija proglasila za najbelju u. pretekloj godini. Paralelno sa radom ovo) žirija organizovana je i glasačka oegena publ, ke, te jest gledalaca (ili pretplatnika) televi zijških programa, »porotać publike, od 50 čla nova ig svake rewublike,

Upoređenje regultata glasanja ovih dveju skupina = manje, smatrane »stručnom«, | VE: će, formirane takođe izborom od strane Pro: gramske komisije Tugoslovenske televizije bile bi veoma interesantno i sa esletskog, i sa sacijalno-psihološkog i sa čisto sogiološkog

Ji

sta pod venecijanskim suncem ovog leta, što je bezmalo slučaj i sa nadrealističkim i fantastičnim orijentacijama. Druge pak vizuelnoplastičke porodice, kao što su pop-art i nova figuracija pojavljuju se u različitim vidovima i upadljivo naseljavaju bijenalske prostore. Ima i nekoliko zanimljiyih pojava magičnog realizma, Interesantno je da su takozvane Vi· ; zuelne „tendencije i O BI noznatno zastupljeni, Ke je prva nagrada MBijenala, namenjena za.

ikarska ostvarenja, pripala Argentincu Le · Parcu za njegove i ičupint Tpebllel

Uzet u celini i ovako globalno iznet utisak bazira se na onome što je na Bijenalu prikazala većina zemalja učesnica, ne mimoi azeći, naravno, ni danas vodeće umetničke sile u svetu, Jer, ukoliko i postoje razlike, a one posto: je, u predenom putu između onih koji su uglaynom inaugurisali izvesna umetnička strujanja. i onih koji im prilaze, tumače ih ranije ili kasnije, njihove se rezultante sad u jednom po: gleda izjednačuju — lu kvalitetima. Naime, Još jednom da napomenem, nije reč ovde samo o koncepciji rešenja već o stepenu koncentracije i unošenja sebe kao stvaraoca, Reč je dakle o realizaciji. Otuda, ako s jedne strane, posmatrame stvaralaštvo onih zemalja i autore čije se koncepcije nalaze negde u tradicionalnim relacijama, bićemo skeptični prema njihovim kvalitetima kao i kad se, s druge stra-

mom baštino

Petar CVETKOVIĆ AA

RIBARU |

N EK RIBAR, svaki, kad, usni jato, podigne mreže

i pođe za, ribama svojim! . Ho pesnik koji je ugledao oči pesme među medrim i crvemkastim šilješma

sećiva

kako ga motre

i mame otud.

I nek ih tako —

stisnuvši, čursto komab ~

snivajući prati

duž krečnjaka i trave.

Tad, povijajući svoj stas 2žd mrežom, svom snagom, mek hitne je

u bođu, k šarama porculanmskim, živim, a zatim — vukući je sve tačnije i bliže, i zategne je ;

na kraju.

(Ir duboka voda tako likove zvezda hvata suojim, podvodnim, dubinama!)

Šta će riblje oči začuđene koje izrone ispod pene?

Sta hladna, bela asta? | Na krmi čamca već se Yazazmaje ibar.

On snažno bovukao je.

I meka sad, taj šte veruje u spretam, frzaj podigne ulov moćmi viknuvši: „Evo, Đe mjemu merim, svoju, sređu|"

Zalud

ALUĐ

Zalud, je klikmue dđyozd Kađ je pesma moja zauvek U jezero potenula

I, labud divlji,

iz lokvanja je

iz listova isplivdao, i, ukočem, povukao meku, liniju PO vodi.

ne, nađemo pred rešenjima koja mose obeležje savremenog. Iz svega izlazi, najzad, i jedan za: ključak: po svemu suđeći likovna umetnost se trenutno nalazi u krizi ili bar stagnira. Ovakav utisak ne može se opoyrgavati činjenicom, ka: ko se to često pokušava, da u umetnika postoji kanalisana svest, da stvara delo u trenutku i za trenutak, dakle mišljenjem da umetnost nije više fenomen trajanja, večnosti. Smatram da ovakvo shvatanje umetnosti nije uzrok nego posledica postojećeg stanja.

1 bijenalskom likovnom “spektru ispoljila se i jedna pojava koja ide u prilog: mišljenju da su danas mahom u umetnosti izbrisane regionalne granice, nacionalna obeležia kao i tragovi trađicije., Reklo bi se da se ranije omeđene duhovne sfere, latinsko-mediteranska, severnjačka i istočnjačka, mešaju — umetnost Je dobila internacionalnu aromu. Za ovakvo gledište čini se, u ovom času, karakteristični su primeri baš onih zemalja sa bogatom kulturs„.“ i dugom tradieijom: Franeuske, Japana. Ovo, svakako, ne treba iskliučive i kruto shvatiti, ___Na kraju bih još rekao da na Bijenalu ima i autora ı zemalja sa čijih dela zrači i snaga i ozbiljnost, invencija i originalnost. Moram priznati da su mi ovakva ostvarenja na Bije nalu izgledala maltene kao bele vranć, a mm: ram i reći da nisam bio u dilemi kad je bie u pitanju jugoslovenski paviljon. Uz izvesne španske slikare (Genoves, Frances), italijanske (Tabusso, Zigana, Gentilini, Manci, Guccione) uz Kanađanina Colville-a, japanskog grafičara Tkedu, holandskog slikara Constanta, stavio bih i naše predstavnike (Damjana Miljuša, Kratohvila, Tiheca, Meška i Makuca).

Ako je ovogodišnji Bijenale slika zaista 7alazećeg trenutka, onda se, S obzirom na din3miku vremena, nadajmo jednom brzom i ved-

tom praskozorju. Vladimir Rozić

menfar komentar komentar komentar komentar komentar komentar komentar komentar kom

„poroiničko“ ocenjivan,e

gledišta, da se organizatorima ovog ftakmičenja nisu potkrale sledeće greške:

a) članovima triju napred spomenutih užih stručnih komisija nije jasno i izričito stavljeno u zađatak da u nedelji takmičenja (ako to nisu ranije učinili) odgledaju i odslušaju i sve emisije predložene za moralnu nagradu (pri znanje u vidu diplome) od strane drugih dveju stručnih komisija, zbor čega se prilikom glasanja, ı pored principijelne prethodne stručne diskusije, većina članova jedne stručne ko: misije uglavnom oslanjala na mišljenje i oOgenu »nadležne« stručne komisije a ne na svoje sopstvenoj

'b) u sastav triju stručnih užih komisija (potkomisija) ušli su i ljadi iz same Televizije (urednici), dakle ličnosti koje su, makar i samo indirektno, i same angažovane u kvalitativnim vrednestima podnetih emisija, čime je objektivnost i puna nepristrasnost njihovih ecema dovedena u pitanje, ili, drugim rečima, njihov idejni, ideološki, društvenommoralni i estetski kriterijum, načelno uzev, izločen sum: njičenju za izvesnu »poslovnu« zainteresovanost i pristrasnost;

c) i za sastav »porote«, to jest ocenjivač og žirija »nestručnog« širokog kruga gledala 'a televizijskih emisija, nema nikakvih garan: ija da je odabran sa čistom željom da bude »VOX Za vox Dej« (iako je, razume se, mo: uuće, da je baš neutralne | nezainteresovano odabran), •

Organizatori ovog felevizijskog fakmičenia sastavili su OQ SVIM propazićllama zamišljene javne smotre Pravilnik, On je bio putokaz za rad kako KUUap) komisiji, fako i »poroti« feleyizijskih gledalaca, Ni jedno ni drugo ocenjivačko telo nisu se W praksi potpuno pridržavali odredaba Pravilnika, a opravdan raz log tome leži prvenstveno u klasifikaciji celo:

kupnog programa televizije u deset kategorija, iako bi svaka iole naučna klasifikacija tipova televizijskih emisija zahtevala veći broj kate gorija. Konkretno govoreći, emisije za decu predškolskog uzrasta i one za omladinu Nć mogu sačinjavati jednu kategoriju, kao Što ni zabavna i narndna muzika ne čine jednu vFSfU, kao što ni operska i baletska muzika ne spd' daju w jedan isti muzički rod, kao što ni emi sije o kulturnim prilikama u pojedinim h šim pokrajinama i one o likovnim (slikarskim i arhitektonskim) spomenicima maše kulture u prošlosti ne mogu predstavljati jedan tip ff levizijske emisije. Ali, teži propust u Pravi niku takmičenja ed svih navedenih jeste nedostatak indikacija i uputstava ocenjivači ma o načelnom, idejnom, ideološkom, društVe ne-moralnem i estetskom stavu i kriterijum mi prosuđivanju vrednosti gledanih i slušanih emisija.

Ne može biti nikakve sumnje da kriterijum ocenjivanja dokumentarno-informativnih tele vizijskih emisija i mnoštva emisija iz ablast umetnosli ne može biti ni približno isti. No ni same emisije sa umetničkom problematikem kao sadržajem he podnose, sve, ista merila Vfć” dnosti: emisije-portreti naših slikara zahteva)u icdan estetski aspekt, a dramske ili satirične ·humorističke emisije — sasvim drugi i dF gačiji. Kada ovom pridođamo opasku da IP levizijske emisije umetničkog karaktera snažn? i jasno osciliraju između dva oprečna pola = između pozorišnih ili opevskih priređaba koje

KNJIŽBVNS NOVINI

Italije, %.