Књижевне новине

-.30 —

LISI 7A KN

90 ..

VI plenurm CM SM Srbije

—eK—Ko——— KK I————-. __ —=————————— a — s

DDslTerzino protiv biroKrafizrnz

DOSLEDNI U BORBI protiv negativnih, pojava

i različitih, deformacija. društvenog i političkog života u svojoj Tepublici, komunisti Srbije su na, plenumau, svoga Centralnog komiteta komunistički smelo amaliziyali uzroke tih dđeforma– cija i tražili puteve i mogućnosti za što byže i odlučnije Kkidamje sa starim, mavikama i sa starom, praksom. U Srbiji je, kako je to istaknuto bezbroj puta od Brionskog plenuma, maovamo, Jrakcionaška grupa Ranković — ·3Stefamović tražila svoje majjače uporište, i tyažeći to uporište napravila svakako najviše zloupotreba, i držala ljude, isto tako siguyno, pod, najžešćim pritiskom. Samo na Kosovu i Metohiji, na primer, bilo je 120.000 dosijea politički sumnjivih članova Saveza komunista. Stvaralo se wepoverenje prema svim, jugoslovemskim, macionmalnostima, agitovalo se tajno i javmo da SYbija treba da ima vodeću a to znači velikodyžavnu, ulogu vw, ovoj zemlji, laskajući majnižim, nacionalističkim, imstimktima, pri pridobijanju pri skalica. Komunisti Srbije su u velikoj većini uspeli da odole svim, ovim, orstama pritiska, ali su se posle Brionskog plemuma suočili sa jedmim, teškim, nasleđem, koje moraju što pre da likvidiaju. Još na Brionskom, plenumu drug Tito je rekao da je pred komunistima Srbije majteži zadatak i da u borbi protivu, birokratizma, nacionalizma, izneveravanja primcipa socijalističkog humanizma, komunisti Svbije moraju da uzmu nmajživlje i majaktivnije učešće. No, sastonku, CE SK: Srbije, 14. i 15. septembra, razmatrani su brvi rezultati dvomesečne borbe protipu megatiomih pojava i doneti meki zaključci, posle čijeg će sprovođenja u život ne samo biti otklonjene TmwWoge deformacije mego | stvofena Klima wu kojoj move deformacije neće moči da se stvaraju. Na | Koji je put ka likvidaciji svih tih dejormacijo? Odlučno i dosledno sprovođenje samo upravljanja sa svim, atributima koje taj pojam sadržava. Razgraničenje nadležnosti, izvršnih orgama i političkih, organizacija, javnost Tada i sloboda diskusije o svim, pitanjima koja % na dnevnom Yedu, dyuštvema kontrola rada organizacija +} institucija koje su se tokom, DOslednjih, godina izmakle ispod, društveme kontrole, ili u čiji rad društvema kontrola sve dosad nije prodyla. Sve to stvoriće jedmu povoljnu, klimu duha, oslobodiće ljude čitavog niza, predTasuda i strahova, i razbiti uverenje koje je bi-

Tokratija oprezno, ali uporno, širila da naše dru-

Štvo i maša radnička klasa misw, zreli i sposobni za samoupravljanmje i samostalni život i da im je neophodmo potreba, tutor „odožgo“.

U republici, u kojoj živi desetak različitih, nacionalnosti, borba pbrotivu macionalizma unutar nje same impeYativmo se mameće. Istovremeno sa donošemjem, Programa SKJ, koji ukla– nja razlike između, nekakvih, mutičnih, jugoslovenskih naroda i maciomalnih, manjina, i izjednačuje ih sve kao jugoslovbemske nacionalnosti, izdat je i udžbenik SUP-a u kome se tvrdi da su, pripadnici maciona\nih mamjina, po Svojoj DpTiTodi, idealam, svet iz čijih se TYedova idealno mogu regrutovati razni diverzamti i špijuni, Ako Postoje dva, takva paralelna shvatamja, onda je sigurno da, se to odražavalo i ma, kadđyovsku DO” litiku ma svim, niwoima, i wa pravme sporove, i na školstvo, i ma. kulturu, itđ. Umesto prevazi-

Ženja teškog nasleđa prošlosti, politika, određenih, političkih, rukovodilaca, upravo je svesno išle za tim, da međaumacionalne odnose što više žaoštri, da bi imala još jedam dokaz više o neophodnosti postojanja birokratizma i još jedam Tazlog više za mešanje vw sve oblasti našeg javTog i društvemog života.

Ono što daje garantiju da će se sa ovakvom praksom, prekinuti jeste pre svega SnielOME u Prisštupu problemima i otvoremost pri obračunavanju sa svim dosadašnjim, megativmostima. Zaključke beogradskog plenmuma CE. SK Srbije treba. primenjivati me mehanički mego ma konkreme uslove i konkretnu, problematiku. „Radni ljudi širom maše republike znaju i osećaju gde u problemi i omi su, spremmi da ih Yešavaju i da u toj borbi idu do kraja. Ali, borba u otklanjanju negativnih, pojava biće efikasna samo onda ako se istovremeno obavlja ma svim sektorima javnog i društvemog života i ako bude imala vid. postupnog obračuma sa svim konkretnim, negativnim, pojavama. U kulturi ta borba imala bi da se vodi u ime društvemog SG moupravljanja, u, ime ravnopravnosti svih javWih i društvenih, radnika. za pumu slobodu uTmetničkog stvaralaštva, za joavmost rada svih, Dolitičkih i društvenih organa. kojima, je povereWO da se staraju, o kulturi. Ali, istovremeno, ta borba bi morala da se vodi i protiv anaYrhoindiViduolističkih, koncepcija ma svim, sektorima, dvuštvuenog života, jey, samoupravljanje ne bredštavlja vazgrađipamje osnova mašega društvo, kako je godinama htela da mas u to uveri birohratija, nego učvršćivanje tih osnova i stvaranje klime u kojoj će svesne socijalističke snane, Oslobođene birokratske stege i anarhoindividualističkih predrasuda, moći da dobiju područje 1. pravi stvaralački ad.

JIŽEVNOST. UMETNOST

VNE NOVINE

I DRUŠTVENA PITANJA

· MIRRTAN NMNI

Godina XVIII Nova serija Broj 264 BEOGRAD, 17. SEPTEMBAR 1966.

List izlazi svake druge subote

Cena primerku 50 para (50 dinara)

WIIROSLAVU MRLEŽI

MILJENKO STANČIĆ: MIROSLAV KRLEŽA (19885)

OL UVANA

BERTRAN RASL PONOVO U AKCIJI

UPRAVO U OVOM PETNAESTODNBVNOM razdoblju, u ovom majušnom polumesečnom roku na koji se osvrće ova stalna rubrika našeg lista, poslednji stalni dodatak beogradskog nedeljnika »NIN«, »Izbor članaka i dokumenata iz svetske štampe« — sa čijom se širinom informativne aktuelnosti valjda samo zagrebački mesečni »Vjesnikov izbor« uspešno i briljantno takmiči — objavio je poruku engleskog ma-– tematičara, filozofa, esejiste i humaniste Bertrana Rasla američkom narodu „povodom „poziva OVOBS mislioca »eminentnim pravnicima, književnicima i publicistima da obrazuju sud na kome bi se sudilo predsedniku Džonsonu i ostalim američkim vođima za ratne zločine počinjene u Vijetnamu« (»NIN« od 11, IX 1966).

Bertran Rasl (Berttand Russell, rođen I. maja 1872. godine, od čijih su brojnih naučnih, filozofskih i

književnih dela kod nas prevedena: »Istorija zapadne filozofije« (Beograd, 1962) i »Osvajanje sreće« (Subotica — Beograd, 1964), prebacio je, utehom (da ne. kažemo: srećom) po čovečanstvo plodotvormu i stvaralački raskošnu dugovečnost Džordža Bernara Šoa (George Bernard Shaw), pa ga eto vidimo, i dandanas, kao pokretača jedne plemenite i humane akcije koja se nužno može odvijati, jer se jedino tako danas u svetu može odvijati, sasvim postrance od pacifističkih i humanističkih aktivnosti službenih i zvaničnih državno-političkih foruma i instancija. On u svojoj poruci američkom narodu pominje svojevreme– nu . izjavu američkog predsednika Ajzenhauera iz 1953. godine: »Ako Indokina ode, kalaj i volfram koji nam je toliko potreban prestaće da nam stižu«. On u ovoj svojoj kasnoj, veteranskoj, tako reći metusalemskoj poruci, između mnogo čega ostalog. kaže da »mali broj američkih korporacija zarađuje na račun masovnog gladovanja među mnarodima sveta« i da uprkos bogatstvu

Veliki hrvatski i jugoslovenski visae Miroslav Krleža je drugi maš književnik koji je dobio Njegoševu magradu. Njegov značajni roman „Zastave“ živi je ocemio kao majbolje jugoslovensko književno delo objavljeno wu protekle tri godine i dodelio mu magradu kao jedam vid zaslužemog priznanja za delo koje je dobilo mepodeljeno pozitivne oceme celokupne jugoslovenske književne kritike. Tako je magrada dodeljena Miroslavu KYleži samo za jedwu u mizu mjegovih knjiga, nagrada predstavlja primanje čitavom njegovom, književnom, delu jer su „Zastave“ u nogom pogledu welika sinteza svih KrYležinih, literamih, životnih, intelektualnih, političkih, jednom rečju ljudskih, iskustava.

Roman „Zastave“ predstavlja potpuna sliku hrvatskog građamskog društva iz vremena pred prvi svetski rat, tokom Yafa i u posleratnim, godinama. Suočavajući se sa mizom, ličnosti, različitih ljudskih sudbina, obračumnavajući se sa zabludama jednoga diuštva, sa sopstvenim, iluzijama koje su iščezle još w prvoj mladosti, Krleža je svojim, „Zastavama“ dao meku vrstu svog velikog ežimea svega onoga što je od „Hrvatske hiljadugodišmje laži“ pa do damašnjeg dana govorio i pisao o istorijskoj sudbini svoga, i me samo svoga mego i svih jugoslovenskih, mayoda. Iako voman, mije završen, jer KyYleža još mije izneo sve svoje definitivne zaključke o problemima koji ga interesuju, om damas u mašoj kultuYi predstavlja jedan od najznačajnijih datuma, a u našoj književnosti zauzima jedmo od najvidnijih, mesta.

U ovom trenutku, kada, celokupna na– ša · javnost odluku žirija prihvata i bozdravlja, govoyiti opširmije o samom otomt romomu gotovo da je memogućno. Pa ipak, mora se učiniti nekoliko neophodnih. konstatacija koje će kasnije analize KYležimog dela verovatno samo potvrditi. „ZaStave“ su Kknjiga o mama kakvi smo bili, o mašim, krizama i dilemama. slomovima i razsočaranjima. Imajući jednu pesimističku sliku. sveta Krleža u svom, romamu otkriva sve HMrize savremenog čobeka, ukazuje ma okolnosti pod kojima dolazi do loma i kvaha' ličnosti, do nmjihovih gubljenja i poraza. Cela oba knjiga je meka vrsta dijaloga izmeđi pobunjenog i pobeđenog čoveka i istorija o tome kako od pobunjenog čopeka postaje nobeđem čovek. A ono Što lomi i pobeđuje te ljude, to su naše — kako bi to sam Krleža rekao -— provincijalne · prilike, naše panonsko blato koje u KyYležinoj viiji sveta ima Krajnje simboličko značenje, i sve ono što tu provinciju čini više provincijom i to blato sredinom u kojoj šve fruli i Yraspada se. „Zastave“ su i po sugestivnosti slike i po umetničkoj snazi ekspresije jedan humani krik protibu Svega toga i jedna snažna megacija čitavog jedmog vida života.

U tome leži osnovna vredmost i liteterayvna i intelektualna i politička Krležine značajne knjige.

SAD »66 miliona Amerikanaca živi na nivou siromaštva«. On, najzad, tu kaže da je »ove zločine (u Vijetnamu — prim. P. St,J Džonsonova vlada počinila zbog toga da bi se očuvala ekonomska eksploatacija i vojna dominacija američkih industrijskih magnata«.

Stari, veoma stari čovek, mislilac i humanist Rasl još nam je valjda svima u živom sećanju sa onih nekoliko bezmalo komičnih (a svakako u suštini sasvim tragikomičnih) situacija kada su ga — hjega, nosioca Nobelove nagrade za književnost u 1950. godini — nedavno, tJj. pre malo godina, londonski, metropolitenski policajci-saobraćajci, zajedno sa njegovim jednomišljenicima, mlađim ljuđima, pristalicama pokreta protiv nuklearnog naoružanja u Americi i njegovoj otadžbini,

klipili iz seđećih položaja sa ulica, .

trpali u kamione i odnosili — da, bukvalno, dohvaćene za krake, za ruke i noge odnosili — sa trgova i ulica Londona. Taj isti stari, veoma stari čovek. koji je 1962. godine, o devedesetogodišnjici života, primao čestitke sa svih strana sveta kao »najveći živi Englez«, bio je 1960. godine organizator pokreta građanske neposlušnosti, u znak protesta protiv atomskog naoružanja, i mi ga, eto, danas, ponovo vidimo kao pacifistu, aktivnog borca za mir u svetu, kao ljutog protivnika ratova i rafnih svireposti, sada, kada mu je

devedesetčetiri godine i četiri meseca ponosnog i hrabrog, plemenitog i čovekoljubivog, dugog i divnog, visoko moralnog i elički konzekventnog i odgovornog života.

Kao doslednog i upornog borca protiv svih svireposti } bezdušnosti ovakvog ili onakvog ratovanja (što uvek znači: ubijanja, ranjavanja i sakaćenja čoveka) mi engleskog filozofa Bertrana Rasla danas pozdravljamo kao prijatelja čovečanstva, pa njegove plemenite misli i njegove tim mislima dosledne akciJe — sasvim samostalno i na svoju ruku — dovodimo u najtešnju vezu sa onim što je američki sociolog Rajt Mils (u svom delu »Uzroci tre-

ćeg svetskog rata«) iskazao rečima:

»Ne smemo više da budemo intelektualne marionete političkih hurapatriota. Ako želimo da uništimo politički monopol vladajućih sila, koje vode brod prema trećem svetskom ratu, moramo najpre da uništimo njihov monopol mozgova“. (»NIN« od 28. VIIT 1960. god). A još jedan veliki sim Amerike, romansijer i novelista Ernest Hemingvej, u predgovoru svog romana »Zbogom oružje za izdanje od 1948. godine, napisao je nekoliko rečenica koje se unekoliko slažu sa stavom britanskog filozofa: »Ratove stvaraju, izazivaju i započinju isključivo ekonomske suprotnosti, a vode ih svinje koje nastoje da izNastavak na 2, strani

= . rz— Ir RT E BEI