Књижевне новине

KNJIŽEVNE |E NOVINE

Razgovor sa Laslom Nemetom

intervju intervju intervju intervju intervju intervju intervju intervju intervju intervju intervju intervju infervju

CELA MAĐARSKA proslavljala je tokom ove godine 60-godišnjicu rođenja Lasla Nemeta. Laslo Nemet, romansijer i prevodilac filosofske literature, dramski pisac i pisac rasprava iz oblasti sociologije, pesnik, pripovedač, lekar koji je objavio nekoliko zapaženih studija iz svoje struke, smatra Se danas za jednog od najvećih mađarskih plsaca. Njegova literarna 'sudbina · slična Je literarnoj sudbini Miroslava Krleže kod nas. . Dugo godina njegovo delo: je. izazivalo ne· doumice, kritika·ga je ili potpuno prihvati-

la ili potpuno odbacivala, a čitalačka Ppublika se delila ma one koji su Pprivržene pristalice Lasla Nemeta i koji su njegovi Ogorčeni protivnici. i

_ Povodom ovog njegovog značajnog jubileja redakcija »Književnih novina« smatra-

la je za potrebno da predstavi ovoga pisca mašoj čitalačkoj publici. Jedan od razloga bio je i taj Što je njegov najpopularniji roman »Užas« doživeo uspeh i kod naše ćuU talačke publike. '

U VAŠIM ROMANIMA i pozorišnim, delima veoma .često nailazimo ma dramu porodice, na dramu pojedinca koji se sukobljava sa konzervativnom, malograđanskom stihijom. U kojoj je meri to aktuelna problematika, a ako to nije aktuelno, da li je to meka vrsta obračuna s nekim, ili s nečim, — i s kim? .

NE SPADAM u pisce koji se »obračunavaju«. Kao beletrista pokušavao sam pre da se obra· čunam sa svojim uspomenama, s onim broganjajućim mislima, duševnim stanjima, 5 kojima sam se morao suočavati, ukoliko su me previše opkoljavalc, te ih pretvoriti u problem, u sliku. Kako strti gonioci Jurišali na mene, ako ne iz tamnih kutova moje savesti onda iz društva, trebalo je da opišem i degeneraciju društva; mada cilj nijc bio wrazotkrivanje«, već uspostavljanje poljuljanč harmonije, održanje dostojanstva duše u VI menima jskušenja. A to je ono, Što Je, Verujem, i danas aktuelno, .

DA LI JE. po vašem, mišljenju, već pomalo klasični teatar po čijim koncepcijama je većina, vaših. dela pisana, dovoljan za ostvarivanje 9ašeg idejnog programa?

DA LI SE MOJI KOMAD! mogu smestiti u ono što Vi nazivate klasičnim tekstom, Zavisi od tačke gledanja onog koji Ssistematizuje. sređuje, Ja verujem da dramski rod ne određuju broj slika, postavljanje mnaratora, »rušenie forme« ili održavanje forme, Već skustvo pisca o tragici i u kolikoj meri nJĆgova dramaturgija prati to iskustvo. Dobar deo mojih komada po svojim spoljnim bpojavama spada m red grčke, francuske —| KkISsične i ibsenovsko čehovske drame; njenu su tragiku Phranile one borbe višestruko sapčtop čoveka, lJomni juriši ka visokim pretenzijama u vrtlogu okolnosti, agonija one zajednice kojoj pripadam. Ne'znam da Ji je mojćč pozorište u međuvremenu ostalo »klasično« ili je postalo modemo, u »ostvarivanju mog programa«, koji je bio svojevrsna katarza, ono je svoju ulogu ispunilo . |

KAKO SE VI, kao pisac i intelektualac, odnosite prema potorištu Zapada i' prema 'mekim mođeyrnim tokovima u, savremenoj dram&?

MISLIM DA JE DRAMA najsrećniji umetnicki rod zapadne. književnosti 20. veka, Umelnički prohtevi i ekonomija, koji, su roman stesnili do džepnog formata, su tu probili naluspešnije onaj magični krug u koji su iskušenja publike i autora zatvorili umetnost. Plemenita dosetka i prikrivena ironija —: probtevi gurmanske publike i osveta 'pisca · koji je odstranjen iz .društvenog stvaralaštva, —ı ako je sve to i do određenog stepena UKJO_ nilo dramatičnost, ispunilo je dramski rod | naponima druge Vrste, Ja sam od početaka svoje karijere. pratio s interesovanjem zapadnu dramu; svoju prvu studiju s Većim pretenzijama pisao sam o Pirandelu, a pod starost sam postao domaći tumač Lorkc ı Direnmata. Uskoro će i srpska čitalačka Pu. blika moći da čita moju studiju »AYistotan«, koja je 1932. godine prorekla, sebi postavijenim programom jednog mladog pisca, ka: niji razvoj zapadne drame. Ja ipak | nisam išao tim »savremenim« putem, već onim ba koji su me nagnale tragika mog životnog 1„kustva, sudbina mog maroda, [ sada Više re moow mišta drugo već da, posle nekoliko

% a : Glavni „jgovorni urednik Tanasile Mladenović. Sehri ĐOrapnn Molunmdžita Velimir T,ukič, Aleksandar Petrov.

nrimerub 30 pra (BC dinaraı Chwlišnia pretplata 10 novih “inarm (i 000 s areduzeće „Moujiževne novine" “Beograd, PFrancuška 7. Telefoni: 627-286 (

lw

ISKUSTVA

mačih, korište zapadmom ' draomatuygijom,

_ lepih. sastanaka sa pravim odjekom, očeku-

jem kaznu koja mi za to sleduje u inostranstvu a polako i kod kuće. |

ŠTA MISLITE o nekim, novim, tokovima, u, DOljskoj i češkoj dramaturgiji, koje se na, izvestam

ali sc oslanjaju na, svoju tradiciju? · TAKVA NASTOJANJA postoje, i kod „nas, mogao bih da spomenem imena već ne toliko mladih pisaca, Mikloša Hubaia i Mikloša Meselja. Njihova vrednost zavisi od toga da li osamljenost, koju su umetničkom konzekventnošću primili na sebe, pojavni oblik zapadnog osnovnog osećanja, u Ovom slučaju kao i u slučaju svakog iskrenog umetničkog izraza, zaslužuju poštovanje ili je to samo njihova želja da drže korak sa zapadnom književnošću kojoj se dive, da vešto vrate do-

vaju, jer to može da znači napuštanje težegF ali originalnijeg. puta. O čemu je reč, moglo bi se suditi samo povodom određenog Pisca, određenog dela,

KOLIKO JE POZNATO vi ste dugo vremena branik izvođenje svojih drama u pozorištima Mađarske, a ove godine ste dozvolili izvođemje četiri svoja, dela. Zašto ste to čimili i, s tim u, Vezi, recite mam, nešto o vašim pogledima ma savremenu, mađarski, dramaturgiju.

VIŠE VODEĆIH PISACA — Đula ilješ, Arom Tomaši, Endre Ileš, Janoš Kodolanji, Sandor Marai — doprinelo je da je naša generacija njihovim posredstvom bila prva koja je dramu podigla na nivo lire, da je od stvari zanata pisaca postala stvar književnosti. Pozo-

rišni svet je, uopšte, dosta meprijateljski pri

mio pojavu nove mađarske drame, ali su jol publika i nekoliko velikih glumaca obezbedili

nekoliko toplih uspeha. Naša je generacija od tada već i ostarila; koreni joj inače do. sežu. do jednog drugog društva, ne do novo. ga, čiji bi dramski izraz bio poželjan. Tako sve zavisi od toga: ko će preuzeti štafetnu pa. licu. Ne tako davno, nema tome ni dve go. dine, ja sam se baš zato i odlučio na zadr. žavanje svojih komada, jer sam čuo da mnogo (zatvorenih) blokiranih drama, mnogo ta. lentovanih mladih pisaca čekaju na prikazi. vanje; želeo sam svojim ćutanjem da im po. mognem, da im dam prostora. Od tada se, međutim, stanje vidljivo pogoršalo. Čak je i među našom odličnom čitalačkom Dublikom (koja je mađarsku Književnost „sledila Kroz tolike nedaće) započeo razvoi, koji ie na dru. gim stranama podelio književnost po zahte. vima čitalaca šunda i snobova. To me je pri. moralo da onima koji su se u OVOJ oskudici grabili za moje komade, stavim na Yaspolo. ženje ono što su tražili.

U KOLIKOJ MERI vi dozvoljavate Yežijsku slobodu, u, pozorištu?

JA NISAM PRISUSTVOVAO probama svojih komada ni u vreme dok mi bolest to nije ona. mogućavala. Umesto toga pokušavao sam da objasnim mastajanje i nastojanja dela u malim esejima pisanim specijalno za ansambpi, Posle toga sam komad potpuno „brepuštao reditelju, glumcu Dp3, ako je susret na general. noj probi i značio manju ili veću traumu, ansambl je većinom dobro prolazio; jedva da jie bilo premijere koja (ma šta. da su Pisali a piscu) nije donela poneki veliki glumački ili rediteljski skok. ;

'AKO BI, posle objavljivamja vaših vomana u Jugoslaviji, , jedno jugoslovemsko pozorište že. lelo da prikaže meko vaše delo, koje biste vi preporučili?

NA OVO BI MOGAO dati bolji odgovor onaj koji (Imre Bori iz Novog Sada na Primer) poznaje moje komade a i jugoslovenski život. Ja ni kođ kuće misam umeo da izračunam uticaj mojih komada; pa i teško je birati iz jedno dva tuceta dela, Unapred ću reći prigovore na ona dela koja su mi najviše pri rasla srcu. »Samson« je drama u stihu, »Se. čenji« i »Izdajica« su previše mađarske, »Gan'. dijeva smrt« ima mnogo učesnika, s »Gali. lejem« jc Breht u interferenciji. |

Intervju vodio Eugen Verber

bijenu loptu: u ovom slučaju oni zabrinja-

| DANA

strane

Nastavak *#a 2,

pravio vic da niko nije odustao od opismenjavanja zbog toga Što je porasla cena bukvara, a zaboravio da danas ima više nepismenih u &voj zemlji.no štovih. je bilo pre: 10 godina, preko nekakvih statistika izračunava naš čitalački prosek, On želi da ustanovi da se u uzbuni koja se digla oko odluke Poslovne banke nisu našli pogođeni ni izdavači ni čitaoci, pa onda, mudro, konstatuje, »već isfetišizirani status proizvoda kulture«. 3? Ponižavajuće je za bilo kog čoveka u jednoj civilizovanoj zemlji da polemiše sa ovako stupidnom argumentacijom. Pre svega, broj od 2,8 knjiga na jednog stanovnika u našoj zemlji pre je cifra nad kojom treba da se zabrinemo nego da je navodimo kao argumenat o dobrom položaju knjige kod nas. Ovom odlukom nisu pogođeni nikakvi fetišizirani proizvodi kulture, koji su, uzgred rečeno, u odnosu na sport, javne zabave različitih vrsta 25009, upravo diskriminisani, već radni

ljudi naše zemlje kojima se one-.

mogućuje da kupuju knjigu jer je ona isuviše skupa za njihove materijalne mogućnosti.

ŠTA SAD ČITATE ·

JEDNE NEDAVNE SREDE na prvom programu Radio-Beograđa, od 11 do 11. 15 časova, čuo je ko je u to vreme slušao, kako članovi amaterskog pozorišta u Kuli odgovaraju

ha' pitanje: „Šta sada čitate“, koje.

im je pojeđinačno postavljala Radmila Gligić, reporter kulturne redakcije. · . | | Samo po sebi. pitanje je dovolino provokativno, da. bi odgovor na njesa bio nedovoljno precizan i merodavan kao obeležje. literarnog interesovanja i opšteg kulturno-obrazovnog kapaciteta upitanog. Ipak, ni u jednom odgovoru nismo čuli da se, recimo, strasni. čilač Sen Džon Persovih stihova, u trenutku ka3 je upitan pred širokim auditorijumom — šta sada čita — upravo duhom izležava nad „Doživljajima šumskog patuljka“ ilj Činijevog Kalagana.. Dakle, šta „sada“ — amateri iz Kule?

·Profesor engleskog jezika: „Ham.le fa“ na engleskom. Ranije ga je či-

tao u našem prevodu. Službenik, sta tističar: Lajoša Zilahija. Stariji službenik: Branka Ćopića, Perl Bak, koja je pisac od izuzeinog značaja. glužbenik: Branka Radičevića „slatijeg“,. Ivu Andrića. Učenica srednje

' ske spise. Najviše mi, se

čitaju glumcj .

etar redakcije Boedan A. Popović. Tehnič Predrap Protić. Dušan Puvačić, Vladimir tarih dinara), polugodđišnia Bb novih

škole, najmlađi član ansambla: Pesnike, pesnike... Viktora Igoa, Puškina, Lorku, svog poetskog uzora. Da, i Zilahija. I sve sa spiska školske lektire. Podpitanje: — A kog pisca nikad ne biste čitali? — Taj ne po stoji! Zatim, mala dopuna ·— osta-

'vila je Hakslija zato što joi se ne

sviđa (Ko: Haksli ili njegovo delo?). Profesor „srpskohrvatskog jezika: Šekspira, „Tolstoja, Dostojevskog. Od savremenika — Foknera, Kafku (od savremenika, ili klasika savremene literature?). I opet, ponovo „Rat i mir“, „Suze sina razmetnoga“ i „Uliksa“, zato što je Džems Džojs začetnik nove literature. od naših pisaca — Matiju Bećkov:ća, Miroslava Antića. Reditelj: Posebno poeziju. Jesenjina, Lorku, Majakovskog. Od naših pisaca — Vasu Popovića, Branka VV. Radičevića. Trenutno — „San letnje noći“. „Kao reditelj, obavezan sam da čitam više od ostalih“, Profesor Higins iz „Pigmaliona“, čije su probe bile u toku: „Čitam ono što se nađe u pozorišmoj biblioteci. I — Paju Patka, „Politikin zabavnik“. Eliza Dulitl, daktilograf u sudu: „Najviše čitam sudsviđaju „Orkanski visovi“,

Poslenici kulture i umefnosti u Kuli “— članovi amaterskog DGzžOrišta — očigledno mnogo čitaju. Ili je u njihovim odgovorima došlo do malog nesporazuma: đa li sve otabrojane pisce i dela oni istovremeno čitaju i vole, ili su nabrajani uglavnom svi čitani pisci i dela? | Zaključak ove male ankete je neobavezan, i nije zaključak:

U kulskom amaterskom pozorištu

. gotovo svi članovi ansambla volc i svi čitaju Peri Bak'i Lajoša Zila-

hija. Jedan odgovor pruža delimič-

„no objašnjenje — u bpožorišnoj bib"iioteci ima najviše knjiga ovih Dpi-

saca.. ·

· Ako se među delima koja se „5ada“. čitaju nalaze i sudski spisi, „Po-

'litikin zabavnik”, Paja patak i Ma"tija' Bećković — fo samo. dokazuje

da: odgovori nisu „namešteni“, i da se. anketirani nisu služili samo proverenim · naslovima i imenima. To što ·se neki velikani literature Dbponavljaju u raznim odgovorima i naiyodđe kao uzor — to znači da se požnati osvedočeni pisci i njihova dela uvek čitaju, pa i onđa kada se juvno postavi pitanje: „Šta sada čitate?“ Sa: odgovorom učenice složiće se, verovaino, &vi srednjoškolci: škol-

ska lektira ne čita se samo za OCe-

nu, i he služi samo za bubanje: ceo spisak se najviše i u svakom trenutku voli! Nabrojano je i nekoliko domaćih pisaca. Da li bi se „sada“ u Kuli čitali i oni kojih nema u

»Glas«, Beograd, Vlajkovićeva 8

[-] Će

rafovima pozorišne biblioteke, a koji su, po oceni kritike, poslednje izdavačke sezone obeležili kao izuzetnz, i čije se knjige, štampane u tiražu od nekoliko hiljada primeraka— prodaju u nekoliko stotina primeraka? Ova anketa baca nas u sumnju, pozitivnu, srećom: pozorišni amateri iz Kule čitali bi „sađa“ izgleda i najekstremnija đela — kada bi ih bilo u već iščitanoj biblioteci. Ipak, iskrenom svežinom odiše ne suviše veseli odgovor Elize Dulitl, sudske dakitilografkinje, koja najviše voli „Orkanske. visove“. Jednom, možda, pri ili posle, orkan će ražzvejati prašinu sa sudskih akata koje ova dakftilografkinja, ođana umetnosti, literaturi i pozorištu, svakodnevno lista, čita i prekucava u svom rad nom vremenu. Ali, Eliza Dulitl o tome nije govorila na radiju.

PANORAMA NAŠE KNJIŽEVNOSTI NA MAĐARSKOM

BUDIMPEŠTANSKA IZDAVAČKA

KUĆA „Europa“, zajedno sa novosadskim „Forumom“, namerava da početkom 1967. godine objavi na mađarskom jeziku „Panoramu književnost: na srpskohrvatskom jezičikom području“, od „početaka do 1945. godine. U obimu od više od trideset autorskih tabaka, ova „Panorama“ treba da predstavi mađarskom čitaocu književnost p'sanu na srpskohrvatskom jeziku, od početka pismenosti do Književnosti iz vremena NOB-e, Takođe, u njoi će bil zastupljeni i. primerci narodne iknjiževnosti. Uz antolog:jski izbo, ova „Panorama“ će takođe obuhva-– titi emcikloped jski pisane tekstove o autorima, koji podrazumevaju biografiju, bibl ografiju s posebnim osvrtom na ostvarenja „objavljena na mađarskom jeziku, kao i opšti sud o pojedinim autorima. Takođe, „Panorama“ će u svom sadržaiu 'mafi i opširnije uvođe o pojedinim

razdobljima u istor'ji naše Kknjižev-.

nosti.

Na nedavno održanom sastanku u Segedinu, predstavnici „Europe“ i „Foruma“ defin tfivno su utvrdili Woncepciju ove „Panorame“, kao i

·listu autora koji će u nju ući. U

Segedinu je, takođe, def nitivno utvrđena redakcija ove „Pamorame“. Nju sačinjavaju poznati stručnjaci za jugoslovenske književnosti, i to, od strane „Burope“: dr Laslo Hadrov'ć, „Zoltan Čuka i Stojan D. Vužidar Kovaček. dr Draško Ređep i dr Ištvan Seli. Organizacioma stra na posla, kao i pisanje tekstova o pojedinim piscima i razdoblijma, poverena je novosadskom delu redakcije, 13. jula u prostcr jama novosadskog „Foruma“ svečano je potp:san ugovcać o realizaciji ove Panorame“. Ugovor su, kana predstavnici »Foruma«, potpisali Ištvan P. Nemet i Laslo Toman, a za re-

ko-umetnička oprema Dragomir Dimitrijević. Redakcioni odbor' Rozić. Pavle Stefanović. Kosta Timotiyević i Petar Volk. List izlazi svake druge subote P Jedini dinara 500 starih dinara! Za inostranstvo dvostruko list izdaje Novinskn-i0avačko redakcija) i 626-0%) (komerelialno odelienje i administra cija). Rukopisi se ne vraćaju. Tekući račun broj 601-1-208 Štampa

dakciju novosadski urednici „Panorame“ dr Bož dar Kovaček, dr Draško Ređep i dr Ištvan Seli.

MLADI PENZIONER OBEĆAVA NOVA UBISTVA

„Politikin” sudski reporter izveštava nas 13. o. m. o pretresu u Okružnom sudu. Četrdesetogodišnjak penzioner iz Beograda (o, kako mlad uživalac penzije Zavođa za MMI: no osiguranje!) odgovara za ubistvo iz koristoljublja. Svojoj žrtvi prodao je pištolj, a kada je trebalo da mu ga preda, ubio ga je. Na suđenju, dvojici mladića, koji su obijali automobile i krali po njegovom nagovoru, mlađi penzioner preti da će i njih ubiti, čim se nađe na slobodi. Dotični penzioner je očevidno, optimist: on se nada da će, po odležanoj kazni za već izvršeno jedno ubistvo, stići da izvrši još dva,

U poznatoj pripoveci „Gospođica Skuder:“ nemačkog romantičnog pisca E. T. A. Hofmana (1766 1899) zlatar (kujundž'ija, juveli) Kardijak ubija sve kupce njego vih zlatnih umetničkih rukotvorina zato što &e strasno, manijakalno ne može odvojiti od sopstvenih umetničkih objekata. U Hindemilovoj operi prema ovom +ekstu 0n biva linčovan od gomile. I beogradski mlađi penzioner neke predmete veoma voli, on voli vatreno oružje, iako ga sam ne proizvodi, već kupuje od kradljivaca koji „rade“ pO njegovom nagovoru. On najavljuje i obećava još dva ubistva — DO odsluženju kazne. Stručni psihijatar, posmatrač optuženog i pratilat suđenja, dijagnostički definiše ovaj primerak ljudskog rođa kao „histeYičnog psihopatu, koji svim, „ila ma... nastoji đa se nađe u centru pažnje.“

Razume se, ni jedno krivično 724 konodavstvo, pa ni naše, ne osuđuje nikog za još ncizvršena, iako veoma željena i obećavana ubistva, ali ako krepki beogradski penzioner posit izvesnog broja godina robijanj8, ili izlečen u duševnoj bolnici, bude ispunio sada dao obećanje da 0 ubiti još dvojicu, zar tri UubistVš, od kojih dva na datu „časnu“ i 0 držanu reč, neće biti osnov za k# sniju težu kaznu ili doživotnu i20” laciju u bolnici* za razmoliko umćo” bolne, pa i one koji svim silama nastoje da se nađu u centru D8" žnje?

Uostalom, ima ljudi koji, i beč izvršenja ubistva ili ubistava. „ND stoje da se nađu u centru pažnje", a meki od njih, izabravši nevinije puteve ostvarenja svojih 8gorljivih želja, ubiraju i aplauze. Beograd ski penzioner to zacelo neće DOS! ći. Međutim, želeli bismo znati. Čč” me se ovaj naš sugrađanin rani zanimao. pre no što je, kao četrde setogodišnjak. stekao zakonom 2?8” služeno penzijsko osiguranje?!

O U NUUUuLULUUUU E: JUuUUUUURUII II NJ JUUJIU0:1,"__ ____ ·

Božidar Božović Momn apo,