Књижевне новине

KNJIŽEVNE NOVINE

Razgovor koji je sa generalnim sekretarom Međunarodnog pozorišnog instituta UNESCO-a Žanom Darkanom specijalno za »Književne novine« vodio Ilija Boiović

intervju intervju intervju intervju intervju intervju intervju intervju intervju intervju

KONVENCIONALNO POZORIŠTE

mogla

GOSPODINE, DARKAN, koje biste ele. mente sa područja francuskog teatra mogli istaći, u ovom trenutku, kao najznačajnije? Smatrate li da je Pariz i dalje centar pozorišne aktivnosti u Francuskoj i koje su se, po vašem mišljenju, pozornice alirmisale kao najreprezentativnije u izvođeniu značajnijih pozorišnih dela?

ŠTO SE TIČE francuskog tcatra, Za ista nije lako u ovom trenutku odrediti šta je u njemu najznačajnije i majuticajnije. Mislim da je sasvim izuzetno za Francusku, nasuprot, onom što se događalo prethodnih godina, da se ono najbitnije u pozorištu ne odisrava u Parizu. U stvari, najvažniji deo pozorišne aktivnosti danas se od vija na periferiji Pariza i u provinciji. Sasvim je jasno kad dođe neki stranac i kad ođ nas zatraži Savet O OHnOme što treba da vidi ili upozna iz Oblasti pozorišnog života — u našem JG interesu da mu preporučimo prevozna sredstva koja će mu omogućiti da po seti Sen- Deni, Obervil, Grenobl, Straž bur ili Burž. Očigledno je da se pozZoYrišni život u Francuskoj odigrava van Pariza, a to je događaj koji je bez presedana ukoliko posmatramo prethodne godine, pa čak i vekove, Baš, je to, možda, najznačajniji elemenat.

ĐA LI BISTE bili ljubazni da nas obavestite o ostvarenjima savremenog francuskog scenskog izraza, Koja dela, iz ovog područja, prikazana poslednjih godina, možete posebno istaći kao nmajuticajnija i najznačainija? Kako, vi lično, gospodine Darkan, ocenjujete savremene francuske pozorišne pisce u poređenju sa ostalim savremenim pozorišnim biscima u svetu?

STO SE TICE mesta koja zauzimaju francuski pisci u odnosu na pisce drusvih zemalja, to Je veoma komplikovan problem. Poznato jc da je francuski dramski teatar bio obeležen jakim uticajem Joneska, Beketa, i, s druge stra. ne, Adamova, i da je upravo zbog toga u svetu izazvao neku vrstu pometnje. To je, naravno, pozorište koje ne mo že da bude podjednako i na isti način pristupačno svim gledaocima. Evo ı primera: ako se Joneskova dela izvode bez ikakvih teškoća i problema pred studentskom :omladinom Latinske Amerike, Japana ili Indije, i ako se ta ista dela predlože radnicima, koji nemaju dovoljnu kulturu, očevidno ie da mora doći do izvesne nelagodnosti i nerazumevanja. Međutim, ako uzmemo, na primer, ono što je danas, možda, najznačajnije, talas mladih engleskih pisaca, postaje nam očigledno da oni ne unose nikakvu veću pometnju ni u strukturu, ni u jezik dramskih dela. Oni dovode do Jedne vrste angažovanosti, posebno angažovanosti na društvenom planu, uključujući i intelektualnu i političku angažovanost. I sem nekoliko Saundersovih komada, očigledno je dđa ieđan Pinterov komad, ili Vaskersov, Ozbornov, ili čak i neki Ardenovi komadi, mogu da privuku sledaoce i da budu shvaćeni od strane :elokupne publike. To obiašnjava činje nicu da u Londonu mladi engleski ta: las nailazi na prijem ne samo kod intelektualaca, već i kod najšire publike. To je možda jedna od najbitnijih razlika između francuskog i anglo-saksonskog teatra, jer ono što kažemo o Pinteru ili Ozbornu, možemo reći i za Olbija. Sasvim je jasno da je AmeriKkanac Oibi autor kome zaista možemo pristupiti sasvim slobodno. Međutim, kada je reč o Francuzima, o kojima smo malopre govorili (kazem Francuzi, Beket nije Francuz, ali je ipak većinu svojih komada napisao na framcuskom), imamo zaista problema koji nas primoravaju da sebi postavljamo pitanja kao što je ovo: Da li je intelektualističko pozorište ono pozorište koje odgovara evoluciji teatra u pravcu njegove orijentacije na širu DU-

bliku?

KAKVE SE TENĐENCIJE zapažaju, danas, u francuskom teatru. posebno među mlađim autorima? Jnteresuje nas trenutni izraz »avpnmgardđe« i Njenih protagonista: Beketa, Joneska, pa i Adamova? Dakle, da li biste bili ljubazni da nas, ukratko, upoznate sa Doin metodom, ciljem i rezultiaima? DA BISMO PREŠLI na pitanje o francuskim piscima, reći ću da posle Jomeska, Beketa, Adamova, dolazi jedna mlada ekipa koja probleme tretira na jedan daleko jednostavniji način, Uzmimo kao primer Armona Gatia, ćiji

je poslednji komad -— »Javna pesma ispred dve električne stolice«, — to jest priča o Saku i Vanceti. Ono što je karakteristično za ovaj komad to ie nešto što treba direktno da dirne publiku i u slučaju da joj neki pasaži promaknu. Tu postoji želia da se uspostavi kontakt sa publikom, sa gledaocem, kao što je slučaj i sa ostalim komadima ovog autora. Pomenimo Rože Planšona, koji nije samo režiser koga dobro poznajete već i autor, između ostalog, i »La Remise«, »Bele šape« i komada koji se prikazuju ovih dana, »Crveno, belo, plavo ili Razvratnici«, I tu postoji želja za angažovanjem: da se mnogo toga kaže, ali i da se bude shvaćen. Evo, dakle, već dva francuska autora. Postoje još i Vengarten, Žorž Mišel, Gi Poasi. Rađi se, naravno, o ekipi mlađoj od Joneska i Beketa, koja više ne interveniše Samo sa željom da sve ruši, već ima daleko konstruktivniju brigu. Još nismo u stanju da kažemo da li će oni preobraziti francuski teatar, ali možemo da kažemo da se za sve one koje sam pomenuo — Gati, Planšon, Vengarten — možemo interesovati, pratiti ih. Za

' njih možemo da kažemo da će u fran-

cuskoj dramskoj umetnosti predstavijati nešto zaista značajno.

DA LI, po vašoj oceni, izraz u dama šniem francuskom teatru trpi strane uticaje? U kojim se vidovima oni bitno odražavaju? Šta je u njima dominantno i u kojim su razmerama oni prisutni?

DA LI JE OVO pozorište pod mekim

spoljnim · uticajem? ..Ne verujem, No .

sigurno je da u svetu postoji neki uticaj na koji se vrlo često nailazi. Ima ih više, pomenuću dva. Po mom ml-

šljenju, najvažniji je uticaj Brehta, 4, isto tako, između ostalih, za anglo-saksonsko pozorište —- uticaj Pirandela. Očigledno je da su ljudi kao Olbi, kao većina mladih Engleza, bili dobrovoljno pod uticajem Pirandela. Tu najboljem smislu, radilo se, znači, o unutarnjem uticaju, koji ide u dubinu, o uticaju koji. je bio doživljen a ne ·kopiran. Mislim da je ta činjenica od izuzetne važnosti. Međutim, što se tICe mladih francuskih autora o kojima sam već govorio, svakako da možemo spomenuti Brehta, ne zato što nas njegova dela prisiljavaju da automatski pomislmo na Brehta, već možemo reći da su to sve ljudi koji su VOleli Brehta, koji su ga poznavali i za koje je Breht bio pojava od vanredne važnosti. · i i

HOĆETE LI REĆI nekoliko reči o 1mogućnostima uporednog postojanja Klasičnog i wekspresionističkog scenskog izraza i u ishodu njihovog eveniualnog obieđiniavania?

O UTICAJU avangarde na teatar BOVOrilo se, možda, mnogo. Međutim, treba veći, mnogi su to pre mene rekli, da reč avangarda ne znači baš tako mnogo. Jer, kao što kaže Jonesko, već onog; momenta kada smo avangarda, poćčinjemo da postaiemo sadašnjost a žatim začelje. Mislim da ie Jonesko i tu rekao ono što treba reći, — u svakom slučaju u odnosu na Svoic delo. Drugim rečima, Joneska smatraju nekim ko je dobio zadatak da sve baci u vazduh! Meni to izgleda izvanredna definicija. Ja ne verujem da Jonesko

zastarelo, demodirano, sve ono što JČ bilo sklerotično u konvencionalnom teatru, i da je u tome sasvim MSpeO. On zamišlja pozorište kao razbijanje avangarde. A to je, mislim, najbolja definicija avangarde koju možemo dati. Ona mora sve slomiti, kako bi drugi došli i gradili. ı sada se baš nalazimo u. toj ·fazi, veoma interesantnoj, u kojoj u raznim zemljama konvencionalno pozorište nestaje, a mi smo Zabrinuti jer ne znamo kako će izgledati pozorište kroz nekoliko godina, recimo 1980. Možda možemo imati neko mišljenje, predosećaj. Mi veoma mnogo BOVOrimo o totalnom teatru, a u stvari još ne znamo na koji ćemo način uspeti da za tu civilizaciju odredimo koju će ulogu imati baš to pozorište koje bi se inspirisalo. svim normama teatra 1 predstava, muzikom, „pesmom, dramom, dekorom, velikom režijom, pa čak i audio-vizuelnim sredstvima. Važno je da paraleMno sa lomlienjem, O komo govori Jonesko, primećujemo da rušenjem starog teatra, koji više mne možemo gledati a da ne osetimo dosadu, podmlađujemo dela koja, van svake sumnje, moramo sačuvati. Sigurno je, kada je reč o klasicima, da je ovaj snažni pokret avangarde omogućio da se na divna dela od pre jedmog, dva ili tri'veka, primene, ako ta ko mogu da kažem, metodi čišćenia, 'koji su nekad dovodili do skandala, ali koji ipak ostaju neophodni ako Želimo da se mlade generacije vežu Za

„misli da.je njegov teatar model Toma- „jj sovog teatra. Verujem da ie on želeo” „BA

da sruši. da preseče, da le hteo da”

baci u vazduh sve ono Što je bilo

+

Nastavak sa 2. strane

ni uslov za političku aktivnost naših studenata jeste njihova samostalnost. Realne mogućnosti angažovanja SaveZa studenata su daleko manje proklamovanih principa i potreba. Studenti treba da budu u stanju određene političke mobilnosti koju sve organizacije i forumi ističu, ali. puko ostajanje na tome pokazuje samo jed mu prazninu u političkom životu naših studenata. Treba istaći i to da postoji čitav niz zajedničkih problema naših studenata i radničke klase, Koje bi trebalo zajednički da rešavaju, kao što su pitanje nezaposlenosti, pitanje lažne, prividne hiperprodukcije strućčnjaka itd. Mora se izbeći samozacdovoljstvo i hipokrizija, naročito ona moralna, koja počinje da zahvata sve slojeve našeg društva. Jer, naglasio ie dr S. Vračar, studenti u uslovima samoupravljanja treba da deluju akfivnom kritikom i, da se pojavljuju kao kore ktiv odluka raznih npolitičkih foruma.

Zalažaći se za oživljavanje političke akcije na Univerzitetu dr Lj. Tadić je takođe naglasio da omlađina danas ne želi više one stare, koji su prestali kritički da misle i kojima je jedini cilj održavanje status quoa (katkad i zbog odsustva sposobnosti potrebnih za Pprogresivan Univerzitet). Šta znači slobodan Univerzitet ako nije kritički Univerzitet? Ono što studenti upravo i žele jeste mogućnost kritičkog učešća u ravnopravnom ·diialogu, i odlučivanja u jednom društvu. Dakle, nužne su određene promeme na Univerzitetu. A od početnog zahteva za reformu Univerziteta samo ie jedan korak za reformu celog društva. U tome treba videti i glavni razlog događaja 'u Poljskoj, jer su poljski studenti zahtevajući reforme na Univerzitetu ujedno ukazali i na raskorak između reči i dela birokratskih i konzervativnih snaga. Kritika postojećeg u buržoaskom društvu uvučena je u „postojeće, tako da se ublažava vaznim sredstvima i svodi na manipulisanie ljudima. Kritika, bak, u socijalističkom društvu, katkad, poistovećuje se Sa OpOZiOljO socijalizmu, jer sc vukovodstvo ijedne 'socijalističke zemlje izjednačuje sa samim socijalizmom, koji je, međutim, često bio komoromitovan baš od tog ruko-

aan ar air ie rr in arur ara aiu ani ere iri ina erna re ea area rr e onrarariin

-

vodstva. Očigledna je činjenica stravičnog potcenjivania duha i u kapitalizmu i u socijalizmu. Svoje izlaganje dr Lj. Tadić je zaključio: »Nismo li svedoci početka jedne Dermanentne revolucije koja ne želi da se naslanja na nasilje, nego da se, u duhu velike dijalektičke misli, postavi na misao. (S.

HRVATSKI KNJIŽEVNI LIST

NEDAVNO JE u Zagrebu izišao prvi broi »Hrvatskog književnog lista«, „mjesečnika zajedmicč „samostalnih pisaca »TIN««. Glavni i odgovorni urednik ovoga lista je Zlatko Tomičić, a članovi redakcije su Ivan Boždar, Julije Derosi, Mihajlo Manruševski, Matija Pokrivka, Joja Ricov ! Veljko Vučetić, ca

U članku »Uz prvi broj« redakcija ističe da su joj prvenstveno ma srcu »naš autor i naša briga« i podvlači da »danas kada je koogzistencija tako moderan pojam i kada se u našoj sredini dijalog nameće kao potreba za što efikasnije sprovođenje samoupravljačke društvene reforme, zašto ne bismo i mi, pisci koji se iz bilo kojih razloga ne mogu pojavijivati na stranicama maše. književne štampe, imali svoj glas u svom listu«. U članku »Sloboda istine« preciznije se formulišu zadaci redakcije. Ređakcija želi da uskladi odnose izmceđu umetnika i publike, izmivi pojedince i umetničke grupe i izgladi nesporazume. List će se zalagati za slobodnu diskusiju i za kritički razgovor bez ikakvih isključivosti., A kao osnovno načelo jeste »toleriranie prava na vlastite osjećaje i zanose, prave na vlastite misli, stavove i'određenja prema sebi ı drugome«.

PRIZNANJE

ANTIKVARU

BUČĆUKU SVE LJUBITELJE starih knjiga i rčtkih izdanja prijatno je iznenadila vest da je antikvar Sadik Bučuk, dobio za svoj dugogodišnji rad sa knjigama visoko priznanje, koje se dodeljuje samo, istaknutim „kulturmim i dru štvenim radnicima — apnrilsku nagradu grada Sarajeva.

Ovaj skromni čovek, koji jc čitav

intervju intervju intervju

remek-dela nc samo zbopP, ISloYijskih,

anegdotskih i dramskih zasluga u samoj konstrukciji dela, već i Zbog izuzetnih kvaliteta za istoriju jezika, zboy samih literarnih kvaliteta. Znači da je jasno da nam Je sadašnja etapa omo. gućila da očistimo sve ono na Šta je već počela da pada prašina, i da ta klasična dela vratimo u život, da ih aktueliziramo. A to je, van svake sum. nje, jedan veoma važan događaj.

ZAPAŽENO JE, da u Francuskoj mno. gi pozorišni pisci koji su pisali prozu, a kasnije prešli na scensko izražava. nje, danas sve više pišu za televiziju, Šta mislite o tome?

OČIGLEDNO JE da je reč o Veoma osetljivoi materiji, 2 uzrok ic u pre. laznom periodu u kome se nalazimo, jer mnogi autor!, kojima smo, pošto smo videli i čuli njihove prve pred. stave, rekli — »bravo, evo nekoga koji će nam doneti nešto« — okreću sc drugim oblastima, ukoliko nije pratio komercijalni uspeh njihova prva. dela, a vrlo se retko događa da prva dcla postignu komercijalni uspeh. Ima do. sta mladih autora koji praktično već godinama ne pišu za pozorište i Čuvaiu svoj talenat, svoj način izražavanja za televiziju ili za radio. Po tom pita· nju imam mišljenie karakteristično za pozorišnog radnika. dalazim da j prirodno da se ljudi koji, i pored svoga talenta, ne zarađuju Za ZŽIVOt u DoZorištu, obraćaju televiziji. Ali i tu je reč o prelaznom periodu. Moje lično mišljenje je da se pozorište malazi pred trenutkom kada će ponovo zauzeti veoma važno mesto, kada će ponovo imati . prvorazredni značaj.Lako je, bilo jela. ko, sada se više ne usuđujemo i da kažemo to, smatrati pozorište zasta· vrelim zanatom, demodiranim, koga će televizija baciti u. zasenak. Ni g0vora. Sigurno ie da ćc televizija i ra. dio ostati izvanredna sredstva komu. nikacije, ali sam ubeđen da ubuduće, kada budemo hteli da branimo i da snažno istaknemo neku ideju, da de. mo se obraćati upravo pozorištu, ·

CRTEŽ ZUKE DŽUMHURA

život proveo među policama sa knmiigama, pripada onoj danas tako reioi vrsti kulturnih poslenika , koji, daleko od bučne slave, predano .obavljaju jedan veoma važan posao, tako dragocen za širenje štampane reči u jednoj sredini,

. U njegovoj antikvarnici, kupac, mije neko ko se dočekuje mrzovoljno, a ispraća bez pozdrava. U tesnoj prostoriji, budući kupac knjige oseća se kao u onim davnim vremenima, kada su antikvarnice bila mesta na kojima su se okupljali pisci, slikari i filozofi, Moderno vreme, koje od knji-

žara sve više pravi dragstorove, u kO' ima čovek nema vremena za izbOT knjige, već izlazi sa prvom svcski kriminalnog romana koji mu utrapč, kao da nije dodirnulo antikvarijat U kome radi Sadik Bučuk. Zbog ·toga ' vo mesto predstavlja jedmu od e kih oaza re — neku ruku svetili šta Knjige.

Žiri za dodeljivanje nagrade grada Sarajeva svakako je imao u vidu OVĆ činjenice, kada je dao pr Pov čuku nad tradicionalnim primaocina nagrada, |

M. Ka

Glavni i odgovorni urednik Tanasije Mladenović. Sekretar redakcije Bošdan A. Popović. Tehničko-umetnička oprema Dragomiri DiniitHijev&; Redak cioni odbor: Božiđar' Božović, Dragoljub S. ı mja- jevć. : I Ović, Dragoljub S. Ignja'

iović, Bogdan Kalafatović, Momo Kapor, Miodrag Kolarić, Dragan Kolundžija, Mirko Kovač, Đorđe Lebović, Bori ić M ı » * :. • < Žž a SVUOVĆE O: „0 |] baža orisl "OtiĆ. i Branimir Ščepanović. List izlazi svake druge subote. Pojedini primerak. 50 para (50 dinara). Godišnja- pretplata, 10 OI aaa 000 St

mara). Za inostranstvo dvostruko. List izdaje Novinsko-izdoavačko pređuzeće »Književne novine, Beograd,

cija). Rukopisi se ne vraćaju. Tekući račun broi 608-.1-208-i, Štampa »Glas«, Beograd Vlajkovićeva 8

VD

Dušan Puvačić, Dobroslav Smiljanić, Radomir Smiljanic rih: dinara - hi Poev.sa Janic, aaomir ii. Francuska 7. Telefoni 627-286 (gae i 626000 (kon ZOO: OlaGra: (SOON

n tarih di (komercijalno odeljenje i administra”