Књижевне новине

Miro GLAVURTIĆ

Detinjstvo

Kako prolaze godine sve jasnije vidim Sebe cao dečaka s vaškama wu kosi Išli smo, o Bože, po drumovima bosi. Nastojah tada i zemlji da se svidim.

Pridražih se ljudima koji su klak pekli. Videh Izabelu kako sedi na čapri Spominje Gorkog, Lenjina i Kapri

1 neke ljude koji su utekli,

Oficiy jedan uze kremen i trud. Psovao je gadno Rusiju krvavu. Kad leto prođe ja mu videh, glavu

Čudno probušenu i njegov krvav odsečeni ud,

Bio sam lud; imao svrab i tifuske vašhe. Čitao de Mestra šta pisaše o papi. Tahah go ha konju dok nebo ne iskapih Ko plavo piće usPed gozbe vraške.

Od toga pira i sada se stidim.

Išli smo, o Bože, po drumovima bosi. Ponekad sam, sa vaškama u kosi, Kako godine prolaze sve jasnije vidim.

Beograd, 1967.

Babilon

M u O GR CISR. S SAG UU i I mazn aoueniciap puna pn n u na Gi

Peko pustinje i iščezava u plaveti Heba, po 58 Moga da zderu neboderi Babilona. Ovda je negde kapala krv zlosrećnog Vijona, Ovde je visio Nerval ko svetiljka pusta pod krilom. galeba.,

Nek beži ko može k nebu koje svakog čeka.

Prignite plavu i me okrećući se otiđdite ćutke. i Vidite kako se jezici mute u carstvu velike prostitutke Kroz koje protiče jedna kvvava veka. ,

Rajmond Lul

Velika zvezdo što blistaš u ćeliji Rajmond Lula Osvetli vukopis koji piše na ruke velikog kneza,

Od Majorke do Pariza ko crvena nit krv viteza se prosipa i kao Yvukopis knjige što iZ Istambula

Skoroteća ma hityom konju dalje odnosi prema SSmirni, Neobična lampa obasjala je glavu mudrog muslimana i listove dok čita iz, drevnog Korana

I dok čita tajne neba u čas ponoćni ı TiFHL.

Detinjstvo je njegovo ko velika rana u krili Islama. U alhemiji otkri kamen mudrosti ıı kabali grm. s korenom u nebu Reč što telom posta, umre ma drvetu i osta u hlebu, Nađe u hrišćanstvu kao novu krv u svojim žilana.

Rajmond Lul primu znak krsta i upozna Hrista. Nađe novi hleb, novo viho i hebesa nova. Je li to oho zlato što htede đa pretvori iz olova Dok u ćeliji njegovoj čudna zvezda blista,

} dok ga nekrst kamenuje Rajmond Lul katedyalt zida, Od istog kamenja koje po njemu pada

To je na čelu crtao projekat velikog hrama Kolenom dodirujući kamen na vrhu svoje File Prstina dotičući grudi koje su već bile trule

Pune prašihe kamenja koji se klesao dole dok tama

Ne bi prekrila reku i Brdo mučenika.

Na kuli je trebalo postaviti još samo jedam kami, Viđen bi hako se krsti prstima malik na plamen. Tako je posvedočile nekoliko šegrta, hjegovih učenika.

Gordi Babiloh s kulom, kojo, ebo para nagoni ljude de hule : Šš je de beše žrtvenik

4 ?o znači da sinovi svetlosti i usamljeni vernik

Koji osta u ovom myrakti napuste. užas i memlu puste kule.

Svevišnjeg. Pustoš je osvojila mesto

Kookari zgrću zlato na beloj ploči gde žena se svlači i osta

ležeći ma mestu gde bi krali morao da sedi, bok krunu,

— KAKO SAM MOGLA tako «da upropastim

svoj život, zašto nisam pokušala u bozorištu, ae LARA 00 20enı balerina — rekla je Dra-

Mađame je promašila život jer mije pestala balerina, kako je to tužno, kada je dolazila sima i vetar vukao ulicom novime i tople ?Pskrivljene starce želeo sam da odem, madame je to osećala. Stajao sam pored prozori, ona je ležala na sofi, Ona me je posmatrala,

, Ja to samo dokono napuštam maše svakodnevne sobe, u ovo veče, dok se meka ružna prijava mačka ruši sa simsa i promiču nekakvi zakopčani automobili, gospođo, spavali ste pored prozora, sanjali ste da ste mrtvi, vaše su usne drhtale, probudili ste se i rekli: sanjala sam da sam umrla, kako je to stravično. . Vodovod mije u redu, čuje se šuštanic iza zida, mesecima slušam šištanje vode, u početku mi nije smetalo, vodovod je užasno star, cevi ispadaju iz zidova, Draga Dimitrijević je stavila naslonjač ispred zida da se me vidi

vlaga: raga Dimitrijević leži na krevetu, stavlja tople obloge na lice, to će da zategne njenu kožu, Ona se muči da dotera kožu, ja nju Vvolim, uzimam je za ruku, vodim po sobi, U ponoć će.„izaći u šetnju, kaže da je posle tog sa oblogbm, za njemu kožu odličan topao noćni vetar, Luta noću sa profesorom MBeksedićem, sa zabačemim uličnim psima, starim vojnicima, sa svojim pr'jateljicama iz 1930 Šta se zbiva u sobama sa starim Žžemama? Voleo bih da iznenada upadmem u stam meke stare balerine, uvek sam io želeo. Sobe imaju vonj pomade, trlianie kože produžava život DO sobama, starc susetke iraju nešto duže nego Što zaista traju. Čitav dam provodimo tako: Draga Dimitrijević drži tople mokre obloge na kapcima, sbuštao sam roletne, sedeo sam pored nje na podu, gurao sam jc glavom, mađamc je umotavala glavu u kraj svojc haljine, iy Kako je Jo prokleto voleti osobu kao što si ti — govorila jc. 0 Oblačila je moje pantalonc i išla u susedstvo, gurala je rukavice u moj kaput. Poljubio sam je kao devojčicu, u kosu (jednoga dana čučaćemo kreveta, bolesmi, uredićemo sve to. bez galame, kao što priliči OVOj kući, bićemo stare suve osobe koje su teško obolele, dodirivaćemo se ramemima). . + — Pusti me da plačem, Nije to ništa — BOr vorila je gurajući glavu u odela ı ormamu, Uvek je tako plakala, išla je do ormana, onda je a lice u postavu mojih kaputa, ruke su joj eostajale iza leđa, širila jc prste i prikričala, Posmatrao sam ic u ogledalu, oma je u tom ogledalu provela četrdeset godi sađa u njemu plače, čupka svoje rukave, ja o svom GOGTUSCVON Ći SEO svećnj koji je pripadao majcj i ona trese Oi PB By životu ali je ja ne . AJ ku ku ma lice. Ma: a stavlja porculansku masku ma lice. Maže O- ı, Ko li je izmislio porculanske maske koje će žene stavljati na lice? Da li je ta osoba bila hudak iz nekog teatra? Prva osoba koja je napravila masku od porculana bila ie vezana za pozorišne dvorane. Gde je Draga Dimitrijević pronašla masku? Maska sc TRR: da, jspucala je. Imao sam godinama u lOC! Tot afiju neke nemačke glumice sa poci lanskom maskom na licu, Sve ovo što mi p4 ma pamet vezane je za tu fotografiju. GlurBich. se fotografisala potpuno naga. 1 maska Je SNE vala njen lik. Maska je bila tako vešto naprav“Jena da ne možete dugo da otkrijete da li je to pravo lice, samo je jedan mali zarez ma vratu fi. mačke glumice, gde se obrazina završavala, Otkrivao da lice nije njeno. Pitao sam sc TOBi glumica želi da se prikrije iza porculana, da 1! zato što se fotografisala naga, izraz koji 1ma na staklastom zaklonu mije njen, možda 1ma Sasvii bnih razloga da se krije iza izraza koji je ipak samo u porculanu, Držao sam i fotografiju po svojim stolovima a onda je jeddana više nisam imao, Zaboravio sam polodd lik, porculanski izraz, porculansko pozorište, ostalo mi je u sećamju samo lo da se neka žena krila, Fotografija nemačke glumicc objavljena je u ilustrovanom magazinu bez

imena. Šta ie uopšte značila spokojna

( anska maska? Sada kad više nemam tu fotografiju možda bih to mogao da odgoneinem. Ko će znati motive koje je imala glumica. Možda je nosila masku zato što je tako zahtevao njen fotograf, ili čak n'je n „zahtevao već 56 maloj nervoznoj glumici činilo da ic mora imati zbog njega. Ona volela fotografa ali on to nije primećivao, Vemujem da je nc

KNJIŽEVNE NOVINE

gle, meće ha glavu zver od koje se krv ledi TI dok bledi sin svetlosti odlazi preko Jednog tmHosla

Nikola Flamel

Na trgu otog hevidljivog grada Kojeg prvi put vidi na Ivici vida.

Živijaše jednom, muulrac unenom, Nikola Flamel

4 stari toranj Sveti Jakov čuva otiske njegovih prsti, Viđen bi kako se na kuli kao hrišćanin, krsti;

To je po sebi pisao reč koja je kao plamen.

Raka je sklapao k hebu kao da pokazuje krov na kuli kako ća da se sklopi kad se delo okonča.

Temenom doetficaše nebo i hikad više me siđe Dale gde se skupljala rulja da ma delo njegovo huli.

.RICZA.?BOINI.JHZ E- W7 NH HH-B . NEGO BB ZA

porculana

mačka glumica jednop dana bacila sa prozora svoju masku, otvorila je prozor na maloj ugnuloj sobi, prsti su joj drhtali, posmatrala „je ulicu kojom prolazi raznosač mleka, bacila Je masku i brzo zatvorila prozor. Svejedno da li se događalo baš tako. Možda je masku nosila u svojoj garderobi, fotografiju je napravio njen

ljubavnik, fotogral Brob, Majuagper, Albah, Ro-

denberg. ili čak suhidi Mandvino. Fotografisao je nagu i onda su io objavili u nedelinom broju alustrovane mimhemske revije. A jednog dana čitava mala istorija iza porculanske maskc do. spela je u moju fioku.

ILUSTROVAO HALIL TIKVEŠA

Draga Dimitrijević ima čitavu gomilu pic parata za kožu, ona je takodce isecala novine. Isecala je adrese sa ponudama za stan, još dok je Želela da napusti advokata. Vadila je iz novina adrese ljudi koji su prodavali pse, isecala je adresc predratnih vojvođanskih političara, reklame preparata (»Galmanol«, pro tiv znojemja, laboratorija g. Milutinovića, preko puta Kima Uranija; »Lea«, voda za ljuštenje, kozmetika, Sombor, vlasnik Roder Leona; spćcijalna sredstva za ulepšavanje, sredstva protiy pega i fleka, sredstvo za zaustavljanje is-

Ja

od

Vladimir STOJŠIN podamja kose — može sc kupiti kod »Ma-

kize«...)

.. U nameštaju ima mirisa Drage Dimitrijević, ima mirisa njene kože, znam to kada izađe iz sobe, miris ostajc ma nameštaju, mjen miris sc zadržava dok leži sa ubrusima oko vrata, kada soba. više nema njen vonj stvari u sobi su inrtve::Qna se-čitavsan trudi da dotera SVOju kožu, Česio se pitam di li nije sve to činila u jednoj jedinoj želji: da ja ne budem njom nezadovoljan. Ja sam se takođe trudio da ona ne bude nezadovoljna, da ne govorimo o Stvarima o kojima ona ne želi da razgovaramo uz taj sto na koji je naslanjala malu zgužvamu ruku u rukavici, uveče, kada sam vezivao mašnu i kada smo išli u sparušen kino kao da se otiskujemo u kakav letnjikovac.

. Trebalo je, da prođu 43 godine, da Prodanovića vidimo iza bioskopa sa nekakvim psem koji nije čak mi postojao pa da razumemo neke njegove motive. Međutim, student mije POkušavao da nas uveri u to sa Dragom Dimitrijević i tako je za nas za sve te godine ostalo bez odgovora pitanje: zašto .je odabrao baš te sobe kroz koje je prolazio.

čujem korake u hodniku, koraci sc približavaju, da li to neko prilazi vratima, želeo sani da zakuca ma njih, uđe, voleo bih da je Tereza, ona dolazi ponekad, zašto ne dolazi češće, madame i Tereza se ne podnose. Koraci su žemski. Nije Tereza, mislim da bih prepoznao mjem hod, sada je ta mepoznata osoba pred vratima, možda jc meka glumica, ona zastaič, zakucaće, ponovo koraci, pančevačka glumica se udaljuje, čitala je pločicu ma vratima, Ko bi mogao deći, neka prijateljica Drage Dimitrijević iz školskih klupa, ohne su isto, one liče, žeme koje provedu duže vreme zajedno liče jed na ma cprugu.

Zviezdana ZAFIREVIĆ |

MI NEDOVRŠENI U SVIM TIM RUKAMA

Prije nego odnesu tu Ššutljivu svjetlost to nije oporost to je briga, Kakva igra u nedjeljno poslijepodne, Zvuk | talasanja, te stvelice hoću k tebi zbog njih u visinama izvori nekog postojahog bijediij, i rik. Svetost vode hode druge ruke Ti prsti užarehi u praznini prosiora, RaoFužami | laticama ne želin, krila zbog njih svi prsii koji sastavljaju zajedno mečiju sudbinu oni sve Me MOguU | i dlanovi u bunare zagledani, u dno. Za jednu Ža #i5a0. Ali vidim na staroj slici moja baka ima rake opuštene i pričaju kroz paučinu lijeha, neumorno s njima ili bez njih | sve će to i Sutra biti malik stvarnoj čežnji ti pritajenom razmišljanju, Nepobjedivo isto kao s tobom ili bez tebe

Čarobnjak i vjetar kretanje

,T onda su zavlađale čarolije sjena · Š Eto vidiš kako ja mogu sve, To je rekao ı , otišao.

Kažu da je tonro i da sad nočivaju u miru. njegove kosti.

Ali nađoše na kuli kamen koji se čudesno uklopi u njegovo delo, Možda od kamenog praha što je skamenilo njegovo telo,

U njegovim grudima stvarao se kamen mudvyosti.

Na prozorima su zastoni od TĐocmele trske, Ako godinama živite iza, til Zttode oni &e 180 ku u vas. Trska truli, Truli moja kosa, truli kosa Drage Dimitrijević, Držim advokatova dokumemnta 1 ruci, ali mene ne interesuje šta je u hjjma. Madame ie posmatrala advokatove hartiie, onda je rekla:

. — Da li sam ja kriva što je on umyo, Što je sada na groblju? Misam, mam da nisam kriva, ali ne mogu da se otmem takvoj misli, osobito noću. Kao da mu dugujem nekakve stvari po kući. Volela bih da mu vratim njegove knjige, njegove advokatske vazgovore, Često mi je pričao o stvarima u sudu.

. Brisala je oči krajičkom zavese. Zašto pričame o advokatu, ja znam da su ove slare kuće pune istorija u kojima su sumnjivi politlčari, advokati, izgubljeni psihijatri, Mjenmo se Jce menja đok govori ali ja ne znam šta znače promeme na njenom licu, upinjem se da te dokučim ali je njeno lice opet izmenjeno. Nju leče gipsom. Neka žena sa pristaništa joj je rekla da pokuša sa tim. Ona lepi gips na kožu. Stavlja pips na bore ispod očiju, stavlja zamazane Jastućiće na vrati. Vod'o sam jc u napuštene kuće ma Tristaništu, ležali smo na gvO» zdenim Krevetima, strahovala ie da će neko naići ali nije niko dolazio, plašila se da će. vlaŽna tavan:ca pasti ma nas ali niie paja, Doći će Beksedić, rekla je, ali Beksedić nile đošao. Terao sam je da sc svlači po uslovima, govo” vila je da sam propali prliavi student. ia ću je jednog dama ostaviti u nekoi od tih kuća i ona će da završi u reci, govorila ic besmikslice: u novinama će da piše, naduven ženski leš nađen u reci, leš leži i dosađuje se u prosekturi, pozivaju se osobe koje bi ga mogle identifikovati, verovatno je u p'taniu umoystvo nekog, skudenta. Tebe će da uhapse, šta ću ja onda bez febe, ne bih volela da budem mytva | da budem sama, Smejala se ali je bila tužna, L&pršala jc po sobi, grurala me prema vratima, želeo sam da ostapemo u mapuštenoj kući.

Ona drži ebloge na licu, dodirujem njema usta. Kada bih ia otišao šta bi se dogodilo 58. niom? Ima u fioci veliku količinu tableta za spavanje, Da li bi ih upotrebila? Ovaj grad Je poznat u svetskim statist'kama bo broju samo» ubistava, IJbijaju se uplavnom žene, i

Ponekad smo Draga Dimitrijević i ja uveče zajedno čitali. Ne znam da li bi mi se to još dopadalo, prestali smo sa tim, Na noćnom ste» čiću stoji lampa sa abažurom od pletene slame, nmieni krejoni, četvrtaste kutijice sa po: Madđame pažljivo povlači papirnom mara» micem preko vrata, preko usana, otkida. umaš• ćene krajičke maramice i spušta ih u Vazu, Čuje se Jupa tramvaja. Mene uzbučđuie lupa starih tramvaja, Draga Dimitrijević spušta knji gu ma pod. |

Zelena kuća na Yubu : 23 a vjetar je polomio masline, U meni je nešto

zaplakalo Sedam stotina divljih gorkih buba ; . Tko. je· zapravo on ı što sam ja u svemu tome zlo izlazi iz zemlje iznutra u začaranosti hodanja nekud, kroz lišće ili tišin ne smiješ ni pobjeći ni sakriti se. Uzeti i vratiti, i opet vraćati i uzimati otvori prozore, Musli kao da i ne znaš Reklo bi se da sam napokon otkrila sva neslaganja čudo daha čeka, zeleni mjesec, zelenu kuću Vrijeme i njegov dom u nama, Stavi lješinar. Sosvim izmijeniti (ili zakonitost, koju smo samo izbjegli)

| Naš bijeli konj Pa ti se ne sjećaš najljepšeg iz priče TRG jeni jahači ma vıubovima u djvljini vjetay je pozlaćen od odjeka tih stopa kroz trave i smeđu rijeku, do mtene dopiru katkad mjihove muijl. U grivi mu sunce sjedi Njegova plava kuća, rijetki šumarci, i dim i sve male životinje znaju da čeznu Oa sluti da iza brda uvijek nalazi sve