Књижевне новине

LIRIKA U IPIRIRVVOJMDU

JAN . SKACEL

JAN SKACEL (1922) učio je u Bimu a od 1941. bio na prinudnom radu u Austriji kao drumski radnik. Posle oslobođenja završio filozofiju i Brnu i bio ređaktor pa jedno vreme radnik u preciznoj mehanici. Damas je urednik poznatog časopisa »Gost u kući«. Piše uglavnom pesme, peva s izvesnom ironijom, analitički posmatra život .U ljudskom životu ističe moralne vrednosti, »dobre stvari«. |

Izdao je zbirke: »Šta je ostalo od andela« (1960), »Koliko prilika ima ruža« (1957), »Čas između psa i vuka, Prevedcnce pesme su iz dve Dposlednje zbirke. i

Dobre stvari

Ođ dobrih sivari ja volin VatFu i crno srebro zvezda za pojasom Noći.

Crno srebro i stare reči kojima su glumili vitezove: Podnesi ta tri udarca i mijedaji više,

Od dobrih stvari ja volin. dan | u koju proleće zauzdava dobre konje, plave uzde

i ružičasta sedla.

Svake godine se vraća,

proleće, ta dobra ide}a.

Od dobrih stvari Ja volim tašu ljubav, onu staru

što ne Yda,

i pohavljap?ı ti opet:

Jeste juće, biće danas ı bila je sutra,

Podnesi ta tri adarca i hijedan VS.

Stihovi u spomen 1. Bablera

Možda sam nekad bio mali David

i uzimajući harfu

svirao svojom rukom · | epred ludim i moćnim kraljem Saulon,

Riđasta čežnja pratila me u Sstohu. Lutao sam po zvezdama, po nhoćia, po tuđim vrtovima.

A tad Je istina bila

slana ko udubljenje pod pazuhom. Gazili su za njom momci s violina na ilyugu stranu Teke.

Ujutru neispavan Vraćah se kući s izraslim petlovim perjem.

Iz kose istresoh modru glinu

a ruke mirisahu na mirtu.

O, bejah nekad maleni David

i s harfom u Ytici

svirah sopstvenom Yılkonı .

pred ludim i moćnim kraljem Saulomi, Saula u Yuci držaše koplje.

Kao i uvek i lad istina bejaše tek slano udubljehje,

Svirah a znoj se slivao

niz sedam Yebara.

U uci imao je koplje. Mogaše me na zid pribiti.

Crni miris proleća

Pregrštima punim vetar je Jeo sneg, bio je jak,

zaljuljao svetiljke,

a senke kuća zaigraše tad

nekakav asfaltni fanac.,

I naša tela baci veta? u igyuu 1, pretvori fas u divove,

ugljare divne,

dok živa ograda Pp?Osu vlažan, crn miris proleća.

Prevela Nada ĐORĐEVIĆ

PRAXIS

Najnovije »finansijske« teškoće

TREĆI BROJ ovog uglednog

jugoslovenskog filozofskog ča-.

sopisa izišao je u drastično reduciranom obimu; umesto obećanop tematskog broja »nacionalno, intermacionalno i univerzalno« pojavio se samo Jedan tabak sa aktuelnim materijalima o događajima u Poljskoj i sa kratkim objašnjenmjem redakcije kako je do svega toga došlo. Časopis donosi izjavu redakcije povodom događaja u Poljskoj, pismo članovima redakcijskog savcta i njihove odgovore u kojima, na ovaj ili onaj način, podržavaju akciju redakcije i informacije o beogradskom reagovanju ma poliska zbivanja. I to je sve, ili, tačnije, bilo bi sve da se redakcija nije smatrala, sasvim ispravno, obaveznom pred svojim čitaocima da ove drastično sm#njenje objasni.

U toku tri i po godine izlaženja, kaže se u uvodnom saopsštenju redakcije, »Praxis« je zauzeo izuzetno mesto medu našim časopisima. Pored jugoslovenskih filozofa, oko »Praxisa« su se okupili mnogi Inostrani istaknuti filozofi i sociolozi marksisti i neki »od najznačajnijih | progresivnih filozofa i sociologa nemarksista«. Nije poznat nijedan filozofski ili sociološki časopis u svetu koji bi na sličan način okupljao najistaknutije svetske marksiste. U Jugoslaviji nc postoji nijedan naučni ili umetnički časopis koji bi na taj način okupio najuglednije predstavnike · svoje struke. Sve ove činjenice predstavljale su dovoljan razlog da se očekuje da časopis »Praxis« dobije podršku u Zagrebu, u Hrvatskoj, u Jugoslaviji. »Međutim, dok je časopis doista dobio iskrene simpatije i Dodršku široke čitalačke publike ı progresivnog javnog mnijenja — kaže se u uvodniku log broja — reakcije onih koji drže ključne pozicije u našem javnom životu bile su često dijametralno suprotne. Umjesto izuzetne podrške, časopis je od samog početka doživliavao na sva {ri »nivoa« izuzetne teškoće, od žestokih javnih napada do finaincijske diskriminacije«. Počet(kom 1967. godine data su obecanja da će finansijska diskmiminacija prestati. Na osnovu tih obećanja redakcija je nastavila da izdaje časopis. Suprotno uveravanjima odgovor nih faktora dotacija se smurnjila za tri do šest puta. KraJem. 1967. situacija Je postala neobično teška. Redakcija je apelovala na svoje pretplatnike da što pre uplate pretplatlu za ovu godinu i da nastoje da časopisu pribave nove pret platnike, Odziv je bio dobar (samo su studenti zagrebačkog Filozofskog fakulteta prikupili dve stotine novih pretplatnika), ali to nije moglo, bitno, da izmeni nepovoljnu finansijsku situaciju, U medčuvrememnu, dospeli su računi 1 zahtevi za neodložnu mnaplatu „dugovamja, a štamparija »Industrijski radmike odbila Je da štampa treći broj »PraXisa« dok se ne izmire ramiji dugovi, jer i ona sama ima finansijske teškoće između ostalog i zbog toga Što u zajedTuci sa Šštamparijama u Sisku i Zagrebu, kređitira »Praxis«,

»Po našem mišljenju onemopgućenje »Praxisa« bilo bi težak wdarac stvaralačkom. marksizmu i humamističkom socijalizmu u svietskim raz-

merama«, podvlači redakcija ovog časopisa. Zato je redakcija i odlučila da štampa samo jedan predviđeni tabak uz uslov da se odmah isplate štamparski troškovi a da se tematski broj »Nacionalno i internacionalno i univerzalno«& izda kao četvrta sveska, ukoliko taj broj uopšte iziđe. »Bila bi to svakako — zaključuje redakcija časopisa — zloslutna simbolika ako bi daljnje izlaženje Praxisa bilo onemogućemo upravo uoči broja posvećenog: spomenutoj temi. U svakom slučaju, ba ı u s!učaju da daljnje izlaženje Praxisa bude onemogućeno njegovi urednici i dalje će se dosljedno boriti za stvaralački marksizam i za humanistički socijalizam«.

Predrag Protić

suradnici i |

e IZLOG |

· CASOPISA

|

!

|

IL PONTE

Još jednom o »Antimemoarima«

ZNAČAJNA i kontroverzna Malroova knjiga ne prestaje da uznemirava duhove, naročito duhove autorovih savremenika kojima je TOB lično poznata istorija prve polovine našeg veka. Gotovo svaki movi komentator uspećva da nađe u toj knjizi odjeke nekih novih, svojih pitanja, pa čak i mogućnosti Tešenja, odgovora. U tome ne izostaje ni Enco Segre, mada njegov tekst u »Mostu« zapravo predstavlja običan kratak prikaz knjige. Uvod u taj prikaz je jednostavno infor· mativan i objašnjava Malroovim rečim razloge mastajanja dela (»Vreme je da moji savremenici počnu pričati svoje male priče« ı »antimemoari jer odgovaraju na Ditanja koja se memor!ji običmo ne postavljaju a ne odgo-

ve psryanueuEn reze uu_eG uuu anuuuinu enu ai eenaeeenanaes ae ananenn une e ii

SODOBNOST

(RAJU U JJ LUGUU}U}UJEIe SdIdTITZd((I—Trrr(Čul]"j{}uuiuu"uem«K eg _ m ______'F____ Taa Ivan Cankar i problem nekonformizma

OSVRĆUĆI se na vreme kada je delo »Sluge« prvi put izašlo 1910. godine, kada su ga klerikalci ogorčeno odbacili a liberali prihvatili, Janko Kos u februarskom broju »Sodobnosti« objašnjava

'·u svom prilogu neumanjeno

interesovanje i današnje kritike za aktuelnost Cankarevih dela. . Iz kritike Josipa Vidmara i Lada Kralja, predstavnika starije i mlađe generacije, Janko Kos uzima neka njihova osnovna opredeljenja: za obojicu kritičara Jermen je društveno politički borac, »humanistički aktivist«. Prema takvom Jermenu Vidmar je skeptičan, dok je Ladu Kralju ovaj »humanistički aktivizam« problematičan više zbog sumnje u unutrašnju istinitost nastojanja glavnog junaka. Iako između jedne i druge kritike ima razlika onc su ipak manje važne u odnosu na činjenicu koju nameću: današnjoj kritici Jermen nije sam po sebi razumijiv, oformljen ı opravdan. Nije li time Cankarevo delo najednom zašlo u oblast novih, a možda i dubljih problema i vidika? Pred nama se sam od sebe otvara put na koji su ukazali stavovi kritičara: idimo zbog čega se glavni junak i danas čini problematićnim. Sa ovim se može postaviti i pitanje o umetničkom značaju i ubedijivosti dramske celine dela. Naime, kako Je moguće da nam se Jermen čini slabačak, nedoteran, u socijalnom, moralnom i naravno estetskom pogledu, nepotpun dramski lik — a da »Sluge« kao,celina ipak još uvek odaju utisak snažnog, jedinstvenog, za slovenačku kulturu možda gotovo odlučujućeg dela, ed ovim pitanjima Janko Kos analizira Jermenovu ličnost s jedne strane kroz mjegove psihološke osmove, a s druge kroz inu njegove socijalno političke delatnosti. Prvi. deo analize ličnosti obJašnjava Jermenovu egocentričnost i marcisoidmost, prirodu više okremutu pasivnom nego aktivnom samoljublju., Međutim, tek' drugi deo ana lize treba da odgovori na bi-

ina pitanja o ovoj ličnosti i

delu, Šire sagledavanje ove problematike nužno upućuje na zaključke o nekonformizmu, odnosno kako i u kakvom

socijalnom okviru se u »S ] ugama« prikazuje proble nekonformizma. Po svom iZvoru i značaju nije samo SIOvenački, „već u evropskom smislu univerzalan. Problematika nekontformizma predstavljena je u Jermenu kroz tipično slovenački socijalni svet. Socijalni odnosi iz kojih izrasta Jermenov mekonformizam nisu posebno slovenački: oni su bili i dalje su karakteristični za bilo koje socijalno evropsko ilo, naročito manjih naroda. Istina je mce-

đutim da su se baš u »Slugamac oni razotkrili kaq

reprezentativan uzorak slovenačkog socijalnog prostora i spojili se sa opštom problematikom nekonformizma. Tako bi moglo da se kaže da jc drama o Jermenu kroz problem nekonformizma u živoj slici prikazala konkretnu socijalnu strukturu koja je za slovenačko društvo postala značajna na određenom stupnju njegovog razvoja. Umetnička vrednost »Slugu« je u priličnoj meri · posledica činjenice da im je u odrečćie-

„Bom obliku uspelo da obuhva-

le socijalnu sadržinu koja nije izmišljena, ali u vremenu i prostoru istinita, izvanredno tipična i postojeća. Iako su likovi pojedinaca koji sastavljaju svet »Slugu« u mnogo čemu psihološko i moralno nedovršeni, socijalna sadržina dela je ipak tako jako prisna i životvorno uhvaćena da nosi celinu na svojim ramenima. »Sluge« su saželo svedočenje o jednom od socijalnih modela koji su u Sloveniji bili ne samo mogući, već i prisutni. Otuda je možda moguće razumeti izvore i prirodu Kritike koja se u poslednje vreme bavi nekim pugledima Cankara. Svi najrazličitiji stavovi kritike: da li su »Sluge« ubedljivi socijalni model slovenačkog dru-

·Štva, da li je socijalna struk-

tura u »Shigama« damas već sasvim. nestvarna — svi ti stavovi se konačno. preplićn Sa veoma različitim pogledima na nekonformizam, na smisao, značaj i ulogu njegovih stavova u današnjem a i u budućem vremenu. Vreme će samo pokazati koji je od ovih sudova istinit, a time presuditi i o vrednosti Jerme-

. ma i njegovog nekonformiz-

ma. Ljubiša Đidić

varaju na ona koja joj se Tpostavljaju«), ali odmah za njim sledi jedno problemsko postavljanje smisla i značaja ovc knjige koje po sadržaju osnovnih teza nije novo, ali po načinu izlaganja, po evi. dentnom doživljavanju pro. blema jeste lično. Problem Malroov je problem Paskaloy u svetlosti XX veka: kakav smisao ima ljudska sudbina i zašto se čovek stalno pro. tiv nje bori uprkos svesti da će ga konačno sigurno progutati smrt? U svojoj mlado. sti Malro ie na to pitanje od. varao etički: treba da se borimo za lastito dostojan. sivo protiv nereda koji ie izvor nepravde i degradacije,

Ponovno, nedavno putova. nje u Aziju i socijalna zbiva. nja ogromnih razmera koja su se tamo događala i događaju se, ponovo Su postavila Mal. rou ista pitanja: kakav je smisao? Kuda sve ovo vodi? Ali ličnost koja odgovara na ova pitanja nije više mladi apo. stol energije već čovek u go-

dinama pred kojim se otvara”

perspektiva smrti »koja cve. ta u onome što je u čoveku najjače, u starenju i u samim metamorfozama zemlje (ze. mlja podjednako «sugerira smrt i svojim hiljadugodišnjim trajanjem i svojim menama, čak i kad su te mene delo čoveka), a iznad svega stoji, nezalečivo, ovo: nikad nećeš razumeti ono Što je htela da kaže«.

U centru knjige je smrt, ali se postavlja pitanje može li se lim apsolutnim večitim metrom meriti Život, tako 0graničen i konačan. Život se može meriti jedino životom, akcijom, kako ga je ranije merio Malro. I rezultat ove poslednje knjige je priznanje pobedc haosa, ničega: ono što čoveka tera na život je ne-

što iracionalno, neshvatljivo: ·

njegova vlastita »ljudskost«. U poslednjem poglavlju reč je o preživelima iz Ravensbrika. Pomoću poređenja i analiza pokazuje se da novina nacističke organizacije nije u mučenju, ubijanju i gladi ko|i su ukorenjeni u istoriji,

se čoveku oduzme ta njegova »ljudskost« i upravo je otpor tome pokušaju osposobio čoveka da živi do iznad i iza nade,. do pobede nad smrću, nad fašizmom. Ta nedefinisana, elementarna »ljudskost« le u OvoOJ knjizi zauzela ono mesto kole je u raniiim zauzimalo čovekovo dostojanstvo. I ovo stalno suprotstavljanje beskonačnog (smrti) i konačnop (života) dovodi sc sada u knjizi, na nivou esletske ekspresije, do zapanjujućeg klimaksa: nižu se jedno za. drugim egipatske piramide i grobnice faraona pa palata Rajhsštata u Nirnbergu, odmah po završetku rata, pred kojom američki vojnici crnci pevaju spirituals, jedma ulica u Marseju, istorijska, nemima, kristalni u zalasku sunca vavilonski tornjevi ćutanja, Cezar, muzej u Volteri, Sicilija, Kioto, Teheran, Gobinoova »Persija«, Meksiko, „Mehmet Ali. Ova suprotstavljanja, ovo vrednovanje i traženje smisla totaliteta istorije ostavljaju utisak ambisa u duši, a ma Uusnama čitaoca Malroovo Pp tanje: šta znači za XX vek otkriće XIX dinastije faraona? .

Tvrtko Kulenović

ZAGONETME TRAJANJA

Nastavak sa 3, strane

tamne predele smrti, život je postajao a RO: On 6 kao malo ko predosetio SPaiI i ona je bila njegova misaona a SDOIVU Dr okupacija, ali u svojoj suštini Om PUPA pe simist; Kosovel je s uzbuđenjem mla OB Oi veka tragično doživljavao podmuklu 2a0gu smrti koja njega razara, ali koja nije u SI aj u život uopšte da razori. Jeste Kosovelova P :a zija nosi u sebi mračnu ekstazu smrti, all o nije osuda života već polemika s mjim, EO) navanje onih mračnih sila koje obezvredu j čoveka. Dakle, u pitanju je jedno veoma zrelo etičko razmatranje 'čovekovogp položaja a Životu; Kosovel veoma dobro hvata socijalne | političke protivurečnosti nastale posle prvo svetskog rata ali on ne ide za tim da ih 0 Ba Tizira kroz površne utilitarističke i politič ce simbole, koji su u suštini isuviše otvoreni i Br strasni. Suočen sa tom činjenicom Kosove izrasta u buntovnika i jednom DAT PRnUma hemijskom, fizičkom i matematičkom simbolikom pokazuje da je čovek integral — suma

ti. . "0

e Savelova pesme ne nose u sebi idiličnost

života, one ofkrivaju njegove drame, unutraš-

I0

nje sudare, onaj teški, magični oganj koji plamti iz svakog srca, otkriva mervoze, trpljenje, patnju, tugu, neizvesnost, krvavu buru svoje epohe u kojoj ljudi smrt doživljavaju kao Veselje — to znači pesnik otkriva slom ideala. Kosovel je retko kad idiličan, on nc druguje s hravama, vetrovima i pticama, on druguje sa smrću, mjega preokupira moderna. civihzacija, preokupiraju ga nauka i mjeni složeni simboli, njene magične tajne i on pokušava da im se približi, da uđe u mjihovu srž — Zato u svojim lirskim vokacijama života ljudski smisao hoće da vidi kroz matematičku egzistenciju — kroz integrale, kroz matematičku Verovatnoću, kroz brojanje beskonačnosti, kroz mtegrisanje, kroz algebarsku intuiciju, kroz mtreže i strukture, kroz aritmetičku sredinu, kroz teoniju relativiteta, kroz igru atoma, kroz tOTpedo i orvene rakete; zbog toga u njegovoj fakturi stiha ima vrlo često matematičkih znakova jednakosti, podudarnosti i beskonačnosti. No Kosovelova poezija nije ostala samo u znaku matematičko-fizičke simbolike ona je duboko prožeta i filozofijom egzistencije, ona ima i istorijsku vokaciju, veoma sugestivno ı

smalitički evocira socijalne i političke probleme ·

svoga vremena. svemu tome najbitnije jc da jc Kosovel uvek bio pesnik i da je svaka njegova pesma čista, lepa, jedra, zrela, produhovljena i promišljena, sva je ispunjena Životom, nemirima, ispunjena je slutnjama koje se javljaju u njemu; Ima pesama koje su sumračne, u kojima su nade pomračene a žŽivotna perspektiva sužena, smisao života iz lemelja poljuljan; te „Su pesme gorke i kao moŽevi se zarivaju u čitaočevu svest, stvaraju u njemu buru, pobunu, otpor — čitalac ne želi svest o smrti ali je ona neminovna, on traži vidovitost, prevladavanje, traži glas hrabrosti, smele poteze koji rastvaraju tajne Života. Kosovel je to znao i otimao se tuzi i melanholiji, pokušavao je da se izdigne iznad njih i da Ostvari aktivistički odnos prema svetu, pokušao je da svoje osećanje smrti nametne kao povod za rvanje sa životom, kao potrebu za njegovom korekturom, za njegovim spašavanjem od etičke podvojenmosti ljudi, Upravo u momentima kad je Kosovel bio zaokupljen etičkim i filozofskim razmišljanjima o smislu i besmislu egzistencije njegove su pesme postajale suptilne u

izrazu i prelinjene u osećanjima, stilski i izra” žajno su postajale kompaktne, cele, sažete dovršene, tada su dobijale novu i neponovljivu strukturu i dinamiku, eksperimentalno sugestivnu i savršenu, lirski jezik je u tim trenu cima dobijao ne samo nove dimenzije već i sasvim novi kvalitet; niko nije tako pevao, niko tako snažno raspevano, tako poneseno, gorko i duboko, ekstatično, silovito, ali estetski čisto i ta čistota nadahnjuje, fascinira, pokreće SVa čula, puni misli, otvara vidike, sjedinjuje prostore. Neminovno je onda reći da je to poezija Jakih strasti, iz dna bića je potekla, to je pOezija duboke strave, lirika teških slutnji i mira, unutrašnjih potresa, tuinjava i vatri, unutrašnjih prenapregnutosti, muka i melanholičnih rezignacija. Pored svojih psiholoških i OM

. toloških kvaliteta, koji su bez premca u ovome

veku u našoj poeziji slavni kvalitet Kosovelove poezije je u njenom osećanju jezika; ovde je jezik našao jedan sasvim novi prostor za Svoju imaginarnu igru u kojoj je ostvario i novi kva: litet misli i osećanja; pesnik je oslobodio reči od ćutanja, otvorio je njihov unutrašnji fluid ı nadahnuo ih novom snagom i one otvorenije i smelije prate sve tokove čovekovog života, izražavaju ih u jednoj novoj orkestraciji do dna.

Milivoje Marković

KNJIŽEVNE NOVINE

AN,

nego upravo u pokušaju. da-