Књижевне новине

(Uz 15O-godišnjicu rođemja)

MAKS III

SVOJU STVARALAČKU životnu misiju Marks je počeo kao pesnik i svojim primerom još jednom potvrdio da je pesnička misao bila prvi probni kamen starta u nepoznato mnogih velikana svetske istorije, Nedavno je Institut marksizma-lenjinizma u Moskvi postao vlasnik sve Iri postojeće sveske sa stihovima mladog Marksa, posvećene njegovoj verenici, kasnije supruzi, Dženifon Vestfalen. Ove stihove je predala Marksova kćer Laura Meringu, kada je on izdavao ranc radove Marksa ı Engelsa. Međutim, stihovi nisu bili objavljeni, pa im sc ubrzo Irag izgubio sve dok dve sveske nije pronašao CK KP Francuske i poklonio ih Institutu u Moskvi, dok je poslednju svesku Sov.jetima poklonio Marksov praunuk Marsel-Šarl Longe (sin jednog od rukovodilaca Pariske komunc Šarla Longea i najstarije Marksove kćeri Ženi). Sve tri zbirke. pesama potiču iz 1836—37. godine.

Izvesno je da Marks nije imao visoko mišljenje o svojim mladalačkim pesničkim opilima, pa tako u pismu od 10. novembra 1837. godine javlja svome ocu da su njegovi stihovi »ncodređcni, s ncoformljenim osećanjima«, da je »retorika zamenila poetske misli, ali u njima postoji, možda, izvesna toplota osećanja i žeđ za smelim uzletom...« Laura Lafarg, takođe piše Meringu, da se njen otac prema im stihovima nije »odnosio s nekakvim poštovanjem — uvck kada bi roditelji počeli da govorc o njima, od sve duše bi se smcjali«.

Ali za nas su ti stihovi važni kao deo Marksove biogralije, jer u njima (nezavisno od stroge pesničke ocene) zapažamo mladog titana ncukrotivog duha, koji ništa polovično ne voli, neće i nc priznaje. On, ako mrzi — 10 čini iz dna dušc; ako voli — voli iskreno, sveobuhvatno, strasno. Živeo je i, kako sam kaže, voleo »silinom vaseljenskog žara« i do poslednjeg dana ostao veran devizi: »umri, a nedaj poljubac bez ljubavi«. »Voljena moja! — pisao je Marks ženi. — Volim te snažnije, no što je nekada voleo venecijanski Mavar*). „.Treba da nas samo prostor razdvoji, i da se odmah uverim da je vremc poslužilo mojoj ljubavi samo za ono za Šta sunce i kiša služe rastinju za porast. Moja ljubav prema tebi, kada si daleko od mene, manifestuje se onakvom, kakva je u samoj stvari — u vidu velikana; u njoj je usredsređena sva moja duhovna encrgija i sva snaga mojih osećanja. Ponovo sc Osećam čovekom u punom smislu te reči, jer preživljavam ogromnu strast...

Neosporno: je, na svetu ima mnogo žena, i neke od njih su veoma lcpec. Ali gde bi ja još našao lice, čija bi svaka crta, čak svaka bora budila u meni najsnažnije i najlepše uspomene moga Života? Čak i moje beskonačne patnje, moj nenadoknadivi gubitak (smrt sina Edgara — B. K.) čitam'na tvom milom licu, i ja preodolevam te patnie kada obasipam poljupcima tvojc drago lice«.

Tri Marksova soneta koja objavljujemo pomoći će da se on bolje shvati kao čovek kome »ništa ljudsko nije strano«, čiju je dubinu i iskrenost osećanja prcma životnom saputniku Dženi Mering nazvao »prvom i najlepšom pobedom Marksa«. I upravo je taj Marks svoj titanski rad i genijalni um posvetio velikom delu oslobođenja irudbcnika, prinoseći mu na žrtvu zdravlje, životnu sreću, porodicu...

*) Mavar — zbog tamne puti Marksa su prijatelji nazivali Mayar.

B. K.

Karl MARKS

I

Možda te ja, Dženi, sačuđujem time, ŠSio u svakom stihu pominjem ti ime? Jer plima ı krvi prerasta u rime, .

Dok ie poriv tvoj uznosi u WVisine! Tvoj genij — silinom vaseljenskog žara Nadahnjuje volju, dušu mi ozara.

Tme Dženi — svako slovo — čini čudo! Svaki zvuk me njegov očarava ludo, 1 muzikom skladnom miluje mi sluh, Ko volšebne skaske dobri, dobri duh, Ko u noći vesne treperenje lune,

Poput zvonke pesme citre zlatostrune,

JI Hiljade knjiga — da me brojim... Hoću da ispunim ipienom tvojim, Da kroz njih plamen misli brtji, Prkosi snagom u oluji, Sobom da večno krasi ljude 1 ceo svet da besma bude, Ko neugasiva svetlost etra, Bogova zanos, i zvižduk vetra.

Slobodni soneti

Gle, imena Dženi — sa oghjenim bleskom U zvezdanoHi prahu, i zefiyu nebeskom; Taj svevišnji dar — bez kraja i svršetka:' Uvek ću voleti ludo — ispočetka,

Pevaću o njemu da svet sazna sav: Samo ime Džemi označava ljubav!

III

Čemu reči?) Za sujetu, kapric sitan! Uzvišeno čuvstvo reč da guši?! | Ta moja je ljubav — neukrotiv tita, Planinska bila može da sruši!

O. reči! Nevere riznice duha!

Sve bi da umanje i boniže:

Iz straha od svog neskromhnog uha, Htele bi opsena da ih uzdiže,

Kada bih grmljavinom. groma, Džehi, Zauzdati mogo nemir stratosfere,

Ja bih po mepreglednoj Vaseljeni Pisanjem, munje — što nebesa dere, Oglasio ljubav, mila brema tebi, · Da je navek svet zaboravio me bi!

Biblioteka Karla Marksa

\

U POLUŠALIIVOJ PORODIČNOJ anketi, koju su vodile njegovc kćeri, Marks je na pitanje »Vaše omiljeno zanimanje« odgovorio: »Čeprkati po knjigama«. Još kao 19-ogodišnji mladic on piše svome ocu kako je uobičajio da pravi izvode iz pročitanih knjiga i da svoje primedbe i razmišljanja prenosi na hartiju. »Knjige su moji robovi i dužne su da me.služe po mojoj želji« — govorio jc on.

U revolucionarnoj odiseji Marksove mladosti, tokom čitave decenije neprekidnog seljakanja u Berlin, Pariz, Brisel, opet u Pariz i, na kraju u Keln, gde je u najburnijim mesecima 1848. godine uređivao »Nove rajnske novino«, i pored mukotrpnog života i lišavanja, knjige su uvek bile njegovi sapunici i najverniji Drijatelji. Napuštajući Keln bez prebijene pare, Marks je teška srca svoju biblioteku ostavio Rolandu Danielsu, lekaru i prijatelju iz Saveza komunista. Ali Roland je ubrzo umro i, dok je vođena prepiska o vraćanju knjiga vlasniku, mnogo je unikalnih tomova izgubljeno i razprabljeno. »U Kelnu su dobro raskrčmili moju biblioteku — žalio se sarkastično Marks Engelsu —, ukraden je ceo Furije, kao i Gete, Herder i Volter i, što je za mene najgore, ukradeni su »Ekonomisti XVIII- og veka«.

Kada je, sredinom šezdesetih godina, uspeo da se iskobelja iz materijalnih nedaća Marks je počeo da obilazi knjižare i antikvarnice, nastojeći da pribavi izgubljene i pronađe nove knjige. Dopisnik »Čikago tribjuna«, koji je u to vreme posetio Marksov kabinet, zapazio je pri delimičnom pregledu dela Šekspira, Dikensa, Tekerija, Molijera, · Rasina, Montenja, Bekona, Voltera, engleske, američke i francuske Plave knjige, kao i politička i filozofska dela ma ruskom, nemačkom, italijanskom, španskom... i drugim jezic.ma. U Institutu marksizma-lenjinizma u Moskvi čuva se originalan Marksov spisak »Ruske knjige na mojoji stelaži«. Pored dela Černiševskog i desetine tomova statističkih publikacija i istraživanja, u spisku sc nalaze i neke istorijske monografiic. Osnovnu masu ovc literature poslao je iz Petrograda 70-ih godina prošlog veka prevodilac »Kapitala« N. F. Danielson. Osim toga, Marks je iz Moskve knjige dobijao od profesora M.M Kovaljevskog, a iz Pariza od P.L. Lavrova.

Na žalost, pun sastav Marksove biblioteke ostao je nepoznat do današnjeg dana. Posle njegove smrti veliki deo naučne literature prebačen je kod Engelsa, ali je većina francuskih knjiga poslata kćerki Lauri i njenom mužu Polu Lafargu u Francusku, znatan broj je prebačen u Ameriku, neka izdanja su predata engleskom prevodiocu »Kapitalae Mjuru, a niz duplikata je upućeno u partijsku biblioteku nemačke socijal-demokratije u Cirihu (kasnije prebačene u Berlin). Ovo prinudno rasturanje izuzetne biblioteke bolno su preživljavali Marksovi prijatelji. U pismu Marksovim kćerima, Engels je 1804. godine savetovao: »U svojoj sveukupnosti ove knjige predstavljaju takvu unikalnu 1, istovremeno, takvu kompletnu biblioteku istorije i teorije savremenog socijalizma i ostalih nauka, s kojima je on povezan, da bi bila velika šteta da se ona ponovo rasturi...«• Engels je zaveštao sve preostale Marksove ı svoje knjige Avgustu Bebelu i Paulu Zingeru. Kao dopuna ranijoj pošiljci, u Berlin je poslato 27 sanduka s knjigama.

U Berlinu su s pruskom pedantnošću, uz polpuno odsustvo poštovanja i takta, knjige »ukrasilie mnogobrojnim štambiljima i natpisima, a zatim ih poslali na koričenje, gde su odevene ne samo u anemičnim i neukusnim omotima, već su im i nemilosrdno obrezane margine, čime su uništene ili povređene mnoge dragocene beleške i primedbe velikog teoretičara naučnog socijalizma. Poreklo knjiga je ubrzo.,počelo da se zaboravlja — raznosili su ih po kućama, zaturali, slučajno vraćali drugim bibliotekama. Posle uspvostavljania vaimarske Tepublike, vođi nemačke socijaldemokratije nisu hteli da predaju arhiv i Marksovu biblioteku Sovjetskom Savezu, nego su rukopise i knjige prodali Institutu za socijalnu isioriju u Amsterdamu. Osvojivši Holandiju hitlerovci su sc dočepali tog dela biblioteke i sakrili ga u šlepu na reci Elbi. Tamo su ih pronašli britanski vojnici i koristili ih kao makulaturu. Knjige, koje su sačuvane, vraćene su posle rata u Amsterdam. One, pak, koje su po dolasku nacista na vlast ostale u Berlinu (hitlerovci nisu znali da su to knjige iz Marksove biblioteke), predate su tajnom državnom arhivu i najveće biblioteke dobile su pravo da njime popunc svoje fondove. Tako se deo knjiga, s ostalim fondom socijal-demokratskog arhiva, našao u Ribentropovom ministarstvu i u drugim fašističkin Uuslanovama. Nešto je došlo do bukinista ili se našlo u beznačajnim bibilotekama i u rukama kolekcionara. Sa velikim naporom su nemački komunisti posle rata, pod rukovodstvom prolesora Bruna Kajzera, uspeli da bar delimično obnove biblioteku svog velikog sunarodnika. Ali, mnogo je izgubljeno, a neke knjige je vrlo teško vratiti natrag. Tako je, na primer, brošura ruskog marodnjaka Tkačeva, sa Marksovim primedbama na marginama, još uvek u Amsterdamu, a knjiga Rajhenbaha o nemačkom socijalizmu (sa posvetom Marksu i sa Marksovim komentarima) pripada poznatom izdavaću Feltrineliju u Milanu. Još dalje je zalutala »Beda filozofije«, koju je autor poklonio s posvetom Nailaliji Utkinoj, ženi organizatora ru-

ske sekcije Internacionale., Ona sc nalazi u univerzitotskom gradu Sendaju u dalekom Japanu.

Od preko dve hiljade tomova, koji su se nalazili u Marksovim stelažama, ostala je jedna petina. Njih oko 500 čuva se u Institutu marksizma-lenjinizma u Moskvi, dok se katalog njihovih izdanja nalazi u Berlinu. Čak i ftako mali deo sačuvane biblioteke omogućuje da se donekle shvati krug Marksovog interesovanja i metod njegovog naučnog rada. Umetnička literatura Je bila predmet izuzetnog Marksovog interesovanja, a i sam je u mladosli pisao pesme i drame. Trudio se da prati literarne novosti, dok je napamet znao mnoga dela Eshila, Homera, Dantea, Šekspira, Getea i Hajnea, s kojim je drugovao. Pripremao se da napiše studiju o »Ljudskoj komediji« Balzaka, a visoko je cenio Puškina, Ljermontova, Gogolja i Černiševskog. Imao je običaj da ponekada naizmenično čita više romana, Sedamdesetih godina u njegovom stanu se svakog meseca sakupljao »Klub Dogberi« — kružok Doštovalaca Šekspira, nazvan po imenu komičnog lika iz komedije »Mnogo vike ni oko šta«. Članovi kružoka su bili Engels, Eleonora Marks i njene drugarice Marijana Skiner i Doli Majtlend, dramski pisac Eduard Roz, glumica Teodora Rajt i drugi. Čitanje je bilo najomiljenije zanimanje u Marksovoj porodici.

Marks je pročitao brda naučnih i umetničkih knjiga, neprestano Je pravio izvode u posebne sveske, koje je povremeno ponovo čitao. Izvode je pratio dugačkim primedbama i komentarima, pa je zalo besmisleno tvrđenje savremenog buržoaskogz »marksologa« B. Volfa, koji navodi, kako je Marks, tobože, najpre razvijao svoju tezu, a onda već s gotovim predubeđenjem odlazio u biblioteku da bi tamo pronašao »naučnu versil[ikaciju« te teze. Mnogobro|nc sačuvane sveske govore kako je dug ı mukotrpan put prolazila Marksova misao pre no što bi se ovaplotila u gvozdenoj konstrukciji ı logici njegovog dela.

Fundamentalna i široka Marksova erudicija predstavlja izvanredan primer za njegovc slždbenike. Umesto utopističko-avanturistićkih planova o svetskom prevratu, koje su pravili, provodeći dane po londonskim kafeima, mnogi politemigranti, Marks i njegovi učenici su sedeli u Britanskom muzeju i bibliotekama prikupljajući znanje i pripremajući teoretsko oružjc za buduće klasne bojcvc.

Branko Kjtanović

Slobodan RAKITIĆ

Godine, godine

Godine, godine — jedah dah, Milion bića, a sudba ista.

Gde more bi, sad pesak blista, Na javi sat, i u snu — san!

U polju hitye devojćice,

Kraj jezera — vilinsko kolo, Zapaljene kočije mad dolom, Crvenog Voća bune kotarice.

Trepti Yuka šumske bogihje, Ba 1 me to hjena dodinu sen? U magli zalatah, zanesen Na trepavicama i kosi inje.

Božatsko drvo, u beloj šumi, Videh ispred tajne kolibe. Dnom jezera mreste 5c ?ibe, Nebeski sjaj lice mi umi,

Kraljica gaja, ko priviđenje, Kraj mene, skrita vclom, minu. A kad sunčeva kočija silu, Osetih, duh mi se k nebu penje!

Ja žudim za vama, o hebesa, Prazni mi dani u praznoj Ve?ri. Dok mi na vodi ime treperi, S ruku kal i memlu stresam!

Dani i noći u jednom trehu, Al, kada drugo vreme zasja, Zadrhtaće ponad zlatnog klasja Moj glas što vidi večnu ženu,

Da slušam zar jaru pustinje, Dom da mi ic prazna školjka? Priviđa mi se sred bupoljka To njeno lice, lice detimje.

Odasvud oči, oči joj sjaje,

I mebo — beskonačno u kapi. Ko tanka grama bezglasno vapi Moj život što u svemu traje.

Zastah i klekoh ispod brega, U noći, ko da bog mi se kaca, Večnost s hiljadu odraza

Žasija kao kobna belega.

Gođine, godine — jedan dan, Milion bića, a sudba ista.

Gde more bi, sad žalo blista, Na javi san, i u sahu — san!

Približava se čas

Pribličava se čas i a Našega uznesenja.

Osećam kako se mehja

U meni tvoj glas.

Niti od boga spas

U vreme poznog zrenja. Niotkud umiremja,

Zar večnost ma tas?)

Na grani trune Pplod, U korpi jalov od Ista nas sudba prati.

Kad simu mescc bled, Videh tvoj lik sred Kosmosa kako pati.

Tkanje

Tka zvezda, tka odilja, Sudba mi ko tanka žica. Ne zbrisa sen sa mog lica Podne sunca i ruj bilja.

Tka mag svoje tajue čini, Nevidljiv trag: mi biva.

1 blista, gle, sred sočiva

Sav život satkan u tišiMi.,

Al, bratstvo cveta i pčele, Pre svega, Ika i strele, Vrt, u seinenci, sred ploda.

Tka svoje vreme večna Osa. Dok bivam sred kosmosa' Pena koju satka voda,

Pred tobom, pred knjigom

Najzad, sve isto biva, JI ništa neće biti,

Moj duh će se sliti

U ıkoaMje iwog: prediva.

Čudesno svetluca:

Ko knjiza otvorena Sjaj IVog oka sncha Kraj nepomičnog sunca.

To lice Tvoje setno Svakog me trema prati. Dok vrt se nebeski zlati I Širi mepripetno,

A ja, klekoh srcd druma Pred knjigom otvorenom, Kao Pred fvojom semopt Od čistog baršuna;

Odasvud, moja predvna, Slutim čar tvojih ruku, Dok ı beskomačnom svuku Odasvud, moja predivna,

KNJIŽEVNE NOVINE