Народна милиција

DR. BORISLAV S. PETROVIĆ

TUBERKULOZA

Tuberkuloza je veoma rasprostranjena i odavno poznata bolest. Od nje su bolovali i upoznali je još narodi Staroga veka. Jedan čuveni starogrčki lekar dao joj je ime jektika, što na našem jeziku znači sušica, tj. bolest od koje se bolesnici suše.

Treba znati da od ove bolesti ne boluju samo ljudi već i gotovo sve vrste životinja, čak i ribe, kornjače i druge, ali naročito goveda što je za nas od naročitog značaja, jer je mleko tuberkulozne krave opasno za decu. ~

Isto tako je poznata stvar da tuberkulozu lakše preleže i češće od nje ozdrave narodi kod kojih je ona od davnine rasprostranjena. Kod naroda, pak, kod kojih ranije nije bilo tuberkuloze bolesnici kad obole od ove bolesti retko prezdrave. To se naročito zapaža kod crnaca, a u našoj zemlji kod gorštaka, naročito Šiptara.

Još stari narodi su primetili da tuberkuloza često kosi u istoj kući, u istoj porodici, pa su ne poznajući tačan način prenošenja ove bolesti smatrali da je ona porodična, nasledna bolest.

Ime tuberkuloza dato je ovoj bolesti po tome što se na mestima

gde se ona pojavljuje stvaraju mali čvorići koji se na latinskom jeziku zovu tuberkula.

U novije vreme, pre oko sto godina, primećeno je da se tuber-, kuloza prenosi od bolesnih na zdrave, a 1882 god. nemački naučnik

Robert Koh je nesumnjivo utvrdio da je tuberkuloza zarazna bolest koju prenose naročita sitna živa bića poznata pod imenom раксПа, Кој. зе imenom njihovog pronalazača zovu KOHOVI BAKCILI.

Ovi bakcili imaju veličinu od 7 do 8 hiljaditih delova jednog milimetra i golim okom se ne mogu videti. Vide se samo pomoću mikroskopa, uvećani 250 puta.

Od tuberkuloze može oboleti svaki deo ljudskog tela, ali najčešće obolevaju pluća. Za ovim dolaze razne kosti od kojih najčešće kičma i zglobovi kuka, kolena i stopala. Najveći broj grbavih ljudi imaju tuberkulozno obolenje kičme. Isto tako najveći broj obolelih zglobova sa gnojenjem i fistulama ustvari je tuberkulozno obolenje kostiju.

Za proučavanje tuberkuloze i za borbu protiv nje najvažnija su obolenja na plućima. Kad u pluća udju tuberkulozni (Kohovi) bakcili oko njih se stvaraju čvorići u kojima telo vodi borbu protiv tih opasnih neprijatelja. Ako je bakcila malo ili ako su oni slabo otrovni, a organizam čovekov je jak i moćan za odbranu, u čvorićima tuberkulozni bakcili uginu, organizam ih savlada. Ali ako su oni mnogobrojni, ili ako su jako otrovni i organizam je slab i neotporan, u čvorićima bakcili nadjačaju telo i ti čvorići počinju da se raspadaju, u njihovoj sredini se stvara šuplina, a raspadnuti deo bolesnik iskašljava i pljuje.

Ispljuvak (pljuvačka) posle kašlja kod takvih bolesnika sadrži ogromnu masu tuberkuloznih bakcila. Smatra se da jedna kapljica, koja izleti iz usta tuberkuloznog bolesnika kad kašlje, može u sebi sadržati po nekoliko miliona tuberkuloznih bakcila. Takav bolesnik kašlje i pljuje na sve strane dok može da ide. Kad oboli toliko da više ne izlazi iz sobe on pljuje po kući.

Šta biva sa takvim ispljuvkom? Bolesnici koji ne znaju kakva je i kolika opasnost njihov ispljuvak za okolinu, a ranije to uopšte niko nije znao, pljuju gde stignu. Ispljuvak se sasuši i gaženjem po njemu pretvori u prašinu. Ova prašina se prilikom čišćenja diže u vazduh, zdravi udišu ovakav vazduh i sa njim unose u sebe i tuberkulozne klice. Ove se zadržavaju u plućima, oko njih se stvaraju čvorići koji se razjedu i raspadnu, ako zdrav i snažan organizam ne savlada ušle bakcile, bolesnik opet kašlje i pljuje, odnosno» kao što vidimo seje seme tuberkuloze. A tuberkulozni bakcil je vrlo otporan i može da živi na mračnim i vlažnim mestima po 2 do 3 godine.

Tuberkuloza se često prenosi i neposredno kad tuberkulozni bolesnik kašlje ili govori u lice zdravome. No, najčešći je slučaj da se tuberkulozom zaraze mala deca koja se igraju po sobi ili na ma kakvom drugom mestu gde je tuberkulozni bolesnik pljuvao. Na igračke ili dečije prste sa prašinom se zalepe i tuberkulozni bakcili pa ih deca stavljajući u usta svoje zaprljane prste ili igračke unose u svoj organizam.

Svaki od ovih načina prenošenja pokazuje da je za zdrave, naročito za decu opasnost u stvari u kašlju i ispljuvku tuberkuloznih bolesnika, to je prirodno i razumljivo da se lica, koja oko ovih bolesnika žive, najčešće i zaraze tuberkulozom, naročito mala deca koja ne znaju da se čuvaju. To je, dok nije utvrdjeno kako se tuberkuloza prenosi, i dalo povoda da se veruje da je tuberkuloza nasledna bolest.

Medjutim, danas se smatra da se, izuzev retke slučajeve, deca tuberkuloznih roditelja radjaju zdrava, ali da od tuberkuloze ubrzo po radjanju obole zbog toga što oko njih ima na stotine i hiljade miliona tuberkuloznih klica. To je dokazano na taj način što su deca odvojena od tuberkulozne majke odmah po rodjenju i čuvana u sredini gde nema tuberkuloznih bakcila ostajala zdrava.

Kako izgleda tuberkulozni bolesnik?

Mi smo navikli da tuberkuloznog bolesnika vidimo kao omršalog, bledog, kašljičavog i zaduvanog čoveka. Tuberkulozni bolesnik istina tako izgleda ali to su oni slučajevi tuberkuloze koji su zapušteni i nisu na vreme lečeni. Tuberkuloza je podmukla bolest. Ona se pojavljuje ponekad i odjedanput, ali najčešće postepeno. Bolesnik gubi apetit, slabi, ima pomalo vatru i počinje da kašlje. Ako se ne počne da leči na vreme bolest se postepeno pogoršava i bolesnik dotera dotle da izgleda slično onome kako je izneto napred.

. Srećom veći broj tuberkuloznih bolesnika ozdravi jer je tuberkuloza potpuno izlečiva bolest. Jedan deo ozdravi i neznajući da je bolovao od ove teške bolesti. Smatra se da 30% tuberkuloznih bolesnika ozdrave samo po sebi. To je utvrdjeno prilikom sekcije leševa ljudi koji su umrli od nečega drugog, a ne od tuberkuloze. Veliki broj bolesnika ozdravi ako se na vreme javi lekaru i počne blagovremeno lečenje.

Na koji način se leči tuberkuloza?

Za njeno lečenje ostaje i dalje kao najvažnije ispunjavanje tri osnovna zahteva, a to su: odmor, dobra hrana i čist vazduh. Orgahizam se i sam bori protiv bolesti, njemu treba pomoći odmorom, dobrom hranom i čistim vazduhom. Za lečenje tuberkuloze koriste se naročiti sanatorijumi i razni hirurški poduhvati, operacije, ali tri navedena zahteva važe i tamo. Način lečenja treba da odredi lekar, kome se treba u svakom slučaju obratiti za savet. U našoj novoj državi organizovana je već jedna mreža ustanova u kojima se mogu bolesnici obraćati za pregled i savet, to su antituberkulozni dispanzeri. Njih za sada ima 124 ali sa, dobijanjem novih lekarskih kadrova ova mreža će se i dalje proširivati i upotpunjavati. Od stare Jugoslavije nasledili smo vrlo teško stanje po pitanju bolnica i sanatorija za lečenje tuberkuloze. U celoj Jugoslaviji bilo je za lečenje tuberkuloze svega 2860 kreveta ili po jedan krevet na svaka 5244 stanovnika. Za lečenje takvih bolesnika mi smo u novoj Jugoslaviji taj broj već sada popeli na 7669, a do kraja Petogodišnjeg plana kod nas će biti 14.000 kreveta za lečenje tuberkuloze, tj. 500 puta više nego u staroj Jugoslaviji. Prema ovim brojevima treba da bude jasno svima našim ljudima zašto mi nismo u stanju da tuberkulozne bolesnike radi lečenja smestimo na vreme. Ali istovremeno treba da nam pored ostaloga i to bude potstrek da se svi što više angažujemo u ostvarenju postavljenog Petogodišnjeg plana. |

27