Народна милиција

danas bio slučaj u »Rude pravu«, да se partiska orgđanizacija na Beogradskom univerzitetu pobunila protiv rukovodstiva Partije. Ne bi loše bilo da pročitaš »Borbu« od 'тебеб оуоб тјезеса, баје ćeš naći slav partijske orgBan!-

· zacije na Beogradskom univerzitetu, koji je sasvim drugđa-

čiji od onoga što piše »Rude pravo«. Uzgred ti mošu reći još i to da sam ja Jedan od deledata partiske organizacije Beogradskog univerziteta za Peti kongres.

Veoma je nezahvalna stvar falsifikovati činjenice. U sličnoj situaciji kao što je »Rude pravo« našli su se rimska »Unita« i pariski »L'Imanite«, koji svojim čitaocima tvrde da Komunistička partija Jušoslavije nije smjela da objavi rezoluciju Informbiroa, lako je čitav svijet znao da je partijski orđćan »Borba« objavio rezoluciju, drug Diklo se nije ustručavao da napiše u »L Imaniteu« slijedeće: »Činjenica da |ušoslavenski rukovodioci nijesu objavili rezoluciju Informbiroa, Jasno govori da nijesu sigurni u svojim агбиmentacijama ı da se boje iznijeti istinu pred narod«, Na toj liniji su i druče nedostojne optužbe u »L Imaniteu«, kao ona o tijesnoj saradnji sa američkim imperijalistima,. pri čemu se naročito ističe arfumenat o jugoslovenskom zlatu blokiranom u Americi, Čitavom svijetu je poznato koliko dugo traje borba naših ekonomskih i diplomatskih pretstavnika po pitanju deblokacije zlata. Poznat je takođe i đovor sovjetskogš pretstavnika u Ekonomskom savjetu огбаnizacije Ujedinjenih nacija po tome pitanju. Sada najedanput ispada da bi pametnije bilo ostaviti američkim imperijalistima našu narodnu imovinu, nego je upotrebiti u jeku

izgradnje Petođodišnješ plana, za dobro naroda Jugosla-

vije, U najmanju ruku čudna logika, Što se tiče našegs stava prema imperijalistima, mogu biti sigurni i naši prijatelji i neprijatelji, da se politika Jušoslavije, kao Jedne od sastavnih snađa svjetskog demokratskog i antimperijalističkog tabora. neće ni za jotu promijeniti.

U vezi sa svim tim stvarima oko »skrivanja istine pred тазата«, пе treba, druže Barešu, da zaboravljaš, da se do зада nije dešavalo da u komunističkim partijama neistine služe kao argumenti kako u politici, tako i u pitanju kritičkih članaka, To je prvi put da se kod nas komunista neistine upotrebljavaju kao argumenti,

Zbog toša se još oštrije postavlja pitanje odgovornosti komunista pred Partijom, radničkom klasom i narodom svoje zemlje za sve ono što se piše, govori i radi.

Na istoj liniji kleveta je i tvoja tvrdnja da u Jugoslaviji »ni jedan komunista ne smije otvoreno da prizna svoje članstvo u Partiji«, da kod nas mu Partiji postoji »despotski režim koji se surovo obračunava sa svima. koji se usude da kritikuju« itd. Zar možeš tako govoriti, a da se ne zastidiš, o ljudima čija su tijela izrešetana fašističkim mecima, čija su braća i sestre herojski ginuli za zajedničku stvar progresivnog čovječanstva kličući Komunističkoj partiji, Sovjetskom Savezu, Staljinu i Titu, Na taj način ti tvrdiš da je naša herojska Partija — partija kukavica koji ne smiju da kažu da su komunisti i da se deseci i stotine hiljada ljudi sa »Spomenicom borca od 1941 godine«, sa mnogobrojnim aodlikovanjima, značkom Saveza boraca,

Udarničkom značkom itd., tajno sastaju i drhte od straha da ih neko ne primijeti, da nijesu ništa drugo nego »poslušni instrumenti« ı slično. Takve klevete ti pišeš protiv avangarde naroda Jugoslavije koja se pod rukovodstvom Centralnog komiteta na čelu s drugom Titom prekalila u stotinama ljutih bojeva protiv neprijatelja naroda Jugoslavije. Ja znam da i ti dobro znaš da se u Komunističku partiju Jugoslavije nije stupalo iz zapećaka i diskutantskih salona, nedo iz prvih redova borbe za belji život radnog naroda, iz streljačkog stroja naših brigada, iz neumornos rada za izgradnju socijalizma, ali si to u ovim trenucima svjesno zaboravio.

Čitajući tvoj članak, druže Bareš, čovjek se mora sjetiti da su izdajnici radničke klase razni Trocki ı Buharini, klevetali sličnim riječima Partiju boljševika, Drug Staljin im je na te klevete odgovorio 1923 godine slijedećim riječima: »Masnih riječi i psovki na adresu CK, svakako nije bilo malo. »Pravda« je bila prepuna članaka i člančića, u kojima se optuživao CK za sve smrine grijehove, Nedostajalo je ioš to da da optuže za Japanski zemljotres«,. — Ovih dana i naš CK i našu Partiju optužuju za sve smrtne grijehove. Psovki i masnih riječi ima i suviše, Tim psovkama: dodao si i ti nekoliko svojih, Ostalo je još samo da se naša Partija optuži za poplavu u Nišu i okolini, koja se desila dok si ti

zasjedavao u Informbirou.

Poslije ovakvih nedopustivih uvreda, kao i niza poznatih neosnovanih optužbi u vezi s unutrašnjom politikom naše Partije, s njenom linijom u izgradnji socijalizma, ti upozoravaš jugoslovenske komuniste da »danas moraju da biraju«, Priključuješ se pozivu, upućenom članovima KPJ, da razriju jedinstvo svoje Partije, da se pobune protiv njenog rukovodstva, Potsjećaš komuniste Jugoslavije da »ne mogu izdati desetine hiljada onih koji su u Narodnooslobodilačkoj borbi položili svoje živote u jedinstvenom Irontu sa Sovjetskom armijom i komunističkim borcima svih zemalja«, Bareš i list »Rude pravo« svakako očekuju odgovor na ovaj svoj razbijački poziv, Oni mogu iz Jugoslavije dobiti samo jedan odgovor: mi smo i već birali, Naša Partija izabrala je Centralni komitet na čelu s drugom Titom, pod čijim se rukovodstvom očeličila, postala čista kao sjajna, britka sablja i osposobila se da raskine lance ropstva'i povede narode Jugoslavije slavnim putem u slobodu, u socijalizam, Iz dana u dan, od prve oslobodilačke puške u našoj domovini, na našem juđoslovenskom frontu protiv lašizma, Tita su birale desetine, stotine hiljada boraca, glasajući za njega svaki dan, i sto pula dnevno, čeličnom kuglom u srce nacista. Jugoslovenski komunisti ostali su vjerni palim herojima i borcima naše Partije, koji su umirali s imenom Staljina i Tita na ustima, za socijalističku Jugoslaviju. Milioni trudbenika naše zemlje ostvaruju danas, pod slavnom zastavom naše Partije, najplemenitije snove naših palih druščova, I svakom ciglom, svakim komadom čelika, svakim udarom pijuka, svakom pobjedom u borbi za socijalizam komunisti ı svi radni ljudi Jugoslavije iz dana u dan biraju druga Tita, pod čijim su rukovodstvom ispisane najslavnije stranice istorije naše domovine.

Ра živi: Perojshi СК КРЕј па сеји га атидот Тпот ~

боји 5таб арапдатаг таатбве Мазе патгоаа „јидоз те!