Народно благостање

1. марта 1930.

V. Bajkić

НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ

Страна 129

Wmuoarras de" richesse

— Neprilike u Francuskoj usled velikog priliva zlata (Drugi članak)

1. Francuska batka nema mogućnosti da se brani od neizbežnog daljeg priliva zlata.

Čak i oni Francuzi, koji su uvereni da je ovaj veliki priliv zlata blagoslov za Francusku, pomišljaju sa zebnjom na mogućnost daljeg priliva zlata i sledstveno povećanja novčaničnog opticaja.

Istina je, da se niko ne može da pohvali, da je predvideo pre dve i tri godine ovaj obrt u međunarodnoj podeli zlata, naročito u pogledu Francuske; ali danas nije potrebno biti prorok, pa tvrditi, da u bližoj budućnosti ne samo da neće opasti priliv zlata u Francusku, već da će biti još intenzivniji. Setimo se samo reparacija. Po Haškom sporazumu Francuska ima da prima oko 7 milijardi franaka na ime reparacija. Ta je suma do duše nešto manja no što je bila ona po Dozovom planu, ali je struktura tog primanja iz osnova promenjena. Dok je po Dozovom planu najveći deo morao biti u naturi, dotle po Jangovom planu davanje u naturi od strane Nemačke sve se više gubi. Pravo Nemačke na plaćanje u naturi pretvoreno je u pravo poverilaca na mobilizaciju jednog dela reparacija; a to je kapitaliziranje anuiteta. U tome kapitalu učestvuje Francuska sa preko 70%.

To mnogo znači. Jer plaćanje u naturi u glavnom nema uticaja na bilans plaćanja država poverioca, dok je plaćanje u gotovom jedna pozicija na aktivnoj strani bilansa plaćanja. Prema tome preivaranje nemačkih reparacija u novac znači pojačanje uticaja reparacija na irancuski bilans plaćanja — naravno u smislu akti-

viranja. Protiv daljeg priliva zlata nema sredstava od- |

brane. Francuska banka je, pc zakonu o stabilizaciji frahka od 1928. godine, dužna, da primi neograničene količine zlata u zamenu za novčanice.

G. Šeron je tvrdio, da nema ni зомога о т ас и Francuskoj, ali ima simptoma, da se i on sam ozbiljno pribojavao inflacije. Prema njegovoj izjavi u Narodnoj skupštini od pre nekoliko dana, francuska državna blagajna ima gotovine kod Francuske banke od 20 miliardš franaka. Od toga je 10 miliardi u devizama, 7 miliardi i tekućem računu i 3 miliarde »idi mi dođi mi«. Na zaprepašćen upit narodnih poslanika, kako je mogućno da dr-– žavna blagajna drži tolike gotovine, 2. Зегоп је одооуопо, да је to rezultat sticaja raznih okolnosti: devize u iz nosu 10 miliardi došle su kao rezultat pojačanog plaćanja reparacija u gotovom; 7 miliardi franaka došlo je od pojačane sezonske naplate prihoda. Vrlo je mogućno da Se baš iz straha od inflacije g. Šeron tako energično borio protiv upotrebe te gotovine u što kraćem vremenu, jer u koliko država bude raspolagala njome, u toliko će rasti opticaj. Nema države, a kojoj je novčanični opticaj toliko imobiliziean i neelastičan kao što je #0 u Francuskoj. Mnogo je elastičniji novčanični opticaj i kod nas, iako država duguje Narodnoj banci 75% od celokupnog opticaja. . Neelastičnost francuskog novčaničnog oplicaja

lepo se može da ме iz bilansa Francuske banke.

Novč

anični optica| može se smanjiti ili putem sma-|

njenja aktive ili povećanjem pasive. Francuska banka ima ui svojoj aktivi pre svega 68 miliardi franaka zlata i deviza, a ta se suma ne može smanjiti, pošto je bilans plaćanja Francuske aktivan. Od ostale aktive ima 9 milijardi eskonta i lombarda, 3 milijarde bezkamatnog duga državnoga i 5, milijardi hartija od vrednosti. Sve to zajedno čini 18/', milijardi franaka. Kad bi Francuska banka otkazala sva svoja potraži vanja i oterala sve svoje dužnike po eskontu i lom. bardu, kad bi naplatila 3 miliarde beskamatnog duga od države i kad bi banka prodala sve svoje hartije od vrednosti, onda bi smanjila celokupni novčanični Opticaj za 18*/, miliardi franaka. To je maksimalna granica, u kojoj bi mogla banka po svojoj volji da smanjuje novčanični optica|. Po sebi se razume, da je to зато teoriska mogućnost, jer se ne može ni zamisliti, da novčanična banka likvidira svu svoju aktivu. Jedina mogućnost je prodaja hartija od vrednosti. To su bonovi koje je dala država Francuskoj banci za pokriće ruskog ratnog duga. Te bi bonove banka mogla da proda — što je ona već i htela da izvede. Još manja je mogućnost uticaja na pasivu. Banka može samo da otkaže pojedina potraživanja svojih komitenata, ali bi se time samo povećao opticaj.

Prema tome izlazi, da banka može samo u granicama od 5'/, milijardi franaka, koliki je iznos njenih hartija od vrednosti, da smanjuje svoj novčanični optica]. |

A šta je 5'/, milijardi franaka prema šansima povećanja njezinoga zlatnog stoka pa i novčanica koje usled eventualnog povećanja zlata i deviza, koje usled povećanja tražnje kredita i treće, usled otplate državnog duga? Do sada je država paralisala inflaciono dejstvo oiplate državnog: duga povećavanjem svoje

gotovine kod banke. Ali je nemogućno da to državno

potraživanje raste u beskonačnost, jer je nedopušteno da se novac poreskih obveznika nagomilava u državnim blagajnama.

H Industrijski zastoj u predratnoj Francuskoj

Na osnovu svega ovoga dolazi se do zaključka, da je Topaz, profesor morala, imao pravo kad je kazao da zlato može da postane zlo za onoga ko ga ima. U stvari nema ni Topaz apsolutno pravo; zlato može postati prokletstvo za pojedince i narode, samo ako ne umeju racionalno da ga upotrebe. Ne bi se narodi tako otimali o zlato, — čak i po cenu ljudskih žrtava, — da ono nije od koristi. ;

Zlato je nosilac kapitala, preko njega se inkasiraju potraživanja iz inostranstva; ono je nosilac kapitala i u nacionalnom promefu. Ko ima mnogo zlato ima i kapitala, odnosno ko nema kapitala, ko nije bogat kapitalom, ne može imafi ni zlata. Francuska je danas najbogatija novčanim kapitalom, što se ogleda na zdraVo niskoj kamatnoj stopi, koja iznosi 3% kod Francuske banke, a 2.5% za izvesne bankarske operacije na pariskom tržištu. Kad se zna, da su rad i kapital dva najvažnija elementa proizvodnje i da veliki deo еугорskih natoda ne može da izdrži konkurenciju na sve