Ошишани јеж

LJUDI МЕКА SRC А

Poslije dlskusije u ameri čkom Senatu, odlučeno je da se oružje može slati i Jevrejima i Arapima.

Ono, jest da smo priznali jcvrejsku državu Izrael, all moramo biti pravedni iprema Arapima!

NA OSTRVU POKAJANJA

PRESTAO sam da veslam. Izvalio sam se na leđa u svom malom батси i plovio tako pod plavim sunčanim nebom, njišući se na blagim talasima Jadrana. Iznenada sam se probudio.

Osjetio sam tupi udar i jak bol u leđima i oko đesne sljepoočnice. Camac mi se razbio. Ležao sam nekl minut u pijesku i čim sam malo došao k sebi, počeo sam da razgledam gdje sam to prispio. Odmah sam zaključio da sam na nekom ostrvu gdje ima i Ijudi, јег su se nazirale u daljini konture nekih zgrada. Polako sam se približavao onako u kupačim gaćicama, i uskoro sam ugledao prvog čovjeka. Na moje prijatno iznenađenje to je bio f)oka, moj Stari poznanik i drug. Otkud ti ovdje? upitao me je iznenađeno. To bih i ja htio da znam. Brodolom, brate... pofcazivao sam na razlupani čamac. Nego zaboga, Đoko, k&kvo je ovo ostrvo? Ovo je Ostrvo Pokajanja. Korističe ti da ga razgledaš. Hajde sa mnom! Dok smo koračali ргеша ~gradu“ doznao sam da je ovo malo ostrvo nedavno uređeno kao neкЗ popravno-vaspitni zavod za razne Stetočine. Primjenjivani su najnoviji principd psifooterapije l pedagogije 1 sazidane najmoSernlje zgrade sa potrebnlm Inetalacijama. Stigli smo do centralne zgrade. Ovo je sjedište Vaspitnog suđa. AU ovo nije interesantno. Bo-

Ije da pogledamo odmaih kako se vrši vaspitno kažnjavanje. Ušli smo u jednu zgradu. Prvo ml je palo u oči da neki Ijudi neprekidno i beznadežno trčkaraju po stepeništu, као da nešto traže. Đoka mi je objasnio da su to službenici koji u svojim nadleštvima nisu označili gdje sa nalazi koja kancelarija. U parteru sam pročltao natpis: „Prijem publike od 11—11.30.“ ali je on bio precrtan crvenim mastilom, a pored njega napisano: „Prijem publike redovan". Na prvom spratu zaustavismo se pred jednim vratima. Uđi slobodno, bez kucanja —■ hrabrio me je Đoka. Ja inače treba da vršim inspekciju. Mjesto sobe ugledao sam jedno kupatilo s ogromnom kadom, u kome je neka gojazna žena kupala tri debele svinje. Ona je zaklala svinju u kupatilu u Beogradu 1 zapušila kanalizaciju u cljeloj kući. Na trećem. posljednjem spratu nije bilo krova. Tu je sjedilo pognute glave cvokoćući, šestsedam Ijudi. Saznadoh da su to: tehnlčki organ Uprave stanben : h zgrada, jedna nastojnica i još neka Hca koja su se „nepravilno ođnosila ргеша državnoj imovl-ni“. Specijalni tuš stalno je sipao na njh mutnu kišnicu. Na ostrvu su radile tri menze. Jedna za službenike, jedna za pokajnike i jeđna specijalna vaspitna menza za kuvare i upravn'_ ke menzi. Malo sam se sažalio na njih. Kazna je bila surova. Ručali su neku supu od kuvanog sapunskog soka, zgtitn neko pohovano perje sa slamom 1 najzad neko tijesto sa meni dobro poznatim pekmezom. StigH smo đo jeđne impozantne zgrade u kojoj su bili smješteni razni Ijuđi kojl nisu vodili габипа o pravilnom naigradivanju svog osoblja prema efekiu rada, kao i članovi n°kib ustanova u kojima niko nije odgovarao ni za šta. Sa njima se naročito pažljivo nostupalo. Radili su pod stalnim nedagoškim nadzorom. Držana su im predavanja, prikazivani vaspitni filmovi. itd. U dvorištu jevježbala jedna grupa na naročitim gimnastičkim spravama.,

radi dobijanja elastičnosti. Kada sam ulazio, neki su baš bili okupljeni oko gramofona koji je stalno Ponavljiao; „Plati po efektu rada!“ „Ја sam lično ođgovoran! Ti si lično odgovoran! On je lično odgovoran..." Veče sam proveo u prijiatnom razgovoru sa upravnikom ostrva, predlažući još neke metode vaspitanja. Zatim sam se vrati 0 u Dubrovnik motornim čamcem i jprodužio odmor.

Ј. BALIN

TUK NA LUK

Politika „hladnog rata“ sad ne prosperira, јег je čvrsto za vrat hvata politika mira.

POMOĆ ITALIJI

Prijatelji jesu skloni da im ~pomoć“ dadu: pomogli su njima onl da sastave vladu.

JUDA

{„Action”, Pariz)

MALI ĐOKICA PIŠE „JEŽU" Pokojni profiti

BABIN rođak 6ika branko poveo razgovor s dedom a deda kaže biće rata a žika branko kaže a kroz kolko mislite a deda kaže kroz tri meseca a čika branko kaže aj da se kladimo da neće a deda kaže aa proleće smeo bi se zakleti a člka branko kaže a smet 1 i da se kladite a deda kaže godinu i po dve, to je najdalje a čika branko kaže aj po iljadarku a đeda kaže kratak si ti da se sa mnom kladlš a posle došo ujka jova i čika branko priča lepe sam ja parioe uzo na treći svetski, dosad ravno petnes iljadarki, .još četres pete sam uvatdo jednu za proleće pa dve za jesen, samo tek pomene neko rat a ja ga navedem d odreda гок i cap iljadarka pa što je bilo fino četres šeste, sve na dva meseca pa samo zakucam na vrata i viknem mir vsjem, četres sedme mislio bi čovek bogzna šta a ono svega dve sezonske a ove godine iskamčih jednu majsku i to je sve, teško vreme nasta-lo a deda paja kaže sprdaj se ti al sigumo je da će biti a čika branko kaže aj da se kladimo. Cika ćira bakalin s đerma stigo da namuze trista kutija evaporiranog mleka i drugu konzervativnu robu pa mu sad evaporilala bakalnica a čika nidža biledjija ргоdavo piće po cmoberzijanskoj kalkulaciji pa pošli na daću kod dede što je ranije propo ko grosista i on im kaže pa zar niste nanjušill pa da nešto posakrivate a čika nidža kaže more od ovi nlšta ne moš sakriti, eto bata bori našli naliv pera a čika ćira kaže ppppronađu oni ššššppppenodlu a naišo i čika leka manifakturista što je skupljo lastiš na klloraetre pa kad ga rastegne i veže oko pojasa d odleti ргеко baru al ga sad lastiš udario po licu pa se žali ej bre dve lljade godina vlado trgovački poredak i dl baš đa strefi našu generadju ova preturbadja, zar ja što no kažu ргеfakuta pa da se nađem u pokojni stalež a ujka jova kaže ama nije to ip'okojni stalež, treba nama i bifedžija i bakala i roanifakturista nego su se upokojili profiti, oni su pokojni a baba kaže bog dušu da im prosrtd. Utom lupi na vrata kuma živka s čubure pa kaže jao kum pajo šta sam čula pa dođo ko bez duše da vam javim naopako kazala mi moja intimna prijateljica a i neka svojta dođemo a ona ima veze sa šnajderkom štošije po uglednim današnjim kućama auh kum pajo čuda i pokori a deda kaže ama govori kuma živka precrkosmo od nestrpljenje a ona se prekrsti pa kaže čula sam da će budiboksnama d uzimaju i živu decu kuku preko sedam godina a deda kaže eh kuma živka to su te nasamarili, more kamo lepe sreće d oče da nacionalizuju ovog mog đokicu đa se kurtakšem bede al neće neg baš ostavljaju te pijoneroe po svima kućama da nam ž ! vot zagorčavaju đok nas od njiove petoletke ne uvati troletnica.

TRKE S PREPONAMA

Odveo rne sin na trke. Ono, ja sam htio zapravo da odem do Topčidera, ali sin navalio: Da vidiš samo! Eksploušn je u izvrsnoj formi! —Ekspl... Zaplićem ja jezikom. Eksploušn dopunjuje me. Pa Helm Strom i Fer Džorđž! Helsmst... de, de, da vldlm i tog Džordža! Stigli smo. Na trkalištu ćudnovat žamor. Cujem: „sinjor"~avlz“... ~roz“ —• sve nešto strano. Sigumo došao neki izletničkl voz iz inostranstva pa doveo Ijubitelje trka i na naš hipodrom. O kakvom to meteoru govore? Ne, to je Miteor Lajt, đobro grlo! A ovaj pominje i neke fanfarone, Ijute papričice. A, nisu to fanfaronl, to je Fant od Fare, kasač! Obuze me oduševljenje. Kakve divne strane riječi! Akonjl, ipak, naši! Uživio sam se bco u tu atmosferu. Posjetih par puta 1 kladionicu. Samo promrmljam: „Maunt... eksplaunt... aksi... helmoušn“ pa šta ispadne. I, da vidite, imao sam sreće. Doduše, priznajem, oznojih se, a glasne žice mi se dobro isprepletoše; sve mi se čini da sam 1 jezik uganuo od onih suglasničkih ргеpona. A kako li je tek onom džokeju što jaši Ekspl... oušna! Njemu je sigumo već cio jezik otišao u cik-cak!

29 МАЈ 1948

5