Право и привреда

vora. Koja stranka snosi teret dokazivanja konstitutivnog ili nekonstitutivnog karaktera forme? Da li ona koja tvrdi da postoji ugovor bez obzira na ispunjenje forme ili ona koja tvrdi da je ugovor nevažeći zbog obaveznog karaktera forme? Odgovor na ovo pitanje nije jedinstven u pravosudju, pa se ono stoga ne može smaltati rešenim. lapk, bar u američkom pravosudju, postoji tendencija da se teret dokaza svali na stranku koja traži da utuži navodni ugovor. 1 Izvestan izuzetak od principa nepostojanja pretpostavke, koja bi eliminisala problem tumačenja, predstavljaju ugovori koji se odnose na prodaju zemljiSta. Klauzula "subject to contract" - u takvim ugovorima lumači se u engleskoj praksi kao jasan zahtev za ispunjenjem odredjene forme da bi neformalno postignuta saglasnost proizvela pravno dejstvo. Prethodna neformalna saglasnost uslovljena je zakljudenjem formalnog ugovora i dok taj uslov nije ispunjen, nema ni obaveznog ugovora. Ali, ta pretpostavka o konstitutivnosti forme važi samo ako su upotrebljene "magične" redi "subject to contract". 2 Kad ove redi nisu upotrebljene, reSenje pitanja karaktera forme postaje ponovo problem tumadenja. Uprkos ovim razlikama izmedju kontinentalnih prava i prava common law sistema, postoji znatno polje saglasnosti izmedju ovih sistema. To polje saglasnosti proizlazi iz dinjenice da su pretpostavke, koje dine kontinentalna prava, oborljive i da se zakljudak suprotan pretpostavci može izvesti ne samo iz izjava stranaka, nego i iz okolnosti svakog konkretnog sludaja. 3 Zbog toga, kao Sto smo ved gore rekli, karakter predvidjene forme zaviside u gotovo svim pravima od dinjenica i okolnosti sludaja. Koje okolnosti i dinjenice utidu na sud da pitanje karaktera forme reSi na jedan ili drugi nadin? TeSko je, razume se, dati neku potpunu listu faktora koji utidu na opredeljivanje sudova, narodito kad se radi o jednoj uporedno pravnoj analizi kao Sto je ova. Ipak, mogude je identifikovati izvestan broj važnijih faktora, koji se uzimaju u obzir u svim ili, bar, u vedini nacionalnib pravosudja. Tre nego Sto ih navedemo, treba istadi da ovi faktori ne proizvode automatski odredjeni rezultat. Stepen u kome neki faktor utide na rezultat zavisi od toga da li i u kojoj meri u istoj situaciji postoje i drugi faktori, koji deluju u suprotnom pravcu. ReSenje, dakle proizlazi samo iz kompleksa faktora koji deluju u odredjenom sludaju. Za sudove su pretežno bile relevantne sledede dinjenice i okolnosi: 1. Obidaji - Obidaji, nastali u dugotrajnoj praksi, jedan su od najznadajnijih faktora pri ocenjivanju karaktera i znadaja predvidjene forme, narodito u pravima common law sistema. Pri reSavanju pitanja konstitutivnog ili nekonstitutivnog karaktera ugovorene forme, sudovi uzimaju pre svega u obzir tip ugovora i ispituju da li je kod ugovora tog tipa uobidajeno da se on svodi na pismeno ili neku drugu formu. 4 Nemadki sudovi smatraju obidaj kao pretežan faktor u trgovadkim poslovima. 5 2. Vreme kad je zakljuden sporazum koji predvidja formu - Vreme u koje je sporazum o formi zakljuden odludujude utide na dejstvo takvog sporazuma. Sto

1 V. Izvešaj o američkom pravu (C-2). - U: Formation of Contracts, str. 1623-1639. 2 V. Izveštaj o engleskom pravu (C-2). - U; Formation of Contracts, str. 1643-1648. 3 Sa izuzetkom francuskog prava, koje traži jasan i izričan dokaz za pobijanje pretpostavke o nekonstitutivnom karakteru ugovorene forme. 4 V. slučaj Mississippi & Dominion S. S. Co. v. Swift (1894.g0d.). - Cit. po izvešlaju o američkom pravu (C-2). - U: Formation of Contracts, str. 1623-1639. 5 V. Izvežlaj o austrijskom, nemačkom i švajcarskom pravu (C-2). - U: Formation of Contracts, str. 1656-1668.

20

Januar / ’92.