Право и привреда

3. Delatnost preduzetnika vidimo i u porodičnom biznisu u tom smislu da jedan Clan porodice ima status preduzetnika a đrugi članovi porodice pomažu u poslu, bez zasnivanja radnog odnosa. To može biti bilo koji posao koji se može obavljati na takav način (trgovačka radnja, proizvodno zanatstvo, posao iz domena kućne radinosti i dr.). Članovi porodice moraju samo ispunjavati posebne uslove ako su odgovarajući uslovi propisani za obavljanje ođređenog posla (zdravstvena sposobnost ili stručna sprema). Status pravnog lica i odgovornost za obaveze 1. Prema čl. 141. važećeg Zakona o preduzećima, radnja može imati svojstvo pravnog lica, a radnja je oblik preko koga radni čovek obavlja delatnost ličnim radom. Medutim, ko odlučuje da li radnja ima ili nema svojstvo pravnog lica, da li je to stvar samo odluke osnivača ili i zakonodavac treba da utvrdi neke kriterijume. To su bile dileme u pripremi važećeg Zakona o ličnom radu RS. U tom smislu, ovim Zakonom je predvideno da radnja u kojoj je zaposleno više od 10 radnika i zajednička radnja uvek imaju status pravnog lica a da osnivač radnje sa manje od 10 zaposlenih, može sam odlučiti da li 5e radnja imati ili neće imati status pravnog lica. Argumentacija na kojoj se zasnivaju ova rešenja, nije čvrsta. Zašto, recimo, zapošljavanje 10 radnika automatski radnji daje status pravnog lica, zašto ne 3 ili 5 radnika, ali, i nezavisno od broja radnika, kakva je stvama i neophodna veza izmedu radnika i statusa pravnog lica? Po našem shvatanju, čisto rešenje bilo bi da preduzetnik nema status pravnog lica. Ako želi status pravnog lica zbog odgovornosti za obaveze ili drugih interesa, neka osnuje preduzeće. 2. Prema važećim propisima, osnivač radnje bez statusa pravnog lica, odgovara za obaveze radnje imovinom radnje i svojom ličnom imovinom. Osnivač radnje sa statusom pravnog lica odgovara za obaveze samo imovinom radnje, osim kad odgovarajućim postupcima, kod drugih stvara privid svog privrednog identiteta sa radnjom, u kom slučaju za obaveze odgovara celokupnom svojom imovinom. Prema našem shvatanju, preduzetnik treba uvek da odgovara za obaveze celokupnom svojom imovinom, jer je teško razdvojiti njegov identitet kao privrednog subjekta i kao gradanina. Registracija 1. Prema važećim propisima, sva preduzeća se upisuju u sudski register koji vode privredni sudovi a radnje (preduzetnici) upisuju se u registar koji vodi opStinski organ uprave. Postupak registracije radnje je jednostavniji i brži nego registracije preduzeća. Prvo, propisana procedura i broj formulara su manji. Drugo, zakon obavezuje opštinski organ uprave da radnju upiše u registar u roku od 3 dana odnosno u određenim slučajevima u roku od 7 dana, pa ako se u tom roku ne donese rešenje o upisu u registar, vlasnik radnje ima pravo da započne sa radom. Takva ili slična obaveza suda koji vodi registar preduzeća nije utvrdena, a u praksi, iz različitih razloga, osnivači pređuzeća čekaju mesecima da bi dobili rešenje o upisu u registar, a bez tog rešenja ne mogu započeti obavljanje delatnosti. 2. Prema 51. 6. Predloga zakona o preduzećima, preduzeća i preduzetnici se upisuju u registar koji vodi nadležni sud. Za sada je neizvesno da li će taj postupak biti komplikovan ili pojednostavljen, spor ili brz, jer to zavisi od budućeg zakona o upisu u sudski registar. Predloženom rešenju ne može se staviti primedba ustavno-pravne ili teorijske prirode. Jer, zalaganje za izjednačavanje bitmh uslova za delovanje preduzeća i preduzetnika, načelno, podrazumeva da se i jedni i drugi upisuju kod istog državnog organa i u isti registar.

277

PRAVNIOKVIRIINDIVIDUALNOG PREDUZETNIŠTVA