Право и привреда

Dakle, velike promene nabolje u zakonodavnom uređivanju područja stupanja domaćih privrednih subjekata u odnose sa stranirn partnerima su nesporne; i možda još nisu ni sagledani svi pozitivni domašaji till promena. Ali, odgovor na jednostavno pitanje da li jugoslovenski propisi podstiču izlazak đomaćih pređuzeća na međunarodnu scenu, koji se dobija od učesnika te utakmice na medunarodnom planu, pokazuje da još nije dostignut onaj nivo reguiisanja koji možemo, sa praktičnog ali i profesionalnog stanovišta, oceniti bar donekle zadovoljavajućim. Ocene su, po pravilu, negativne i stižu čak i od onih koji su svesni velikih promena koje su se desile. Možda su te ocene oštrije upravo zato što se smatra da su u nekoliko mahova propuštene prilike da se (i sa gledišta pravnih standarda) stvori celovit, konzistentan, konstruktivan sistem ekonomskih odnosa sa inostranstvom, sistem koji je primeren potrebama i zahtevima savremenog poslovanja i koji prepoznaje i u pravoj meri vodi računa o interesima države odnosno domaće ekonomije kao celine. Celokupna i tačna slika pravog stanja stvari može se dobiti tek kad se posmatraju obe grape propisa koji se odnose na' preduzeća kada rade poslove sa elementom inostranosti (onih koji su adresovani na sve privredne subjekte i onih koji se primenjuju samo kada se domaći subjekti susreću sa stranirn partnerima ili je neki drugi elemenat posla vezan za inostranstvo). No, iako se taj segment prava ne može izdvojiti iz opšteg stanja prava u nas, za svrhe ovog rada analiziraće se samo propisi koji direktno ureduju materiju poslovanja sa inostranstvom. Materija zakonskog uredivanja poslovnih odnosa sa inostranstvom jeste jako osetljiva. Naši subjekti susreću se sa različitim ekonomskim sistemima, drukčijom komercijalnom praksom, standardima i normama poslovnog ponaSanja, pa i shvatanjem prava. No, mora se imati u vidu i to da ipak postoji odredeni nivo do koga su izgradena jasna pravila koja se primenjuju u m edunarodnom poslovanju; istina je da nema "medunarodnog" zakonodavca niti nadnacionalnog prava (bar ne za odnose u koje stupaju naša preduzeća), ali da ipak postoje izvori medunarodnog trgovačkog prava, da je doSIo do odredenog stepena unifikacije pravila koja se primenjuju na medunarodne poslovne odnose (te su mnogi spremni da potvrde postojanje medunarodnog "autonomnog" privrednog prava). Ovim pravilima ne valja protivrečiti ili propisima terati naša preduzeča na ponašanje koje nije u medunarodnom prometu uobičajeno; okviri za izlazak u svet ne smeju biti kruti, ograničenja moraju biti zaista nužna, inače se ne može govoriti o podsticajnom dejstvu propisa na takve poslovne poduhvate. Pored "prevrata" učinjenog i u materiji ekonomskih odnosa sa inostranstvom posle donošenja Ustava 1988. godine pružila se još jedna šansa poslanicima na planu zakonodavstva da isprave eventualne propuste i nedogradenost u sistemu ekonomskih odnosa sa inostranstvom - na osnovu Ustavnog zakona za sprovodenje Ustava SR Jugosavije doneto je sijaset novih zakona u ovoj oblasti (ako nisu, u prvobitno predvidenim rokovima, doneti odnosno "pretreseni" svi zakoni). Ovaj "popravni" ispit nije međutim, iskorišćen kako valja - ponovljene su neke od već poznatih greSaka, iako je na njih u praksi, pa i u literaturi, dosta odredeno ukazano. Čak bi se moglo reći da se u nekim situacijama tvrdoglavo insistiralo na ranijim prevaziđenim rešenjima. Olako je uzeto da nikakve ne treba raditi, već su u dobrom delu prepisani zakoni i drugi propisi koji su bili na snazi u prethodnom periodu. Ima i miSljenja da je u pitanju ne samo nepoznavanje materije od strane onih koji su radili stručne osnove za izmene propisa, već da je ponovo na delu iskazivanje stava da su svi koji se have spoljnom trgovinom "s druge strane zakona", te da zakonodavac, a posebno oni koji propise na strani uprave primenjuju (to su, po pravilu, oni koji propise i pripremaju) moraju da "čuvaju državu". Rešenja sadržana u poslednjim verzijama propisima nisu, dakle, plod nekog promišljenog istraživanja, nego često ad hoc stav pojedinog resora ili, mnogo češće, nekog užeg dela stručnog tima organa uprave. Jedino se tako može objasniti odakle toliki raskorak između

281

PRAVNAREGULATIVA ZA UREĐENJE EKONOMSKIII ODNOSA SAINOSTRANSTVOM