Право и привреда

podneti i obrazloženje o oCekivanim efektima ulaganja (Clan 22. stav 2. Zakona o stranim ulaganjima) iako je već iz same formulacije odredbe jasno da nadležni savezni organ upravo nije ovlašćen da ceni celishodnost direktnog stranog ulaganja odnosno poslovnog aranžmana, veC samo da 11 je ugovor u skladu sa zakonom.). Izraziti primer za ovu vrstu formalnog optereCivanja poslovanja su 1 odredbe o tome da autentičan lekst mora da bude na srpskom jeziku (na "jednom od jezika naroda Jugoslavije"); uz prijavu ugovora nadležnom organu podnosi se i prevod na jezik stranog ulagača. (Ovo važi, na primer, za ugovore o direktnom stranom investiranju - Clan 22. stav 2. Zakona o slranom ulaganju.). U medunarodnoj trgovini uobiCajeno je da se ugovori sklapaju na jednom od tzv. svetskih jezika i obaveza naturena našim propisom nailazi na opravdano protivljenje stranaca. Praksa se dovija te su razradeni mehanizmi da se ovo prevaziđe (autentičan tekst na našem i stranom jeziku, što otvara problem eventualnog neslaganja, ugovorna garancija domaćeg partnera da prevođ na strani jezik odgovara autentiCnom tekstu na srpskom jeziku, uz obavezu snošenja štetnih posledica ako se pokaže da nije tako, itd.). No, u svakom sluCaju, nema opravdanja da se propisom pokazuje krutost koja se u praksi zaobilazi i propis izigrava. Regulativa koja odudara od standarda poslovanja u svetu Dosta je učinjeno na harmonizaciji pojedinih aspekata odnosa sa inostranstvom, na uskladivanju sa evropskim i svetskim standardima. No, još uvek ima manjkavosti, koje su se potkrale, odnosno rešenja na kojima se insistira i pored opravdanih kritika i domaće javnosti, ali i stranih učesnika poslova sa Jugoslavijom. (Ova bi se konstatacija mogla ilustrovati u materiji prava industrijske svojine, autorskih prava i susednih prava, gde pojedina reSenja odudaraju od svetskih iskustava i dostignuća u pravnom regulisanju; no, na ovom pitanju se ne insistira, jer je poznato da se intenzivno radi na pripremi potpuno novih zakona iz ovih oblasti s namerom da se u njih ugrade sva savremena rešenja te da naši propisi ne odudaraju ni najmanje od onoga što je u svetu poznato.). Kao primer može da posluži i to da propisi (Zakon o spoljnotrgovinskom poslovanju Clan 18. te Uredbe o kompenzacionim poslovima) uprošćeno posmatraju fenomen vezane trgovine, danas vrlo prisutne u medunarodnoj razmeni, te neopravdano smanjuju moguCnost da se, pored kompenzacionih poslova, ugovora i Citav niz drugih aranžmana iz domena kontra kupovine koji su poznati u svetu, a na koje u praksi dosta često nailaze i naša preduzeća.). S druge strane, u pojedinim oblastima naCelna rešenja potpuno su u skladu sa standardima pa i sa obavezama Jugoslavije u odnosu na medunarodne organizacije ili medunarodne sporazume. Ono Sto nedostaje je konkretna razrada, tako da su naCelna reSenja teško u praksi primenjiva. (Tako je na nivou zakonskog regulisanja sađržaj odredbi o antidampingu potpuno u redu i u skladu sa pravilima GATT-a - poropisana je moguCnost da se uvedu antidampinške i kompenzatorne carine (protiv nelegitimnog subvencioniranja) - Clanovi 59. i 60. Zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju. Medutim, sva dalja razrada je izostala jer nije donet podzakonski akt koja bi omogućio vođenje antidampišnskih postupaka određivanje marže dampinga, način ulvrđivanja visine štete, ovlašćenje za pokretanje postupka, nadležnost za rešavanje u postupku itd.). Insistiranje na institutima koji nisu poznati u svetu Ovaj nedostatak bio je karakterističan za naše ranije pravo ekonomskih odnosa sa insotranstvom, s razlogom je bio kritikovan, ali je, srećom, u zaista znaCajnoj meri umanjen. Tek se po koji zaostatak stare prakse može naći u zakonskim tekstovima i treba i takve slučajeve preispitati i isključiti ih ukoliko za rih nema posebno opravdanih razloga. (Zakon o stranim ulaganjima vrši podelu na dva modaliteta ulaganja: - osnivanje pređuzeća, te - ulaganje u

287

PRAVNA REGULATIVA ZA UREĐENJE EKONOMSKIH ODNOSA SA INOSTRANSTVOM