Право и привреда

preduzeće (Zakon je imao u vidu ono ulaganje u društveno preduzeće po modelu iz prethodnih propisa o stranim ulaganjima u Jugoslaviju). Nedosledno korišćenje termina izazvalo je, međutim, pravu pometnju u praksi; tako se, između ostalog, često pod ulaganjem u preduzeće podrazumeva ne samo "stari" model ulaganja, nego i svako direktno investiranje u postojeće trgovačko đruštvo (kojim se stiče svojstvo člana trgovačkog društva i nije, dakle, u pitanju ulaganje sredstava na ugovornoj osnovi radi postizanja nekog zajedničkgo cilja). Dok se može razumeti što je Zakon prihvatio i ranije važeći model ulaganja (jer je u vreme donošenja bilo još takvih aranžmana), nema nikakvog objašnjenja za odredbu Zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju kojom se kao oblik obavljanja privrednih delatnosti u inostrastvu predviđa taj isti model, poznat inače samo kod nas član 80. stav 2.). Više se ne postavljaju praktično nikakvi posebni uslovi za obavljanje spoljnotrgovinskog prometa; potrebno je đa preduzeće ispunjava samo uslove koji važe za lica koja se bave bilo kojom drugom delatnošću. (Član 6. stav 2. Zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju. Po članu 53. Uredbe o upisu u sudski registar preduzeća i drugih pravnih lica koja obavljaju privrednu delatnost (Sl. List SFRJ 74/90) proizilazi da samo preduzeće odreduje svojim opštim aktom ko i kako vrši poslove spoljnotrgovinskog prometa, kao i uslove koje mora da ispunjava lice za zastupanje u tim poslovima i granice njegovih ovlašćenja.). Za banke koje obavljaju poslove platnog prometa i kreditnih poslova sa inostranstvom postavljeni su, medutim, mnogo rigorozniji uslovi. (Odlukom o uslovima za davanje ovlašćenja bankama za obavljanje poslova platnog prometa i kreditnih poslova sa inostranstvom, kao i 0 uslovima za oduzirnanje ovlašćenja (Sl.List SRJ 55/93) predviđeno je vige uslova u pogledu kapitala, tehničke opremljenosti, stručne osposobljenosti delova banke i nameštenika, na osnovu kojih se procenjuje da li banka može dobiti dozvolu za rad sa inostranstvom. Uslovi su tako postavljeni da Narodna banka Jugoslavije praktično ima diskreciono pravo da odlučuje da li su ti uslovi ispunjeni ili nisu.). Zaključne napomene Unapređenje poslovanja naših preduzeća sa inostranstvom zahteva da se konstantno preispituju propisi kojima se ono uređuje. lako je, u opStem talasu izmena, učinjeno vrlo mnogo, ostaje još dosta toga da se uradi. Nema više "ideoloških" prepreka, insistiranja na nekim našim osobenostima, te treba pre svega savladati inerciju u strufinom, profesionalnom pogledu 1 izboriti se za konzistentan, moderan, podsticajan sistem propisa koji postavljaju okvire za privredno povezivanje sa svetom. Ukoliko ima potrebe da se intervencijom države, propisivanjem obaveznih normi ponašanja, obezbedi zaštita naših interesa u medunarodnim poslovnim odnosima, onda se u tom nastojanju mora naći prava mera, da bi se postigla ravnoteža sa potrebom da propisi podstiču razvoj poslovnih veza sa inostranstvom. Gotovo da se ne može navesti ni jeđan razlog, ni jedan slučaj u kome treba u regulisanju odstupiti od medunarodne trgovačke prakse ili na bilo koji način imati restriktivan pristup u odnosu na ono Sto je tekovina međunarodnog trgovačkog prava; ne može se nikako dozvoliti da se odredbe o čistoj poslovnoj tehnici dignu na nivo principa od kojih se ne može odstupiti. Posao đovođenja naših propisa u sklad sa navedenim zahtevima nije lak, ali (vige) nije ni preterano težak. Za to se mora koristiti svaka šansa i nema opravdanja za propuštene prilike.

288

Dr Miroslav Paunović, advokat u Beogradu