Право и привреда

dležnog organa, a ne u zabrani celokupne registrovane delatnosti kako to proizilazi iz odredbi uređbi koje se odnose na ovu zaštitnu meru. Što se tiče privrednih prestupa zaštitna mera u pitanju takođe nije zakonito postavljena. Naime, i ovde je, pomenutim uredbama, utvrđeno, da se prema pravnom licu, učiniocu pnvrednog prestupa, izriče zaštitna mera zabrane obavljanja delatnosti, znači uopšte celokupne registrovane delatnosti. Takva vrsta zaštitne mere nije propisana Zakonom o privrednim prestupima pa se stoga i ne može utvrđivati posebnim zakonom ili, pak, uredbom donetom na osnovu zakona, kako je ovđe slučaj. Naime, prema odredbi čl. 36. Zakona o privrednim prestupima ova zaštitna mera je postavljena na sledeći način; čl. 36. st.l. (1) Zaštitna mera zabrane pravnom licu da se bavi određenom privrednom đelatnošću sastoji se u zabrani proizvodnje određenih proizvoda ili u zabrani vršenja određenih poslova prometa robe i usluga ili drugih privrednih poslova. U presudi kojom se izriče ta mera navodi se privredna delatnost čije se vršenje zabranjuje pravnom licu. s) Ako propisom kojim se određuje privredni prestup nisu posebno propisani uslovi za izricanje mere iz st. 1. ovog člana ta mera se može izreći pravnom licu ako bi dalje bavljenje određenom privrednom delatnošću bilo opasno po život ili zdravlje Ijudi ili štetno za privredno ili fmansijsko poslovanje drugih organizacija udruženog rada ili drugih pravnih lica ili za privredu, ili bi pretilo ugledu SRJ ili organizaciji udruženog rada u inostranstvu pri vršenju poslova spoljnotrgovinskog prometa, ili je pravno lice za poslednje đve godine kažnjeno zbog istog ili sličnog privrednog prestupa. Očigledno je đa se zaštitna mera zabrane obavljanja delatnosti u pomenutim uredbama ne uklapa u zaštitnu meru predviđenu u odredbama Cl. 31. i 36. Zakona o privrednim prestupima, zbog čega se i konstatuje da ista u uredbama nije zakonito utvrdena i to u dva pravca; Prvo, pogrešno je predvideno u svim uredbama obligatorno izricanje ove mere, jer je. prema Cl. 31. Zakona njeno izricanje uvek fakultativne prirode, što znači da uopšte nije predviđena mogućnost da u zakonu ili pak uredbi donetoj na osnovu zakona, propiše njeno obligatorno izricanje, kao što je to sada slučaj. Na ovako pogrešan način utvrdeno obligatorno izricanje zaštitne mere u pitanju uveliko se dezavuiše zakonom o privrednim prestupima utvrden položaj i karakter iste i sa druge strane se pravna lica dovode u nepovoljan položaj u kojem su ugrožena njihova prava i slobode zaštićena Ustavom i zakonom. Drugo, prema članu 36. stav 1. Zakona o privrednim prestupima ova zaStitna mera se iscrpljuje u mogućnosti zabrane pravnom licu, koje je kažnjeno za odredcni privredni prestup, da se bavi samo "odredenom privrednom delatnošću" zbog čega je sud uvek u obavezi, prema istoj odredbi, da u presudi kojom se izriče ova mera "navede privrednu đelatnost" čije se vrgenje zabranjuje, iz čega proizilazi da se ne može unapred propisati i to obligatorno izricanje pravnom licu zaštitne mere obavljanja celokupne njegove delatnosti. Zbog iznetog je, na već pomenutom savetovanju u Donjem Milanovcu i zauzet stav da se zaštitna mera zabrane pravnom licu obavljanja odredene privredne delatnosti, uvek izriče fakultativno i samo za odredenu privrednu delatnost na osnovu koje je u konkretnom slučaju izvršen privređni prestup. Ovakav stav je opšte-prihvaćen od svih privrednih sudova, javnih tužilaštava i nadležnih inspekcija. b. ZaStitna mera zabrane odgovoraom licu vršenja poslova Ova mera je, kao što je već rečeno, kod posmatranih uredbi predvidena u vrlo malom broju slučajeva i to sve uz privredne prestupe. U svim slučajevima pitanje zaštitne mere o

296

Dr Miroslav Vrhovšek, sudija Višeg privrednog suda Srbije