Право и привреда

Poverilac treba da svoju izjavu o pristanku na preuzimanje duga od strane treCeg lica da u primernom roku, jer ako se u tom roku ne izjasni o tome smatraće se da nije dao svoj pristanak na to. Pristanak poverioca na preuzimanje duga od strane treCeg lica ima za njega veliki značaj. Jer, poveriocu nije svejedno ko mu je dužnik, s obzirom na njegovu solventnost, poslovni ugled i si. Zato poverilac ne mora da prihvati novog dužnika kao preuzimaoca duga prvog i glavnog dužnika. Otuda, za vreme dok poverilac ne bude dao svoj pristanak na ugovor o preuzimanju duga, kao i ako odbije da da taj pristanak, ugovor o preuzimanju duga imaCe dejstvo ugovora o preuzimanju ispunjenja (Cl. 446, st. 5. ZOO). Ugovor o preuzimanju duga zaključuje se između preduzeća - dužnika i trećeg lica kao preuzimaoca duga. Zakon ne odreduje formu u kojoj se taj ugovor zaključuje, ali se treba držati pravila da ako je propisana forma ugovora za osnovni posao, onda i ugovor o preuzimanju duga treba da bude zaključen u toj formi. Dejstvo ugovora o preuzimanju duga je u sledećem. Zakon o obligacionim odnosima (Cl. 448) utvrđuje opšti režim dejstva ugovora o preuzimanju duga. Naime, novi dužnik stupa na mesto starog dužnika, koji se oslobada obaveze isplate duga. Ugovor dejstvuje od momenta kad start i novi dužnik zaključe taj ugovor i kad na njega da svoj pristanak poverilac. Obaveza preuzimaoca duga ostaje po svom sadržaju ista kao Sto je bila obaveza prethodnog dužnika, jer se time ne gasi prvobitno potraživanje poverioca, pa novi dužnik duguje poveriocu onoliko koliko mu je dugovao start dužnik. I poverilac koji je prihvatio ugovor o preuzimanju duga od strane trećeg lica takođe zadržava isti pravni položaj koji je imao i pre promene dužnika. Njemu novi dužnik duguje onoliko koliko mu je đugovao start dužnik. Zakon o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji (Cl. 78) nešto drukčije odreduje dejstvo ugovora o preuzimanju duga. Prema tom zakonu, obaveza starog dužnika ne gasi se ugovorom o preuzimanju duga od strane treCeg lica. Preuzimanjem duga od strane treCeg lica umnožava se broj dužnika, preuzimanjem solidarnog jemstva od strane preuzimaoca duga. Ni prema Zakonu o obligacionim odnosima (Cl. 448, st. 2) start dužnik se ne oslobada obaveza prema poveriocu ako je novi đužnik bio prezadužen u momentu poverioCevog pristanka na ugovor o preuzimanju duga i ako poverilac nije znao niti je morao znati da je novi dužnik prezadužen. U tom sluCaju ostaje na snazi obaveza prvog dužnika, a ugovor o preuzimanju duga ima dejstvo ugovora o pristupanju dugu, a to znači da treCe lice kao preuzimalac duga stupa u obavezu pored đužnika, tj. kao jemac (Cl. 451. ZOO). V. PORAVNANJE DUŽNIKA SA POVERIOCIMA 1. Vansudsko poravnanje dužnika sa poveriocima Insolventno preduzeće može da održi sastanak sa svojim poveriocima radi medusobnog poravnanja. Inicijativu za vansudsko poravnanje obaveza mogu da daju i poverioci dužnika. Vansudsko poravnanje sa poveriocima jeste, takođe, oblik sanacije preduzeća. To je sanacija koja se vrši sredstvima poverilaca. Preduzeće - dužnik ta je sredstva već potrošilo, pa ono za njega postoje samo kao obaveza - dug, a za poverioca su ona samo potraživanje. Vansudskim poravnanjem sa poveriocima vrši se smanjenje duga ili odlaganje rokova njegovog plaCanja. Smanjenje potraživanja i produžavanje rokova plaćanja vrši se voljom poverilaca. O tome se zaključuje ugovor izmedu poverilaca i đužnika. Tim se ugovorom obavezuju samo poverioci koji su ga zaključili. Po tome se ugovor o smanjenju potraživanja u vansudskom poravnanju sa poveriocima razlikuje od sporazuma o prinudnom poravnanju sa pove-

42

Prof dr Mihailo Velimirović, Pravni fakultet, Podgorica