Право и привреда

stav 1. Predloga predviđa se da preduzeda mogu da zaključuju ugovore i obavljaju druge poslove prometa robe i usluga u okviru delatnosti upisanin u registar, ali posleđica kršenja ovog ograničenja nije niStavost ugovora nego odgovornost za orivredni prestup. Prema stavu 3. istog dlana, ugovor koji je preduzede zakljudilo van obavljanja delatnosti za koje je upisano u registar je pravno valjan, što znadi da proizvodi pravno dej ;tvo. Shvatanje po kome preduzede ne bi obavezivao posao zaključen van okvira njegove delatnosti predstavljalo bi kodnicu za odvijanje pravnog prometa, jer bi to svakom učesniku nametalo obavezu da stalno ispituje registrovanu delatnost saugovorada kako bi bio siguran u punovažnost posla koji zakljuduje. 1 Ipak, od pravila prema kojem je punovažan i ugovor koje je preduzede zaključilo van okvira svoje registrovane delatnosti postoji jedan značajan izuzetak. Naime, ako je druga ugovoma strana znala ili morala znati da preduzede zaključuje s njom takav ugovor koji izlazi van okvira njegove registrovane delatnosti, i to u cilju špekulacije, ona je nesavesna i ne treba joj pružiti suđsku zaštitu (član 19. stav 3. Predlogaj.Presuda Vrhovnog privrednog suda, SI. 369/72 od 13. XII 1972, Zbirka sudskih odluka, knjiga XVII. sveska 4, odluka pod brojem 599. Zakon ne treba da Stiti lice koje zaključuje ugovor mada zna, ili bi morale da zna, da je on ultra vires (van ovlašdenja) za drugu ugovornu stranu. 2 . Prilikom ocene o savesnosti ili nesavesnosti druge ugovorne strane treba imati u vidu da u firmi mora biti označena đelatnost preduzeda, tako da je najdešde ved sama firma morala predstavljati upozorenje za drugu ugovornu stranu. Ako preduzede želi da se brani prigovorom da je ugovor ništav jer je druga strana bila nesavesna, treba da dokaže okolnosti iz kojih proizlazi njena nesavesnost. 3 . Na isti način rešava Predlog i pitanje kakva je sudbina ugovora koje je zakljudio direktor preduzeda, a kojima je prekoračio granice svojih ovlašdenja (dakle ako njegova ovlaSdenja u zastupanju preduzeda nisu bila neogranidena). Član 42. stav 5. Predloga predvida da odredbe statuta, odnosno osnivadkog akta koje ogranidavaju ovlašdenja direktora kao zastupnika preduzeda nemaju pravno dejstvo prema tredim licima. Dakle, ako je direktor preduzeda zakljudio takav ugovor za koji je bila potrebna dozvola organa upravljanja preduzedem, a takvu dozvolu nije pribavio, ugovor ipak proizvodi dejstvo. Na osnovu dlana 55. Zakona o obligatioo™ odnosima, pojedini sudovi su zastupali suprotno stanovište. 4 . Smatrali su da ugovor nije ni zakljuden ako je statutom ili drugim opštim aktom privredne ogranizaeije odredeno i u sudski registar upisano da njen zastupnik može zakljuditi odredeni ugovor samo uz saglasnost nekog organa, a takva saglasnost nije dobijena. Ako rešenje iz Predloga bude prihvadeno, odredba dlana 55. Zakona o obligacionim odnosima više se nede modi primenjivati što se tide ugovora koje zakljuduju direktori i statutarni zastupnici preduzeda. Ratio legis i ovog dlana Predloga odigledno je želja da se zaštite poverioci preduzeda. Praznina je ipak u tome što u dlanu 42. stav 5. Predloga nije predvideno da li pravo na zaštitu uživa samo savesni saugovarad preduzeda, kao što je to udinjeno u pogledu ultra vires ugovora koji je zakljudilo preduzede. Dilema se narodito javlja zbog toga Sto je jugoslovenski Trgovadki

1 Barbić, dr J., "Organizacija udruženog rada u pravnom prometu", Zagreb 1986, str. 210. 2 Tako izridito predvida i engleski Euoropean Communities Act iz 1972. godine, dlan 9. stav 1. 3 Charlesworth, nav. delo, str. 83. 4 Presuda VReg privrednog suda Hrvatske, PŽ. 213/82 od 3. 11l 1982, Privredno pravni priručnik, broj 6/83, str.s9; rešenje Vrhovnog suda B i H, Rev, 262/79 od 9.V11 1979, Informator broi 2577 od 3. XI 1979, str.4.

53

PREDLOG ZAKONA O PREDUZEĆIMA I ZAŠTITA POVERILACA