Ритам

HONEYMOON KILLERS, KSET, Zagreb, 9.1.1990.

WHITE ZOMBIE, OK Jabuka, Zagreb, 10.1.1990.

Konccrlni početak dcsetljeća u Zagreb je počeo na najbolji mogući način svirkama dvaju bandova iz New Yorka dva dana za redom na dva mjcsia koja su zadnjih par

godina bila prilično mrlva Sto sc koncertnih aktivnost tiče, Jabuka polpuno, dok se u KSET-u (Klubu studenata clcktrotchnikc) povremcnu ncki domaći band mučio na nckom traljavom razglasu. Otaa kluba najavljuju da je ovo tek počctak koncertnih aklivnosti Sto se nadamo ncće ostali smao na rijcčima obzirom na to da su ta dva kluba stvarno pogodna za konccrle od 200 300 ljudi za kakve su do sada aktivni klubovi bili preveliki. No krenimo s koncerlima. Honeymoon Killers djeluje

na njujorškoj sceni joS od 1983. godine i iza sebe ima 4 LP— ja i jedan EP. Band je to o kojem svi znaju i sve i ništa. Osnovna manjkavost u njihovoj karijeri je Sto tko god ih se dotakne u jednoj kartici teksta barem pet puta tko god spomenuti ime The Cramps Sto im je donjelo neugodan epitet „onih Sto ličc na Crampse” u čemu, mora se priznati, ima i dosta istine, Sto пе znači automatski da su plagijatori. U zvuku Honeymoon Killersa lako je raspoznati neke pozitivne utjecaje crpljene s američke scene počevSi od već spomenutih Crampsa preko cjelokupne hardcore scene do Misfitsa i općenito onoga Sto je Glen Danzig radio pri čemu osobito mislim na mističnu horror ikonografiju koja je tako izražena kod Honeymoon Killers da bi Jerry (vokal, gitara) ukoliko mu propadne business u rocku sasvim komotno mogao otvoriti dućan s voodoo rekvizitima ili raditi kao voodoo čarobnjak. Ostatak banda čini vraški dobra ženska ritam sekeija koju čine Lisa na basu i Sally koja proždire bubnjeve. Glavna zamjerka koncertu bila bi da su im pojedine stvari previše razvučene. Rezanjem tih dijelova koncert bi dobio na živosti i zanimljivosti jer djelomično stvarno zvuče kao The Cramps na 16 okretaja. No, sve u svemu kad se srede dojmovi o koncertu zaključak je da su Honeymoon Killers solidan band kojeg bi bilo dobro ponovo vidjeti u nekom zagrebačkom (a bogami i Sire) klubu. Dan poslije u OK Jabuka temclji su se tresli, žbuka je otpadala i tjelesa su letjela kroz dvoranu. Hardcore je umro. Metal je umro. A iz groba je ustao White Zombie. Band je izniknuo prije četiri godine iz njujorške „noise” scene predvodene sa Sonic Youth i Swans. Prvi EP „Psycho-Head Blowout” (kojeg jc producirao Kramer iz Butthole Surfcrsa) i LP „Soul Crusher” nose lipična obiljcžja noise —prod ukeije. Dolaskom novog gitarisle (Jay Younger ex —Rights of the Accused) band se okrećc čvrSćcm i sporijem mctalnom zvuku. Ove godine izdali su LI 5 „Make Them Die Slowly” u produkei-

ji Bill Laswella (poznatijeg po suradnji s Motorheadom i Ramonesima). Inače veliki fan banda je Iggy Pop koji je i nagovorio ILaswella da im producira album, i to besplatno. Laswell inaCe ima gadnu reputaeiju da sve čega se uhvati upropasti Sto je najočitije kod „Orgasmatrona” Motorheada, a i Ranjonesi su imali s njim komplikaeija na albumu „Brain Drain” tako da ga je Joey čak i malo propustio kroz Sake. Prema riječima samog banda Laswell teSko da će dobiti priliku da im opet producira ploču jer su oni sami nezađovoljni načinom na koji je to uradio, osobito produkeijom basa. Na stageu White Zombie jedu sve pred sobom. Posebnom zanimljiv im je bubnjar koji svira s dva bas bubnja Sto se u Zagrebu na koncertima nije već dosta dugo vidjelo. Zanimljive su bile asocijaeije o bandu u stranoj muzičkoj Stampi koja ih je nakon zadnjeg LP —ja opisivala kao „Nick Cave susreće Slayer” ili „Black Sabbath svirani unazad”. Par riječi svakako treba reći i o zagrebačkoj public! koja ovog puta nije znala nanjuSiti pravu stvar, pa je prodano svega stotinjak .karata Sto se nije niti malo odrazilo na atmosferu prvenstveno radi toga Sto su svi prisutni većinu koncerta proveli u letu stvarno se dobro zabavljajući. Relativno slab odaziv vjerovatno je rezultat zastupljenosti zagrebačke hardcore i metal publike koja je ograničena r uske žanrovske okvire i odbija bilo kakvo koketiranje s nckim drugim muzičkim oblikom unutar onoga Sto slušaju, a White Zombie su upravo takav band koji koristi i metal i hardcore elemente. Na koncertu su odsvirali par zanimljivih obrada počevši s „God of Thunder” koju je nekad izvodila grupa Kiss, da bi kasnije doSli na red i Bon Jovi (kako ncSto Ijigavo može zvučati dobro) i Suicidal Tendencies. Scenski izgledaju stvarno opako svi odreda čupavi, poderani... Tokom svirke kose su letjele na sve stranc i općcnili zaključak je da nešto tako opako žestoko i dobro nije odavno protutnjalo nekim pd zagrebačkih klubova.

Silvije Osirn

RITAM 89