Ритам

DIE KRAUZEN Klub K4, Ljubljana, 19.12.1989.

NEPODNOŠLjrVA TESKOBNOST MUZICIRANJA

Za kraj izuzetno plodne koncrcme sczonc prošle godinc jc vcd standardno malohrojna ljubljanska publika doživcla konccrt koji jc bi dostojan svcga po dcmu dc ljudi itckako upamliti protcklu godinu. Amcrička (formalno klasična) rokcrska čcivorka (gitara. bas, bubnjcvi, vokal) DIE KREUZEN jc irnala začudo solidan zvuk u inačc za konccrte potpuno neprimernorn prostoru kluba K 4, pa opci se vidclo da su jadinu morali prilagodiii prosioru, —zalo su od konccrata ncšio imali samo oni u prvim rcdovima i u udubljcnju prcd binom. U dobar sal dugom nastupu Die Krcuzcn su demonstrirali knko zvuči izrazito savremena rok muzika, koja struklurno u sebi nosi tako nepodnoljjvu tcnziju muzičkog tkiva da možcmo govoriti o inovativnom oblikovanju zvučnog matcrijala u tak\'oj mcri kakva jc obidno primerena kvalitetu i stavu klasidne muzike. Die Kauzcn spadaju u onu šadicu rok sivaralaca koji sami sebe

opravđano smatraju muzičarima (ne rokenrol životinjama, autsajderima, revolucionarima ili zabavljadima). Koncert je pokazao da Die Krcuzen izlaze iz hardcore korena —nadovezivanje na hardrock najviše je đošlo do izraza u prvim pesmama, koje su zbog brižno oblikovane linije konccrata i fine gradnje zvučne slike pojcdinih stvari, zazvudale kao krajnje smišljene i zaokružcne muzičkc jedinice. Rasponom, koji jc iSao od pulsirajude ritmike do snene liridnosti atmosfcrc, kakva bi priličila nekom filmu Tarkovskog, vladao jc pre, svcga glas. Dan Kubinski, naime, peva sa krajnje stisnutim glasnim žicama zaio vokal dobija svoju mod izraza iz trbuha, a glasne žice su samo pukotinc za istiskivanje najintimnije od svih čovckovih energija. Glas stvara od muzike Die Kreuzen nepodnošljivu teskobu zvuka, i demonstrira muzidarski pažljivo kanalisanu stvaralačku cncrgiju koja je kilometrima udaljena od rzanja mctalnih ždrcbaca na tragu zeppclinovskog vokala. Zato u toj muzici nema ni ludosti neposrednog uživanja ni samozaborava (primer toga kod nas je Kečer), ali je zato ovđe uživanje viScg stupnja, koji je posledica tako tcško dostižne i ncžnc ravnoteže izmcđu taškog rada koji je potreban za kvalitctno sviranjc, nastupa na bini i uživanja u svcmu tome. Muzika Die Krcuzen je vrlo zahtevna, zato može na momente postali dosadna i razvučena, pošto uho naviklo na uobičajene zabavnomuzičke i rokerske obrasce ne može podneti ni tako strukturisanu

muziku ni njenu dugotrajnost. Publika na rok koncertima u proseku nikad ne dosegne predznanje i kultiviranost uha, koja je potrebna recimo—za klasičnu muziku (zato bi za to trebali biti sposobni oni koji zaslužuju titulu „kritičar” — ne novinar). I stvarno je na koncertu sam raspored stvari nametao na trenutke grupi gubljenje dinamike nastupa, opstajući u svom toko pre svega fzbog repetitivnosti i sličnosti muzičkih uzoraka pojedinih pesama. Pounutranjena mod i muzidka energija Die Kreuzer se izražava sa izrazitim naporom. To nije jednostavna lakoda svirke, ved se radi o muzici istinskog uživanja, koja se stvara na disciplini, maštovitosti i promišljenosti, i na izuzetnom osedanju za muzidku senzibilnost i senzitivnost. Po svemu, to je na glavi postavljena muzika (ili bolje: na noge postavljcna muzika koja inače stoji na glavi) hidrokerskih i metalnih mladida i njihove agresivnosti, pa uprkos tome što Die Kreuzer poseže za stilskim elementima hardrocka i

metala to nije dedadko razmetanje ved užitak zrelosti, odraslosti i—ali ne i poslednje odgovornosti prema onom što se radi. Tu možda možemo pronadi razlog zašto muzika Die Krauzera ima romantidno —melaholidni prizvuk, pošto njen unutrašnji konflikt izmedu potrebe da izbije energija (za svaki dobar rokerski rif potrebno je neko izbacivanje energije!) i svesti da je radi možda i o nepotrebnom razmetanju energijom, stvara tu tenziju koja svakog Ijubitelja kako roka tako i svake dobre muzike (ako tako nešto po definieiji uopšte postoji) mora pogoditi pravo u sree. Mada izvrstan, koncert Die Kreuzen vas ostavlja zadovoljnim, ali ne i zasidenim. To nije muzika orgazmičkog uživanja, ved uživanja, koje se skriva u putu, ne u cilju (kad ga đosegnemo uživanja više nema ili se pretvorilo u zadovoljstvo). Mi koji smo bili u Ljubljani bili smo odigledno više nego zadovoljni. Marijan Ogrinc

RITAM 90

COMPOTYP.E СООТВОЈ.ХБЕ Dizajn 0 Grafičko uređenje, slog i prelom knjiga, časopisa, tabela, grafikona ... na SVIM svetskim jezicima (latinicom и Ћирилицом) 0 Priprema za štampu 11000 BEOGRAD, Pohorekog bata(jona 17; Tel (011)511-533