Ритам

VANGELIS - ANTARCTICA (Polydor-PGP RTB) VANGELIS - THEMES (Polydor-PGP RTB) ANDREAS VOLLENWEIDER-DAN- CING WITH THE LION (CBS —Suzy)

Sta se deSava kada ambijentalna muzika postane muzika za prepodnevno Citanje novina? NiSta, ako imate sreću da sie njen autor onda postaknete bogali i slavni, puneći glave klincima koji preziru Piksija zato Sto (verovatno) nije čitao Hajdegera. (na koga se, od gomje dvojice, opaska prevashodno odnosi, zakljuCiCete i sami, mnogo pre podele zvezdica). Ne toliko cela karijera, ali onaj njen uspeSniji deo, kir-Vangelisa, tesno je priš№en na filmsko piamo. Samosvesni autor „progresivne elektronske muzike”, tj. lako melodičnih elektrificiranih instrumentala, jedan od brojnih svirački talentovanih i kompozitorskih nadarenih osobenjaka-eksperimentatora, verovatno bi ostavljao svoje ploCe samo po kolekcijama ožaloščenih Tangerine Dream fanova, ili onih nedoraslih ekscentrizmu Kraftwerka ili Glassa, da nije iskolistio Sansu na konkursu u saradnji sa svojim „obiCni gradanin” saradnikora, otvara svake decenije (u ne-

fiksiranim terminima). Produkt se, kao Sto Ce se uskoro uCiti po Skolama, zvao po filmu „Chariots Of Fire” i, hteo to autor ili ne, ostao referentni faktor svih njegovih dela, kako onih koja su mu predhodila, a potom doživela brojna reizdanja, tako i onih koja su kasnije usiedite. U sklopu navedenog, nije čudno Sto je ploča „Themes”, zamiSljena kao nekakav presek Vangelisove karijere (sa muzičkom hagiografijom autore na omotu), zapravo reprezent isključivo njegove filmske muzike. No, da bi došli do nje, potrebno je da, hm... recimo, probavimo, hronoloSki poslednji soundtrack sa koga je neka „tema” uvrSCena na nju ploCu, kompilaciju, album... Da li zbog imena i tematike koju ono detenniniše, tek, ploCa „Antarctica” je argument viSe za one koji muziku proizvedenu elektronskim instrumentarijem smalraju odumo hladnom, povrSnom i Ijudskom biću neprimerenom. Naravno, takva razmišljanja o eleklronskoj muzici su gomila budalaStina, ali ta činjenica ne spasava ovaj Vangelisov projekat lišen svake mašte i duha. Kako, inače, tumačiti simuliranje sopite ili frule, već šta mu beše namera, kao instrumenata mediteranskog ili istočnoevropskog podneblja, u kompoziciji „Song Of White”, pri čemu je white piva asocijacija vezana za poterne predele?! Osnovna karakteristika ove ploCe jeste monolonija —u hiIjadu prilika koriSCeni isti sintetički zvuci tamni, ekstremno duboki bas i sintetiCki timpani u momentima „dramatike” duplirani eventualno uz eho, clap-hand za ritam koji „nagoveStava razvedravanje"; zvonki, mestimični sekvencer (obično na poCetku kompozicije); tpdodije koja se „nežno razlivaju”. Nažalost, to nije karakteristika samo ploCe „Antractica”. Određenas erta neinventivnosti i predvidljivosti prati Vangelisovu muziku i na kompilaciji „Themes”, Sto je mnogo poraznija Cinjenica kada se ima u vidu

üa je na njoj prisutan materijal stvaran u rasponu od skoro petnaest godina. Mnogo je impozantniji spisak fîlxnova u kojima je la muzika korišćena, a kuriozitet je da su kompozicije iz najpoznatijih od njih, „Bladerunner”, „Missing” i „Pobuna na brodu Bounty”, po prvi put objavljene upravo na ovoj kompilaciji. Teme iz „Bladerunnera”, uz nezaobilaznu „Chariots Of File”, upravo su i najsvetliji trenuci na ploCi koja može bili znaCajna samo po svojoj dokumentarističkoj erti. Inače, kako drugačije tretirati ploču na kojoj je po principu „best 0f...” sakupljeno trinaest ambijenata, razliCitih po svrsi i vremenu nastanka, i još prilično nezanimljivih? Sa druge strane, Andreas Vollenweider je vrlo osobit autor, izrazito nezahvalan za kategorizaciju, tako omiljenu Ijudima koji piSu o muzici. Mnogo je jednostavnije (a i pametnije) pobrojati Sta sve on nije, nego ga trpati na razne terminoloSke police. Dakle, dragi sledbenici Novoga Doba, on nije vaš arhežrec, jer ako niSta drogo, muzički je značajniji od raznih autorčića muzičkih pseudoambijenata koje spaja jedan imaginami, disto marketinSki pojam i neve Sto ukomponovane, (uglavnom) pogreSno interpretirane mrvice raznih unutamjih nauka. Dalje, to Sto je nemačke narodnosti, ne može bili i odlučujući argument za etiketu kamufliranog preživljavanja krauta (Sto je jedna od većih besmislica), a sam njegov stil komponovanja i interpretiranja ne daje za pravo onima koji u njemu vide autore moderne ozbiljne muzike (Sto P. Glass ipak jeste). Album „Dancing With The Lion” verovatno neče ostati upamćen kao jedno od njegovih blistavijih ostvarenja. U celini gledano, i pored velike i raznovrsne umetničke angažovanosti, on spada u Vollenweiderove besmìslenije radove. DoduSe, izvaden iz konteksta njegovog dosadaSnjeg rada, sam za sebe predstavlja prilično korektan posao. Radi se o

priliòno toploj, dosta melodičnoj muzici, ali onoj koja od sluSaoca ne zahteva angažovanje— o prijatnoj, opuštajućoj, podlozi. Upadljivo je sluSljiva, tako da može radunati na raznovrsne profile kupaca. Primetno je, medutim, Vollenweiderovo „tvrdo” pakovanje svoje muzike— pokušaji eksperimenata raznorodnim instnir mentima (od lap-steel gitare, preko flaute, do turskog saza), te uvodenje saksofona i bubnjeva „na velika vrata” u kompozieiju, pri čemu njegova harfa uvek ima predominantnu ulogu. Pretenciozno je i koriSdenje horova (muški, ženski, dečiji), Sto sve zajedno daje čudno slatkastu razvučenu meSavinu. Od svega Sto je odvaja od Vollenweiderovih genijalnih radova, neka vista idejne dezorjentisanosti je najuočljivija osobina ove plode. Istina, teSko je diskutovati o funkeiji naslova kod instrumentate, pogotovo kad nisu „Cisti” ambijenti po sredi, ali Cisto kompozicijski postoji odredeni vid asimetrije, zapravo, brutalno prekidanje jedne teme, jednog raspoloženja, na koje se kalemi sledeća kompozieija potpuno drugaCijih karakteristika. VeC ostandardnjeno Vollenweiderovo sviranje, uz pomenute idejne operacije, možđa ukazuje na odredeni vid zasićenja i neinspiracije Cak manirizam, Sto je u njegovom poslu kad tad uobiCajeno i obiCno rezultira mnogo katastrofalnijim projektima. U svakom sluCaju, ni ovakva kakva je, ploCa „Dancing With The Lion” neCe pokolebati Vollenweiderove poklonike, niti bitnije uticati na njegov ugled. Jedina je Steta Sto Ce kod onih domaćih slušalaca koji se prvi put sreću sa njim bili predstavljen ploCom domaCìh sluSalaca koji se pivi put sreću sa njim bili predstavljen ploCom umnogome irelevantnom za njegovu karijeru, ali tu on, zaista, niSta ne može... „Antarctica” * _ „Themes” • * „Dancing...”—* * *

Bojan Žikić

GRACE JONES BULLETPRO OF HEART

I (CAPITOL- JUGOTON)!

Kako vreme odmiče, sve relevantnijom se Cini ocena da je album „Night clubbing”, realno, najveći domel karijere Grace Jones. Mada je kasnije imala, možda, čak, i većih, komercijalnih uspeha, to je bila ploCa kojajoj je, defmilivno, odredila karijeru. I f>ored toga, miss Jones joj se kvalitetom nikada nije vratila, iako pokuSavajući da stilski bude na njenom nivou. Mora se, ipak, priznati da njene naredne ploče, i

pored toga, generalno gledajući, nisu bili potpuni promaSaji. Njene kreacije uspele su da je promoviSu u jedinstvenu pojavu, u svetu visoke mode i intemacionalnih jet-set klubova, istovremeno obezbeđujući distâneu od ostale muzike sliCnog profila samonametnutom dozom artizma. Sve reCeno, naravno, važi i za ploču „Bulletproof Heart”. Dve činjenice, ipak, iskaču u pivi plan. Prva je ta da je u ovu ploCu, očigledno, uloženo dosta novea, ali i da se ne očekuje neki ekstremno znaCajniji komercijalni proboj. Ovo proizilazi iz druge upadljive činjenice-primetnom pokušaju Jonesove da ovaj album

znatnije „umetnički” oboji. Svrha ove tendeneije, pak, nije niSta drugo do pokrivanje bezidejnosti projekta. Sve pesme počinju na gotovo isti način, aranžmani su potpuno predvidljivi, sa ponekom, isforsiranom, instrumentalnom egzibicijom. Cudno je da ploča jedne autorke sa Jamajke ne poseduje niSta od njenih korena, pogotovo u eri vladavine enne muzike. Jonesova kao da se trudi da i ovaj put „ostane po strani”, prenebregavajući ono Sto zaista jeste, u cilju očuvanja ili, čak, i daljeg mistifikovanja svoje ličnosti i položaja u pomenutim krugovima. Kvalitet materijala je, takode, razvodnjen, od vrlo solidnih

„Kicked Around” ili „Paper Plan”, te singte „Love On Top of Love”, do praktiCno pôtpune bezličnosti ostalih pesama. Dobro u svemu je da Jonesova svojim elitizmom prevazilazi i konfekciju. Njena ploCa jeste neiventivna, ali ne i bljutava —ne iziskuje krajnji napor za presluSavanje. Uostalom, oni koji muziku cene po paljenju terapica na svojim uređajima, biće zadovoljni. • *

Bojan Žikić

66