Ритам

SANDUČE

GARAZAILI SPAJZ, PITANJE JE SAD Od svih nemogućih muzičkih pravac koje ste uspeli da izmislite übedljivo najgluplji je tzv. “garažni rok” - koji ste očito zamislili po principu “jedna garaža - jedan bend”. Da li je sledeći korak “šupa-rok” ili “špajzrok”? Son Of Delibašić, (po pečatu iz Beograda - prim. red.) Drago mi je da se пеко iz “Ritma” konačno setio da postoje i garažni bendovi. Sviđa mi se način na koji Delibašić piše o njima, oštro i bez proseravanja. Pošto nemam dovoljno para da kupujem ploče, zamolio bih ga, ako hoće i može, da rai snimi par albuma... (sledi spisak - prim ređ.). Miloš Stefanović, Požarevac R: Skreće se pažnja ostalim članovima redakoije na mogućnost dodatne zarade. Ukoliko ste pametni kao D., pa pišete o populamim stvarima, presnimavajući ih našim čitaocima očito možete zaraditi još jedan honorar. Ako se odlučite na taj korak, imajte u vidu da će svaka stranica sa vašim tekstom dobiti status lične reklame, te da se očekuje da 15% ođ honarara za presnimavanje uplatite na žiro račun “Ritma”. U protivnom siedi suspenzija. Hvala. Vaš urednik. FILMSKA KRITIKA ĆE GORETI U PAKLU E sad ste me stvamo iznervirali! Vama kao da ne valja nijedan film u kome nema bar 28 Ijudi raznesenih bazukom, 15 silovanih žena i 10 pregaženih kućnih Ijubimaca (po kadru). Uopšte ne shvatam o čemu se radi u vašim filmskim recenzijama, bilo pozitivnim ili negativnim - ponekad mislim da čitam pohvalnu kritiku, a na kraju vidim ocenu - jedna zvezdica. Da li vi hoćete nešto da kažete o filmu ili samo da predstavite sebe kao intelektualce? P.S. Ukoliko budete objavili moje pismo (što suranjam), nemojte mi odgovarati svojim prizemnim duhovitostima tipa “iščezni" i “nestani”, samo zato što niste u stanju da prihvatite bilo kakvu kritiku na vaš račun. Sandra Čolaković, Beograd R:Možda više voliš filmove u kojima se ništa ne događa? MIRIŠE KAO POLITIKA Imam jednu veliku dilemu, a ne znam kome drugom da se obratim. Naime, pre neki dan sam sa uživanjem seo da na TV Politici odgledam remek delo Camerona Crovvea -“Singles”, film o twenty something generaciji kojoj i sam pripadam. Dok sam tako, ništa ne sluteći, vrištao ođ smeha na pojavu Matt Dillona, ložio se na Bridgett Fondu i pratio razvitak veze Cambella Scotta i Куге Sedgvvick - proteklo je i otprilike pola filma - vreme je, dakle. za reklame. Krenu tako reklame, prvo one standardne za Jabuku i taxi, kad odjednom, čujem Nirvanu. “Smells like...” svira, a slika nam pruža

pogled na tri spodobe koje se voze kolima i nešto pričaju, a možda se i svađaju (ne čuje se šta pričaju, čuje se samo Kurt). Voze se oni i iznenada auto počinje da vrluda i oni kao podu da se nešto plaše, jedan dohvati volan, ispravi vozilo, a glas iz offa reče “LEVO, DA BI BILO PRAVO” ili nešto siično. I onda se pojavi natpis JUL (Jugoslovenska Udružena Levica) i to je kraj reklame. Šta je Ijudi ovo? Šta ja sad da radim? Da li da pišem Geffenu i da prijavim ove kretene, jer sam siguran da nisu platili autorska? Da li da osnujem terorističku ogranizaciju i postavim bombu u sedište JUL-a? Zašto nisu u svoju smrdljivu reklamu stavili Eltona Johna ili Freddy Мегсшуја, ako im je već stalo do nekrofilije? Ko je bio muzički sarađnik koji je stavio Nirvanu u reklamu? Želim njegovo ime. Šta da radim doktore? Pomozite!!! Raja, Beograd R:Jest, i mi smo gledali. Pređlažemo ono sa terorističkom organizacijom, MAČO MAČIZAM Čitajući poslednji broj “Ritma” naišla sam na člančić o Tori Amos, jednoj od prosečnih pevačica sa MTV-ja. Elem, nesretna Tori je očigledno poslužila novinaru Aleksandru S. Jankoviću (šta li znači ovo S - možda Superman?) da provari pokvarena jaja od đoručka ili gužvu u gradskom saobraćaju ili loš honorar ili pak, sve to zajedno. Osim što sam saznala da je gore pomenuta u prošlom životu bila prostitutka, saznala sam i to đa postoji raačo feminizam. Nije mi poznato da je feminizara ikada zagovarao ženske stvari na ženski način pa mi stoga nije najjasnije šta bi to bio mačo feminizam. Dalje, saznala sam da za svoju populamost i ono čime se bavi pevačica treba da zahvali “brutalnom, znojavom i dlakavom muškarčevom svetu” tj. jednora pripadniku takvog sveta koji je nekada davno silovao. E sad, glede tog silovanja stvari su mi krajnje sumnjive pa mi se nameću 3 pretpostavke: 1. Kao i svaka saraosvesna devojčura, Tori je oduvek znala da će jednoga dana postati slavna na mrskora vam MTV-ju, ali joj je nedostajalo inspiracijapa je besomučno jurila znojave i dlakave muškarce po ćoškovima ne bi li je neki silovao i tako rešio njen kreativni problem. 2. Dotični se pokazao u “onim” stvarima pa se Tori isfrustrirala i odlučila da svoj klavir projektuje kao idealno feminističko oružje protiv sveta loših Ijubavnika. 3. Ma nije nju niko silovao, to nas ona sve vreme folira. Krajnje čudno viđenje stvari dotičnog novinara me navelo da malo pažljivije pregledam “Ritam” i dođem do sledećeg: od ukupno 5 žena koje su se pojavile u prošlom broju dve su na cmo-belim fotkama, jedna u koloru, o jeđnoj osim fotke postoji i tekst (koji je pisala žena što verovatno i objašnjava norraalnost napisanog), a peta je mučenica Tori. Možda ja tu neke stvari i nisam najbolje razumela, ali kad bolje razmislim, svi smo mi pomalo dizelaši. S druge strane, prosto me obaraju s nogu ođe radosti upućene grupama kao što su Erasure, Army Of Lovers, Coramunards itd, te u skladu s tim u jednom od sledećih brojeva očekujem romansiranu biografiju Eltona Johna “Svi moji muškarci”, grupe Village People “Svi naši fudbaleri” ili onog mutanta Ru Paula “Kako sačuvati vitku liniju i veštačke trepavice od kvašenja”. Da se razumemo, NARAVNO da nemam ništa protiv homoseksualaca (bar ne siluju žene), ali mi nije jasan značaj te vrste rauzike za orijentaciju časopisa kakav je “Ritam”. E, ćaskala bih još sa Vama ali moram da idem, zagoreće mi ručak, a i lak na nožnim prstima mi se nije sasvim osušio. Srđačno vaša Supermenova sestra od tetke P.S. Jedina sličnost između filmova “Thelma & Louise” i “Piano” je ta da su glavni likovi žene. A.S.J:Pošto je spomi “dlakavi, znojavi” deo teksta stavljen pod znake navoda, to eksplicitno znači da je u pitanju stilska fmesa pod nazivom ironija, tj. kada je pravo značenje potpuno suprotno bukvalnom značenju i služi za uveseljavanje širokih čitalačkih masa. A. Supermen J. se kanio biti zabavan veselo koketirajući sa izjavama g-đice Amos. Naravno, pismo čiji je ovo odgovor može biti i fini luciđni šlagvort ili, pak, uvod u etabliranje spisateljskih sposobnosti drage nam čitateljke. No, sve ovo jeste, što su gospoda Weller i Morrissey primetili kao “that’s entertainment ’. A Aleksandar Supermen Janković se više neće zameriti ženskom spolu u potonjem smislu jer je zauzet otvaranjem sopstvenog fltness centra-teretane SUR “Tori Amos”. R:Bravo, Sajo, majstore - lepo si joj odbrusio!!! Urednik: Devojka obavezno da se javi još jednom. Piše bolje od pola redakcije. Adresa je Dubrovačka 24, 11000 Beograđ

88