РТВ Теорија и пракса

kombija, opremljena dvema portabl-elektronskim kolor-kamerama, magnetoskopom i ostalom neophodnom video i tonskom opremom. Ovakva kola zahtevaju ekipu samo od šest do sedam Ijudi, a bududi da obično imaju i ugraden agrégat, potpuno su autonomna te mogu snimati u toku vožnje ili na mestima gde je teško obezbediti napajanje elektridnom energijom. Pored ove opreme, koja će verovatno u narednim godinama bitno uticati na lik televizijskih programa, u centru pažnje u Montreu bila je i kablovska televizija. Pojavivši se u Sjedinjenim Američldm Državama, znači u uslovima zagušenosti etra TV-kanalima i striktnosti FCC propisa, kao пека vrsta permanentne distribucije konfekcijske zabave, kablovska televizija počinje da biva izuzetno interesantna i za Evropu. Veliki broj metropola širom Evrope počinje da se siri satelitskim naseljima, desto dosta udaljenim od starog urbanog jezgra i nepovoljno lociranim u odnosu na postojede predajnike. Osim toga, u mnogim planinskim predelima postoje raštikana naselja koja je gotovo nemoguće, zbog konfiguracije terena, pokriti TV-programom preko jednog predajnika ili repetitora. Izgradnjom contraine antene velikog pojadanja i sistema kablovske distribucije svini

stanovnicima ovakvih naselja može se obezbediti prijem dobrog kvaliteta svih programa koji postoje na tom podrudju. Međutim, sistem preziosa preko kablova omoguduje da se, uz veoma skromne investicije, pored centralnog razvodnog sistema realizuje i svojevrstan TV-studio diji bi program bio distribuirai! paralelno sa »zvaničnim« programima, i to istim sistemom kablova. To bi znadilo stvaranje novog sistema komuniciranja, ostvarenje »televizije mesne zajednice«, koja bi služila interesima te zajednice i čiji bi program mogli dobrim delom da realizuju sami dianovi te zajednice. Dvostrana komunikacija, koju je praktično nemoguće ostvariti u okvirima institucionalizovane televizije, postaje sada moguća, jer vise nisu u pitanju hijeratidna institucija i bezbrojno gledalište, već relativno malobrojna zajednica i bukvalno njena televizija, neformalna, fleksibilna, kojom u punoj meri upravljaju oni koji njen program prate, Izložba u Montreu donela je i drugih novina. Međutim, ma koliko one bile značajne sa tehničkog stano vista, ili bitno usavrsavale tehnologiju rada na televiziji, one i ne nose u sebi neki »potency al sudbonosnosti po dalji razvoj medija«, kao oprema koju smo upravo prikazali.

dipi. ini.

Aleksandar Todorović,

160