РТВ Теорија и пракса

KNJIGE I ČASOPISI ŽAN KAZNEV: MOĆ TELEVIZIJE

(Jean Caseneuve Les pouvoirs de la television) Pariska izdavačka kuća Galimar (Gallimard) objavila je u kolekciji Ideje (Idées) dela Žana Kazneva profesora sociologije na Sorboni i direktora studija na Francuskom institutu za štampu: Moć televizi je. Autor postavlja pitanje da li je moguće meriti uticaj televizije i uopšte sredstava masovnih komunikacija na budućnost naše civilizacije. Da bi se razumeo uticaj elektronskog emitovanja (uglavnom televizije) u modemom svetu, korisno je globalno proceniti sredstva masovnih komunikacija, promatrajuéi teorije evolucije društva pre nego što se prostudiraju pomoću empirijske sociologije neki uočljivi efekti ovih tehnika. Istorijski razvoj društva Žan Kaznev posmatra analizirajuéi teze Rajsmana i Makluana. 1 Prema Rajsmanu, sredstva masovnih komunikacija nepravedno su bila optužena da publiku dine apolitičnom. On smatra da štampa i radio (a Žan Kaznev dodaje i televizija) pridaju izuzetnu važnost političkim informacijama. Makluan se pojavljuje kao nastavljač razmišljanja о društvenom životu tokom vekova. Onome ко posmatra velike transformaci je društva kroz vekove jasno je da postoji stalna veza između sistema komunikacija u određenom trenutku i kulturne sadržine, koju civilizacija, u tom periođu, može da prenosi u svojim porukama. Ovo Makluan izražava u formuli koja može da bude rezime osnovnih principa

1 Riesman David; Mac Luhan Marshal

njegove teorije: »Poruka to je medij«. Kaznev ističe da televizija i radio ne omogućavaju potpuno direktan , kontakt sa realnošću. On smatra da je neposrednost ovde relativna, i to iz mnogo razloga. Kamera i mikrofon nalaze se tamo gde su ih novinari i snimatelji postavili. Sve što gledalac ili slušalac vidi samo su »montaže«. » Medi] je, želeli mi to ili ne, filtar i nameće izvestan stav«. U drugom delu svoje knjige Kaznev analizira rezultate socioloških anketa. Razmatrajući Lazarsfeldove ankete Kaznev čitaocima saopštava da mediji, dejstvujući na publiku, ne dopiru đo nediferencirane mase, već se masa u kojoj se stvara mnenje ponaša kao da je strukturisana. Naime, uticaji sredstava masovnih komunikacija osećaju se posredstvom izvesnih osoba koje u ovom procesu igraju ulogu inicijatora. Ukoliko se složimo sa strukturacijom »masa«, dejstva masovnog emitovanja treba analizzati kao da se odigravaju u dva vremenska perioda, u dva sukcesivna talasa, u kojima bi prvi dosezao do vođa mnenja a drug! bi polazio od ovih osoba i širio se око njih u publici. U homogenim društvenim celinama »vođa mnenja« je vise od ostalih izložen sredstvima masovnih komunikacija. »Voda mnenja« istovremeno je predstavnik grupe i u kontaktu je sa spoljnim izvorima informacije. On je dakle, »posrednik između đruštvene ćelije u kojoj se formira mnenje i spoljnjeg sveta«, Želeći da precizira načine dejstvovanja na mase pomoću

161