РТВ Теорија и пракса

1 Uporedi: Тошо Martelanc, Right to culture from aspects of mass media, u Cultural rights as human rights, str. 60-69. T.Martelanc uslovno upotrcbljava izraz mass media, koji R. VVilliams odbacuje da bi ga zamenio izrazom veliki komunikacioni sistemi. Martelanc pravi razliku između mass media i masovne kulture. Kultura, po njemu, doista dobija masovni. tj univerzalni karakter. Podela kulture na elitnu i masovnu je, po njemu. formalislićka jer mass media emituju kako proizvode masovne tako i proizvode elitne kulture S. Hall međutim, smatra da je naglasak samo na ..prenošenju" poslao neaktuelan, jer je ta funkcija mass media рге vaziđena, budući da radio i TV stvaraju danas i sami specifićne kulturne oblike. Vidi: Essais sur les mass media et la culture, UNESCO, Paris, 1971.

komunikacija su postala stvarna društvena sila”'. Izložcnost pojedinaca i grupa uticaju ovih srcdstava dobila je takve razmere da njihovi programi i poruke ispunjavaju dobar deo čovekovog slobodnog vremena, vršeči neposredan uticaj na način mišljenja, stavove prema životu i ponašanju Ijudi. Ovo delovanje se, dakle, ostvaruje u samom središtu socijalne interakcije. Opšta deklaracija o pravima čoveka konstatuje da svako ima pravo da slobodno učestvuje u kulturnom životu zajednice, da uživa u umetnosti i da koristi naučna dostignuča, Postavlja se pitanje koliko mass media doprinose ostvarivanju ovog prava a koliko ga negiraju, koliko omogućuju aktivnu ulogu pojedinca u interakciji a koliko ga pretvaraju u pasivnog primaoca? Mass media, konstatuje Tomo Martelanc, mogu ovu ulogu da ostvare samo ako su obezbeđeni neophodni ekonomski, politički i društveni uslovi, čime bi se proširile socijalne dimenzije kulture. Kao instrument komuniciranja među Ijudima i narodima mass media mogu da igraju izuzetno značajnu ulogu, ali isto tako da deluju i u smislu dezintegracije društva koja je u interesu izdvojenih socijalnih grupa ili zemalja. Elementi „masovna difuzija” i „masovna transmisija” su osnovni za ostvarivanje prava na kulturu. U praksi se međutim, nailazi na ograničenja, jer ove funkcije zavise od načina prenošenja kao i od onih koji poruke prenose. Drugi aspekt ograničenja je činjenica da za mass media važe u osnovi isti zakoni komuniciranja kao i za grupnu ili ličnu komunikaciju, a to je da ona ne postoje kao

102